Posl.br. 31 P-674/2023-15

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. 31 P-674/2023-15

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

              Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. J., iz B., P. (općina B.), P. 2, OIB: zastupana po punomoćniku A. H., odvjetniku iz Z., protiv tuženika I. A.-a Š., iz P. M. - M. 57b, OIB: , radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 02. veljače 2024. godine u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i odsutnosti tuženika, dana 27. veljače  2024. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni  zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Nalaže se Tuženiku I. A. Š. iz P. M. - M. 57b, OIB: isplatiti Tužiteljici A. J. iz  P. (općina B.), P. 2, OIB: iznos od 232.556,24 SEK u protuvrijednosti eura prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja zajedno s kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako slijedi na:

- iznos od 13.315,47 SEK od dana 01.04.2017. godine,

- iznos od 13.899,66 SEK od dana 01.05.2017. godine,

- iznos od 10.904,37 SEK od dana 01.07.2017. godine,

- iznos od 49.917,72 SEK od dana 01.08.2017. godine,

- iznos od 4.519,02 SEK od dana 01.09.2017. godine,

- iznos od 60.000,00 SEK od dana 08.06.2017. godine,

- iznos od 30.000,00 SEK od dana 30.06.2017. godine,

- iznos od 50.000,00 SEK od dana 20.07.2017. godine,

sa zakonskom zateznom kamatom tekućom pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se Tuženiku I. A. Š. iz P. M. - M. 57b, OIB: da Tužiteljici A. J. iz P. (općina B.), P. 2, OIB: u roku od 15 dana nadoknadi trošak ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

Obrazloženje

 

              1. Tužiteljica je dana  18. srpnja  2023. godine podnijela tužbu protiv tuženika kojom traži isplatu iznosa kako je to odbijajuće navedeno u izreci ove Presude. U tužbi navodi da  je 2017. godine boravila i radila u K. Š., te je karticu svoga tekućeg računa otvorenog kod F. B. iz Š. dana 28.02.2017. godine ustupila tuženiku kako bi je mogao koristiti. Tuženik je na području P., I. odnosno R. S. tijekom 2017. godine koristio navedenu karticu te je potrošio/ podignuo slijedeće novčane iznose:

1. u periodu od dana 28.02.2017. godine do dana 31.03.2017. godine iznos od 13.315,47 SEK

2. u periodu od dana 01.04.2017. godine do dana 30.04.2017. godine iznos od 13.899,66 SEK

3. u periodu od dana 01.05.2017. godine do dana 30.06.2017. godine iznos od 10.904,37 SEK

4. u periodu od dana 01.07.2017. godine do dana 31.07.2017. godine iznos od 49.917,72 SEK

5. u periodu od dana 01.08.2017. godine do dana 31.08.2017. godine iznos od 4.519,02 SEK,

odnosno ukupno 92.556,24 SEK.

Tužiteljica je u lipnju 2017. godine pozajmila tuženiku iznos od 30.000,00 SEK kako bi kupio nekretninu opisanu kao z.kč.br. 3278/2, k.o. L., oranica G. vala površine 1455 m2. Tužiteljica je također u srpnju 2017. godine pozajmila tuženiku novčani iznos od 60.000,00 SEK (5.894,44 EUR). Iste godine, prilikom posjeta P. tužiteljica je predala tuženiku iznos od 50.000,00 SEK (5.001,55 EUR), pa s naprijed navedenih osnova potražuje slijedeće iznose gotovine:

1. dana 07.06.2017. godine iznos od 60.000,00 SEK

2. dana 29.06.2017. godine iznos od 30.000,00 SEK

3. dana 19.07.2017. godine iznos od 50.000,00 SEK

odnosno ukupno 140.000,00 SEK

Tužiteljica se višekratno obraćala tuženiku pozivajući ga da joj vrati pozajmljeni (potrošeni/ podignuti) novac te je tuženik izjavio kako će novac vratiti tužiteljici kada realizira prodaju nekretnine koje je vlasnik, a ista je opisana kao zk.čbr. 1987/102, kuća površine 110 m2 i dvorište površine 350 m2, sveukupne površine 460 m2, upisano u zk.ul.br. 1170, KO P.. Tuženik je kao prodavatelj s E. N. iz P., J. cesta 17, OIB: kao kupcem zaključio dana 20.08.2019. godine kupoprodajni ugovor, predmet kojeg ugovora je upravo nekretnina opisana kao zk.čbr. 1987/102 kuća površine 110 m2 i dvorište površine 350 m2, sveukupne površine 460 m2, upisano u zk.ul.br. 1170, KO P.. Na citiranom ugovoru tuženik je ovjerio svoj potpis kod Javne bilježnice S. G. iz Z., Ul. Z. F. 38, dana 20.08.2019. godine, pod brojem ovjere OV-10832/2019. Kupoprodajna cijena iz predmetnog ugovora utvrđena je u visini od 500.000,00 kn (66.361,40 EUR). U članku 2. ugovora citiranog u točki III. ove tužbe tuženik potvrđuje kako je u cijelosti primio iznos kupoprodajne cijene u visini od 500.000,00 kn (66.361,40 EUR), ali tužiteljici pozajmljeni iznos tuženik nije vratio.

 

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i  protivi se tužbenom zahtjevu. Ističe da je historijat tužbe potpuna izmišljotina. Navodi kako je tužiteljica govorila da bi ona kupila nekretninu, ali i nakon godinu dana što je čekao istu je prodao. Također navodi da iz priloženih dokaza, koji bi trebali, po tužbi, iskonstruirati tražbinu ne proizlazi osnovanost tužbe. Konačno ističe da je tužba   motivirana  izvjesnim  intimnim  razlozima, o kojima zbog pristojnosti ne želi govoriti, na moralnoj podlozi ističe prigovor zastare.

 

              3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u  sms poruke (5-9),  u transakcije (10-15),  u Kupoprodajni ugovor  (16-18), u izvadak iz zemljišne knjige (19).

.               3.1. Druge dokaze sud nije proveo budući da isti nisu bili od značaja za meritorno donošenja odluke u ovom predmetu.

 

              4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

             

              5. Iz sms poruka (5-9) proizlazi da bi, prema tvrdnji tužitelja iste bile razmjenjivane  između tužitelja i tuženika i to 21. ožujka  2018. i 22. ožujka  2018. Iz  istih nije  utvrđeno da bi  tuženik dugovao tužiteljici novčane iznose kako je to ona navela u tužbenom zahtjevu.

 

              6.  Iz  transakcija (10-15) proizlazi, između ostalog, da su se određeni iznosi  odnosili  na Elektrometal Poreč, međutim iz tih transakcija  nije utvrđeno da bi tuženik dugovao  tužiteljici  novčane iznose kako je  to ona navela u tužbenom zahtjevu.

 

              7. Iz Kupoprodajnog ugovora (16-18) proizlazi  da je isti sklopljen  između  tuženika kao prodavatelja i Eugena Novakovića kao kupca,  20. kolovoza  2019. godine, te da je predmet kupoprodaje bila  k.č. 1987/102 upisana u  z.k.ul. 1170 k.o. Posedarje, te da je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od  500.000,00  kn.

 

              8. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (19) utvrđeno je da je  k.č. 3278/2  upisana u  z.k.ul.  2425 k.o. Lovreč  kao vlasništvo M. B. iz N. G. u cijelosti.

 

              9. Tuženik je istakao prigovor zastare.

             

              10. Prigovor zastare  je prigovor materijalno pravne prirode, a ne  postupovne pravne  prirode.

 

              11. Člankom 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO)  propisan je opći rok zastare  tako da  tražbine zastarijevaju  za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

 

              12. Odredba  čl. 226. ZOO-a propisuje da povremene tražbine  zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

 

              13. Odredba čl.  227. ZOO-a propisuje zastaru prava  tako da pravo iz kojega proistječu povremene tražbine  zastarijeva  za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine. A prema st. 2. istog članka propisano je  da  kad zastari pravo iz kojega proistječu povremene tražbine, vjerovnik gubi pravo  ne samo  da zahtjeva  buduća povremena davanja, nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare.

 

              14. Iz   tužbe proizlazi da  tužitelj  od tuženika potražuje konkretne pojedinačne iznose  koji su dospjeli, prvi pojedinačni iznos  01. travnja  2017., a posljednji 20. srpnja 2017. godine. S obzirom na tu činjenicu  rok  za zastaru  počeo je teći  u travnju  odnosno srpnju 2017. godine.

 

              15. Tužiteljica je  tužbu podnijela 18. srpnja 2023. godine. Pozivom na   odredbu  čl.  214. ZOO-a, koja propisuje  da zastarom prestaje pravo  zahtijevati  ispunjenje obveze, kao i da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao  zahtijevati ispunjenje obveze, a kako se  tuženik pozvao na zastaru, te kako je utvrđeno da je nastupila zastara prava  tužitelja za ispunjenje obveze,  tužbeni zahtjev tužiteljice je odbijen  kao neosnovan.

 

              16. Protekom  zastare  ne prestaje  i sama obveza   koju je  eventualno tuženik dužan ispuniti. Ta obveza i dalje postoji, ali vjerovnik   u ovom slučaju tužiteljica više nema ovlast  zahtijevati njezino ispunjenje, u sudskom postupku.

 

17.  Tužiteljica  nije uspjela u ovom postupku pa joj  pozivom na  odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a ne pripada  pravo na naknadu parničnog postupka.

 

18. Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je kao u izreci.

 

U Poreču - Parenzo, dana 27. veljače  2024. godine.

                           

                                                                                                                              S u t k i nj a:

 

                                                                                                        mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

 

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.

 

DNA:

1. Pun. tužiteljice,

2. tuženiku.

Za točnost otpravka-ovlašteni  službenik: