REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Psp-179/2016

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužiteljice I. S. iz K. L., O.: …,

koju zastupaju punomoćnici iz O. L. – V. & partneri u

S., protiv tuženika L. P. iz K. L., O.:

…, kojeg zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u S., radi

smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. veljače 2021. u nazočnosti stranaka i njihovih punomoćnika, na ročištu radi objave odluke, dana 9. travnja 2021.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik L. P. iz K. L., u

vremenu od 5. rujna do 10. rujna 2016. podizanjem, gradnjom ogradnog zida na jugozapadnom kutu čest. zem. 621/3, čest. zem. 621/6 i 621/7 KO K. L.,

zasmetao tužiteljicu I. S. iz K. L., u posjedu

prava provoza preko i do nekretnina označenih kao čest. zem. 620/4, čest. zem. 620/6 i čest. zem. 620/2 sve KO K. L., pa mu se nalaže u roku od 8 dana uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da ukloni sagrađeni ogradni zid smješten u jugozapadnom dijelu nekretnine označene kao čest. zem. 621/3, čest. zem. 621/6 i 621/7 K. K. L., koji zid je na skici lica mjesta, izrađenoj od strane Z.

B., stalnog sudskog vještaka za geodeziju, dana 31. srpnja 2020., a koja je sastavni dio ovog spisa, označen slovima E-D-C-B-A-J i baš na onom dijelu koji će osigurati nesmetan provoz preko i do nekretnina označenih kao čest. zem. 620/4 i čest. zem. 620/6 sve KO K. L., pa do nekretnine označene kao čest. zem. 620/2

KO K. L. te se zabranjuje tuženiku takvo ili slično smetanje ubuduće."

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtjeva utvrđenje da je tuženik u tijeku lipnja i srpnja 2020. postavljanjem željeznih stupića i žičane ograde smetao tužiteljicu u posjedu prava prolaza preko i do nekretnina označenih kao čest. zem. 620/4, čest. zem. 620/6 i čest. zem. 620/2 sve KO K. L..

III Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.400,00 kn.

Obrazloženje

1. Dana 4. listopada 2016. zaprimljena je tužba kojom je tužiteljica ustala protiv tuženika radi smetanja posjeda prava prolaza i provoza preko nekretnine oznake čest. zem. 620/4 KO K. L., a sve do njezine nekretnine oznake čest. zem. 620/2

KO K. L.. Navodi kako je preko deset godina pješice i automobilima pristupala označenom nekretninom do svoje obiteljske kuće i okućnice, a što više nije u mogućnosti jer je tuženik od 5. do 10. rujna 2016., kao vlasnik nekretnine oznake čest. zem. 620/3 i 621/6 KO K. L., u jugozapadnom kutu ove nekretnine sagradio ogradni zid i time je onemogućio u daljnjem uobičajenom korištenju čest. zem. 620/4, zbog čega mu se 22. rujna 2016. pisanim putem obratila radi mirnog rješenja ovog problema.

2.U svom odgovoru od 15. prosinca 2016. tuženik se usprotivio tužbi, osporavajući tužiteljičine navode da bi bila u posjedu dijela sporne nekretnine, uz dodatak kako predmetni ogradni zid postoji već duži niz godina na licu mjesta.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom ugovora od 25. rujna 1989., dopisa od 22. rujna 2016., izvoda iz katastarskog plana od 26. rujna 2016., očevidom održanim na licu mjesta 20. travnja 2017. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju A. B. i pregledom njegovog nalaza od 3. listopada 2017. i očitovanja od 13. travnja 2018. s prilozima, očevidom održanim na licu mjesta 19. lipnja 2020. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Z. B. i pregledom njegovog nalaza od 3. rujna 2020. s prilozima i očitovanjima od 22., 24. i 30. studenog 2020., saslušanjem svjedoka M. M., D. S., V. M., V.

K. i N. D. M. V. te parničnih stranaka.

4. Ostali dokazi, odnosno isprave i pismena priloženi po tuženiku, nisu uzeti u obzir jer su priloženi nakon što je zaključen prethodni postupak na pripremnom ročištu održanom 6. veljače 2017., a tuženik nije dokazao opravdanost njihovog naknadnog prilaganja, kako to propisuje odredba iz čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP).

5. Podneskom od 20. siječnja 2021. tužiteljica je konačno postavila tužbeni zahtjev na način koji je sadržajno praktički istovjetan točkama I i II izreke ovog rješenja.

