REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P. 5792/18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz S., O.:
…, zastupanog po odvjetnicima iz OD L.-V.
& partneri d.o.o. S., protiv tuženika C. O. d.d. Z.,
P. S., O . : …, radi isplate,
nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 25. veljače 2021. godine u nazočnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 9. travnja 2021. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade neimovinske štete isplatiti iznos od 11.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 28.listopada 2018.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; dok se za više zatražene kamate na dosuđeni iznos od 3.lipnja 2018.godine do 28.listopada 2018.godine zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan, odbija se kao neosnovan i zahtjev tužitelja za iznos od 7.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 3.lipnja 2018.godine do isplate.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći isplatiti tužitelju iznos od 245,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; dok se zahtjev za više zatražene kamate na ovaj dosuđeni iznos od 3.lipnja 2018.godine do presuđenja zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan, kao i zahtjev tužitelja za iznos od 555,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 3.lipnja 2018.godine do isplate.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 400,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 3.lipnja 2018.godine do isplate, na ime naknade imovinske štete s naslova troškova liječenja, u cijelosti.
r i j e š i o j e
I. Nalaže tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.748,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Odbija se prijedlog društva E.O. d.d. kao prijavitelja
miješanja, za sudjelovanje u parnici kao umješač na strani tuženika.
Obrazloženje
Dana 6. prosinca 2018. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je 3. lipnja 2018. godine došlo do prometne nesreće u T. u kojoj je tužitelj kao putnik – treća osoba u osobnom vozilu marke M. reg. oznake i broja … zadobio tjelesne povrede. Tužitelj da se prije pokretanja parnice obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora, tuženik da mu do danas nije niti ponudio, a niti platio bilo kakav iznos na ime naknade štete iz ove prometne nesreće. Radi navedenog tužitelj na ime naknade neimovinske štete potražuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od ukupno 18.000,00 kn, dok na ime imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći potražuje iznos od 800,00 kn i na ime troškova liječenja iznos od 400,00 kn, dakle, ukupno na ime naknade cjelokupne štete potražuje iznos od 19.200,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 3. lipnja 2018. godine do isplate, ujedno potražuje naknadu parničnog troška.
U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da ne osporava pasivnu legitimaciju s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o potraživanju po polici iz autoodgovornosti vozila M. reg. oznake … koje je kod ovog društva – tuženika osigurano policom broj …. Dana 3. lipnja 2018. godine u
T. da se dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo …,
koje je osigurano kod društva E.O. d.d., vozilom je navedene prigode upravljala K. S.. Drugi sudionik je vozilo osigurano kod CO
d.d., M., reg. oznake i broja … kojim je navedene prigode upravljao
I. F., isključivi uzročnik prometne nezgode da je vozač vozila …, koje
je osigurano kod društva EO d.d.. U potvrdi MUP-a, PP T. da se
navodi da je tužitelj zadobio lakše tjelesne ozljede kao putnik u vozilu M.. Navodi da nije jasan postupak tužitelja koji podnosi tužbu po polici vozila osigurano kod tuženika jer se nedvojbeno radi o isključivoj odgovornosti osiguranika EO d.d. za nastanak prometne nezgode. Tuženik je predložio pozvati društvo
E. d.d. za miješanje u ovom postupku na njegovoj strani, nadalje, o tome je, o otpočetoj parnici, obaviješten od strane suda društvo E.O. d.d..
Nadalje, tuženik navodi da osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva, liječnički nalazi da su oskudni i ukazuju da stvarne ozljede nije ni bilo, navodni strah da je predimenzionira imajući u vidu da je tužitelj policijski djelatnik koji bi trebao biti profesionalno pripravan na razne opasne situacije, da se ovdje radi o banalnoj prometnoj nezgodi, udarac u stražnji dio vozila. Protivi se zatraženim zakonskim zateznim kamatama odnosno tijeku istih, zahtjevu za naknadu imovinske štete jer ista nije ni nastala i nije dokazana kao i tijeku kamata na ovaj vid štete.
Tužitelj nakon zaprimanja tuženikovog odgovora na tužbu u svom podnesku od 13. ožujka 2019. godine navodi da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi stradao kao putnik u vozilu M. te da mu svi vozači, vlasnici vozila i njihovi osiguravatelji solidarno odgovaraju za svu štetu koju bi u nezgodi pretrpio. Protivi se prijedlogu za miješanjem društva EO d.d. u ovoj parnici jer se
pitanje regresa treba riješiti u odgovarajućoj parnici, tvrdi da tužitelj nije naplatio nikakav iznos na ime štete iz ove prometne nezgode od društva EO
d.d..
Dana 28. lipnja 2019. godine zaprimljen je prijedlog društva EO d.d. kao prijavitelja miješanja za sudjelovanje u postupku kao umješač na
strani tuženika, jer je vozilo koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi imalo kod ovog društva sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog oštećenja zdravlja te oštećenja ili uništenja stvari. Radi eventualnog kasnijeg regresa tuženika spram ovog društva da proizlazi pravni interes miješanja na strani tuženika. Vezano za sve okolnosti slučaja, da je tužitelj bio putnik u vozilu koje je bilo osigurano kod tuženika i da je očito povrijeđen u srazu dva vozila, pitanje regresa između tuženika i društva EO d.d. nije uporište za dopuštanje miješanja navedenog društva na
strani tuženika u ovoj pravnoj stvari, jer se radi o isključivom ekonomskom interesu tog društva, nikako pravnom interesu. Ovo društvo je o parnici obaviješteno i radi navedenog nema mjesta miješanju tog društva na strani tuženika u ovom postupku te je odlučeno kao u tč. II. izreke ovog rješenja. Inače, točan je i nije sporan navod tužitelja da od društva EO d.d. iz ove nezgode nije potraživao
naknadu i da nije ostvario nikakvu naknadu štete.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom potvrde MUP-a, PP T. broj … od 23. listopada 2018. godine; zahtjeva tužitelja tuženiku prije podnošenja tužbe od 28. listopada 2018. godine; dopisa tuženika pun. tužitelja od 29. listopada 2018. godine; medicinske dokumentacije za tužitelja; prepiske tuženika i društva EO d.d. od 28. listopada 2018. godine; dopisa tuženika pun. tužitelja od 19. prosinca 2018. godine; potvrde D. za starije i nemoćne osobe L. S. od 22. siječnja 2003. godine; medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima spec. ortopedu dr. D. T., spec. psihijatru dr. S. B. i spec. neuropsihijatru dr. M. J.; pregledom fotografija vozila M. koje je sudjelovalo u predmetnoj nezgodi.
Pregledom čitavog spisa, i iz svih izvedenih dokaza proizlazi da se dana 3. lipnja 2018. godine u T. dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali vozilo M. osiguranog kod društva E.O. d.d. kojim je upravljala K.
S. te teretni automobil marke M. koji je osiguran kod tuženika i kojim je upravljao I. F., tužitelj je navedene prigode bio putnik u teretnom automobilu M. kao i D. P.. Navedeno proizlazi i iz potvrde MUP-a, PP T. od 23.
listopada 2018. godine, a tu je navedeno i kako je tužitelj predmetne prigode zadobio istegnuće vratnih mišića i torakalnih mišića što je konstatirao dr. P. na HKP, K. S. i što je zavedeno u knjigu protokola pod rednim brojem 12702/18, nakon pružene liječničke pomoći da je otpušten na kućnu njegu. Sud drži utvrđenim da je tužitelj predmetne prigode bio putnik u vozilu M. i da se dogodio udar u stražnji dio tog vozila. Dakle, među strankama je sporno je li tužitelj u predmetnoj nezgodi kao putnik doživio povredu ili povrede radi čega bi mu nastala bilo kakva šteta. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva kao i tijek zakonskih zateznih kamata, dok nije sporna pasivna legitimacija tuženika. Tužitelj je zaista ovlašten i legitimiran naknadu štete kao putnik potraživati od bilo kojeg osiguravatelja vozila koja su u prometnoj nesreći sudjelovala. Ovu tužbu podnio je protiv tuženika i ukoliko mu je nastala šteta, tuženik kao osiguravatelj vozila M. tužitelju kao putniku štetu treba i naknaditi, a poslije može prema osiguravatelju drugog osiguranika istaknuti regresni zahtjev i to nije predmet ovog postupka. Na okolnosti pretrpljenih povreda i štete koju je tužitelj eventualno iz predmetne prometne nezgode trpio i trpi sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima spec. ortopedu, spec. neurokirurgu i spec. psihijatru.
Sudski vještak spec. ortoped dr. D. T. u svom nalazu i mišljenju navodi da je pregledala sudski spis i priloženu med. dok. kao i tužitelja u uvjetima sudnice te da može navesti kako je tužitelj dana 3. lipnja 2018. godine doživio prometnu nezgodu kao putnik u kombiju pa se isti dan javio na H. i to zbog bolnosti u području mišića vrata i torakalne kralježnice. Napravljen je RTG vratne i torakalne kralježnice, nije nađeno znakova traume, napisana je dijagnoza istegnuće vratnih mišića te je postavljen S. ovratnik. Slijedeća kontrola neurokirurga je bila 21. lipnja 2018. godine i dalje se tužio na bolnost mišića vrata, a preporučeno mu je dalje konzervativna i simptomatska terapija tako da kada akutni bolovi prođu da se javi fizijatru. Fizijatru se prvi put javio 2. 08. 2018. godine, tada je imao ukočenost i bol u predjelu vrata, a najveće tegobe su predstavljale bol između lopatice. Kretnje u vratu su bile reducirane, predložena mu je fizikalna terapija, priložen je karton sa fizikalne terapije iz koje vidim da ju je obavljao od 3. 09. do 14. 09. 2018. godine. Nakon toga se ponovno javio na kontrolu kod fizijatra i dalje su kretnje u vratu reducirane i mišićna muskulatura napeta. Predloženo mu je da dalje nastavi sa naučenim vježbama kod kuće. U osobnom zdravstvenom kartonu tj. presliku prvi datum je 9.
12. 2016. i dalje do prometne nezgode ne vidi da je imao sličnu ozljedu vratne kralježnice.
Navodi da je mišljenja nakon što je pregledala tužitelja i ustanovila blagu ograničenost kretnji u vratu da se radilo o lakšoj tjelesnoj ozljedi sa sasvim malim umanjenjem životnih aktivnosti u iznosu od 2 % što će se ogledati kada tužitelj bude izvodio teže radnje te radnje gdje je potrebno okretanje glave u punom iznosu jer će osjećati bolnost kod terminalnih kretnji. Bolove jakog intenziteta da je imao 1 dan, srednjeg intenziteta 1 tjedan te slabog intenziteta 1 mjesec. Tuđa njega i pomoć da je bila potrebna 1 tjedan po 1 sat dnevno i naruženosti nema. Liječenje da je završeno aktivno krajem 10. mjeseca 2018. godine. Navodi kako je ustanovljeno istegnuće mišića te da je za pretpostaviti da je došlo do trzajne ozljede vrata u sudaru.
Sudski vještak spec. neurokirurg dr. M. J. u svom nalazu i mišljenju navodi da je pregledao med. dokumentaciju tužitelja koji je u svojstvu putnika u vozilu kombiju zadobio istegnuće vratnih struktura. Tužitelj da je rođen 1995. godine, istog dana da se H. na bolove u vratu u području prsne kralježnice, da je izvršeno rentgensko snimanje vratnog i prsnog segmenta kralježnice – da nije bilo koštanih traumatskih promjena. Tužitelju da je postavljen imobilizacijski okovratnik, preporučeno mirovanje, da uzima tablete protiv bolova te da se javi neurokirurgu na kontrolni pregled, da je bio u ambulanti za neurokirurgiju 21. lipnja i da su još bili prisutni bolovi u vratu, da je imao smetnje pri kretnjama vratom u smislu ograničenja kretnji. Neurokirurg da mu je savjetovao pregled kod fizijatra i fizikalnu terapiju kad bolovi popuste. Na fizikalnoj terapiji da je bio 2 tjedna u prvoj polovini mjeseca rujna, fizijatar da je poslije preporučio nastaviti vježbe kod kuće, da su priloženi elek. ispisi zdrav. kartona, ali samo za 3 godine od 2016. do 2018. godine. Navodi da je pročitao u cijelosti vještački ortopedski nalaz. Zaključuje da je tužitelj doživio tužitelj povredu njegovog osobnog prava na tjelesno i duševno zdravlje, da se ista ispoljila u trpljenju bolova, da je imao neugodnosti radi ovog ozljeđivanja, privremeno da su mu u punom obimu bile reducirane životne aktivnosti potom privremeno u polovičnom obimu, da je imao potrebu za tuđom njegom i pomoći kod kuće. U pogledu bolova po intenzitetu i trajanju da se usuglašava s procjenom vještakinje ortopeda, dakle jaki bolovi 1 dan, srednji 7 dana, blagi 30 dana. Navodi da se usuglašava i sa procjenom potrebe pomoći i njege kod kuće njemu samom za osobne potrebe u trajanju od jednog tjedna jedan sat u danu. Liječenje da je moglo trajati 4 do 5 mjeseci, a da je tužitelju u punom obimu bila reducirana životna aktivnosti otprilike 2 tjedna. U polovičnom obimu nadalje (50%) da su mu bile umanjene životne aktivnosti 3 tjedna. S neurokirurškog gledišta trajne posljedice da nisu preostale. Naruženosti s naslova njegove specijalnosti da nema.
Sudski vještak spec. psihijatar dr. S. B. u svom nalazu i mišljenju navodi da je uvidom u dokumentaciju iz sudskog spisa doznala da je tužitelj dana 3. lipnja 2018. doživio prometnu nezgodu kao putnik u vozilu na način kako je opisano u tužbenom zahtjevu, te da je odvijanjem iste zadobio tjelesnu povredu o kojoj se izjasnila vještakinja ortoped. Pored ostalih med. nalaza priloženih spisu da je pregleda i dva nalaza psihijatra te ispis elektronskog zdrav. kartona u kojem ne nalazi da je prije predmetnog štetnog događaja imao problema s naslova njene specijalnosti. Psihijatru da se prvi put javio 8. lipnja 2018. godine to znači 6 dana nakon prometne nezgode. Navedena dijagnoza da je akutni stresni poremećaj i da je uključen lijek za smirivanje napetosti. Drugi nalaz da je datiran 27. lipnja 2018. godine, da je postavljena ista dijagnoza i propisani lijek te preporučena je kontrola prema potrebi. U spisu da nema dokaza o daljnjem psihijatrijskom liječenju. U trenutku ozljeđivanja tužitelj da je doživio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 minute, da se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1-2 dana, potom da se javio strah srednjeg intenziteta u trajanju od tjedan dana, a koji je i uvjetovao da se tužitelj javio psihijatru na pregled. Strah blažeg intenziteta sa iste osnove u različitim vremenskim intervalima da je trajao od 3-4 tjedna. Trajnih posljedica straha da nema. Ranije navedeni psihički simptomi da su izazvali kod tužitelja povredu duševnog integriteta lakog stupnja, a privremenog karaktera. Liječenje s naslova njene specijalnosti da je završeno u vremenu od 5-6 tjedana.
Sud je prihvatio nalaze i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke, kao stručna, logična i uvjerljiva. Nalazi i mišljenja su u potpunosti obrazloženi i nema nikakvih preostalih neriješenih dilema i neodgovorenih pitanja, nije bilo potrebno izvoditi nikakve daljnje dokaze na predložene okolnosti po vještacima medicinske struke. Dakle, sud drži utvrđenim da je u predmetnoj nezgodi tužitelj zadobio povrede i da je radi toga pretrpio i trpi imovinsku i neimovinsku štetu koju mu je tuženik u obvezi naknaditi.
Temeljem odredbe čl. 19. ZOO-a, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr..
Tužitelju je radi predmetnog događaja nastala šteta, temeljem odredbe čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
Odredba čl. 1100. ZOO-a propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete je upravo povreda prava osobnosti, u ovom događaju tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, temeljem nalaza i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke, sud je stava da tužitelju na ime naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 11.000,00 kn, (odnosno na ime fizičkih bolova iznos od 5.000,00 kn; duševnih bolova radi smanjenja životnih aktivnosti iznos od 3.000,00 kn i na ime pretrpljenog straha iznos od 3.000,00 kn). Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon. Tužitelj zakonske zatezne kamate potražuje od dana nastanka nezgode, kamate mu pripadaju od podnošenja zahtjeva tuženiku u mirnom postupku, od 28.listopada 2018.godine do isplate, pa mu kamate od tada i pripadaju. Dakle, na ime naknade ukupne neimovinske štete obvezan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 11.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 28. listopada 2018. godine do isplate, dok je za više zatražene kamate na dosuđeni iznos od 3. lipnja 2018. godine do 28. listopada 2018. godine zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan, kao i za više zatraženi iznos od 7.000,00 kn sa kamatama od 3. lipnja 2018. godine do isplate.
Što se tiče zahtjeva tužitelja na ime naknade imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći, ista, sukladno nalazu i mišljenju sudskih vještaka spec. ortopeda i neurokirurga tužitelju pripada za ukupno 7 sati. Sud prihvaća cijenu sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 35,00 kn, za onu nemedicinskog karaktera, sukladno podacima iz potvrde D. za starije i nemoćne osobe L., S. iz 2003.godine, dakle,
tužitelju sa ovog osnova pripada iznos od 245,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate jer se radi o naknadi nenovčane imovinske štete koja je utvrđena na dan presuđenja po visini i tužitelj nije dokazao da je ovaj izdatak već imao prije presuđenja. Dakle, za više zatražene kamate na ovaj iznos od 3. lipnja 2018. godine do presuđenja zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan, kao i za više zatraženi iznos od 555,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 3. lipnja 2018. godine do presuđenja.
Zahtjev s osnova naknade imovinske štete na ime troškova liječenja u iznosu od 400,00 kn sa kamatama sud je odbio u cijelosti, nema nikakvog dokaza o bilo kakvom izdatku tužitelja sa ovog osnova, a koji nije bio pokriven zdravstvenim osiguranjem, s obzirom da se radilo o lakoj ozljedi, sud je stava da tužitelju imovinska šteta sa ovog osnova nije nastala, a nije niti dokazana, nije učinjena niti vjerojatnom.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2 i čl.155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/12 i 25/13, dalje ZPP), stranke su djelomično uspjele u parnici, sporan je bio i osnov i visina zahtjeva, tužitelj je u postupku uspio sa 80% (100% osnov i 60% visina), tuženik za 20%, tako da je konačno tužitelju valjalo priznati 60% troškova postupka koji su bili potrebni za vođenje istog. Obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava zahtjeva tuženiku u mirnom postupku u iznosu od 1.000,00 kn; sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn; sastava jednog obrazloženog podneska u iznosu od 1.000,00 kn; zastupanja na tri ročišta u iznosu od po 1.000,00 kn; 25% PDV-a u iznosu od 1.500,00 kn; pristojbe tužbe u iznosu od 540,00 kn i pristojbe presude u iznosu od 540,00 kn; što zbrojeno daje iznos od 8.580,00 kn; 60% od ovog iznosa daje iznos od 5.148,00 kn, a na ovaj iznos valjalo je dodati čitav trošak vještačenja u iznosu od 2.600,00 kn, tako da je konačno tužitelju na ime naknade parničnog troška priznat iznos od 7.748,00 kn, koliko je tuženik obvezan na ime naknade parničnog troška isplatiti tužitelju.
Splitu, 9. travnja 2021. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa istih.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava odluke obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje smatra se da je dostava odluke obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika
3. Pun. prijavitelja miješanja na strani tuženika
