REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Pn-507/2017-41

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna „Sv. Križ“, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Marici Lović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice pod 1) D. L., O.: …, pod 2) M.

L., O.: … i pod 3) L. L., O.: …, svi na

adresi M., i zastupani po odvjetnicima u O. L. – V. & P., protiv tuženika H. M. d.o.o., Z., O.: …, zastupanog po odvjetnicima iz O. D.

H. & P. d.o.o. iz S., radi naknade štete, nakon održane i

zaključene glavne i javne rasprave 4. veljače 2021. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja M. L., odvjetničkog vježbenika u O. L. –

V. & P. i zamjenice punomoćnika tuženika I. B., odvjetničke vježbenice i objavljene 9. travnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik H. M. d.o.o. Z., O.: …, u

roku od 15 dana isplatiti tužiteljima pod 1) D. L., O.: …,

pod 2) M. L. O.: … i pod 3) L. L., O.:

…, iznos od po 10.000,00 kn (desettisućakuna) zajedno sa

zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. listopada 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Tužbeni zahtjev tužitelja pod 1), 2) i 3) za više traženo u iznosu od po 40.000,00 kn (četrdesettisućakuna) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i u odnosu na potraživanje zakonskih zateznih kamata na iznose od po 10.000,00 kn (desettisućakuna) za svakog tužitelja od 23. kolovoza 2017. do 23. listopada 2017. odbija se kao neosnovan.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 1), 2) i 3) za objavu integralnog teksta ove presude.

III. Dužan je tuženik H. M. d.o.o. Z., O.: …, u roku

od 15 dana naknaditi tužiteljima pod 1) D. L., O.: …,

pod 2) M. L. O.: … i pod 3) L. L., O.:

…, trošak parničnog postupka u iznosu od 10.825,00 kn

(desettisućaosamstodvadesetpetkuna) zajedno sa zakonskom zateznom

kamatom koja teče od 9. travnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 24. listopada 2017. protiv tuženika S. D. d.d. S., tužitelji navode da je 23. kolovoza 2017. u dnevnom

listu S. D. objavljen tekst novinara D. G. pod naslovom …“, u kojem članku da se na

neistinit, tendenciozan i paušalan način iznose ocjene o nezakonitom postupanju obitelji L. a koje ocjene da nemaju nikakvog objektivnog utemeljenja.

Predmetne informacije objavljene o tužiteljima da objektivno vrijeđaju privatnost, čast, ugled i dostojanstvo tužitelja te da su sredstvo za nanošenje duševnih boli i povredu prava osobnosti. Nadalje, takvi stavovi da predstavljaju radnju stvaranja negativne slike, tužitelje da se prikazuje kao osobe sa negativnim svojstvima a posebno imajući u vidu nakladu tuženika kao i da je navedeni tekst još uvijek objavljen na portalu S. D. te da je tako dostupan cijelom svijetu.

Tužitelji da su osobe koje su svoj profesionalni i privatni život posvetile dobrobiti lokalnih pa i državnih interesa a da su nakon objavljivanja ovih informacija imali raznih neugodnosti, s tim da se predmetna informacija ne temelji ni na jednoj činjenici, već da se radi o čistoj neistini i kleveti pa stoga da ovakav način pisanja predstavlja čisti primjer zlouporabe medija na štetu drugih, ujedno autor da nije postupao u dobroj vjeri jer da nije ni pokušao stupiti u kontakt sa tužiteljima prije objavljivanja članka. Nadalje navode da ukoliko se potpisani autor članka želio istinito informirati, da je mogao, uvidom u dokumentaciju pribavljenu od tužitelja, uvjeriti se kako zakonito 17 godina pružaju usluge sidrišta u uvali L. u M. na otoku B., sve to da je poznato i nadležnim državnim i lokalnim tijelima čiji ovlašteni službenici da su u više navrata vršili nadzor a tijekom kojih nadzora da je utvrđeno kako je sve posve zakonito. Dakle, ističu da se radi o potpuno legalnom korištenju sidrišta i legalnom obavljanju djelatnosti u akvatoriju koji obuhvaća 16. 808,59 m2, sve plutače (bove) tog sidrišta da su postavljene u skladu sa utvrđenim minimalnim tehničkim uvjetima i Ugovorom o koncesiji koji da je na snazi do 2022. godine te da obitelj L. u cijelosti ispunjava sve uvjete propisane Pravilnikom o redu u luci sidrište L. – S. a isti pravilnik da je prihvaćen od strane LKS. U odnosu na cijenu sidrišta ista da je javno obznanjena te da su

tiskani i letci koji su dostupni svakom korisniku, uredno da se izdaju fiskalizirani računi, a navedeno da je autor članka mogao provjeriti u postojećoj dokumentaciji, pod pretpostavkom da je imao objektivnu nakanu, a ne članak temeljiti na iskazu određenih osoba koje imaju vlastiti interes nanošenja štete tužiteljima u cilju ostvarenja njihovih privatnih interesa. Objavljivanje ovakvih informacija da je u odnosu na tužitelje stvorilo negativnu sliku, dotični da su poznati širokom krugu ljudi, predmetni tekst da je podobno sredstvo za izazivanje javnog prijezira, omalovažavanja i rušenja ugleda, a radi čega da su ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu. Tužiteljima da je povrijeđen ugled, čast i dostojanstvo pa da je u smislu odredbi čl. 21. i 22. Zakona o medijima kao i članaka 1099. i 1100. Zakona o obveznim odnosima tuženik kao nakladnik u obvezi tužiteljima naknaditi štetu koji isti trpe. Još su tužitelji nadodali da su se prije pokretanja parnice obratili tuženiku radi objavljivanja ispravka te su slijedom navedenog predložili sudu donošenje presude kojom će se tuženika obvezati da tužiteljima isplati iznos od po 50.000,00 kn sa kamatom od 23. kolovoza 2017. godine te da se naloži tuženiku objava integralnog teksta presude bez komentara o trošku tuženika, a nakon pravomoćnosti iste, kao i da ga se obveže na naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te da nije sporno da je 23. kolovoza 2017. u tiskovini S. D.

objavljen članak pod naslovom …“, kao i da je istog dana identičan članak objavljen i na internetskom portalu

S. D..hr pod naslovom …. u jednoj od najljepših

jadranskih uvala: radi se na crno, punom parom, otvoreno se devastira javno dobro,

a nekoliko osoba od svega masno zarađuje". Međutim tužitelji da nisu dokazali da im je u konkretnom slučaju nastala povreda prava osobnosti, dok da su se ostvarili eskulpacijski razlozi na strani tuženika. Naime, sporna informacija da je utemeljena na činjenicama za koje je autor članka imao osnovani razlog povjerovati da su točne, informacije da su utemeljene na Prostornom planu uređenja O. M. koji u čl. 92. predviđa sidrište L. za maksimalno 20 standardnih plovila, na zahtjevu

Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja za provođenje upravnog i inspekcijskog nadzora u svrhu utvrđivanja zakonitosti donesene odluke o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu izgradnje i korištenja luke posebne namjene – sidrišta na dijelu K.O. M., predio L. – S., dopisu od 16. srpnja 2012., zapisniku

Upravnog odjela za turizam i pomorstvo od 16. kolovoza 2016., dopisu K. B. od 10. srpnja 2017., dopisu U. E. –. e. M. od 21. lipnja 2017.,

dopisu U. tijela za turizam i pomorstvo od 23. kolovoza 2017., rješenju

U. odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje od 4. rujna 2017., tablici s podacima o geografskim nazivima sidrišta kao i fotografijama s lica mjesta a iz kojih fotografija da je vidljivo da je i danju broj postavljenih plutača veći od prijavljenih 17 i dopuštenih 20 i da se plovila sidre na neposrednoj udaljenosti od obale, a ne na udaljenosti od 100 metara. Pažljivim iščitavanjem spornog članka, tuženik navodi kako je vidljivo da se članak u pretežitom dijelu sastoji od izjava K. B.,

Z. B. i S. Č. i da se tužitelji tek uzgredno spominju i to u jednoj rečenici "Početkom sezone obitelj L. je ilegalno postavila više od 40 novih bova…", kao i da navedena rečenica predstavlja vjerno prenesenu izjavu Z.

B. a radi čega tuženik da ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije te predlaže sudu odbaciti tužbu kao nedopuštenu. Ovakva tematika koja upozorava na nefunkcioniranje pravne države da je zanimljiva javnosti, pa da je stoga postojalo i opravdano zanimanje za njezinu objavu, a ujedno da je autor članka postupao u dobroj vjeri jer je pokušao doći do komentara svih koncesionara, međutim, njegov pokušaj da je bio bezuspješan i da iz tog razloga nikoga nije imenom spominjao u tekstu. Još je tuženik naveo da Zakon o medijima ne poznaje reparaciju u vidu objavljivanja presude te da predviđa nadoknadu nematerijalne štete objavljivanjem ispravka informacije ili isprikom nakladnika, a da je tuženik 9. rujna 2017., na zahtjev tužitelja objavio članak pod naslovom "Cijene su poznate, a računi se izdaju". Iz navedenog da se nameće zaključak da su tužitelji vođeni isključivo materijalnom satisfakcijom, naknada štete isplatom u novcu sukladno općim propisima da dolazi u obzir ako objava ispravka ili isprike ne bi predstavljala dovoljnu naknadu ili ako ne bi odgovarala pretrpljenoj šteti objavom informacije a iz čega da očito proizlazi smisao propisivanja traženja ispravka ili isprike kao procesne pretpostavke za podnošenje tužbe za naknadu štete.

3. U nastavku postupka tužitelji su naveli da je NV izreklo autoru

članka opomenu radi kršenja Kodeksa časti HN i to upravo radi

predmetnog članka te da je po novim minimalnim tehničkim uvjetima od 23. lipnja 2017. upisano 30 plutača koje su postavljene prema koordinatama u skladu sa odlukom nadležnog tijela.

4. Podneskom od 8. travnja 2020. tuženik je izvijestio sud da je TD SD d.d. pripojena H. M. d.o.o.

na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-18/46005-3 od 1. travnja 2019. i da ova tvrtka preuzima postupak u predmetu pod gornjim poslovnim brojem.

5. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom spornog članka koji je objavljen u tjedniku S. D. 23. kolovoza 2017., pregledom zahtjeva tužitelja pod 1), 2) i 3) od 5. rujna 2017., pregledom dijela Prostornog plana uređenja O. M. (S. glasnik O. M. broj 5/07), Zahtjeva za provođenje

upravnog i inspekcijskog nadzora upućenog od strane načelnice O. M. 4.

rujna 2012. Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja, dopisa građana M. od

16. srpnja 2012., pregledom Zapisnika o izvršenom očevidu na licu mjesta, sačinjenog po djelatnicima upravnog odjela za turizam i pomorstvo 16. kolovoza 2016., pregledom dopisa predsjednice OV K.B. od 10. srpnja

2017., upućenog UO za turizam i pomorstvo, dopisa U. E. –

etno M. od 21. lipnja 2017. upućenog Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture,

dopisa UO za turizam i pomorstvo od 23. kolovoza 2017., pregledom

Rješenja UO za graditeljstvo i prostorno uređenje, I. S.

od 4. rujna 2017., pregledom Tablice s podacima o geografskim nazivima sidrišta, davateljima i ovlaštenicima koncesije, površini akvatorija, opremljenosti sidrišta, broju plutača, maksimalnom iznosu naknade i ekološkoj ugroženosti, pregledom Zaključka HND od 6. studenog 2017., pregledom Odluke o

koncesiji na pomorskom dobru u svrhu izgradnje (postavljanja) i korištenja luke posebne namjene – sidrište na dijelu K.O. M., predio uvala L. – S.

klasa: 021-04/12-02/239 od 31. srpnja 2012., pregledom Ugovora o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu izgradnje (postavljanja) i korištenja luke posebne namjene – sidrišta na dijelu K.O. M., predio SDŽ, S. za

gospodarstvo, I. S. od 21. listopada 2004., pregledom Rješenja UDU u SDŽ S. za gospodarstvo, I. S. od 23. lipnja 2017., pregledom Obavijesti Ministarstva financija,

Registra koncesija od 15. listopada 2012., pregledom Pravilnika o redu u luci – sidrištu L. – S., a izveden je i dokaz saslušanjem D. G., K.

B., Z. B., T. Đ., Š. K. i S. Č. u svojstvu

svjedoka, kao i saslušanjem tužitelja pod 1), 2) i 3) u svojstvu parničnih stranaka.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja pod 1), 2) i 3) je djelomično osnovan.

7. Među strankama nije sporno da je u tjedniku S. D. 23.

kolovoza 2017. objavljen članak naslova … podnaslova . …" …" autora D. G., da je isti članak objavljen i na

internetskom portalu S. D.. hr pod naslovom "… …", dok je kao

sporno valjalo utvrditi je li osnovano potraživanje tužitelja na naknadu nastale štete, odnosno je li objavom spornih informacija došlo do povrede prava osobnosti tužitelja pod 1), 2) i 3) kao i je li osnovan zahtjev da tuženik objavi integralni tekst presude.

8. Prema odredbi čl. 1099. Zakona o obveznim odnosima („NN“

broj: 35/05 i 41/08 - dalje ZOO), u slučaju povrede prava osobnosti oštećenik može zahtijevati na trošak štetnika objavljivanje presude, odnosno ispravka, povlačenje izjave kojom je povreda učinjena ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom.

9. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Prema stavku 2. istoga članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

10. Odredbom čl. 1048. ZOO-a propisano je da svatko ima pravo zahtijevati od suda ili drugoga nadležnog tijela da naredi prestanak radnje kojom se povrjeđuje pravo njegove osobnosti i uklanjanje njome izazvanih posljedica.

11. Prema odredbi čl. 16. st. 1. Zakona o medijima ("…" broj: 59/04

– u daljnjem tekstu ZM) mediji su dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana.

12. Odredbom čl. 21. st. 1. ZM-a nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom. Prema stavku 2. istoga članka šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta). Stavkom 4 istoga članka je određeno da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena, između ostalog, utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri. Stavkom 6. istoga članka je propisano da postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4.

dokazuje tuženik.

13. Prema odredbi čl. 22. st 1. ZM-a nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka propisano je da pravo na tužbu za naknadom nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

14. Pregledom spornog članka koji je objavljen u tjedniku S. D. 23.

kolovoza 2017. naslova … nadnaslova ..., te više

podnaslova i to "…", "…", "…", te "…", kao i pregledom internetskog portalu S. D.. hr pod naslovom … …", razvidno je da se u istome piše o problemu koncesije ,navodi se

da je eklatantan primjer rada na crno M. na otoku B. gdje da javno i otvoreno cvjeta ilegalni posao. Nadalje, tekst se sastoji od izjava K. B. - predsjednice

OV M., Z. B. – predsjednika udruge E. – etno M., te

S. Č. – Županijskog pročelnika za turizam i pomorstvo. Navodi se da je

K. B. izjavila novinaru da je uvala L. potpuno devastirana i da u

stvarnosti više nije sidrište nego ilegalna marina, Z. B. da je izjavio da u uvali ima četiri puta više bova nego što predviđa prostorni plan uređenja O. M., plovni put do dna uvale da je skroz zatvoren a na 70 bova da se naplaćuju vezovi bez ikakvih izdanih računa kao i da je početkom sezone obitelj L.

ilegalno postavila više od 40 novih bova a tu da se nalazi i sidrište obrta Š.

K. te sidrište tvrtke A. kao i jedan ilegalni ponton dužine od preko 30

metara čiji vlasnik da se ne zna, ali da se brodovi uredno vezuju i da se vez naplaćuje. Nadalje u tekstu stoji da je u uvali L. više od 60 bova, kao i da je postavljen ilegalni gat, da se ne zna tko ima važeće koncesije, na koji rok i koliku površinu što da proizlazi iz dopisa K. B., da je prostornim planom uređenja

O. M. predviđeno sidrište ali na udaljenosti 100 m od obale, a brodovi da se sidre na 10 m od obale koja se nalazi u turističkoj zoni i predviđena je za plažu kao i da je dopušteno maksimalno 20 vezova. Z. B. da je nadalje naveo da se koncesije ,ukoliko i postoje, daju ilegalno u najam i njima da se trguje, dok da je S. Č. izjavio da su uspjeli obaviti nešto nadzora u posljednje vrijeme i da se nameće žurna potreba osnivanja posebne inspekcije ili osnaživanje kapaciteta

LK. a pojačani nadzor da je dao neke rezultate i da će biti oduzimanja koncesija u rujnu. U članku se također navodi, kao zaključak novinara, da se na sidrištima vrti silan novac i da je to lukrativan posao s vrlo niskom razinom ulaganja i izrazito brzim eksploatacijskim rokom te su objavljene i fotografije uvale Lučice sa privezanim plovilima, pontona i pojedinih plovila.

15. U zahtjevu tužitelja pod 1), 2) i 3) od 5. rujna 2017. razvidno je da je isti upućen tuženiku radi objave ispravka informacije a vezano za članak koji je predmet ovog spora te je iz članka objavljenog 9. rujna 2017. godine naslova "…" i nadnaslova "…", razvidno da

je riječ o tekstu-ispravku informacije, koji su tužitelji sačinili po punomoćniku i u kojem se navodi da je pisanjem i objavljivanjem predmetnog članka nanesena šteta tužiteljima s obzirom da su navodi u članku neistiniti, autor da se nije obratio tužiteljima prije objave teksta, što je stvorilo negativnu sliku o istima, a radi čega da će tužitelji pokrenuti sudski postupak.

16. Pregledom dijela PP uređenja O. M. (S. glasnik

O. M. broj 5/07), razvidno je da je u članku 92. propisano da je u okviru

O. M. predviđeno sidrište L. za maksimalno 20 standardnih plovila.

17. Pregledom Zahtjeva za provođenje upravnog i inspekcijskog nadzora upućenog od strane načelnice O. M. 4. rujna 2012. Ministarstvu graditeljstva

i prostornog uređenja proizlazi da se istim traži provođenje nadzora u svrhu utvrđivanja zakonitosti donesene Odluke o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu izgradnje i korištenja luke posebne namjene – sidrišta na dijelu K.O. M., predio uvala L. – S., a kojom odlukom da je L. L., kao vlasniku tvrtke

F., županija dala koncesiju nad pomorskim dobrom u svrhu postavljanja sidrišta, iz razloga jer navedena odluka nije u skladu sa prostornim planom uređenja

O. M..

18. Pregledom dopisa građana M. od 16. srpnja 2012., upućenog Ministarstvu prometa i infrastrukture, proizlazi da se u istome građani pozivaju na nepoštivanje zakona prilikom donošenja Odluke o davanju koncesije, a u odnosu na obrt F.,

te se ističe u dopisu da ova odluka nije u skladu sa prostornim planom O. M..

19. Pregledom Zapisnika o izvršenom očevidu na licu mjesta, sačinjenog po djelatnicima upravnog odjela za turizam i pomorstvo 16. kolovoza 2016., proizlazi da se ovaj nadzor odnosi na tvrtku A. d.o.o. kao pravnu osobu sa dobivenom koncesijom na pomorskom dobru u uvali L..

20. Pregledom Dopisa predsjednice OV K. B. od 10.

srpnja 2017., upućenog Upravnom odjelu za turizam i pomorstvo, proizlazi da se istim traži dostava važećih ugovora za sve koncesije na pomorskom dobru u uvali

L. te se navodi da je u istoj uvali postavljeno više od 60 bova i jedan ilegalni gat,

a što da nije u skladu sa prostornim planom uređenja O. M..

21. Pregledom Dopisa U. E. – etno M. od 21. lipnja 2017. upućenog

Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, proizlazi da se ova U. obraća

Ministarstvu sa traženjem da se nešto poduzme za spas uvale L. jer da se ne

zna tko ima važeći Ugovor o koncesiji a obitelj L. da je ilegalno postavila preko 40 novih bova, kao i da se tu već nalazi sidrište obrta Š. K., sidrište

A. d.o.o. i jedan ilegalni ponton, što sve da nije u skladu sa prostornim planom uređenja O. M..

22. Pregledom dopisa UO za turizam i pomorstvo od 23. kolovoza 2017. proizlazi da je predmet istoga koncesija na pomorskom dobru uvala L., te se traži od UO za graditeljstvo i prostorno uređenje izvješće budući da nije ishođena potvrda glavnog projekta.

23. Pregledom Rješenja UO za graditeljstvo i prostorno uređenje,

I. S. od 4. rujna 2017. proizlazi da je istim odbijen zahtjev Š.

K. za izdavanje lokacijske dozvole za izgradnju odnosno postavljanje luke posebne namjene – sidrišta na pomorskom dobru, predio L..

24. Pregledom Tablice s podacima o geografskim nazivima sidrišta, davateljima i ovlaštenicima koncesije, površini akvatorija, opremljenosti sidrišta, broju plutača, maksimalnom iznosu naknade i ekološkoj ugroženosti, razvidno je da pod rednim brojem 36 uvala L. – S. , otok B. evidentiran L. L., kao vlasnik

obrta F., sa prijavljenih 17 plutača.

25. Pregledom Zaključka HND od 6. studenog 2017.

razvidno je da je D. G. ovo tijelo izreklo opomenu zbog kršenja K. časti hrvatskih novinara, a sve u odnosu na članak koji je predmet ovog spora te se u obrazloženju navodi da, suprotno navodima D. G., ovo društvo ne može zaključiti da je novinar uistinu pokušao dobiti mišljenje prozvane strane.

26. Pregledom Odluke o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu izgradnje (postavljanja) i korištenja luke posebne namjene – sidrište na dijelu K.O. M.,

predio uvala L. – S. klasa: 021-04/12-02/239 od 31. srpnja 2012.

proizlazi da se istom odlukom L. L., kao vlasniku obrta F., u skladu sa lokacijskom dozvolom od 23. studenog 2011. daje pravo izgradnje (postavljanja) i korištenja luke posebne namjene – sidrište na dijelu K.O. M., predio uvala L.

– S. i to na razdoblje od 10 godina uz godišnju naknadu u iznosu od 84.000,00 kn, utvrđena je površina i područje obuhvata koncesije kao i prava i obveze ovlaštenika koncesije i uvjeti za prestanak, oduzimanje i opoziv koncesije.

27. Pregledom Ugovora o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu izgradnje (postavljanja) i korištenja luke posebne namjene – sidrišta na dijelu K.O. M.,

predio uvala L. – S., proizlazi da je isti zaključen 1. rujna 2012. godine između SDŽ, kao davatelja koncesije i L. L.,

vlasnika obrta F., kao ovlaštenika koncesije, Ugovorom je utvrđena površina i područje obuhvata koncesije, vrijeme trajanja, naknada, prava i obveze ovlaštenika,

kao i uvjeti za prestanak, oduzimanje i opoziv koncesije, a sve u skladu sa Odlukom o koncesiji od 31. srpnja 2012., klasa: 021-04/12-02/239.

28. Pregledom Rješenja UDU u SDŽ S. za gospodarstvo, I. S. od 21. listopada 2004. proizlazi da je isto doneseno povodom zahtjeva L. L. te se utvrđuje da prostor akvatorija,

uređaji i oprema L. L. u M., uvala L. – S., udovoljava

propisanim uvjetima za luku nautičkog turizma vrste sidrište, sidrište da će poslovati sezonski od 1. lipnja do 30. rujna i u obrazloženju se navodi da akvatorij sadrži ukupno 15 vezova za sidrenje.

29. Pregledom Rješenja UDU u SDŽ, S. za gospodarstvo, I. S. od 23. lipnja 2017. proizlazi da je isto doneseno povodom zahtjeva L. L., vlasnika obrta F. te je utvrđeno da

prostor akvatorija, uređaji i oprema L. L. u M., uvala L. – S.,

udovoljavaju propisanim uvjetima za luku nautičkog turizma vrste sidrište, sidrište da će poslovati sezonski od 1. travnja do 31. listopada i da će iznajmljivati 30 vezova na akvatoriju ukupne površine cca 17 000 m2 kao i da je snabdjeveno potrebnom opremom za sidrenje.

30. Pregledom Obavijesti Ministarstva financija, R. koncesija od 15. listopada 2012. proizlazi da se vlasnik obrta za ugostiteljstvo, turizam i ribarstvo F. L. L. obavještava da je upisan u R. koncesija pod određenim identifikacijskim brojem, dok je iz priložene obrtnice razvidno da ista glasi na L.

L., za obrt naziva F., kao datum upisa je naveden 4. studenog 2003.

godine.

31. Pregledom Pravilnika o redu u luci – sidrištu L. – S., proizlazi da je isti donesen od strane obrta za ugostiteljstvo, turizam i ribarstvo F. 11.

listopada 2012. godine i da je ovjeren od strane L.K. S., a odnosi se

na dobivenu koncesiju na spomenutom akvatoriju, dok je iz priloženog popisa računa razvidno da su isti izdani od strane obrta F. tijekom listopada 2017.

godine.

32. Saslušani svjedok D. G., autor spornog teksta, naveo je da je kod tuženika zaposlen od 1979. na radnom mjestu novinara te da je postojao interes javnosti za pitanje davanja koncesija, a posebno zbog afere koja se odnosi na plažu

Z.R. na B., radi čega da je, otprilike 20-ak dana prije nego što je objavljen članak koji je predmet spora, napisao još jedan članak u kojem je tema također bila koncesije pa da je zaključio da je to pitanje prilično neuređeno. Naknadno da je saznao da isti problem postoji i u M. na otoku B. i da je u tijeku priprema izmjene zakona a radi uvođenja reda po pitanju koncesionara jadranskih uvala, da su ga kontaktirali neki ljudi iz M. i kazali kako bi o tom problemu željeli nešto izjaviti, između ostalih da ga je nazvao i predsjednik E. udruge M. B., kao i

da je kontaktirao sa nadležnima u Ž.U. za pomorstvo, L.

kapetaniji S. i Ministarstvu financija. U spornom članku da je naveo samo ono što su iskazali ljudi s kojima je kontaktirao, ističe da je osobno bio u M. i da je pokušao stupiti u kontakt s L. L. kao i sa ostalom dvojicom koncesionara,

međutim isto da nije uspio jer da njihov broj mobitela nije pronašao na stranici Ministarstva mora. Naglasio je da nije koristio druge podatke koje je također dobio, već da je naveo samo ono što mu je izrijekom kazano od osoba s kojima je kontaktirao i to iz razloga jer nije uspio ostvariti kontakt sa tužiteljima, kao ni sa ostalim koncesionarima. Naslov te nadnaslov i podnaslov da je opremljen od strane urednika te da je njegov zaključak bio da tužitelji ne izdaju račune i to stoga što je dozvoljeno postavljanje 20 plutača a da se osobno uvjerio da je u uvali na plutačama privezano 70-ak plovila. Nadalje da, bez obzira što je u podnaslovu navedeno da je riječ o ilegalnom sidrištu, iz teksta da bi proizlazilo da sidrište nije ilegalno u cijelosti, već da je postavljen veći broj plutača od dopuštenih od strane sva tri koncesionara,

s tim da nije moguće utvrditi koji od koncesionara je postavio točno određenu plutaču . Ujedno da je vidio i ponton koji je bio dug otprilike 30-ak metara i koji je nezakonito postavljen, s tim da mu nije poznato tko ga je postavio ali da je indikativno da je isti uklonjen otprilike mjesec dana nakon što je članak objavljen, a da se na tom mjestu nalazio osam ili devet godina. Još je naveo da je raspolagao dopisom O. M. u kojem se navodi da se traži očitovanje od nadležnog

Ministarstva o tome koliki broj plutača mogu tužitelji postaviti i da na taj dopis nije nikada odgovoreno pa da je stoga smatrao, a što da je proizlazilo i iz ostale pribavljene dokumentacije, da su upravo tužitelji postavili veći broj plutača nego što im je to dozvoljeno. Inače tužiteljicu pod 1) da osobno poznaje i da je ista njegova radna kolegica, ali da zbog nepristupačnog terena nije prilazio kućama te zbog toga sa istom da nije ostvario kontakt prije pisanja članka, ali da nije imao namjeru povrijediti pravo osobnosti bilo koga od tužitelja i sa istima da nije ni u kakvom sukobu.

33. Svjedokinja K. B. u svom iskazu navodi da je u vrijeme kada je objavljen članak koji je predmet spora, obnašala dužnost predsjednice vijeća O. M., te da je uputila dopis SDŽ sa traženjem da se

očituju u odnosu na koncesiju za nautički turizam i za sidrišta na području O. M., o tome da je obavijestila i novinara D. G. a koji je pokazao interes

za pisanje članka o toj temi. Tijekom razgovora sa novinarom da ni u jednom trenutku nije spomenula nikoga od obitelji L., da su razgovarali o svim koncesijama na području O. M. te da mu je kazala kako raspolaže informacijom da je postavljen veliki broj ilegalnih plutača, ali da ne zna tko je te plutače postavio s obzirom da su u uvali naziva L. u to vrijeme egzistirala tri koncesionara. U odnosu na tužitelje navodi kako nije imala nikakvih saznanja da bi isti poduzimali bilo kakve nezakonite radnje, međutim, s obzirom na broj plutača koji da je bio veći od dopuštenih, da je smatrala da treba prozvati sve koncesionare.

Naknadno da je saznala da nitko od koncesionara nije imao valjanu građevinsku dozvolu, a ujedno da je u toj uvali bio postavljen i ponton za kojeg je donesena odluka o uklanjanju istoga nakon objave članka, s tim da joj nije poznato tko je ponton postavio, ujedno da su neke plutače izmaknute te da je njezina pretpostavka da je pojedine plutače izmaknula i obitelj L.. U to vrijeme koncesije da su imali obitelj L., Š. K. kao i tvrtka A., a sve u odnosu na uvalu L..

34. Daljnji svjedok Z. B., suprug svjedokinje K. B., u svom

iskazu navodi da su supruga i on vlasnici kuće u uvali L. – S. i da je predsjednik U. E. – etno M., te s obzirom na dužnost u toj udruzi da se

više puta obraćao Ministarstvu pomorstva kao i ŽU za pomorstvo, a

sve zbog devastacije uvale L. postavljanjem velikog broja plutača i ilegalnog pontona. U spornom članku da je točno prenesena njegova izjava, s tim da nije prozivao nikoga od obitelji L., već da se osvrnuo na svu trojicu koncesionara,

a novinaru da je dao na uvid dokumentaciju s kojom je raspolagao. Još je nadodao da je u to vrijeme raspolagao saznanjem da je obitelj L. ishodila lokacijsku dozvolu, ali ne i potvrdu glavnog projekta, kao i da tužitelji nikada nisu imali urednu dozvolu osim koncesijskog odobrenja te da je nakon objave članka ilegalni ponton koji je postavljen od strane tvrtke A. uklonjen.

35. Svjedok T. Đ. u svom iskazu navodi da je vlasnik restorana u uvali

L. na otoku B. te da je imao koncesiju za postavljanje sedam plutača, s tim da je svrha ovih plutača bila vezivanje plovila gostiju koji dolaze u njegov restoran i da stoga nije naplaćivao vezivanje niti izdavao račune. U to vrijeme koncesiju da je imao i Š. K. kao i obrt F., te da njemu nije poznato jesu li tužitelji

postavili više plutača u odnosu na broj za koji su imali dozvolu. Ponton u istoj uvali da je postavio I. Č. i da ga je dotični uklonio, te da navedeno nema nikakve veze sa tužiteljima a da koliko je njemu poznato obrt F. da nije radio na crno i da su se uredno izdavali računi korisnicima plutača. Tužitelji da su se nakon objave predmetnog članka izvjesno vrijeme povukli iz javnog života, s tim da tužitelji pod 1) i 2) vode poslovanje obrta F. dok da tužitelj pod 3) povremeno navrati s obzirom da ima drugi posao, a obitelj L. da u toj uvali ima svoju obiteljsku kuću kao i restoran. Još je nadodao da mu je poznato da je K. B. podnosila određene prijave nadležnim tijelima a vezano za koncesiju za postavljanje plutača ali da mu nije poznato je li netko od preostale dvojice koncesionara bio kažnjavan zbog nepravilnosti u poslovanju.

36. Svjedok Š. K. saslušan pred sudom je naveo da otprilike 14 godina u uvali L. ima koncesiju na 16 plutača, plus za jedan interventni vez, u toj istoj uvali koncesiju da ima i obrt F. kao i I. Č.. Nakon što je objavljen

predmetni članak, a s obzirom da je i on u istome spomenut, da su ga tretirali kao kriminalca iako su navodi u članku potpuno neistiniti jer da prilikom privezivanja brodova uredno izdaje račune i da nema govora da bi se radilo o radu na crno. Svake godine određena tijela da dolaze u kontrolu te da koliko je njemu poznato obitelj L. nije postavila veći broj plutača nego što su imali dozvolu – koncesiju,

a u suprotnom da bi te plutače bile uklonjene. Tužitelji pod 1) i pod 2) da su nakon objave članka bili izbezumljeni te da svatko tko upiše na internet pojam“ U.

L., otok B.“ da se odmah prikaže članak koji je predmet ovog spora pa da bi bilo poželjno da se isti ukloni.

37. Svjedok S. Č. u svom iskazu je naveo da se od početka 2016. nalazi

na dužnosti pročelnika upravnog odjela za turizam i pomorstvo, koji odjel da provodi natječaj za dodjelu koncesija i vrši nadzor nad korištenjem tih koncesija i da je stoga upoznat sa predmetom ovog spora. Telefonskim putem da ga je nazvao novinar

D. G. i da ga je upitao o funkcioniranju sidrišta na J., da je u

razgovoru bilo govora i o tri koncesije na otoku B. u uvali L., te da mu je kazao da su utvrđene nekakve nepravilnosti u odnosu na sva tri sidrišta, između ostalog i u odnosu na obitelj L. koja da nije posjedovala Pravilnik o redu u luci,

dva kolpo morta da su izlazila izvan koncesijskog područja i da je u lokacijskoj dozvoli nedostajala potvrda glavnog projekta. O svim nepravilnostima da je upoznao novinara te da mu je kazao kako su nepravilnosti i uklonjene u zadanom roku i da je posebno istaknuo da novinaru nije rekao da bi se radilo o bilo kakvoj ilegalnoj radnji odnosno ilegalnom sidrištu i to stoga što su svi koncesionari imali uredne dozvole za rad pa tako i tužitelj. Svjedok je nadalje izjavio da, koliko je njemu poznato, tužitelji još uvijek imaju koncesiju i da od 2016. nadležno tijelo nije provodilo nadzore, osim takozvanih kontrolnih nadzora od strane lučkih kapetanija, a nadzor iz 2016. da je obavljen zbog zaprimanja više prijava te nakon što su uočene nepravilnosti uklonjene, da nije ni bilo potrebe za ponovnim nadzorom. Prijave da su se temeljile na borbi koncesionara prilikom privezivanja plovila na plutače kao i postavljanje pontona bez odgovarajuće dozvole te da u konkretnom slučaju taj ponton nije imao veze sa tužiteljima.

38. U svom stranačkom iskazu tužiteljica pod 1) je navela da je potpuno neistinito sve ono što je objavljeno u spornom članku a odnosi se na tužitelje, njezina obitelj da ima otvoren obrt naziva F., koji obrt da se između ostalog bavi i onim što je predmet spornog članka. Autor članka da nije ni pokušao stupiti u kontakt sa tužiteljima i da stoga nije postupio u skladu sa novinarskom profesijom, a radi čega da je dobio i opomenu od HND te da su dotičnome jedini

izvor informacije bili supružnici B., a da je riječ o zaštiti njihovih privatnih interesa. O. F. da u cijelosti posluje zakonito i da ni nakon inspekcijskih nadzora nikada po bilo kojoj osnovi nije izrečena kazna zbog nekog prekršaja u radu, računi da se uredno izdaju i to za svih 25 postavljenih plutača – bova, s tim da obrt ima urednu dozvolu za 30 plutača i da u istoj uvali egzistiraju još dva koncesionara koji također imaju postavljene plutače dok da ponton nema nikakve veze sa tužiteljima i da ga je postavio drugi koncesionar. Nakon što je članak objavljen da je imala silnih problema u svom poslovnom okruženju i to stoga što je po zanimanju novinarka i zaposlena je na R. S., da je bila prisiljena objašnjavati kolegama i šefovima o čemu se radi, jer da takvi članci stvore određenu sliku u javnosti bez obzira jesu li navodi u istima točni. Također da je imala i zdravstvenih problema sa štitnjačom, a ujedno da je i odlazila kod psihijatra koji da joj je ordinirao Normabel za smirenje. Nekoliko dana nakon što je članak objavljen da nije odlazila na posao jer da za rad nije bila sposobna te je nadodala da je inspekcija prilikom izlaska na teren u kolovozu 2016. utvrdila kao nepravilnost izmaknutu plutaču s tim da je riječ o plutači koju je izmaknulo neko plovilo a tužitelji je nisu promptno vratili na svoje mjesto, drugi prekršaji da nisu utvrđeni. Izjavila je kako obrt F. ima uredne dozvole od nadležnih tijela za obavljanje koncesije kao i da u istome rade svi članovi obitelji, da ga je otvorio tužitelj pod 3), ali da je riječ o obiteljskom obrtu, a što se tiče demantija isti da je objavljen ali ne na istovjetnom mjestu na kojem je objavljen članak koji je predmet spora.

39. Tužitelj pod 2) u svom iskazu navodi da je njegov sin, tužitelj pod 3), vlasnik obrta F., dok da je tužitelj pod 2) u vrijeme kada je objavljen članak koji je predmet spora, kao član obitelji, bio i zaposlenik u tom obrtu. Navodi u članku koji se odnose na njegovu obitelj da su u cijelosti neistiniti i da novinar nije ni pokušao stupiti s njima u kontakt, obrt F. da ima sve potrebne dozvole i odobrenja za rad pa tako i koncesiju za postavljanje plutača, koncesija da je prvotno izdana za 17

plutača, kasnije da je dobiveno dopuštenje za 30 plutača, s tim da je u konačnici postavljeno 25 plutača, a što se tiče pontona isti da je postavio vlasnik poduzeća

A.. Nadalje tužitelj pod 2) ističe kako je netočno da je riječ o ilegalnom sidrištu koje donosi brdo kuna, te da je netočan iznos koji se navodi kao moguća zarada,

računi da se uredno izdaju i da inspekcije koje su izlazile na lice mjesta nisu utvrdile nikakve nedostatke u radu. Nakon što je članak objavljen da je to na njega djelovalo kao šok, da nije uzimao nikakve lijekove za smirenje, da su ga nazivali razni ljudi i pitali o čemu se radi, a demantij da je objavljen nakon nekoliko dana ali ne na istom mjestu na kojem je objavljen i predmetni članak.

40. Saslušani tužitelj pod 3) je u svom iskazu naveo da se u cijelosti pridružuje iskazu svoje majke i tužiteljice pod 1), tužitelj pod 2) da mu je otac, te da su svi zajedno proživjeli doista teško razdoblje nakon što je predmetni članak objavljen u kojemu je njegova obitelj prozvana na neprimjereni način, a radi čega da je imao i problema vezanih za njegov posao zapovjednika na jahtama i za koji da je izuzetno važno imati dobar rejting jer je riječ o poslovima koji iziskuju visoko povjerenje u osobe koje ga obavljaju. Prilikom inspekcijskih nadzora koji su provedeni da nije utvrđen nikakav prekršaj, osim u jednom slučaju djelomičnog izmještanja jedne plutače, ali isto da nema nikakve veze sa sadržajem predmetnog članka. Obrt

F. da je on osnovao i da je vlasnik istoga, da obrt uredno posluje unutar izdanih dozvola za koncesiju, da se uredno izdaju računi sukladno dobivenoj dozvoli prema kojoj da imaju pravo postaviti 30 plutača a da su ih postavili 25, dok da se u članku netočno spominje 40 novih bova odnosno plutača. Ujedno iz fotografije koja je objavljena uz članak da je razvidno kako se na istoj vidi 20 plovila a ne kako bi to proizlazilo iz članka 60 plovila i to bez da se pribroje postavljene plutače od stane preostala dva koncesionara. L. kapetanija da je propisala gdje plutače trebaju biti postavljene te da je iz svega navedenog razvidno da je riječ o gruboj pogrešci novinara s obzirom da dotični nije kontaktirao nikog od tužitelja a da je informacije pribavio od supružnika B. koji su izgradili kuću na pomorskom dobru u toj istoj uvali pa da su stoga očiti razlozi njihovog prigovaranja vezivanju plovila. Ujedno autor članka da nije kontaktirao nikog iz Ž. koji bi bio nadležan za izdavanje koncesije kao ni nekog iz L. kapetanije, dok da se izjava S. Č. ne odnosi

na koncesiju obrta F.. Nadodao je da liječnika nije posjećivao i da nije uzimao nikakve medikamente, međutim da je doista teško proživio ovaj članak jer da nikada ne bi učinio ništa mimo zakona ,a što da mu se imputira u članku.

41. Predmet spora je zahtjev tužitelja pod 1), pod 2) i pod 3) na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, sve u smislu citirane odredbe čl. 1100. st. 1 i 2.

ZOO-a i to zbog toga što je tuženik kao nakladnik tjednika S. D.

objavio predmetni članak kako u tiskovini tako i na portalu, čime da su tužiteljima povrijeđeni privatnost, dostojanstvo, ugled i čast i uslijed čega da su imali duševne patnje.

42. Kao prvo za navesti je da postojanje pretpostavke odgovornosti za štetu dokazuju tužitelji, a postojanje pretpostavki za oslobađanje od odgovornosti dužan je dokazati tuženik. Tuženik tvrdi da bi se u konkretnom slučaju radilo o iznošenju informacija koje su utemeljene na činjenicama za koje je autor članka imao osnovani razlog povjerovati da su točne, a da se tužitelji u članku tek uzgredno spominju, s tim da nije sporno da je ostvarena pretpostavka propisana odredbom čl. 22. st. 2. ZM-a

kojom je određeno da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije.

43. Analizirajući cjelokupan sadržaj i smisao predmetnog članaka, ovaj sud smatra da isti nije izrađen u skladu sa osnovnim pravilima novinarske profesije s obzirom da se temelji na netočnim činjenicama, a da autor nije poduzeo sve mjere za provjeru njihove točnosti pa se postupanje autora ne može smatrati da je bilo u dobroj vjeri. Naime, u smislu odredbi Zakona o medijima nije negirano načelo slobode tiska, kao ni pravo novinara na slobodu izvještavanja i komentiranja, međutim svakako predviđena je i njihova odgovornost za objavljivanje informacija kao i naknadu štete koja je nastala objavom informacija. Ujedno i Ustav R. H. ("NN" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01,

41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14,) kao temeljni pravni akt u državi, odredbom članka 16. propisuje mogućnost ograničavanja prava i sloboda samo kada je to potrebno da bi se zaštitila sloboda i pravo drugih ljudi te javni poredak, javni moral i zdravlje, dok članak 35. Ustava propisuje kako se svakom čovjeku i građaninu jamči štovanje i pravna zaštita njegove osobnosti i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

44. Autor članka, a kako to i sam navodi u svom iskazu koji je dao pred ovim sudom, nije kontaktirao tužitelje prije objave spornog članka i zbog toga je dobio i opomenu radi kršenja kodeksa časti od strane HND, a

dotični je imao takvu mogućnost te da je tako postupio i da je kontaktirao tužitelje onda bi zasigurno i raspolagao činjenicama koje je sud utvrdio u ovom postupku. Naime, opravdano zanimanje javnosti za teme koje su od šireg društvenog značaja zahtjeva i odgovorno informiranje, te sa informacijom u odnosu na koju nije dokazana njezina točnost ni u kom slučaju nije zadovoljena potreba za informiranjem javnosti. Takva informacija, bez obzira što bi cilj objave mogao biti potkrijepljen opravdanim zanimanjem javnosti, nema niti približan značaj vjerodostojnosti već je riječ isključivo o predrasudama i iskrivljenim prezentiranjima činjenica.

45. Predmetnim člankom tužitelje se željelo prikazati kao osobe koje čine određene nezakonite - ilegalne radnje i tako ostvaruju neosnovano veliku imovinsku korist i to navodeći da su u sidrištu u uvali L. postavili 40 novih plutača i to ilegalno te da naplaćuju vezivanje plovila a što da im donosi "brdo" kuna, a da za tu uslugu ne izdaju račune. Kako bi se potaknulo zanimanje čitatelja za sam članak isti je opremljen naslovima kojima se sugerira da je riječ o kriminalnim radnjama, a uz to su priložene i fotografije kojima je za cilj potkrijepiti te navode. Tijekom postupka utvrđeno je kako je tužitelj pod 3) vlasnik obrta F. koji obrt posjeduje dozvolu – koncesiju za pomorsko dobro u svrhu izgradnje postavljanja i korištenja sidrišta, što je razvidno iz priloženih odluka nadležnih tijela, kao i da ima dozvolu za iznajmljivanje 30 vezova u uvali L., dok da su njegovi roditelji, tužitelji pod 1) i 2)

u ovom postupku, osobe koje također sudjeluju u radu obrta pa, a imajući u vidu temu kojom se članak bavi, spominjanje obitelji L. daje dovoljno podataka temeljem kojih se može nedvojbeno zaključiti o kome je riječ, odnosno da se misli upravo na tužitelje iz ovog postupka. Ujedno to nije upitno ni samom novinaru a i svi saslušani svjedoci u svojim iskazima spominju tužitelje pod 1), 2) i 3) kao obitelj L. koja se spominju u spornom članku. Iz više dopisa - zahtjeva koje je autor članka imao na raspolaganju prilikom pisanja članka i na koje se poziva u istome, a kojima se zahtjeva od nadležnih tijela da se provede nadzor u svrhu utvrđivanja zakonitosti dodjeljivanja koncesija na pomorskom dobru, predio uvala L. i u kojima se spominje i obrt F. kao i tužitelji, koja pismena su sačinjena od strane

K. B., Z. B. i grupe građana, ovaj sud je mišljenja da ne

proizlazi da bi autor članka imao osnovani razlog za donošenje zaključka da su tužitelji počinili nekakvu ilegalnu radnju. Naime i svjedok S. Č. izjavio je pred ovim sudom da su pri provedenom nadzoru utvrđene određene nepravilnosti u poslovanju obrta F., tim da te nepravilnosti nemaju nikakve veze sa sadržajem

članka, da su iste otklonjene te da je novinara u razgovoru sa istim izvijestio da se ne radi ni o kakvim ilegalnim radnjama ili ilegalnom sidrištu jer da svi koncesionari uvale L. imaju uredne dozvole za rad. Saslušani svjedoci K. B. i Z.

B. u svojim iskazima navode da novinaru D. G. nisu spominjali

tužitelje a i sam autor članka izjavljuje da je do zaključka da su upravo tužitelji postavili veći broj plutača od dozvoljenih došao temeljem pribavljene dokumentacije premda to nije bilo moguće na taj način utvrditi jer u uvali egzistiraju tri koncesionara. Dakle, već iz naprijed navedenog proizlazi da vrijednosni sudovi autora članka nisu činjenično utemeljeni,a ujedno iz fotografije koja je objavljena uz članak razvidno je da se ne radi o tolikom broju plovila kako to novinar navodi u članku te je i sam Z. B. decidirano izjavio da novinaru nije dao informaciju da bi obitelj L. postavila ilegalno više od 40 novih bova, a što se u članku predočava upravo kao njegova izjava. Kako sam naslov, nadnaslov i podnaslov u tiskovini S. D., kao i naslov na portalu S. D., upućuju

na nezakonito bogaćenje ilegalnim radnjama te kako se u članku navodi da je upravo obitelj L. ilegalno postavila više od 40 novih bova a budući je tijekom postupka utvrđeno kako su ti navodi netočni i da tužitelj pod 3) kao vlasnik obrta F. ima urednu dozvolu za postavljanje sidrišta kao i da tijekom provedenih nadzora nisu utvrđene nikakve nezakonite radnje u pravcu neizdavanja računa i rada "na crno", a što su potvrdili i saslušani svjedoci T. Đ. i S. K.,

