1

Posl. broj  31 P-22/2023-18

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, Poreč-Parenzo

Posl. broj  31 P-22/2023-18

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda mr.sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja I. R. R., OIB:, iz V. B., L., 39 C. S., C., zastupan po punomoćnicima G. V. i dr., odvjetnicima iz P., protiv tuženika D. M., iz P., T. kneza B. 12, OIB:, zastupanog po punomoćnici K. R., odvjetnici iz P., radi uznemiravanja prava služnosti, nakon zaključene glavne rasprave  održano dana 25. siječnja  2024. godine, u prisutnosti tuženika osobno i njegove punomoćnice, dana 27. veljače 2024. godine,

p r e s u d i o   je

 

I               Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku, M. D., OIB: 7, da prestane s uznemiravanjem prava služnosti prolaza pješice na teret k.č. 1314 k.o. P. u korist k.č.br. 1313 k.o. P. te da prestane s uznemiravanjem negativne služnosti kojom se tuženiku kao vlasniku k.č.br.1314 k.o. P. zabranjuje izvođenje bilo kakvih radova koji bi ometali nesmetan pogled prema moru i morskoj obali (vidik) svakodobnom vlasniku k.č.br.1313 k.o. P.. Zabranjuje se tuženiku svako daljnje izvođenje radova koji bi na bilo koji način predstavljali uznemiravanje prava služnosti iz ove točke, te se nalaže tuženiku da nekretninu k.č.1314 k.o. P. vrati u prvobitno stanje kakvo je bilo prije počinjenog čina smetanja, sve pod prijetnjom ovrhe

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/2005) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 8 dana."

 

II Odbija se  i tužbeni  zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku, M. D., OIB: da se suzdrži od bilo kakvih daljnjih radova na nekretnini k.č. 1314 k.o. P., te da ukloni sve do sada izvedene radove na k.č. 1314 k.o. P. i vrati istu u prvobitno stanje.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/2005) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 8 dana."

 

III  Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 600,00 eura, u roku 15 dana. 

