REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 12 Pr-5034/2020-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Karmen Sekso Čolak, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A.Ć. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku D.E., odvjetniku u O.d.E. i Š. u Z., protiv tuženika P.r.b., f.m.r.. dr. D.Č., Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku L.Š., odvjetniku u O.d. S.& Š. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na

rad, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 18. siječnja 2021.g. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenik punomoćnika tuženika, dana 08. travnja 2021.g.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 06. listopada 2016.g., te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad i obavljanje poslova radnog mjesta "II vrste- viši terapeut" sukladno odredbama Ugovora o radu od 20.5.2015.god., u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, tekućoj od dana, 08. travnja 2021. godine, pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka, navodi kako je tuženik s tužiteljem sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na poslovima Viši fizioterapeut, dana 20.05.2015. god. Prema saznanju tužitelja, tuženik je tužitelju uputio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu preporučenom pošiljkom, koja je predana poštanskom uredu dana 15.10.2016. god., te ističe kako nikada nije osobno primio navedenu pošiljku, ona mu je ostavljena na kućnu adresu, a dostavnica je potpisana po drugoj osobi, te je pošiljka nakon toga nestala. Nadalje, navodi kako je odjavljen kod mirovinskog i invalidskog osiguranja s danom 18.10.2016. god. pa iz prednjeg sa sigurnošću zna da je dobio otkaz i da je s tim danom poslodavac sigurno povrijedio njegova prava iz radnog odnosa. Tužitelj ima saznanja o namjeri otkazivanja ugovora o radu i u posjedu je nacrta Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, pa na temelju tih činjenica, izjavio je Zahtjev za zaštitu prava kojeg je uputio poslodavcu preporučenom pošiljkom s povratnicom, predanom poštanskom uredu dana 02.11.2016. god. Na zahtjev za zaštitu prava, poslodavac nije odgovorio. Tuženik je donio nezakonitu i nedopuštenu Odluku o otkazu Ugovora o radu. U nacrtu Odluke o otkazu Ugovora o radu, tuženik navodi da je radnik neosnovano izostao s posla u periodu od 19.09.2016. god. pa do 26.09.2016. god. pa da je to razlog izvanrednog otkazivanja ugovora o radu. Tužitelj je dana 06.06.2016. god. imao povredu na radu, ozlijedio je desno koljeno i od tada pa do prestanka radnog odnosa bio je na stalnom liječenju i terapiji, te nije bio sposoban za rad. Tuženik je imao saznanja o povredi tužitelja i njegovoj privremenoj nesposobnosti za rad u cijelom spornom periodu. Uslijed povrede koju je zadobio na radu, tužitelj je morao mirovati, zabranjeno mu je opterećenje noge, te je morao obavljati višestruke fizikalne terapije. Tužitelj je dana 19.09.2016. god. obavijestio svoje nadređene, da je nesposoban za rad i da neće dolaziti na posao, obavijest je učinjena M.B., a o tome je imala neposrednih saznanja i S.K.r, obje zaposlenice

tuženika. Međutim, poslodavac je znao za tužiteljevu povredu na radu, to proizlazi iz prijave povrede na radu, znao je da je na kontinuiranom liječenju i višekratnoj fizikalnoj terapiji, stogom mirovanju i zabrani opterećenja noge. Tako je znao i morao znati da liječenje u periodu od 19.09.2016. god. do 26.09.2016. god. nije i nije moglo biti dovršeno, to proizlazi iz medicinske dokumentacije, ali i obavijesti tužitelja poslodavcu. Tužitelj je od liječnice opće medicine zatražio potvrdu o bolovanju za sporni period, što je ona odbila učiniti iz nepoznatih razloga, iako za to nije bilo medicinskih indikacija. Prednje potvrđuje činjenica da je bolovanje otvoreno za daljnji period. Poslodavac iskorištava nastalu situaciju, namješta radniku izvanredni otkaz, jedva dočekujući propust u proceduri i pribavljanje doznaka, a ne može se isključiti da je sve to učinjeno u dogovoru s liječnicom primarne zdravstvene zaštite. Međutim u spornom periodu tužitelj nije bio sposoban za rad, što je vidljivo iz medicinske dokumentacije. I prije otkazivanja ugovora o radu, poslodavac je činio sve da se riješi tužitelja, očito ga je smetala njegova invalidnost (80%) te je u tom pogledu radio diskriminaciju, te ga stavljao u podređeni položaj u odnosu na osobe koje nemaju takvih zdravstvenih tegoba. Radi se o zabranjenom postupanju tuženika. Uostalom, u više navrata tužitelj je zahtijevao zaštitu od sindikata, od poslodavca, ali mu ona nije nikada pružena u pravoj i prihvatljivoj mjeri, naprotiv poslodavac mu je zlurado namjestio otkaz Ugovora o radu, s izmišljenim razlogom, kojim prikriva netrpeljivost i diskriminatorno ponašanje prema radniku. Prema tome, u konkretnom slučaju tužitelj nije bio sposoban za rad, nije mogao raditi, što je poslodavac znao, stoga su postojali objektivni razlozi izostanka tužitelja s posla u spornom periodu. Posebice ne postoje okolnosti koje bi onemogućavale nastavak radnog odnosa. Imajući u vidu da je radnik na dugotrajnom bolovanju, da je poslodavac upoznat s tijekom liječenja i dijagnozom, kao i činjenicu da je obaviješten da u spornom periodu radnik neće dolaziti na posao, nije moglo doći do nikakvih poremećaja u radnom procesu, ili pak nepovjerenja prema radniku. Stoga u konkretnom slučaju nisu ispunjeni kumulativni uvjeti za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, nije došlo do teške povrede obveza iz radnog odnosa niti su nastale objektivne okolnosti koje bi onemogućavale nastavak radnog odnosa. Nadalje, izvanredni otkaz izvan je strogih zakonskih, prekluzivnih rokova, stoga nema pravnog učinka. Tužitelj spada u zaštićenu kategoriju radnika, rješenjem HZMO klasa 141-06/10-01/0b 00180003016 od 16.02.2010. god. utvrđeno mu je postojanje tjelesnog oštećenja od 80%. Prednje očito smeta poslodavca, koji ima predrasude prema radniku, pogotovo ako se uzme u obzir vrstu i narav posla koji je ugovoren. Međutim, tužitelj je uvijek svoje radne zadaće uredno i profesionalno obavljao, nitko nije imao primjedbi na njegov rad, naročito korisnici usluga. Obzirom na pripadnost zaštićenoj kategoriji radnika, tuženik je za otkazivanja Ugovora o radu trebao dobiti suglasnost sindikata, koja prema saznanju tužitelja nije polučena. Stoga je i to razlog ništetnosti i nedopuštenosti pobijane odluke. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže utvrditi nedopuštenom i nezakonitom i bez pravnog učinka Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, naložiti tuženiku da ga vrati na rad i obavljanje poslova radnog mjesta sukladno odredbama Ugovora o radu od 20.05.2015.g., uz naknadu troškova parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka, tuženik navodi, prije svega kako postavljeni tužbeni zahtjev smatra neosnovanim, te se istom protivi u cijelosti. Nesporno je da je među strankama postojao radni odnos temeljem Ugovora o radu od dana 20.05.2015. godine te da je tužitelj obavljao kod tuženika poslove na radnom mjestu II vrste – viši fizioterapeut. Nadalje, nesporno je da je tužitelj od dana 06.06.2016. godine pa do dana 29.08.2016. godine zbog bolesti bio privremeno nesposoban za rad, slijedom čega je koristio bolovanje, što pak proizlazi iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad u periodu od dana 06.06.2016. godine do dana 29.08.2016. godine. Međutim, netočno je da bi tužitelj bio privremeno nesposoban za rad zbog tobože zadobivene ozljede na radu, budući da iz navedenih Izvješća jasno proizlazi da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad zbog bolesti (šifra A0), a ne zbog ozljede na radu (šifra B0). Dakle, razvidno je da tužitelju nikakva povreda na radu nije priznata, a kako to neosnovano tvrdi tužitelj. Tužitelj je od dana 30.08.2016. godine pa do dana 16.09.2016. koristio drugi dio godišnjeg odmora, a sukladno Rješenju o korištenju godišnjeg odmora od dana 29.08.2016. Tužitelj je dana 30.09.2016. godine tuženiku uručio Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, a iz koje jasno proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od dana 27.09.2016. godine pa nadalje. Uzevši u obzir da je godišnji odmor tužitelja trajao do dana 16.09.2016. godine, a da tužitelj nije dostavio tuženiku Izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad kojim bi bio reguliran period od dana 17.09.2016. do dana 27.09.2016. godine, tužitelj je pisanim putem zatražio od tuženika hitno očitovanje o izostanku s radnog mjesta u spornom periodu. Tužitelj se dana 03.10.2016. očitovao na zahtjev tuženika, a u kojem očitovanju je u bitnom naveo, da smatra da nije napravio veći prekršaj te da nikom nije u interesu da on dobije otkaz. Potpuno su besmisleni navodi iz predmetne tužbe kako je tuženik znao, da tužitelj u inkriminirano vrijeme nije bio sposoban za rad i da su postojali objektivni razlozi izostanka tužitelja s radnog mjesta. Uopće je nejasno kako je tužitelj došao do tog zaključka, posebno imajući u vidu da je tužitelj neposredno prije spornog razdoblja koristio dva tjedna godišnjeg odmora, iz čega se jasno može zaključiti da više nije bio bolestan, jer da je bio bolestan tada bi bio na bolovanju, a ne na godišnjem odmoru. Slijedom navedenog, razvidno je, da je tužitelj počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa, budući je neopravdano izostao s radnog mjesta u trajanju od pet radnih dana. Budući da je tužitelj invalidna osoba te član sindikata, odnosno sindikalne podružnice koja je ustanovljena kod tuženika, tuženik je sukladno čl. 109. st. 2. i 3. važećeg Pravilnika o radu zatražio suglasnost Povjerenika sindikalne podružnice na namjeravanu Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju. Tuženik je suglasnost povjerenika sindikalne podružnice zatražio putem e-maila, te putem pošte, a sve sukladno uputi Predsjednika središnjice sindikata čiji je član navedena