kojim svjedocima sud poklanja vjeru i njihove iskaze drži vjerodostojnima jer su upoznati sa dobivenim koncesijama u uvali L., to je za zaključiti da je autor pisao o činjenicama bez da je prethodno na valjan način provjerio istinitost tih činjenica pa se nedvojbeno radi o iznošenju netočnih i nepotpunih informacija. Stoga u situaciji kad je autor teksta imao mogućnost provjeriti u potpunosti točnost i istinitost svojih navoda a to nije učinio, ne postoje pretpostavke za oslobađanje odgovornosti tuženika od odgovornosti za štetu koja je nastala tužiteljima. Tužitelji su nakon što je članak objavljen bili izvrgnuti povećanom zanimanju javnosti, o čemu su svjedočili kako tužitelji, tako i saslušani svjedoci T. Đ. i S. K., a objavljivanjem sporne informacije koja je intonirana u najblaže rečeno negativnom tonu prema tužiteljima sa navođenjem da dotični postupaju nezakonito i tako se bogate, zasigurno je istima pričinjena šteta jer se u javnosti stvara sumnja u njihovo legalno postupanje. Stoga im je tako povrijeđeno zaštićeno pravo na dostojanstvo,

ugled i čast, a tuženik je objavljujući takvu netočnu, neistinitu i neprovjerenu informaciju, odgovoran za štetu koja je takvom objavom nastala, pritom imajući u vidu i činjenicu da je sporni članak objavljen u tjedniku koji je dostupan širokom broju čitatelja te imajući u vidu naslov, nadnaslov i podnaslov članka, koji su također uvredljive intonacije kao i sadržaj teksta u dijelu koji se odnosi na tužitelje. Sve navedeno upućuje na zaključak da je objavljeni članak zasigurno mogao dovesti do povrede prava osobnosti, ugleda, časti i dostojanstva svih tužitelja te da dovodi u pitanje kako osobni tako i njihov profesionalni kredibilitet i umanjuje njihov ugled u društvu, a o čemu se sudi prema prosječnom gledanju i prosječnom shvaćanju u određenoj društvenoj sredini i dakle izraz su krajnje negativne ocjene prema tužiteljima kao osobama na koju se uvredljive informacije odnose.

46. Slijedom prednjih utvrđenja, a kako nema dvojbe da je predmetni članak uvredljiv za tužitelje te da doista predstavlja informaciju koja je po svom sadržaju mogla tužiteljima prouzročiti štetu nanošenjem duševnih boli koje vrijeđaju dostojanstvo, ugled i čast, te da su tužitelji doista doživjeli neugodnosti koje su opisali u svojim iskazima, kako u užoj i široj obitelji tako i u njihovoj životnoj i radnoj sredini, isti imaju pravo na naknadu neimovinske štete pa je valjalo odlučiti o visini štete, pri čemu je sud imao u vidu okolnosti konkretnog slučaja, značenje povrijeđenog dobra kao i jakost pretrpljenih duševnih bolova i cilj koji se naknadom želi postići.

47. Dakle, cijeneći navode tužitelja pod 1), 2) i 3) da su bili izloženi velikim neugodnostima nakon objave spornog članaka, da je isto utjecalo i na zdravstveno stanje tužiteljice pod 1), ovaj sud smatra primjerenim tužiteljima dosuditi pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene duševne boli u iznosu od po 10.000,00 kn. Pri tom je sud imao u vidu sve naprijed navedene elemente kao i činjenicu da je naknada neimovinske štete način da se djelomično umanje nastale posljedice duševnih patnji koje su u konkretnom slučaju uzrokovane radnjom tuženika tj. objavom predmetnog članka.

48. Tužiteljima je priznata zakonska zatezna kamata i to od dana podnošenja tužbe, sve u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a kojom je određeno da obveza pravične naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, sve imajući u vidu odredbu članka 29. stavak l. i 2. ZOO-a.

49. Za više traženo u iznosu od po 40.000,00 kn u odnosu na svakog od tužitelja sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i u odnosu na potraživanje zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 23. kolovoza 2017. do 23. listopada 2017. tužbeni zahtjev tužitelja pod 1), pod 2) i pod 3) valjalo je odbiti kao neosnovan, pa je slijedom svega iznijetog odlučeno kao u točci I. izreke ove presude.

50. U odnosu na tužbeni zahtjev koji je usmjeren na objavu integralnog teksta ove presude za navesti je da s obzirom na činjenicu da je tuženik objavio ispravak te imajući u vidu protek vremena ovaj sud zaključuje kako objava presude ne bi postigla učinak propisan odredbom članka 1099. ZM-a. Naime, tužitelji popravljanje nastale štete nisu zatražili samo javnom objavom presude, već i isplatom naknade u novcu, dijelom kojeg zahtijeva su i uspjeli u ovom sporu, objavljen je i demantij, pa su stoga na taj način ostvarili pravo na satisfakciju za počinjenu povredu, a radi čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točci II. izreke ove presude.

51. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu članka l54. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99,

88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP) i u skladu sa Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

52. Imajući u vidu da je u ovom predmetu tuženik osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva, kao i da je osnova za naknadu štete utvrđena kao utemeljena, te da u odnosu na zahtjev za objavu presude nisu izvedeni nikakvi posebni dokazi to se uspjeh tužitelja procjenjuje u omjeru od 60% a tuženika u omjeru od 40%, te kada se postotak uspjeha tužitelja od 60% umanji za postotak uspjeha tuženika od 40%

dobije se 20%, što znači da tužiteljima pripada pravo na naknadu dijela pripadajućeg troška upravo u iznosu koji odgovara postotku od 20% ukupnog troška, vodeći računa da tužiteljima pripada naknada troškova za one parnične radnje koje su bile potrebne za vođenje parnice.

53. Tužiteljima bi za puni uspjeh u parnici valjalo priznati za sastav tužbe 250 bodova, zastupanje po punomoćniku na ročište od 11. travnja 2018. 125 bodova, na ročišta od 3. prosinca 2018., 2. svibnja 2019., 3. rujna 2019., 28. studenog 2019.,

20. veljače 2020., 5. studenog 2020. i 4. veljače 2021. po 250 bodova, te za sastav podneska od 11. travnja 2018. 250 bodova, što iznosi sveukupno 2375 bodova, a pri vrijednosti boda sa paušalom daje iznos od 23.750,00 kn. Navedenom iznosu valjalo je nadodati 20% na ime zastupanja više osoba pa se dobije iznos od 28.500,00 kn,

te kada se isti iznos uveća za pripadajući PDV dobije se iznos od 35.625,00 kn, a 20% toga iznosa daje iznos od 7.125,00 kn. Navedeni iznos potrebno je uvećati za trošak sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od po 1.850,00 kn pa je tuženik u obvezi tužiteljima na ime naknade parničnih troškova isplatiti iznos od 10.825,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja odluke o troškovima postupka do isplate radi čega je odlučeno kao u točci III. izreke ove presude.

U Splitu, 9. travnja 2021.

SUDAC

MARICA LOVIĆ v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.

DNA:

– pun. tužiteljice

– pun. tuženika

– u spis