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi prestanka  uznemiravanja služnosti. U tužbi  tvrdi da je vlasnik   k.č.br. 1313 upisane u k.o P., koja zajedno sa k.č.br.1312 k.o. P. (također vlasništvo tužitelja) u naravi čini obiteljsku kuću s okućnicom na lokaciji S. u P.. Tuženik da je vlasnik nekretnine k.č. 1314 k.o. P. površine 149m2. Nekretnina tuženika da se nalazi točno između nekretnine tužitelja i nekretnine k.č.br. 6014 k.o. P. koja predstavlja pomorsko dobro. Tuženik je započeo obavljati građevinske radove kako na k.č. 1314 k.o. P., tako i na k.č.br. 6014 k.o. P. koja predstavlja pomorsko dobro, i to na način da je na istima sazidao zid te izlio dio betonskih temelja. Osim što tuženik izvodi građevinske radove i vrši betoniranje pomorskog dobra, tuženik da izvodi radove na dijelu trase koji je UPU S. – S..M. predviđen za kolnu pješačku stazu. Tužitelj da se što samostalno, što putem svog pravnog prednika već više od 20 godina, nesmetano služi k.č. 1314 k.o. P. na način da sa svoje k.č.br. 1313 k.o. P. preko k.č.br. 1314 k.o P. pristupa na pomorsko dobro (k.č.br.6014 k.o. P.). Tužitelja, a niti članove njegove obitelji, a niti pravne prednike tužitelja, nikada nitko nije ometao niti im priječio da se koriste nekretninom k.č. 1314 k.o. P.. Tužitelj i njegovi pravni prednici su se koristili k.č. 1314 k.o. P. vjerujući da se radi o pomorskom dobru, obzirom da je ta nekretnina široka otprilike 5 metara u njezinom najširem dijelu, te su oduvijek smatrali da se radi o pomorskom dobru, odnosno o javnom dobru. Tužitelj je k.č.br. 1313 k.o. P. kupio od J. M. i to prvo putem društva R. G. d.o.o. (obzirom da u to vrijeme nije bilo moguće stjecanja prava vlasništva stranih državljana), da bi potom navedenu nekretninu prenio na svoje osobno ime. U trenutku stjecanja nekretnine, po nekretnini k.č. 1314 k.o. P. se nesmetano koristilo radi dolaska na plažu. Tužitelj je tako stekao pravo stvarne služnosti prolaza pješice na teret k.č. 1314 k.o. P. u korist k.č.br. 1313 k.o. P.. Ujedno tužitelj je svoju nekretninu k.1313 k.o. P. kupio u uvjerenju da na k.č. 1314 k.o. P. neće doći do nikakve gradnje, s obzirom na oblik i površinu te čestice, te prostorno planske odredbe, a slijedom čega će tužitelj raspolagati vidikom kakav je zatečen kod kupovine nekretnine. Slijedom toga tužitelj smatra da je isti stekao negativnu služnost kojom se svakodobnom vlasniku k.č.br.1314 k.o. P. zabranjuje izvođenje bilo kakvih radova koji bi ometali nesmetan pogled prema moru i morskoj obali (vidik) svakodobnom vlasniku k.č.br.1313 k.o. P.. Protupravnom devastacijom pomorskog dobra, odnosno dijela obale i predviđene kolne pješačke staze na k.č. 1314 k.o. P., tako i na k.č.br.6014 k.o. P., osim što tuženik uznemiruje prava služnosti (kako je to opisano u točki 5 ove tužbe), tuženik ujedno umanjuje vrijednost tužiteljeve imovine. Naime, prije poduzimanja štetne radnje od strane tuženika i to protupravnom izgradnjom i betoniranjem, nekretnina tužitelja imala je izravan pristup i pogled na more i netaknutu prirodu s mogućnošću uređenja pješačke staze. Protupravnim postupanjem tuženika, osim što se narušuje okoliš i uništava priroda, vrijednost imovine tužitelja se smanjuje, obzirom da nekretnina ne vrijedi isto onoliko koliko bi vrijedila da nema protupravne radnje tužitelja. Člankom 1047 st.1. ZOO-a propisano je da svatko može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojega prijeti znatnija šteta njemu ili drugome, kao i da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi uznemirivanje ili opasnost štete, ako se uznemirivanje ili šteta ne mogu spriječiti odgovarajućim mjerama. St. 2. navedenog članka propisao je da će sud na zahtjev zainteresirane osobe narediti da se poduzmu odgovarajuće mjere za sprječavanje nastanka štete ili uznemirivanja ili da se ukloni izvor opasnosti, na trošak posjednika izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne učini. Tuženik može još uvijek spriječiti nastanak daljnje štete tužitelju ukoliko prestane sa izvođenjem radova i devastacijom obale, te ukoliko ukloni već izvedene radove, odnosno ukoliko vrati k.č. 1314 k.o. Poreč u prvobitno stanje. Predlaže donijeti presudu  kako je to  odbijajuće opisano u točki I izreke ove Presude.  Tužitelj je dalje predložio, pozivom na odredbu čl. 188. Zakona o parničnom postupku ((Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine   broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/22, 114/22, 155/2023 dalje: ZPP),da  ukoliko sud nađe da prethodni  tužbeni  zahtjev nije osnovan da donese presudu kako je to  odbijajuće  opisano u  točki II izreke Presude.

 

2. U odgovoru na tužbu tuženik se  protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Osporava  tvrdnju tužitelja da je tuženik  obavljao građevinske radove na pomorskom dobru i to na  k.č.br.  6014 k.o. Poreč. Dalje navodi, da je obavio  manje građevinske radove samo na svojoj parceli  i to na sjeverozapadnom dijelu uz među sa nekretninom   tužitelja  k.č.br.  1313,  na način da je sagradio  potporni zidić visine od  oko 30 cm kako ne bi došlo do urušavanja zemlje i šljunka koji se nalazi na njegovoj nekretnini na nekretnini tužitelja  koja je niža.  Ističe da je postupak koji je  po prijavi započeo komunalni redar dana  17.  travnja  2018. godine  i na temelju kojeg je  Upravni odjel  za komunalnu sustav G. P. obustavilo rješenje komunalnog redara kojim je bilo naloženo tuženiku da ukloni potporni zid koji se nalazi na k.č. 1314 k.o. P., te da je  proslijeđen  Istarskoj županiji upravnom odjelu za  decentralizaciju, lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, prostorno uređenje i gradnju, Odsjek za decentralizaciju, lokalnu i područnu  (regionalnu) samoupravu, koje je tijelo dana 17. kolovoza 2018. godine rješenje G. P. poništilo  i predmet vratilo prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Postupak  da nije ponovljen jer  je u međuvremenu  na temelju prijedloga  Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel ovog suda  izvršio brisanje zabilježbe vođenja upravnog postupka radi utvrđivanja granica pomorskog dobra, između ostalog i za   k.č. 1314 k.o. P. vlasništvo tuženika. Tuženik osporava  da bi  tužitelj   i njegov pravni  prednik već više od 20 godina prolazio preko parcele tuženika do pomorskog dobra tj. osporava da bi tužitelj imao  pravo služnosti prolaza pješice na teret k.č.  1314  k.o. P. u korist  1313 k.o. Poreč. Tuženik tvrdi da  tužitelj ima  prilaz obali javnim putem  k.č. 1303  i k.č.  6036 koji su se tim putem služili, te da nema nikakve potrebe  da tužitelj obali prilazi preko nekretnine u vlasništvu tuženika. Dalje tvrdi da nekretnina tužitelja i sada ima nesmetan pogled na more, a tuženik da nema namjeru izgraditi nikakav objekt koji nije u skladu sa prostornim planom. Konačno, ističe da ni na koji način nije oštetio tužitelja niti devastirao  obalu radovima koje je obavio na svojoj parceli. Zato predlaže odbiti  tužbeni zahtjev  tužitelja  u cijelosti kao i  tužbeni zahtjev  da se tuženik suzdržava bilo kakvih daljnjih radova  na svojoj nekretnini, kao i da ukloni sve što je izradio.

 

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: slike priložene u sadržaju tužbe  na listovima 2 i 3 tužbe,  izvadak iz zemljišne knjige (8-11),  rješenja (22-43, 45-54),  geodetski elaborat (55-89), koncesijsko odobrenje (94-96), zaključak (97), saslušani su svjedoci J. S. i M. S.. Predloženi svjedok M. J. koji je bio  pravni prednik tužitelja  je umro. Svjedoci D. V., M. R. nisu pristupili na ročište radi saslušanja, dostava poziva nije uredno iskazana, ali sud je odustao od provođenja  dokaza njihovim saslušanjem, jer  tužitelj nije  uplatio predujam za provođenje predloženog dokaza  očevidom na licu mjesta uz prisustvo vještaka mjerničke struke, te saslušanja svjedoka na licu mjesta radi pokazivanja  svjedocima  nekretnine o kojima će biti ispitivani,  a saslušanje  svjedoka  u zgradi suda  nije dostatno  za  odlučivanje o odlučnim činjenicama  u ovoj pravnoj stvari.

3.1. Tužitelj je na pripremnom ročištu predložio da se, osim već predloženih dokaza  u tužbi  provede  i dokaz očevidom  na licu mjesta uz vještaka mjerničke struke. Sud je odredio ročište za glavnu raspravu na licu mjesta u prisutnosti vještaka mjerničke struke, te je  za isti dan odredio i provođenje dokaza saslušanjem svjedoka kako bi im se na licu mjesta moglo predočiti  o kojim katastarskim česticama  će biti ispitivani. Sud je pozvao tužitelja na uplatu predujma  za očevid lica mjesta u prisustvu   vještaka mjerničke struke. Tužitelj  u određenom roku nije uplatio predujam, te je   ročište za glavnu raspravu određeno na licu mjesta odgođeno jer  tužitelj nije uplatio predujam, te je zakazano novo ročište u  zgradi suda na koje su pozvani  i svjedoci.

3.2. Sud  nije proveo druge dokaze osim onih navedenih  u točki 3. obrazloženja iz razloga jer   s obzirom na  postavljeni tužbeni zahtjev   u kojem se izričito navode  brojevi katastarskih čestica i  dr.,  bez  očevida lica mjesta  u prisutnosti mjerničkog vještaka nije moguće,  samo  na temelju iskaza  stranaka i svjedoka i to u zgradi suda, te materijalnih dokaza u spisu, potpuno utvrditi činjenično stanje na koje se  poziva tužitelj u navodima tužbe, a posljedično tome i odlučiti  o tužbenom zahtjevu na način da se isto može prihvatiti.

 

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

5. Iz slike 1 koju je tužitelj priložio u sadržaju tužbe i predložio je kao dokaz proizlazi da se radi  o slici  s Geoportala i  na kojoj slici  nije  vidljivo, niti je  iz  iste  utvrđeno da bi tužitelj stekao pravo stvarne služnosti prolaza pješice na teret  k.č.  1314 k.o. P. a u korist   k.č.  1313  k.o. Poreč.  Nadalje, iz iste  nije vidljivo  da je  tužitelj   bilo što izgradio i  da bi na taj način  uznemiravao tužitelja.

 

6. Iz slika 2 koje je tužitelj priložio u sadržaju tužbe i predložio ih kao dokaz  proizlazi da je na jednoj slici u dijelu grmlje, u jednom dijelu  prazna površina,  u jednom dijelu nadstrešnica na drvenim stupovima i nekoliko stabala i pijesak, a na drugoj slici vidi se betonirani temelji, zid  i more, međutim  iz  tih slika  nije utvrđeno  o kojim katastarskim česticama se radi, niti  na kojim dijelovima  i kojih katastarskih čestica  je navedeno.

 

7. Tužitelj tvrdi da  tuženik izvodi građevinske radove i vrši betoniranje pomorskog dobra  i to na dijelu trase koji je UPU S.-S. M. (Službeni glasnik Grada P. broj  10/12) predviđen za kolnu pješačku stazu i za tu tvrdnju prilaže  sliku u sastavu točke IV navoda tužbe.  Iz slike prikazane u  točki IV navoda tužbe sud  ne može utvrditi tvrdnje tužitelja da tuženik izvodi građevinske radove i vrši betoniranje pomorskog dobra, a pogotovo nije moguće utvrditi da je  tužitelj stekao pravo stvarne služnosti prolaza na teret nekretnine tuženika, a u korist nekretnine tužitelja, kao što nije moguće  utvrditi da je tuženik uznemiravao tužitelja  u pravu služnosti, kao što nije moguće utvrditi ništa od onog što tužitelj traži tužbenim zahtjevom.

 

8. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (8) utvrđeno je da k.č. 6013  i k.č.  6014 dolaze upisane u z.k.ul.  4624  k.o. P., te da se vode upisane kao pomorsko dobro.

8.1. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (9-10) utvrđeno je da k.č.  1312 i k.č. 1313 dolaze upisane u z.k.ul. 1725 k.o. P. kao vlasništvo  tužitelja, u cijelosti.

8.2. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (11)  utvrđeno je da  k.č. 1314 dolazi upisana u  z.k.ul.  5782  k.o. P. kao vlasništvo tuženika u  cijelosti.

 

9.  Uvidom u Rješenja (22-24 i 45-54) utvrđeno je:

- da je komunalni  redar Upravnog  odjela za komunalni sustav Grada P.-P. bio donio rješenje kojim se  investitoru - vlasniku D. M. (tuženiku)  nalaže uklanjanje  potpornog ogradnog zida koji se nalazi na  k.č.  1314  k.o. P.,

-  da  je  G. P., Upravni odjel za komunalni sustav  obustavio  postupak rješenja  komunalnog redara, te je riješeno da će se  prijava o nelegalnoj gradnji proslijediti nadležnom tijelu za postupanje,

- da je Istarska županija, Upravni odjel za decentralizaciju, lokalnu i područnu  (regionalnu) samoupravu, prostorno uređenje i gradnju Odsjek za decentralizaciju, lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu  poništio rješenje Grada P.,  Upravnog odjela za komunalni sustav  i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

 

10. Uvidom u rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Poreč-Parenzo od 11. rujna  2020. godine  (25-43) utvrđeno je, između ostalog, da je  na temelju prijedloga  Općinskog državnog odvjetništva  od  03. kolovoza  2020. godine  i zaključka Istarske županije, Upravnog odjela za održivi razvoj, Odsjeka za pomorstvo, promet i  infrastrukturu brisana zabilježba vođenja upravnog postupka koji se vodio pred povjerenstvom za  utvrđivanje granica pomorskog dobra.

 

11.  Uvidom u geodetski elaborat s prilozima (55-89) utvrđeno je da je na prijedlog tuženika tvrtka za geodetske poslove izradio geodetski elaborat za  evidentiranje stvarnog položaja  pojedinačnih već evidentiranih katastarskih čestica i ispravljanje podataka katastarskog plana, katastarske izmjere i tehničke reambulacije  na  k.č.  1314  u k.o. P., evidentirano  u Područnom uredu za katastar Pula Odjel za katastar nekretnina Poreč pod klasom  932-06/2023-02/352, ur. broj: 541-25-02/8-23-3 potvrđeno 04. travnja  2023. godine. Prema  prikazanom u skici izmjere (57) proizlazi da  bi na  k.č. 1314 bio izgrađen zid,  da je  širina  između  k.č. 1313 (vlasništvo tužitelja) i  k.č.  1314  (vlasništvo tuženika) 36,49  m. 

11.1. Uvidom u suglasnost  (86) Ministarstva mora, prometa i infrastrukture  Služba za pomorsko dobro od 02. ožujka  2023. godine  utvrđeno je da je isto Ministarstvo dalo suglasnost na  geodetski elaborat  za  potrebe provođenja  promjena  u katastru zemljišta izrađen  u svrhu evidentiranja stvarnog položaja  pojedinačnih već evidentiranih katastarskih čestica, ispravljanja podataka katastarskog plana, katastarske izmjere i tehničke reambulacije  na  k.č.  1314  u k.o. P. (u spisu na listu  55-85).

11.2. Tužitelj tvrdi da je stekao  pravo stvarne služnosti prolaza pješice na teret  k.č. 1314 k.o. P., a u korist   k.č.  1313 k.o. P.,  iz koje tvrdnje se može zaključiti  da  tužitelj tvrdi da prolazi i može  prolaziti pješice  po bilo kojem dijelu k.č.  1314 tj.  kroz  cijelu širinu od  36,49 m, a koja površina (neživotno i nelogično) ne može biti  pravo  stvarne služnosti prolaza pješice. Bez očevida lica mjesta i bez prisustva vještaka mjerničke struke nije moguće u ovom postupku utvrditi  kojim pravcem je tužitelj stekao pravo stvarne služnosti prolaza pješice na teret  k.č.  1314 k.o. P. u korist  k.č.br.  1313  k.o. P., pa posljedično tome  ni saslušanjem svjedoka predloženih od strane tužitelja na okolnost  da je  tužitelj  stekao naprijed navedeno pravo stvarne služnosti i  da je  tuženik  stekao negativnu služnost, nesmetan pogled prema moru i morskoj obali (vidik), njihovim saslušanjem u  zgradi suda nije moguće  utvrditi  tvrdnje tužitelja, stoga  je sud na ročištu 25. siječnja  2024. godine odlučio da se  osim  isprava priloženih spisu i saslušanjem svjedoka koji su pristupili na ročište  25. siječnja  2024. godine, drugi dokazi neće provoditi.

 

12. Uvidom u koncesijsko odobrenje ( 87-89 i 94-96) utvrđeno je da je dana  15. veljače 2023. godine  Vijeće za davanje koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru  izdalo  koncesijsko odobrenje Obrtu za turizam P. vl. M. D. za obavljanje  djelatnosti na području  morske obale, unutrašnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske za  komercijalno rekreacijski sadržaj na dijelu k.č. 6014  k.o. P. za 40 komada ležaljki  na vremenski rok do  31. prosinca  2027. godine.

 

13. Svjedoci J. S. i M. S. prilikom davanja iskaza  govorili su o "nekretnina  tužitelja" i  "nekretnina tuženika", te se nisu mogli izjasniti   o kojim brojevima katastarske čestice se radi. Svjedoci su  iskazali da žive na udaljenosti od  cca  200  do  250 metara od nekretnina tužitelja  i tuženika,  da su oni prodali tuženiku svoju nekretninu koje je sada vlasnik tuženik, da tužitelj  niti  njegov pravni prednik  nisu nikada  prolazili  preko njihove nekretnine odnosno sada nekretnine tuženika, a žive  u neposrednoj blizini,  a  po  nekretnini tuženika  odnosno prije  svjedoka da se  nije niti moglo prolaziti do mora jer je nekretnina bila zaraštena. Svjedoci su iskazali da ono što je napravio tuženik ni na koji način ne smeta tužitelju  ni  glede pogleda prema moru  i morskoj obali, ni na bilo koji drugi način. U iskazu izričito  tvrde da nije postojala služnost  prolaza pješice na teret njihove nekretnine, a u korist tužiteljeve nekretnine, dok su oni bili vlasnici, niti sada  od kada je tuženik vlasnik nekretnine koja je bila njihova.

13.1. Iz iskaza svjedoka nije utvrđeno o kojim brojevima katastarskih čestica se radi   već su svjedoci iskazivali  samo o "nekretnini tužitelja"  i "nekretnini tuženika",  a  tužitelja ni ne poznaju. Svjedoci su izričito izjavili da preko njihove nekretnine, a sada tuženikove,  nije nikada postojala služnost prolaza pješice, ni bilo koja druga služnost.

 

14.   Tužitelj  u tužbi tvrdi da je stekao pravo služnosti prolaza  pješice  na teret k.č. 1314 k.o. P. u korist k.č. 1313 k.o. P., (zatim da ga je tuženik    uznemiravao u tom pravu, te traži da ga tuženik prestane s uznemiravanjem negativne služnosti i da se tuženiku  zabrani  izvođenje bilo kakvih radova), dosjelošću.

 

15. Služnost je stvarno pravo na tuđoj stvari na temelju kojega se ovlaštenik može tom stvari koristiti na određeni način.

 

16. U konkretnom slučaju radi se o pravu stvarne služnosti prolaza pješice. Tužitelj tvrdi da postoji pravo stvarne služnosti prolaza pješice  jer da ga je stekao  dosjelošću.

 

17. Naime, da bi se steklo pravo služnosti prolaza pješice dosjelošću potrebno je sukladno čl. 228. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, 81/15, 94/17, dalje: ZV) da su ispunjene sve zakonom predviđene pretpostavke za dosjelost služnosti. Dakle, potrebno je da je posjed prava služnosti prolaza pješice pošten i istinit, a rok je jedan jedinstveni i iznosi 20 godina. Odlučan je način na koji se izvršavao sadržaj služnosti. Ne smije se izvršavati silom, potajno ili na zamolbu do opoziva ili uopće zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine.

 

              18.  Svaka služnost mora imati  razumnu svrhu (čl. 175. ZV-a). Odredbom čl.  177. st. 1.  propisano je  da je ovlaštenik prava služnosti može ovlasti koje mu to njegovo pravo daje  izvršavati po svojoj volji, ali ne šireći ih, nego stežući koliko to dopušta narav i svrha služnosti. Prema st. 2. istog članka ovlaštenik prava služnosti mora  pri izvršavanju svojih ovlasti postupati obzirno tako da   što manje  opterećuje poslužnu stvar. Prema onome što  tvrdi tužitelj u  tužbi, a to je  da  on ima pravo  služnosti prolaza pješice na  teret  k.č.  1314 u korist  k.č. 1313  k.o. P., a kako je već naprijed navedeno  iz materijalnih dokaza u spisu i to konkretno geodetskog elaborata u sastavu kojeg je i skica izmjere (57), proizlazi, prema  tvrdnji tužitelja,  da tužitelj ima pravo  služnosti pješice kroz cijelu širinu nekretnine tuženika, a koja iznosi  36,49 metara, a što je i pravno  nedopušteno i životno  nelogično.

 

19.  Sud sudi na temelju činjenične osnove na koju se poziva tužitelj, jer u protivnom bi prekoračio tužbeni zahtjev (takav stav zauzeo je  i Vrhovni sud  u odluci Rev-2790/91 od 11. ožujka  1992. godine).

 

              20. Sud u parničnom postupku odlučne činjenice utvrđuje sa stupnjem izvjesnosti, u smislu da uvjerenje suda o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.

 

              21. Temeljem odredbe čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/22, 114/22, 155/2023, dalje: ZPP) primjenom pravila o teretu dokazivanja u svjetlu tog instituta, sud je mišljenja  da tužitelj nije dokazao da je stekao  pravo  služnosti prolaza pješice, pa posljedično tome niti da ga je tuženik uznemiravao negativnom služnosti, niti  da je tuženik izvedenim radovima  ometao pogled prema moru i morskoj obali (vidik).

 

              22. Ocjenom provedenih dokaza sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da je stekao  pravo stvarne služnosti prolaza pješice preko nekretnine tuženika u korist svoje nekretnine, kao što nije  dokazao da  ga je tuženik uznemiravao u  pravu služnosti  prolaza pješice, kao  i u svemu ostalom što je predmet tužbenog zahtjeva.

             

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti izgubio ovu parnicu, pa je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak. Tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu,  za zastupanje na ročištu  25. siječnja  2024. godine, za svaku radnju po  200,00 eura, za zastupanje na ročištima  04. svibnja  2023. i  07. rujna 2023.  za svako po  100,00 eura, a što sveukupno iznosi 600,00 eura. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 46. i 54. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/23, dalje: Tarifa).

23.1. Tužitelju nije priznat parnični  trošak, jer isti nije uspio u ovom postupku.

             

              24. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci ove Presude.

 

U Poreču-Parenzo, dana 27. veljače  2024. godine

 

                                                                                                                                    S u t k i nj a:

 

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

 

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.

 

DNA:

- punomoćniku tužitelja,

- punomoćniku tuženika.

                                                       

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik:

-/-