6. Tužiteljica je zatražila naknadu parničnog troška.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje posljednjeg mirnog posjeda i čina smetanja.

9. Odredbom iz članka 441. ZPP propisano je kako će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

10. Odredbom iz čl. 19. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) propisano je kako se smatra da posjed, nakon što je stečen, traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao.

11. Odredbom iz čl. 21. st. 1. ZV propisano je kako pravo na zaštitu posjeda ima osoba koju drugi samovlasno smeta u tom posjedu, bilo da ga uznemirava ili mu ga je oduzeo. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja, kako to propisuje odredba iz st. 3. Odredbom iz čl. 22. st. 1. propisano je kako je samovlasno smetani posjednik ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući utvrđenje čina smetanja njegova posjeda, naređenja uspostave ranije posjedovnog stanja, uz zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

12. Prilikom prvog očevida održanog na licu mjesta 20. travnja 2017. tužiteljica je kao predmet spora pokazala novoizgrađeni suhozid koji se sastoji od dva dijela i to onog položenog u smjeru istok – zapad dužine oko 3m te drugog položenog u smjeru sjever-jug dužine oko 20m.

13. Sudski vještak za geodeziju A. B. u svom je nalazu i mišljenju od 3.

listopada 2017. te očitovanju na primjedbe tuženika od 13. travnja 2018. identificirao pokazane nekretnine utvrdivši kako je predmetni suhozid (označen slovima A-B-C) ujedno i katastarska granica između čest. zem. 620/4 i 621/3 te između čest. zem. 620/6 i 621/6 te 621/7. Na njegovo vještvo tuženik je iznio niz primjedbi, a sud je prihvatio prijedlog ove stranke i odlučio izvesti dokaz novim očevidom po novom sudskom vještaku za geodeziju.

14. Prilikom drugog očevida održanog na licu mjesta 19. lipnja 2020. tužiteljica je ponovno pokazala predmet spora, a sud je utvrdio kako su parnične stranke vlasnici susjednih nekretnina u K. L. te kako sporni kameno – betonski ogradni zid,

položen u smjeru jug – sjever, razdvaja zemljište u nespornom posjedu tuženika (položeno s istočne strane) od prolaza (položenog zapadno od zida) kojim se, u smjeru sjevera, pristupa na nekretninu u posjedu tužiteljice. Ovom prilikom utvrđeno je kako je zid relativno novog datuma izgradnje, što stranke nisu učinile spornim, a tužiteljica je skrenula pozornost na njegov jugoistočni kut zbog kojeg ne može pristupati svojim vozilom.

15. Sudski vještak za geodeziju Z. B. u svom je nalazu i mišljenju od

3. rujna 2020. identificirao pokazani prostor, odnosno predmetni zid tuženika i njemu međašni prolaz, a iz priložene skice lica mjesta proizlazi kako je trasa zida (označenog crvenom linijom i slovima E-D-C-B-A-J) dijelom položena na katastarskim granicama čest. zem. 621/3 i 621/7, a dijelom prelazi na čest. zem. 620/4 i 620/6. U odnosu na niz primjedbi tuženika, vještak je u svojim očitovanjima od 22., 24. i 30. studenog 2020. ustrajao u iznesenom vještvu te ponovno istaknuo kako sporni suhozid nije identičan katastarskoj međi između nekretnine tuženika čest. zem. 621/3 i spornog prostora čest. zem. 620/4 i 620/6. U svakom slučaju, tuženik nije iznio primjedbe koje bi na argumentiran način osporile ili kako dovele u sumnju nalaz i mišljenje sudskog vještaka Z. B., već se poziva na utvrđenja drugih geometara, iako se ne radi o dokaznoj građi iz ovog predmeta, pri čemu je valjalo uzeti u obzir kako predmet parnice nije utvrđenje međa ili prava vlasništva, već pitanje posljednjeg mirnog posjeda i čina smetanja, kako to propisuje citirana odredba iz čl. 441. ZPP.

16. Pored iznesenog, na okolnost utvrđenja odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, odnosno pitanja posljednjeg mirnog posjeda i čina smetanja, saslušani su svjedoci M. M., D. S., V. M., V. K. i N. D.

M. V. te parnične stranke.

17. Iz iskaza svih svjedoka proizlazi kako su tužiteljica i članovi njezine obitelji pristupali do svoje kuće, odnosno okućnice osobnim vozilima i traktorom preko prolaza položenog zapadno od tuženikovog posjeda (čest. zem. 620/6 i 620/4) te kako se radilo o dugogodišnjem korištenju nekretnine koje datira još od vremena njezinog oca, a ovi navodi imaju sadržajno i kronološko uporište u ugovoru od 25. rujna 1989. priloženom uz tužbu, iz kojeg je razvidno kako je tužiteljičin otac J. G. od suvlasnika susjednih nekretnina ishodio proširenje postojećeg puta radi pristupa do svoje nekretnine. Posebno je valjalo cijeniti iskaze svjedoka M. M. i V. M.

kada iskazuju neposredna saznanja o međašnom kamenu položenom na jugozapadnom kutu zemljišta tuženika, koji je njegov otac, uz pomoć tužiteljičinog oca, uklonio s lica mjesta i tako omogućio tužiteljičinoj obitelji nesmetan pristup vozilima do njihove okućnice. Naime, radi se o prvim susjedima stranaka, stoga je logično i očekivano da su sve vrijeme imali neposredna i objektivna saznanja o predmetu spora,

odnosno stanju lica mjesta i načinu korištenja prolaza, kako u vrijeme prije podnošenja tužbe, tako i svih prethodnih godina, radi čega se njihovim navodima poklanja vjera. Nadalje, iz iskaza svih svjedoka proizlazi kako se godinama radilo o slobodnom, redovitom i neometanom prolaženju vozilima tužiteljice i njezine obitelji, a i tuženik u svom iskazu spominje kako se radilo o vozilima R. 4 i F. koji su mogli prelaziti preko puta bez kontakta s njegovim ogradnim zidom. Dakle, nedvojbeno je kako su tužiteljica i članovi njezine obitelji na ovaj način stekli miran posjed prava prolaza i provoza preko čest. zem. 620/6 i 620/4 KO K. L..

18. Što se tiče čina smetanja posjeda, prije svega valja navesti kako je u ovoj pravnoj stvari pasivno legitimirana osoba koja je posjed neovlašteno oduzela ili ga uznemirila, a među strankama nije sporno kako je upravo tuženik izgradio zid zbog kojeg je tužiteljica ustala ovom tužbom, uz dodatak kako je prilikom drugog očevida održanog na licu mjesta 19. lipnja 2020. učinio nespornim definiranje zida 2-3 tjedna prije očevida. Ovome valja dodati kako tuženik u svom iskazu navodi kako je ogradni zid bio na licu mjesta i znatno ranije, ali su ga rušili susjedi M., S. i K.,

zbog čega ga je ponovno izgradio, a na upit tužiteljice odgovara kako trasa starog i novog, ovdje spornog zida, nije istovjetna, budući je sporni izgrađen 50 cm prema zapadu. Dakle, iz njegovog iskaza nedvojbeno proizlazi kako je izgradnjom novog, ovdje spornog zida na novoj trasi u smjeru zapada, smanjio širinu zemljišne površine, odnosno prolaza položenog na čest. zem. 620/6 i 620/4, kojim su se tužiteljica i članovi njezine obitelji prije toga nesmetano koristili, kako za pristup do njihove nekretnine pješice, tako i vozilima. Na temelju neposrednog opažanja prilikom očevida, a uzimajući u obzir i širinu prolaza označenog po sudskom vještaku za geodeziju koja nije istovjetna čitavom dužinom (1,94m u južnom dijelu, 2,00m, 2,03m i 2,27m u središnjem dijelu te 1,95m u sjevernom dijelu), jasno je kako tuženik izgradnjom zida nije tužiteljici oduzeo posjed prava prolaza pješice, već joj je oduzeo posjed prva provoza vozilima, a čak i da nije tako, svojim je činom tužiteljičin posjed tog prava uznemirio i bez sumnje u bitnoj mjeri ograničio. Naime, stranke nisu predložile izvođenje dokaza po sudskom vještaku prometno – tehničke struke na okolnost teoretske mogućnosti pristupa i provoza vozilima preko čest. zem. 620/6 i 620/4, međutim, na temelju gore iznesenog činjeničnog stanja, tužiteljica je onemogućena ili bez sumnje znatno ograničena u korištenju svog posjeda prava, a to ograničenje jasno proizlazi iz širine prolaza, kako na njegovom početnom, južnom dijelu (čest. zem. 620/6), tako i u krajnjem, sjevernom dijelu (čest. zem. 620/4). Radi se o širinama koje, ukoliko je to i moguće, iziskuju poseban oprez i vozačku vještinu prilikom provoza, posebno u južnom dijelu prolaza, koji je zbog tuženikove gradnje jugozapadnog kuta zida, suženih upravljačkih mogućnosti, a sve pod pretpostavkom optimalnih vremenskih okolnosti. Nasuprot tome, ukoliko se pristup i provoz obavljaju u otežanim uvjetima (noć, kiša i slično), jasno je kako zbog suženog prolaza i slabije vidljivosti korisnici ne mogu pristupati i prolaziti svojim vozilima. Konačno, tuženik ne osporava navode tužiteljice kako već godinama, odnosno od podizanja spornog zida, ne može automobilom pristupiti do svoje kuće, radi čega ga parkira na obližnjem tuđem zemljištu, što potvrđuju i svjedoci M., S., M. i D. M. V..

19. N. temelju ovako provedenog dokaznog postupka, sud smatra kako su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke propisane citiranim odredbama ZV, jer je tužiteljica, kao posjednica prava provoza vozilima, aktivno legitimirana i ima pravo na sudsku zaštitu tog prava, a pored svega dokazala da joj je tuženik, gradnjom predmetnog ogradnog zida, smanjio širinu prolaza kojim se koristila za provoz do svoje nekretnine i time zasmetao stečeni posjed prava kojim se koristila do čina smetanja.

Slijedom iznijetog, a cijeneći kako tuženik u tijeku dokaznog postupka i nije posebno osporio kronologiju događaja, tužbeni zahtjev valjalo je prihvatiti u dijelu kojim se zahtjeva utvrđenje smetanja posjeda prava provoza u vremenu od 5. rujna do 10. rujna 2016. gradnjom ogradnog zida i njegovo uklanjanje, sve u skladu s nalazom vještaka za geodeziju, kao i u dijelu kojim se tuženiku zabranjuje takvo postupanje ubuduće, radi čega je odlučeno kao u točki I izreke rješenja.

20. U više zatraženom dijelu, kojim se zahtjeva utvrđenje smetanja posjeda prava prolaza, tužbeni zahtjev valjalo je odbiti, a sve iz prethodno iznesenog razloga što tuženik gradnjom zida nije onemogućio tužiteljici pristup do kuće i okućnice pješice, a valjalo ga je odbiti i u dijelu kojim se zahtjeva utvrđenje smetanja posjeda u tijeku lipnja i srpnja 2020. postavljanjem željeznih stupića i žičane ograde. Ovo iz razloga što je tužiteljica ovaj dio zahtjeva postavila podneskom od 20. siječnja 2021., a iz stanja u spisu jasno proizlazi kako je za činjenicu postavljanja željeznih stupića i ograde saznala znatno prije njegovog podnošenja. Naime, o tim radovima sud je izvijestila podneskom od 18. lipnja 2020., a stupići i žičana ograda bili su na licu mjesta prilikom drugog očevida 19. lipnja 2020., što potvrđuju fotografije priložene nalazu sudskog vještaka Z. B. od 3. rujna 2020., stoga je očito kako je tužiteljica zaštitu u odnosu na ove nove okolnosti zatražila znatno nakon proteka roka od 30 dana, računajući od dana saznanja, kako to propisuje ranije citirana odredba iz čl. 21. st. 2

ZV, stoga je zbog prekluzije tužbeni zahtjev u označenom dijelu odbijen, kako je i odlučeno u točki II izreke rješenja.

21. S obzirom na ishod ove parnice, tužiteljica u skladu s odredbom iz članka 154. st. 5. ZPP ima pravo na naknadu troška, jer nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, stoga joj je priznat trošak jednokratne nagrade njezinim punomoćnicima u iznosu od 2.000,00 kn, u sukladno Tbr. 7. toč. 2. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12), koji je valjalo uvećati za 25% PDV, trošak prvog očevida i vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn, te trošak sudske pristojbe u iznosu od 400,00 kn

(pristojba tužbe 200,00 kn i pristojba odluke 200,00 kn). Dakle, priznat joj je ukupan trošak u iznosu od 5.400,00 kn, dok se u više zatraženom dijelu njezin zahtjev ne drži osnovanim.

22. Slijedom iznijetog, tuženiku je valjalo naložiti podmirenje troška tužiteljice u gore označenom iznosu kako je i odlučeno u točki III izreke rješenja.

Split, 9. travnja 2021.

Sudac

Branko Malenica

PRAVNA POUKA: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika