REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P. 1036/20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 M. P. iz S., O.:
… i tužiteljice ad. 2 J. L. iz S., O.:
…, oboje zastupani po odvjetnicima iz O. L.-
V. & P. d.o.o. S., protiv tuženika G. S., O.: …, radi isplate, nakon održane glavne i javne
rasprave, zaključene dana 25. veljače 2021. godine u nazočnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 9. travnja 2021. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"1.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima ad. 1 i ad. 2 ukupan iznos od 21.585,18 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 7. studenog 2014. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračuna te za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
2.Dužan je tuženik isplatiti tužiteljima ad. 1 i ad. 2 parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate."
Obrazloženje
Dana 14. lipnja 2017. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je U. odjel za komunalno gospodarstvo i redarstvo G. S. u predmetu donošenja rješenja o komunalnom doprinosu K.: UP/I-361-01/14- 01/000764, Ur. broj: 2181/01-11-03/09-14-02 od 21. listopada 2014. godine naložio tužiteljima platiti komunalni doprinos za nezakonito izgrađenu stambenu zgradu s garažom na kat. čest. zem. 3504/1 u iznosu od 25.394,33 kn. Tužitelji da su postupili sukladno tom rješenju i da su uplatu izvršili dana 7. studenog 2014. godine. Čl. 2. tog rješenja tuženik da se obvezao ta navedena sredstva komunalnog doprinosa izgraditi za izgradnju taksativno navedenih objekata i uređaja komunalne infrastrukture prema Programu gradnje objekta i uređaja komunalne infrastrukture u 2014. godini (S. glasnik G. S. broj 57/13). Čl. 6. tog rješenja tuženik se obvezao vratiti tužiteljima razmjerni dio komunalnog doprinosa koji se odnosi na neizgrađene i djelomično izgrađene objekte i uređaje, ukoliko u navedenom roku ne izgradi odnosno djelomično izgradi navedene objekte. Tuženik da navedena sredstva komunalnog doprinosa nije utrošio namjenski sukladno naprijed citiranom rješenju, tužitelj da se 29. rujna 2016. godine obratio tuženiku sa zahtjevom za povrat razmjernog dijela uplaćenog doprinosa koji se odnosi na neizgrađene i djelomično izgrađene objekte i uređaje, međutim, tuženik da se na to oglušio, radi navedenog tužitelji predlažu da sud obveže tuženika da im isplati iznos od 21.585,18 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 7. studenog 2014. godine do isplate, te da im naknadi parnični trošak.
U svom odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu, predlaže da sud tužbu odbaci jer se radi o povratu razmjernog dijela uplaćenog komunalnog doprinosa što predstavlja upravnu stvar koja se rješava na temelju odredaba Zakona o komunalnom gospodarstvu i Zakona o općem upravnom postupku pa se ističe prigovor apsolutne sudske nenadležnosti.
Rješenjem ovog suda broj P-3084/17 od 12. travnja 2019. godine sud je odbacio tužbu u ovoj pravnoj stvari i proglasio se nenadležnim za postupanje, sve temeljem odredbe čl. 16. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN broj
53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), donoseći to rješenje sud je bio stava da se radi o sporu koji nije u sudskoj nadležnosti te se radi toga oglasio nenadležnim, ukinuo radnje u postupku i odbacio tužbu. Tužitelji su protiv ovog rješenja podnijeli žalbu, rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2463/19 od 5. ožujka 2020. godine prihvaćena je žalba tužitelja, ukinuto prvostupanjsko rješenje i predmet je vraćen ovom sudu na daljnji postupak. Drugostupanjski sud navodi da se zaključak prvostupanjskog suda svodi na shvaćanje da su za rješenje ovakvih sporova nadležni upravni sudovi. Razmatrajući odredbu čl. 32. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15) drugostupanjski sud u obrazloženju zaključuje da ovaj spor spada u sudsku nadležnost i u stvarnu nadležnost redovnog suda jer zahtjev tužitelja predstavlja zahtjev za vraćanje stečeno bez osnove (čl. 111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11)).
Pored okolnosti što ovaj sud i nakon donošenja ukidnog rješenja smatra da ovaj postupak ne spada u nadležnost ovog suda već u nadležnost upravnih sudova, proveo je postupak te izveo daljnje dokaze i odlučio meritorno o zahtjevu tužitelja ovom presudom.
Pored već izvedenih dokaza sud je izveo i pregledom dokumentacije priložene uz podnesak tuženika od 21. rujna 2020. godine vezano za podacima o realiziranim namjenskim sredstvima koji se tiču ove pravne stvari.
Tužitelji su popisali parnični trošak.
Zahtjev tužitelja nije osnovan.
U ovom slučaju radi se zahtjevu za povrat sredstava plaćenog komunalnog doprinosa za nezakonito izgrađenu stambenu zgradu tužitelja sa garažom, a sve vezano za odredbe citiranog Zakona o komunalnom gospodarstvu, tim zakonom propisan je obvezni sadržaj rješenja o utvrđivanju obveze komunalnog doprinosa. Kako je tuženik odmah u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor nenadležnosti ovog suda za odlučivanje o ovoj pravnoj stvari, takvog stava je i ovaj prvostupanjski sud, tuženik je, nakon donošenja ukidnog rješenja, pozvan očitovati se po pitanju napravljenog i izvršenog, a navedenog u predmetnom rješenju tuženika, dakle, onog na što se tuženik obvezao.
Prema stavu ovog suda, kako to pravilno navodi tuženik plaćanje komunalnog doprinosa zaista je zakonska obveza koju su tužitelji kao investitori nezakonito izgrađene zgrade dužni izvršiti i koju su izvršili na temelju pravomoćnog rješenja tuženika od 21. listopada 2014. godine. Dakle, tužitelji su izvršili isplatu temeljem navedenog rješenja i radi se o izvršenoj obvezi tužitelja i valjanoj pravnoj osnovi njihovog plaćanja. S druge strane, u tom rješenju navedeno je u koju svrhu će se koristiti sredstva komunalnog doprinosa iz navedenog rješenja, a radilo se o izgradnji objekata i uređaja komunalne infrastrukture prema Programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture u 2014. godini. U navedenom rješenju utanačeno je da će tuženik, ukoliko u navedenom roku ne izgradi, odnosno djelomično izgradi navedene objekte, tužiteljima vratiti razmjerni dio uplaćenog komunalnog doprinosa koji se odnosi na neizgrađene ili djelomično izgrađene objekte i uređaje ovisno o ostvarenom prilivu sredstava. Dakle, sukladno stavu drugostupanjskog suda, ovaj sud pozvao je tuženika da se očituje po pitanju postupanja i poduzetog iz točke 5. citiranog rješenja tuženika, tuženik je tako i postupio te je u prilogu podneska od 21. rujna 2020. godine dostavio dokumentaciju vezano za realizirane projekte u pogledu namjenskih sredstava, ovaj sud, pregledom navedene dokumentacije smatra utvrđenim da je tuženik utvrđeni i naplaćeni iznos komunalnog doprinosa za nezakonito izgrađeni objekt tužitelja zaista koristio prema Programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture u 2014. godini (S. glasnik G. S.
57/13). Sredstava prikupljena plaćanjem zakonske obveze plaćanja komunalnog doprinosa za nezakonito izgrađeni objekt tužitelja utrošena su namjenski od strane tuženika, onako kako je obveza preuzeta i kako je prema redovnom tijeku stvari uz realna odstupanja bilo moguće, očito u najvećem dijelu i u najvećoj mogućnoj mjeri prema realnom tijeku stvari. Tuženik je ovo prilaganjem dokumentacije i dokazao. Nakon što je tuženik priložio obimnu dokumentaciju, tužitelj nije predložio nikakvo izvođenje daljnjih dokaza, dakle, prema stavu ovog suda tuženik je prilaganjem dokumentacije dokazao da je svoju obvezu u najvećem dijelu izvršio, a ono što nije izvršio očito prema realnom tijeku stvari i nije mogao izvršiti, da bi se u potpunosti utvrdio što je sve tuženik napravio, trebalo je provesti dokaz građevinskim i geodetskim, kao i financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, uz enormne troškove, što tužitelji i ne predlažu. Dakle, da tuženik nije apsolutno ništa napravio od utanačenog, bio bi u obvezi vratiti tužiteljima uplaćeni dio doprinosa u cijelosti, ovako, kako je tuženik dokazao da je svoju obvezu izvršio u pretežitom dijelu uz realna odstupanja, teret dokaza izvršenog i neizvršenog odnosno razmjernog dijela neizvršenog u odnosu na plaćeni doprinos je bio na tužiteljima, tužitelji to nisu predložili, tako da ovaj dokaz i nije izveden. Dakle, u ovom slučaju je plaćanje tužitelja izvršeno temeljem osnove koja nije otpala, tuženik je svoju obvezu također izvršio i ne radi se o stečenom bez osnove na strani tuženika, tako da je zahtjev tužitelja valjalo odbiti u cijelosti.
Tužitelji su zaista bili dužni platiti i platili su komunalni doprinos za nezakonito izgrađenu stambenu zgradu sa garažom, radi se o iznosu od 25.394,33 kn i plaćanje komunalnog doprinosa njihova je obveza koju su izvršili i nemaju pravo, s obzirom na sve okolnosti slučaja, potraživati niti razmjerni dio uplaćenog komunalnog doprinosa od tuženika.
Odluka o parničnom trošku tuženiku je izostala, budući tuženik isti nije ni popisao.
U Splitu, 9. travnja 2021. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Tuženiku
