REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. Vojarna Sveti Križ
Dračevac, Split
Povrv 215/20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja Z. I. M. d.o.o. K. S., OIB:….,
zastupanog po pun. V. S., odvj. u S. protiv tuženika M.
K., OIB: … iz K. S., radi isplate,
nakon provedene glavne i javne rasprave održane dana 23. veljače 2021. g. u prisutnosti zamjenika pun. tužitelja i tuženika, dana 9. travnja 2021. g.,
p r e s u d i o j e
I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-466/19 od 18. prosinca 2019. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 39,81 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 10. srpnja 2019. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena.
II.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-466/19 od 18. prosinca 2019. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju nastali trošak postupka ovrhe u iznosu od 243,75 kn te u dijelu kojim je posebno naznačen predvidivi trošak ovršnog postupka u visini od 506,25 kn, jer je o troškovima cijelog postupka trebalo donijeti posebnu odluku.
III.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 625,00 kn.
Obrazloženje
Dana 19. lipnja 2019. g. javni bilježnik u Splitu Goran Čolak zaprimio je prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 39,81 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi koje je donio javni bilježnik pod brojem Ovrv-466/19 od 18. prosinca 2019. g. određena je predložena ovrha. U zakonskom roku tuženik je izjavio prigovor te je stoga rješenjem ovog suda broj Povrv-215/20 od 31. siječnja 2020. g. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te odlučeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
U odgovoru na tužbu odnosno prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je naveo da podaci o dugu navedeni u rješenju o ovrsi ne odgovaraju stvarnom stanju jer dug ne postoji. Tužitelj, naime, da nije odradio svoj dio posla.
U postupku je izveden dokaz pregledom pregleda nenaplaćenih računa za račune izdane od 1. veljače 2019. g. do 31. svibnja 2019. g. i kopija uplatnica koje je tuženik dostavio uz prigovor protiv rješenja o ovrsi odnosno odgovor na tužbu.
Tužitelj je popisao parnični trošak.
Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.
Radi se o sporu male vrijednosti, zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl. 457. do 467. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn.
Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja na isplatu neplaćene naknade za odvoz komunalnog otpada u iznosu od 39,81 kn s pripadajućim kamatama, a prema pregledu nenaplaćenih računa za račune izdane od 1. veljače 2019. g. do 31. svibnja 2019. g.
U postupku nije bilo sporno da je tužitelj komunalno trgovačko društvo osnovano s ciljem obavljanja komunalnih djelatnosti G. K. čije su osnovne djelatnosti gospodarenje otpadom, upravljanje, organizacija i naplata javnih parkirališta, održavanja i ophodnja nerazvrstanih cesta i naplata lučkih pristojbi, a temeljem Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području G. K. (Službeni glasnik G. K. 26/19, dalje Odluka).
Iz pregledu nenaplaćenih računa za poslovnu godinu 2019. na ime tuženika, nadalje, proizlazi da tuženik nije podmirio naknadu za odvoz smeća za prostor oznake 020442 na adresi … .za ožujak 2019. g. u iznosu
od 39,81 kn.
Prema odredbi čl. 25. st. 1. t. 14. citirane Odluke korisnik usluge koju pruža tužitelj dužan je, između ostalog, redovito podmirivati račune za javnu uslugu sukladno vežećem cjeniku davatelja javne usluge.
Tuženik je prigovorio zahtjevu tužitelja za isplatu navodeći da dugovanje ne postoji te je dostavio uplatnice za veljaču, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2019. g.
Očitujući se na prigovor tuženika tužitelj je na ročištu od 9. rujna 2020. g. naveo da je prigovor tuženika paušalan i neutemeljen. Nakon što je sud pozvao tužitelja očitovati se na okolnost da jedino uplatnica za veljaču 2019. g. glasi na dvostruki iznos, a sve ostale u toj godini na iznos od 39,81 kn (koje su sve podmirene), tužitelj je u podnesku od 23. rujna 2020. g. objasnio sudu:
-da je provjerom za tuženika kao korisnika javne usluge i to uvidom u očevidnik ''promjena objekta'' utvrđeno kako je 19. travnja 2019. g. napravljena promjena i to smanjenjem računa na način da je račun za travanj 2019. g. u iznosu od 79,97 kn smanjen na iznos od 39,81 kn, a sve sukladno očitovanju tuženika kao korisnika javne usluge o podacima iz Izjave o načinu korištenja javne usluge da u njegovom kućanstvu ima jedan (1) član i da želi spremnik volumena 80 litara, koja promjena je evidentirana 19. travnja 2019. g.,
-da je tuženiku umanjen račun za tekući mjesec (travanj 2019. g.) te su mu svi kasniji računi iznosili 39,81 kn, a s obzirom da se promjene primjenjuju za ubuduće, što da je u skladu s odredbom čl. 14. st. 10. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (Narodne novine broj 50/17, dalje Uredba) prema kojoj je korisnik usluge dužan obavijestiti davatelja javne usluge o svakoj promjeni podataka iz Izjave u roku 15 dana od dana kada je nastupila promjena, kao i o svakoj drugoj namjeravanoj promjeni podataka iz Izjave, u roku od 15 dana prije dana od kojeg će se primjenjivati namjeravana promjena, a radi se o Izjavi o načinu korištenja javne usluge koju je korisnik dužan, prema st. 1. ovog čl., dostaviti davatelju usluge. Tužitelj je, naime, kao davatelj javne usluge svim korisnicima javne usluge poslao Izjave o načinu korištenja javne usluge kako bi se svi korisnici mogli očitovati o podacima iz Izjave. Prema odredbi čl. 14. st. 8. Uredbe davatelj javne usluge primjenjuje podatak iz Izjave koji je naveo kao prijedlog, ako se korisnik javne usluge ne očituje o podacima iz Izjave u navedenom roku, a u konkretnom slučaju prijedlog tužitelja, kao davatelja javne usluge, bio je tri (3) člana kućanstva i spremnik volumena 120 litara,
-račun za veljaču 2019. g. obračunat je prema podacima prijedloga tužitelja kao davatelja javne usluge u iznosu od 79,97 kn, jer se tuženik kao korisnik nije očitovao o podacima iz Izjave sve do 19. travnja 2019. g.,
-račun za ožujak 2019. g. također je obračunat prema podacima prijedloga tužitelja kao davatelja javne usluge u iznosu od 79,97 kn,
-na kontinuirano inzistiranje tuženika da mu se i ostali prethodni računi (za veljaču i ožujak 2019. g.) umanje, odlučeno je da mu se umanji račun za ožujak 2019. g. jer u trenutku opisane promjene taj račun još nije bio dospio na naplatu, pa je dana 8. srpnja 2019. g. tuženiku umanjen račun za ožujak 2019. g. jer u trenutku zaprimanja tuženikovog očitovanja (od 19. travnja 2019. g.) taj račun još nije bio dospio (dospijeće računa za ožujak je bilo 18. svibnja 2019. g.), te mu je tada i izdan novi račun za ožujak 2019. g. s novim umanjenim iznosom od 39,81 kn,
-račun za veljaču 2019. g. u trenutku izmjene podataka već je bio dospio (dospijeće za račun za veljaču 2019. g. je bilo 2. travnja 2019. g.) radi čega umanjenje tog računa nije bilo moguće jer prijavljene promjene mogu važiti samo za ubuduće.
Iz očitovanja tužitelja i uplatnica koje je dostavio tuženik ovaj sud je zaključio da je tužitelj pravilnim postupkom umanjio tuženiku iznos iz računa za ožujak 2019. g. koji je glasio na iznos od 79,97 kn na iznos od 39,81 kn, dok iznos iz računa za veljaču 2019. g. nije umanjen jer je taj račun u trenutku očitovanja tuženika i prijavljivanja promjene 19. travnja 2019. g. već bio dospio na naplatu, što ovaj sud u cijelosti prihvaća.
Tuženik je, međutim, račun za veljaču 2019. g., koji je umanjen na iznos od 39,81 kn, platio u punom iznosu, dok račun za ožujak 2019. g. nije uopće podmirio odnosno nije dostavio dokaz da je taj račun podmirio makar u smanjenom iznosu niti je tvrdio da je to učinio.
Stoga proizlazi da je ukupno dugovanje tuženika prema tužitelju upravo iznos od 39,81 kn i da se to odnosi na račun za ožujak 2019. g. jer je tuženik nije podmirio umanjeni račun za taj mjesec smatrajući da je, plaćajući 79,97 kn za veljaču 2019. g., tim iznosom podmirio i račun za ožujak 2019. g., pogrešno smatrajući da mu tužitelj i iznos računa za veljaču 2019. g. treba umanjiti. Stoga je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
Kako je ovaj postupak započeo prijedlogom za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, te je temeljem prigovora ovršenika platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ukinut u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, trebalo je, u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlukom o glavnoj stvari odlučiti da li se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-466/19 od 18. prosinca 2019. g., trebalo je, stoga, održati na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti iznos od 39,81 kn jer se radi o potraživanju komunalne naknade koju tuženik nije podmirio.
Tužitelj je na iznos neplaćene mjesečne naknada za odvoz smeća zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od 10. srpnja 2019. g. do isplate odnosno od slijedećeg dana od dana dospijeća ove naknade prema pregledu nenaplaćenih računa za poslovnu godinu 2019., što je ovaj sud u cijelosti prihvatio, primjenjujući pri tome odredbu čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO). Stopu zatezne kamate tužitelj je odredio pravilno temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.
Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pa je tuženika trebalo obvezati na isplatu parničnog troška kojem je bio izložen tužitelj vodeći parnicu.
Prema Zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. g. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.
To znači da je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-466/19 od 18. prosinca 2019. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju nastali trošak postupka ovrhe u iznosu od 243,75 kn te u dijelu kojim je posebno naznačen predvidivi trošak ovršnog postupka u visini od 506,25 kn trebalo ukinuti jer je o troškovima cijelog postupka trebalo donijeti posebnu odluku.
Tužitelju je trebalo priznati trošak zastupanja u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, a prema odredbi Tbr. 7. t. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje Tarifa).
Prema ovoj odredbi za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kn, neovisno o odredbi Tbr. 7. t. 1. Tarife, ukoliko prethodnim točkama od 2. do 7. istog Tbr. za pojedine postupke i sporove nije drugačije određeno, odvjetniku pripada jednokratna naknada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova.
Stoga je broj bodova od 50 trebalo pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife te tako dobiti iznos od 500,00 kn, koji je trebalo uvećati za zatraženi PDV i tako dobiti iznos od 625,00 kn, koji iznos predstavlja trošak kojem je bio izložen tužitelj u parnici i kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke presude.
Tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi jer njegov zahtjev u tom dijelu nije bio postavljen na određeni način, a kako propisuje odredba čl. 155. st. 1 ZPP-a.
U Splitu, 9. travnja 2021. g.
S U D A C :
SANDI PETRIČIĆ, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.
Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).
