Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-eun-6/2021-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe M. K., zbog kaznenih djela iz članka 250., 148. i 118. Kaznenog zakona Češke Republike, odlučujući o žalbi tražene osobe podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kv-eun- 3/2021. od 11. ožujka 2021. kojim se odobrava predaja tražene osobe Češkoj Republici, u sjednici vijeća održanoj 12. travnja 2021.,

r i j e š i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba tražene osobe M. K., preinačuje se pobijano rješenje u dijelu pod točkom I izreke, na način da se, na temelju članka 20. stavka 2. točke 7. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 76/18. i 70/19. i 141/20. – dalje: ZPSKS-EU) odbija izvršenje europskog uhidbenog naloga izdanog od strane Okružnog suda u Opavi, broj MMK 21224 od 21. travnja 2010. u svrhu izvršenja kazne zatvora od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci:

zbog kaznenog djela utaje poreza iz članka 148. Kaznenog zakona Češke Republike, jer:

- 24. rujna 1997. do 28. prosinca 1998. u O. protuzakonito nije prijavila da je zaposlila više fizičkih osoba, čime je Financijskom uredu u Opavi, odnosno Republici Češkoj, nanijela štetu u iznosu od 161.548,00 CZK, na što nije plaćen PDV u iznosu od 17.500,00 CZK, čime je oštetila proračun Republike Češke;

zbog dva kaznena djela bespravnog poduzetništva iz članka 118. Kaznenog zakona Češke Republike, jer je:

- od mjeseca travnja 1999. do 23. siječnja 2000. u O. posredovala za 37 osoba radi zaposlenja u Španjolskoj za što nije imala odobrenje Ministarstva rada i socijale Republike Češke, na koji način je pribavila sebi korist od najmanje 557.850,00 CZK - 27. siječnja 2000. do 5. siječnja 2001. u O. posredovala za 20 osoba radi zaposlenja u Španjolsku za što nije imala odobrenje Ministarstva rada i socijale Republike Češke, na koji način je pribavila sebi korist od najmanje 276.800,00 CZK

II U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, odbija se žalba tražene osobe M. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

1.Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, pod točkom I izreke na temelju članka 29. stavka ZPSKS-EU odobrena je predaja tražene osobe M. K. Č. R. na temelju europskog uhidbenog naloga izdanog od strane Okružnog suda u Opavi, broj MMK 21224 od 21. travnja 2010. u svrhu izvršenja kazne zatvora (očitom omaškom prvostupanjskog suda u uvodu rješenja naznačeno u svrhu vođenja kaznenog postupka) od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci zbog sedam kaznenih djela prijevare iz članka 250. Kaznenog zakona Češke Republike jer je od 2. srpnja 1996. do 25. rujna 1996. u O. kao sudionik u udruženju JIRMA od M. K. i P. K. uzela iznos od 1.290.000,00 CZK (oko 46.071,00 EUR-a), za izgradnju kuće, ali izgradnju nije započela te posuđeni novac u čitavom iznosu nije vratila, već samo dio, dok je za sebe zadržala 285.000,00 CZK (oko 10.178,00 EUR-a), oštetivši time imenovane za navedeni iznos; od 30. kolovoza 1996. do 25. kolovoza 1997. u O. kao sudionik u udruženju JIRMA zajedno sa još jednom osobom pregovarala za osam ugovora o radu radi izgradnje apartmana, uzevši unaprijed od tih osam osoba ukupan iznos od 775.512,00 CZK (26.982,00 EUR-a), premda navedene apartmane nije izgradila, a posuđeni novac nije vratila, čime je tim osobama počinila ukupnu štetu u navedenom iznosu; od 6. kolovoza 1997. do 5. rujna 1997. kao sudionik u udruženju JIRMA objavila oglas u novinama vlasništvo V. Č., a koji oglas nije platila, oštetivši time navedenog za 8.052,00 CZK ( oko 287,00 EUR-a); u vremenskom razdoblju od 30. ožujka 1995. do 5. siječnja 2001. u sedam navrata; 30. ožujka 1995. u O. od P. i M. B. pozajmila novac u iznosu od 480.000,00 CZK (17.143,00 EUR-a), obećavši ih vratiti do 30. lipnja 1995., što nije učinila, već je vratila samo iznos od 80.000,00 CZK (oko 2.857,00 EUR-a), oštetivši time imenovane za iznos od 400.000,00 CZK; 29. ožujka 1996. u O. od J. R. pozajmila novac u iznosu od 1.870,000,00 CZK, koji je trebala vratiti do srpnja 1996., što nije učinila, već je novac zadržala za sebe, oštetivši time imenovanog u navedenom iznosu; 28. svibnja 1997. od M. B. pozajmila novac u iznosu od 20.000,00 CZK, obećavši joj urediti stan, što nije učinila, već je novac zadržala za sebe, oštetivši time imenovanu za navedeni iznos; 10. kolovoza 1998. u O. od L. K. pozajmila novac u iznosu od 37.000,00 CZK, obećavši mu dati iznos od 430.000,00 CZK, što nije učinila, a pozajmljeni novac istome nije vratila, već ga je zadržala za sebe, oštetivši time imenovanog za navedeni iznos, zbog kaznenog djela utaje poreza iz članka 148. Kaznenog zakona Češke Republike, jer je 24. rujna 1997. do 28. prosinca 1998. u O. protuzakonito nije prijavila da je zaposlila više fizičkih osoba, čime je Financijskom uredu u Opavi, odnosno Republici Češkoj, nanijela štetu u iznosu od 161.548,00 CZK, na što nije plaćen PDV u iznosu od 17.500,00 CZK, čime je oštetila proračun Republike Češke te zbog dva kaznena djela bespravnog poduzetništva iz članka 118. Kaznenog zakona Češke Republike, jer je od mjeseca travnja 1999. do 23. siječnja 2000. u O. posredovala za 37 osoba radi zaposlenja u Španjolskoj za što nije imala odobrenje Ministarstva rada i socijale Republike Češke, na koji način je pribavila sebi korist od najmanje 557.850,00 CZK; 27. siječnja 2000. do 5. siječnja 2001. u O. posredovala za 20 osoba radi zaposlenja u Španjolsku za što nije imala odobrenje Ministarstva rada i socijale Republike Češke, na koji način je pribavila sebi korist od najmanje 276.800,00 CZK

2. Pod točkom II izreke rješenja predaja tražene osobe M. K., koja nije pristala na predaju te se nije odrekla načela specijalnosti, odobrena je pod uvjetom da se bez dopuštenja Republike Hrvatske, za djela počinjena prije predaje, tražena osoba ne smije kazneno goniti niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja, ne smije biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora i ne smije se izručiti trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.

3. Pod točkom III izreke, na temelju članka 35. stavka 1. ZPSKS-EU određeno je kako će predaju tražene osobe M. K., nadležnim pravosudnim tijelima Češke Republike izvršiti ured S.I.Re.N.E. Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

4. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba po branitelju, odvjetniku D. D. bez isticanja posebne žalbene osnove s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači te odbija predaja tražene osobe, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Na temelju članka 495. i članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. dalje: ZKP/08), u vezi s člankom 132. ZPSKS-EU, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Djelomično je u pravu žalitelj i to kada tvrdi da nije trebalo odobriti predaju tražene osobe, u svrhu izvršenja kazne zatvora zbog kaznenog djela utaje poreza iz članka 148. Kaznenog zakona Češke Republike, jer:

- 24. rujna 1997. do 28. prosinca 1998. u O. protuzakonito nije prijavila da je zaposlila više fizičkih osoba, čime je Financijskom uredu u Opavi, odnosno Republici Češkoj, nanijela štetu u iznosu od 161.548,00 CZK, na što nije plaćen PDV u iznosu od 17.500,00 CZK, čime je oštetila proračun Republike Češke; te zbog dva kaznena djela bespravnog poduzetništva iz članka 118. Kaznenog zakona Češke Republike, jer je:

- od mjeseca travnja 1999. do 23. siječnja 2000. u O. posredovala za 37 osoba radi zaposlenja u Španjolskoj za što nije imala odobrenje Ministarstva rada i socijale Republike Češke, na koji način je pribavila sebi korist od najmanje 557.850,00 CZK

- 27. siječnja 2000. do 5. siječnja 2001. u O. posredovali za 20 osoba radi zaposlenja u Španjolsku za što nije imala odobrenje Ministarstva rada i socijale Republike Češke, na koji način je pribavila sebi korist od najmanje 276.800,00 CZK; iz razloga što je prema domaćem pravu nastupila zastara izvršenja kazne zatvora, a postoji nadležnost Republike Hrvatske na temelju domaćeg prava.

8. S tim u vezi, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio dvostruku kažnjivost za navedena kaznena djela po domaćem pravu pa tako kazneno djelo utaje poreza iz članka 250. Kaznenog zakona Češke Republike sadrži bitna obilježja kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. Kaznenog zakona – („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12. , 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), dok dva kaznena djela bespravnog poduzetništva iz članka 118. Kaznenog zakona Češke Republike po bitnim obilježjima odgovaraju kaznenom djelu zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 2. KZ/11. Također, za navedena kaznena djela po hrvatskom zakonodavstvu može se izreći kazna zatvora od pet godina te su ispunjeni uvjeti iz članka 17. stavka 1. KZ/11 pa postoji nadležnost Republike Hrvatske.

9. Nadalje, budući da je traženoj osobi izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci za navedena kaznena djela nastupila je zastara izvršenja kazne zatvora jer je sukladno članku 83. stavku 1. točki 4. KZ/11 od pravomoćnosti presude, odnosno od 22. travnja 2015. proteklo više od 15 godina.

10. Stoga, nije u pravu prvostupanjski sud kada navodi da u konkretnom slučaju zastara izvršenja kazne zatvora nije tekla jer izvršenje kazne nije moglo započeti u odnosu na traženu osobu budući da presuda do danas nije postala izvršna jer joj nije dostavljena.

11. Naime, sukladno članka 84. stavku 1. KZ/11 zastara izvršenja kazne počinje teći danom kada je presuda postala pravomoćna. S tim u vezi upućuje se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Kzz 19/2020 od 3. rujna 2019. te Kž-eun- 11/2018 od 24. travnja 2018.

12. Slijedom navedenog, trebalo je prvostupanjsku odluku preinačiti i odbiti izvršenje citiranog europskog uhidbenog naloga u svrhu izvršenja kazne zatvora za kazneno djelo utaje poreza iz članka 148. Kaznenog zakona Češke Republike te dva kaznena djela bespravnog poduzetništva iz članka 118. Kaznenog zakona Češke Republike jer je ispunjen obligatorni razlog za odbijanje iz članka 20. stavka 2. točke 7. KZ/11, odnosno nastupila je zastara izvršenja kazne zatvora po domaćem pravu, a postoji nadležnost Republike Hrvatske na temelju domaćeg prava.

13. S druge strane, prvostupanjski sud je pravilno odobrio predaju tražene osobe, u svrhu izvršenja kazne zatvora zbog sedam kaznenih djela prijevare iz članka 250. Kaznenog zakona Češke Republike ispravno utvrdivši da se radi o tzv. ,,kataloškim kaznenim djelima'' za koja se ne pristupa provjeri dvostruke kažnjivosti, pa tako niti zastare kao sastavnom dijelu pojma dvostruke kažnjivosti (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Su-IVk-21/2016-11 od 8. veljače 2016.). Žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost tog dijela prvostupanjskog rješenja.

14. U pogledu žalbenog navoda kako tražena osoba M. K. nije bila upoznata s činjenicom da se protiv nje vodi kazneni postupak u Češkoj Republici te da joj je suđeno u odsutnosti, valja istaknuti kako je pregledom spisa utvrđeno da je prilikom ispitivanja na upit Županijskog državnog odvjetništva u Splitu želi li da joj se dostavi pravomoćna presuda nadležnog tijela Češke Republike tražena osoba izjavila da ne želi, kao i da iz europskog uhidbenog naloga proizlazi da prema češkom pravu tražena osoba ima pravo na obnovu kaznenog postupka (članak 306.a stavak 2. Zakona o kaznenom postupku Češke Republike).

15. Stoga, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako nije ispunjen fakultativni razlog za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga iz članka 21. stavka 2. ZPSKS-EU.

16. Također, ovaj sud podsjeća kako je instrument europskog uhidbenog naloga prvi instrument uzajamnog priznavanja koje se temelji na načelu uzajamnog povjerenja u području kaznenopravne suradnje na teritoriju Europske unije te se stoga smatra ''kamenom temeljcem'' uzajamnog priznavanja u Europske unije. Načelo uzajamnog priznavanja priznato je i u članku 3. ZPSKS-EU kao stožerno načelo u pravosudnoj suradnji u kaznenopravnim stvarima unutar Europske unije. Pa je tako i u Nacrtu izvješća o provedbi Europskog uhidbenog naloga i postupaka predaje između država članica (2019/2207(INI)) od 4. rujna 2020. koje je sačinio Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove Europskog parlamenta istaknuto kako je stav Suda Europske unije da je odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga iznimka od načela uzajamnog priznavanja te se mora strogo tumačiti.

17. Slijedom svega navedenog, nije u pravu žalitelj kada ističe da je prvostupanjski sud bio u obvezi zatražiti dodatnu dokumentaciju od nadležnog tijela države izdavanja prilikom odlučivanja o izvršenju ovog europskog uhidbenog naloga.

18. Imajući u vidu sve izloženo, pravilno je prvostupanjski sud odobrio predaju tražene osobe zbog sedam kaznenih djela prijevare iz članka 250. Kaznenog zakona Češke Republike, dok je pobijano rješenje preinačeno na način da je odbijeno izvršenje europskog uhidbenog naloga u svrhu izvršenja kazne zatvora zbog kaznenog djela utaje poreza iz članka 148. Kaznenog zakona Češke Republike te dva kaznena djela bespravnog poduzetništva iz članka 118. Kaznenog zakona Češke Republike.

19. Slijedom iznesenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. i 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 12. travnja 2021.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić, univ.spec.crim., v.r.