sindikalna podružnica. Naime, predsjednik Sindikata obavijestio je tuženika, da je razgovarao s povjerenikom sindikalne podružnice koji mu je pak rekao da se pismena mogu dostaviti na kućnu adresu ili putem e-mail adrese. Tuženik je dakle postupio sukladno uputi Predsjednika središnjice Sindikata te Povjerenika sindikalne podružnice, pa je Zahtjev za suglasnost poslao povjereniku i putem pošte na kućnu adresu i putem e- maila. Bitno je naglasiti, da Povjerenik sindikalne podružnice već ranije nije zaprimao pismena koja mu je tuženik slao putem pošte na kućnu adresu, što je predsjedniku Sindikata i priopćeno. Budući da se u konkretnom slučaju radilo o prekluzivnom roku od 15 dana u kojem je tužitelju mogao biti izvanredno otkazan Ugovor o radu, bilo je za očekivati da odgovor, odnosno suglasnost Povjerenika sindikalne podružnice neće biti zaprimljeno prije isteka navedenog prekluzivnog roka. Slijedom navedenog, Zahtjev za očitovanje poslan je povjereniku i putem e-maila dana 06.10.2016. te se povjerenik na isti mogao očitovati sve do dana 14.10.2016. godine. Budući da se povjerenik do navedenog dana nije očitovao o namjeravanoj Odluci o otkazu, sukladno članku 109. st. 4. Pravilnika o radu smatra se da je isti dao suglasnost na namjeravanu odluku o otkazu, slijedom čega je tuženik odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu donio dana 15.10.2016. godine. Nadalje, sukladno odredbi čl. 151. Zakona o radu, tuženik se o namjeravanoj odluci o izvanrednom otkazu savjetovao s Radničkim vijećem koje je osnovano kod tuženika. Dana 12.10.2016. godine Radničko vijeće očitovalo se o namjeravanoj odluci o izvanrednom otkazu na način da je nakon uvida u dostavljenu dokumentaciju utvrdilo da je tužitelj počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa te iznijelo svoje mišljenje da tuženik postupi u skladu sa zakonom. Slijedom svega navedenog, razvidno je da je tuženik i u pogledu suglasnosti, odnosno savjetovanja postupio u skladu s važećim propisima. Tužitelj u tužbi navodi da nikada nije osobno primio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, da mu je ista ostavljena na kućnu adresu, a dostavnica potpisana po drugoj osobi, nakon čega je pošiljka nestala. Izneseni navodi tužitelja su neistiniti, a iz razloga što je tužitelj doista zaprimio predmetnu odluku dana 18.10.2016. godine, što jasno proizlazi iz dostavnice. Osim navedenog, tužitelj je dana 18.10.2016. godine obavijestio M.B., zaposlenicu tuženika, a radnu kolegicu tužitelja, da je zaprimio poštu, te da o istome obavijesti v.d. ravnatelja tuženika. Tuženik se nadalje očituje na iznesene navode tužitelja o tome da je isti bio privremeno nesposoban za rad zbog ozljede na radu. Tuženik takve navode tužitelja odbacuje kao neosnovane u cijelosti, a sve iz razloga što iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad za razdoblje od 06.06.2016. do 29.08.2016. jasno proizlazi da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad zbog bolesti, šifra A0, a ne zbog ozljede na radu, šifra B0.Tuženik odbacuje navode tužitelja, da iskorištava situaciju, da mu je liječnica opće medicine odbila dati potvrdu o bolovanju za sporni period, kao i navode tuženika da je tuženik jedva dočekao propust u proceduri i pribavljanje doznaka, a posebno odbacuje vrlo opasne i ničim dokazne insinuacije tužitelja "da je sve to učinjeno u dogovoru s liječnicom primarne zdravstvene zaštite". Tuženik ovime ističe, da tužitelj na opisani način iznosi neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi časti ili ugledu tuženika, pri čemu tužitelj zna da su takve tvrdnje neistinite. Tuženik nema nikakvog kontakta s tužiteljevim liječnikom primarne zdravstvene zaštite, niti ima ikakva saznanja zašto isti tužitelju ne bi dao potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, da je on doista bio nesposoban za rad. Tuženik je u konkretnom slučaju postupao u skladu sa svojim saznanjima, a u datom trenutku to je bilo nepostojanje opravdanog razloga za izostanak s radnog mjesta tužitelja, slijedom čega je jedini mogući ishod bio izvanredni otkaz ugovora o adu, obzirom na težinu počinjene povrede.Vezano za navode o diskriminaciji tužitelja, kao i predrasudama koje bi tuženik imao prema tužitelju, tuženik iste u cijelosti odbacuje, budući da su takvi navodi neosnovani i nemaju uporišta, a sve obzirom je tuženik tužitelju omogućio da nesmetano izvršava svoje obveze iz radnog odnosa, nikad ga nije stavio u različit položaj u odnosu na ostale radnike te mu je ispunio sve postavljene zahtjeve. Tužitelj je zapravo taj koji u ovom trenutku pokušava iskoristiti svoju invalidnost, i to na način da njome pokušava prikriti teške povrede obveza iz radnog odnosa koje je počinio. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka a pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim o presuđenja pa do isplate.

3. U tijeku dokaznog postupka, izvršen je uvid u Zahtjev za zaštitu prava od 02.11.2016.g. (list 5 spisa), Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 06.10.2016.g. (list 6-7 spisa),Rješenje Centra Z. od 01.07.2010.g. (list 8 spisa),

Prijava o ozljedi na radu (list 9-10 spisa), medicinska dokumentacija (list 11-16 spisa), Izviješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list 24-27 spisa), rješenje o korištenju godišnjeg odmora (list 28 spisa), Potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad (list 29 spisa), dopis tuženika od 30.09.2016.g. (list 30 spisa), žalba tužitelja od 03.10.2016.g. (list 31 spisa), e-mailovi (list 32-33 spisa), očitovanje Radničkog vijeća od 12.10.2016.g. (list 34 spisa), Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 15.10.2016.g. (list 35-37 spisa), medicinska dokumentacija (list 42-44 spisa), Pravilnik o radu od 16.02.2015.g. (list 47-77 spisa), saslušao svjedoka M.B. (list 82-83 spisa), svjedoka S.K. (list 84 spisa), svjedoka I.Z. (list 85-86 spisa), svjedoka S.T. (list 86-

87 spisa), ispis poziva (list 90-94 spisa), svjedoka K.G. (list 98 spisa), svjedoka M.G.Š. (list 99 spisa), svjedoka J.J. (list 109 spisa), tužitelja

(list 111 spisa), zz tuženika I.M. (list 112-113 spisa), presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-314/18 (list 140-143 spisa), dopunskim saslušanjem svjedoka I.Z. (list 161-162 spisa), sudsku praksu (list 173-180 spisa), dopunskim saslušanjem svjedoka J.J. (list 183-184 spisa).

4. Sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza medicinskim vještačenjem iz razloga ekonomičnosti postupka, te smatrajući da je činjenično stanje u ovom postupku dovoljno utvrđeno.

5. Ovaj sud je dana, 24. travnja 2018.g., pod poslovnim brojem Pr-2880/16, donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te je povodom žalbe tužitelja Županijski sud u Rijeci, pod poslovnim brojem Gž R-314/18, dana 08. svibnja 2020.g., svojom odlukom ukinuo prvostupanjsku presudu navodeći u obrazloženju između ostalog kako je sporno da li je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 151 st. 1 toč. 1 Zakona o radu i to u prvom redu je li tuženik zatražio suglasnost od Radničkog vijeća na otkaz, te da li je takva suglasnost dana, nadalje je li tuženik postupio na način propisan čl. 109 st. 2 i 3 Pravilnika o radu tuženika, te je li sindikalni povjerenik pravovremeno dostavio očitovanje o tome, odnosno je li Radničko vijeće provodilo proceduru suodlučivanja i dostavilo odgovarajuće očitovanje u skladu sa Zakonom o radu. Sukladno navedenom, ovaj sud je proveo novu glavnu raspravu, na kojoj je proveo dokaz dopunskim saslušanjem svjedoka Igora Zujića koji je u spornom razdoblju obavljao funkciju sindikalnog povjerenika i svjedoka Jasenke Jakopović, predsjednice Radničkog vijeća.

6. S obzirom da je tuženik nakon zaključenja prethodnog postupka, tek u ponovljenom postupku, dostavio dopis od 06. listopada 2016.g. koji je upućen Radničkom vijeću, sud nije isti posebno cijenio, te tuženik ničim nije obrazložio zašto isti nije dostavio do zaključenja prethodnog postupka.

7. Sud nije posebno cijenio detaljni Ispis poziva sa mobitela tužitelja (list 90-94 spisa), budući isto ne dokazuje da je tužitelj uistinu razgovarao sa M.B., dana

19.09.2016.g. (osim što je naveden broj na koji se javlja M.B. i vremensko trajanje poziva-40 sekundi), a isto je dostavljeno u spis, nakon zaključenja prethodnog postupka.

8. Sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.

9. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

10. Uvidom u presliku povratnice (list 37 spisa), proizlazi da je tužitelj predmetnu Odluku o otkazu Ugovora o radu, zaprimio dana 18.10.2016.g.

11. Uvidom u Zahtjev za zaštitu prava od 02.11.2016.g., kao i presliku Potvrde o slanju pošiljke, utvrđeno je da je tužitelj u zakonom propisanom roku uložio isti, te kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 01.12.2016.g., postupio je sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu, a koji definira sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa.

12. Uvidom u Prijavu o ozljedi na radu (list 9-10 spisa), proizlazi da je tužitelj dana 06.06.2016.g. zadobio ozljedu na radu prilikom odlaska na posao, kada se poskliznuo, te je povrijedio desno koljeno.

13. Uvidom u Izviješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od 29.06.2016.g. (list 24 spisa), utvrđeno je kako je tužitelj koristio bolovanje od 06.06.2016.g. do 30.06.2016.g.

14. Uvidom o Izviješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od 27.07.2016.g. (list 25 spisa), utvrđeno je kako je tužitelj koristio bolovanje od 01.07.2016.g. do 17.07.2016.g.

15. Uvidom u Izviješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od 27.07.2016.g. (list 26 spisa), utvrđeno je kako je tužitelj koristio bolovanje od 18.07.2016.g. do 31.07.2016.g.

16. Uvidom u Izviješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od 29.08.2016.g. (list 27 spisa), utvrđeno je kako je tužitelj koristio bolovanje od 01.08.2016.g. do 29.08.2016.g.

17. Uvidom u Rješenje o korištenju godišnjeg odmora od 29.08.2016.g. (list 28 spisa), utvrđeno je da je tužitelju priznato pravo korištenja prvog dijela godišnjeg odmora od 30.08.2016.g. do 16.09.2016.g.

18. Uvidom u dopis tuženika od 30.09.2016.g. (list 30 spisa), utvrđeno je da se isti odnosi na poziv za očitovanjem tužitelja, vezano za doznake za bolovanje kojim je regulirano razdoblje od 26.09.2016.g. do 30.09.2016.g., a ne i razdoblje od 19.09.2016.g. do 26.09.2016.g. a sve s obzirom da navedeno razdoblje nije pokriveno doznakama za bolovanje kao ni Rješenjem o korištenju godišnjeg odmora.

19. Uvidom u očitovanje tužitelja (žalba na odluku) od 03.10.2016.g. (list 31 spisa), utvrđeno je kako se isti očitovao na gore navedeni dopis tuženika, navodeći u istom kako nikome nije u interesu za dobije otkaz Ugovora o radu, te predlaže da mu poslodavac izda opomenu.

20. Uvidom u očitovanje Radničkog vijeća o namjeravanoj Odluci o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 12.10.2016.g. (list 34 spisa), proizlazi kako je Radničko vijeće mišljenja da poslodavac postupio u skladu sa zakonom, te kako su Radničkom vijeću dostavljeni svi relevantni podaci za očitovanje na isti, a u svezi namjeravane Odluke o otkazu Ugovora o radu tužitelju.

21. Uvidom u e-mail korespondenciju od 05.10.2016.g. (list 32-33 spisa), proizlazi da je tuženik od S.T. zatražio potvrdu o načinu dostave pismena povjereniku podružnice sindikata I.Z., te iz iste nije razvidno da bi tuženik zatražio suglasnost sindikalnog povjerenika I.Z.

22. Uvidom u Pravilnik o radu, koji je bio na snazi u spornom razdoblju, utvrđeno je da je čl. 29. propisano kao je radnik dužan obavijestiti poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućuje ili bitno ometa u izvršenju ugovorenih poslova ili koja ugrožava život ili zdravlje drugih radnika sa kojima radi, nadalje, kako je o privremenoj nesposobnosti za rad, radnik dužan što je prije moguće obavijestiti nadležnu osobu kod poslodavca, a najkasnije u roku od 3 dana dužan je dostaviti liječničku Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezino očekivanom trajanju. Čl. 94. citiranog Pravilnika propisano je kako radnik krši obveze iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom osobito u taksativno navedenim slučajevima, između kojih je i naveden neopravdani izostanak sa posla jedan dan, dok je čl. 95. propisano kako neopravdani izostanak sa posla više od jednog dana predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa ili u svezi sa radnim odnosom. Nadalje, iz citiranog tuženikovog Pravilnika o radu, proizlazi kako je čl. 109 istog, propisano kako namjeru da otkaže određeni Ugovor o radu je poslodavac dužan priopćiti Radničkom vijeću, te je dužan o toj odluci savjetovati se sa Radničkim vijećem, u slučaju, na način i pod uvjetima propisanim Zakonom, dok je st. 3 propisano da u slučaju ako je radnik član sindikata prethodna suglasnost traži se od sindikalnog povjerenika sindikata kojega je radnik član.

23. Svjedok M.B. (list 82-83 spisa), u svom iskazu navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Voditelja smjene, te obavlja poslove i Voditelja smjene i poslove fizioterapeuta. Tužitelj joj je poznat na način, da su zajedno radili kod tuženika, najčešće u suprotnim smjenama, te ističe kako je bila Voditelj i smjene u kojoj je radio tužitelj, odnosno kako je ona jedini Voditelj smjene vezane za fizioterapeute kod tuženika. Navodi kako u opisu svog posla, osim što organizira rad fizioterapeuta po smjenama, upravo se njoj fizioterapeuti javljaju, vezano za korištenje godišnjeg odmora, bolovanja, a tada ona obavještava glavnog terapeuta, šeficu S.K. Izričito ističe, da dana 19.09.2016.g., kada je radila jutarnju smjenu, tužitelj nije došao na posao, da je ona tužitelju odobrila zajedno za zz tuženikom, korištenje godišnjeg odmora u vremenskom razdoblju od 30.08.2016.g. do 16.09.2016.g., te se tužitelj trebao pojaviti na poslu, dana 19.09.2016.g. u jutarnjoj smjeni, ali nije došao, te nije opravdao svoj nedolazak. Izričito ističe da tužitelja nije bilo na poslu do 26.09.2016.g., te ima saznanja da je tužitelj 30.09.2016.g., donio Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, ali ne zna koje vremensko razdoblje obuhvaća ta navedena Potvrda. Navodi kako tuženik, svakom radniku, a vezano za korištenje godišnjeg odmora, izdaje pisanu Odluku u kojoj je navedeno razdoblje u kojem će radnik koristiti godišnji odmor, a isto je izdano i tužitelju, te se odnosi na vremensko razdoblje od 30.08.2016.g. do 16.09.2016.g., te ističe kako je tužitelj 10. mjesecu 2016.g., došao na posao jedan ili dva dana, ne zna točno kada, i taj jedan ili dva dana je tužitelj i radio puno radno vrijeme od 8 sati. Izričito navodi kako nju tužitelj 19.09.2016.g. nije obavijestio da neće doći na posao, te ističe da se ona toga dana nije niti čula sa tužiteljem, već je tužitelj vidjela tek onda kada je dobila obavijest od ravnatelja tuženika da se tužitelj vraća na rad. Nema saznanja da bi tužitelj imao povredu na radu, te navodi kako je praksa kod tuženika takva da se radnik mora javiti poslodavcu da neće doći na rad, da je bolestan ili slično, jer je radno mjesto takvog radnika je prazno, te ona o navedenom mora imati saznanja, kako bi nekog drugog radnika fizioterapeuta uputila na radno mjesto onog fizioterapeuta koji je bolestan ili nesposoban za rad. 24. Svjedok S.K. (list 84 spisa), u svom iskazu navodi, da je zaposlena kod tuženika, na radnom mjestu glavnog fizioterapeuta, te je šef fizioterapeutima i kao takva je nadređena i M.B., a bila nadređena i tužitelju koji je obavljao poslove višeg fizioterapeuta. Ističe da tužitelj, dana 19.09.2016.g. nije bio na poslu, a što zna jer je to bio njezin prvi radni dan nakon korištenja godišnjeg odmora, i ona radi organizaciju posla, te točno zna da tužitelj ujutro nije bilo na poslu, kao niti to popodne, nadalje navodi kako je tužitelj nije nazvao kako bi joj rekao da neće doći na posao, ne zna da li je nekog drugog kontaktirao,a praksa je takva da svaki fizioterapeut ukoliko ne može doći na posao nju obavijestiti, a ukoliko ona nije na poslu tada na poslu tada mora obavijestiti njezinu zamjenicu gđu M.B. Ističe kao je tužitelj prije 19.09.2016.g., koristio godišnji odmor do 16.09.2016.g., a prije korištenja godišnjeg odmora tužitelj je bio na korištenju dužeg bolovanja zbog ozljede koljena. Izričito navodi kako se tužitelj u vremenskom razdoblju od 19.09.2016.g. do 26.09.2016.g. tužitelj nije javio tuženiku i nije pojavio na poslu.

25. Svjedok I.Z. (list 85-86 spisa), u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika, na radnom mjestu liječnika specijaliste fizijatra, te kod tuženika obavlja funkciju sindikalnog povjerenika, vezano za postupak savjetovanja navodi, a u svezi s predmetnom Odlukom o otkazu ugovora o radu, da je tuženik proveo postupak savjetovanja, te ističe kako ga je nazvao g. T., predsjednik sindikata, i rekao mu je da ga je kontaktirao g. M., tada v.d. ravnatelja tuženika, te mu je rekao da ne mogu doći do njega, jer se nalazi na bolovanju, a s obzirom da se uistinu nalazio na bolovanju, te je on rekao g. T. da ima e-mail i kućnu adresu, kao i broj telefona, te da ga tuženik može za navedeno kontaktirati. Ističe kako mu je tuženik poslao e-mail, te je on došao nakon toga kod tuženika, i napisao očitovanje, u kojem je naveo, da prema njegovom mišljenju, tužitelj nije bio sposoban za rad u spornom vremenskom razdoblju, odnosno u periodu od tužiteljevog ozljeđivanja do pisanja njegovog očitovanja. Navodi kako je tuženik od njega traži suglasnost, a od Radničkog vijeća savjetovanje.Ističe kako je on kao liječnik, primijetio da tužitelj osim što nije bio fizički i psihički sposoban za rad, te je apelirao kod tužiteljeve liječnice opće prakse dr. G., da tužitelju izda uputnicu za psihijatra i da tužitelj ostane na bolovanje, a na što se liječnika oglušila, te je tek naknadno tužitelju izdala uputnicu za liječenje kod psihijatra, pod dijagnozom "akutni alkoholizam" zbog čega je tužitelja potom i vozio u J. Nakon što mu se na uvid predočila korespondencija putem e-maila (list 32-33 spisa), odgovorio je kako ga se ne sjeća, ali isti priznaje i ne osporava predočene interne e-mailove.

26. U svom dopunskom iskazu svjedok I.Z. (list 161-162 spisa), navodi kako više nije zaposlenik tuženika, dobio je Odluku o otkazu Ugovora o radu, krajem ožujka 2019.g., u spornom razdoblju je obavljao funkciju sindikalnog povjerenika kod tuženika, te je kao takav imao saznanja da je tužitelj bio invalid i jest invalid, oko 80%, a što je svima bilo jasno, budući tužitelj nema jedno oko, te misli kako mu se tuženik obratio pisanim putem vezano za postupak savjetovanja, a u svezi namjeravane odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju, te je on tuženiku odgovorio pisanim putem na način da se istom protivio. Koliko se sjeća, tuženik je od njega tražio suglasnost za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju, a sve s obzirom da je isti invalid rada, te je njegovo osobno mišljenje kako je tuženik nad tužiteljem vršio mobing, te kako tuženik nije bio korektan prema tužitelju. Ističe kako je u tom vremenskom razdoblju bio je na korištenju bolovanja ali je kontinuirano bio u kontaktu i sa tužiteljem i sa tuženikom, i to osobno kao i putem e-maila i telefona. Nadalje, navodi kako je tuženik proveo postupak savjetovanja sa Radničkim vijećem vezano za donošenje predmetne odluke o otkazu Ugovora o radu, a koja saznanja ima temeljem kontakata sa članovima Radničkog vijeća, te je Radničko vijeće dalo suglasnost za donošenje predmete odluke o otkazu, te pri tome smatra kako je razlog navedenom okolnost što su članovi Radničkog vijeća bili ljudi ravnatelja tuženika. Sjeća se da je gospođa Jakopović bila predsjednica RV a gospođa P. zamjenica predsjednika Radničkog vijeća dok je gospodin S.T. njemu bio nadređen i bio je predsjednik cijelog sindikata. Nadalje, navodi kako

se ne sjeća da li je tuženik sa njim proveo postupak savjetovanja ili davanje suglasnosti temeljem činjenice što je tužitelj bio invalid rada, sjeća se da ga se pitalo u vezi otkaza Ugovora o radu tužitelju, a čemu se on protivio. Nadalje, navodi da je rok za davanje odgovora bio 8 dana, te je svoje očitovanje poslao putem pošte sa povratnicom, te se nije očitovao putem e-maila iz razloga što je dobio naputak da očitovanje pošalje putem pošte sa povratnicom.

27. Svjedok S.T. (list 86-87 spisa), u svom iskazu navodi da nije zaposlen kod tuženika, predsjednik je sindikata,

vezano za postupak savjetovanja, ističe da je razgovarao sa ravnateljem tuženika u svezi sindikalnog povjerenika gospodina Z., on je kao predsjednik sindikata, nije dao suglasnost za otkazivanje predmetnog Ugovora o radu tužitelju. Ističe da je postupak savjetovanja kod davanja otkaza članovima sindikata, propisan Kolektivnim ugovorom za zdravstvo i tumačenjem Povjerenstva za tumačenjem KU-a, a s obzirom da je u spornom razdoblju, sindikalni povjerenik gospodin Z., bio na korištenju bolovanja, zz tuženika ga je kontaktirao vezao za provođenje postupka savjetovanja i on mu je rekao da se mora čuti sa gospodinom Z. ili putem mobitela ili putem e-maila, ne osporava predočene e- mailove koji prileže predmetnom spisu (list 32-33 spisa).

28. Svjedok K.G. (list 98 spisa), u svom iskazu navodi da je liječnik obiteljske medicine, te je tužitelj njezin pacijent, tužitelj je u spornom razdoblju imao bolovanje u dva navrata i to jedno, koje je bilo otvoreno od 06.lipnja 2016.g. do 28.kolovoza 2016.g., te navodi kako je tužitelj kao njen pacijent došao dana 29.09.2016.g. u njezinu ordinaciju i rekao joj da ide na fizikalnu terapiju već tjedan dana, i da za to vrijeme nije radio, te da mu treba otvoriti bolovanje, ona mu je vjerovala i otvorila je tužitelju bolovanje retrogradno, pa mu je tako otvorila bolovanje na osnovu toga što je rekao sa danom 27.09.2016.g., a tada tužitelj nije imao nikakvu dokumentaciju koja bi potvrđivala da od tog datuma tužitelj doista i ide na fizikalnu terapiju, pa mu je predmetno bolovanje otvorila na osnovu tužiteljeve riječi i to sa danom 27.09.2016.g., nekoliko dana kasnije tužitelj ju je nazvao i rekao da mu otvori bolovanje sa danom 07.10.2016.g. Pojašnjava da u slučaju kada pacijent pohađa fizikalnu terapiju, pa čak i ranije, prilikom dogovora početka tijeka fizikalne terapije, dobije karticu na kojoj je navedeno ime i prezime, datum početka fizikalne terapije, sve fizikalne procedure koje će se provoditi i točan dan kao i sad kada će se svaka pojedinačna fizikalna terapija provoditi, a tužitelj kada je došao kod nje nije imao tu karticu, te je ona vjerovala tužitelju da on provodi fizikalnu terapiju, a kada mu je zatvorila bolovanje, tužitelj ponovno nije donio karticu o provedenoj fizikalnoj terapiji, niti se osobno pojavio. Ističe kako za to vremensko razdoblje tužitelj nikada nije dostavio dokaz da je uistinu bio na fizikalnoj terapiji i da je istu proveo.Zaključno navodi kako je bolovanje tužitelju otvorila isključivo na njegovu riječ, a to bolovanje nije imalo pokrića niti tada a niti naknadno. Vezano za bolovanje tužitelja od 06.06.2016.g. do 29.08.2016.g. navodi kako je isto otvorila na osnovu dokumentacije koju je dostavio tužitelj nakon što mu je otvorila to bolovanje, a koja se odnosila na zadobivenu povredu koljena. Nakon što se svjedoku dala na uvid medicinska dokumentacija od 21.06.2016.g. (fizijatrijski pregled) koja prileži na listu 42 spisa, ista je navela, kako je tužitelj bio radno sposoban i kako mu je bolovanje bilo zaključeno sa dijagnozom da je radnom sposoban, i to upravo sa danom 28.08.2016.g., nadalje, kako prestankom radne nesposobnosti nije onemogućeno daljnje liječenje, te se u praksi liječenje nastavlja i nakon zaključenja bolovanja, a tužitelj kada je krenuo na fizikalnu terapiju trebao je doći u njenu ambulantu i reći joj da kreće na fizikalnu terapiju, međutim tužitelj kada je pristupio u njenu ordinaciju nije imao dokumentaciju kojom bi dokazao da uistinu ide na fizikalnu terapiju i to od datuma oko tjedan dana ranije. Navodi, da je vezano za bolovanje tužitelja provedena kontrola bolovanja, te je kontrolor pregledao tužitelja i rekao da je do 18.08.2016.g. njegovo bolovanje opravdano, a za kasnije vremensko razdoblje da je odgovorna ona, a sve s obzirom da tužitelj nije ponovno imao karticu, odnosno karton za fizikalnu terapiju, već samo uplate participacije za dvije fizikalne terapije, pa je stoga računajući da tužitelj ide na fizikalnu terapiju od 22.08.2016.g. kako joj je on izjavio, ostavila ga je i dalje na bolovanju, te je zaključila na osnovu pregleda da je tužitelj radno sposoban sa danom 28.08.2016.g. a sa čime se tužitelj i složio, provedena je i druga kontrola tužiteljevog bolovanja krajem 10. mjesec 2016.g., kada je njegovo bolovanje već bilo zaključeno, a odnosilo se na razdoblje od 27.09.2016.g. do 07.10.2016.g., te je kontrolor zaključio da je i to bolovanje bilo medicinski opravdano. Vezano za otvaranje bolovanja tužitelju za vremensko razdoblje od 19.09.2016.g. do 27.09.2016.g. ističe kako su postojale molbe da se tužitelju otvori bolovanje za taj vremenski period

29. Svjedok M.G.Š. (list 99 spisa), u svom iskazu navodi da je kao medicinska sestra zaposlena u KBC Z., na Odjelu neurokirurgije, tužitelj joj je prijatelj, u spornom razdoblju često se družila sa tužiteljem, te je često dolazila kući kod njega, pa su tako jedno jutro pili kavu zajedno kod njega, misli da je to bilo 19.09.2016.g., i čula je kada je nazvao poslodavca, te je poslodavcu rekao da se ne osjeća dobro, da mora produžiti bolovanje i da će sutradan ići na pregled kod fizijatra, a razgovarao je sa nekom gospođom koja se zove M., ona mu je odgovorila da je to u redu.

Ističe kako je tužitelj cijelo vrijeme bio na bolovanju, negdje od 6. mj. 2016.g. pa nadalje, do 30.09.2016.g., ali nastala je zbrka kod liječnika opće prakse, doktorica opće prakse je pogriješila u danu jer nije dobro slušala tužitelja, pa je tako tužitelj imao nepokriveno bolovanje od 4 dana u razdoblju od 26.09.2016.g. do 30.09.2016.g., te je tada nastao kaos jer je bolovanje bilo nepokriveno i tužitelj je dobio otkaz Ugovora o radu.

30. Svjedok J.J. (list 109 spisa), u svom iskazu navodi, da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu fizioterapeuta prvostupnika, tužitelj joj je poznat, predsjednica je Radničkog vijeća kod tuženika, te navodi da joj se tuženik kao predsjednici Radničinog vijeća obratio vezano za donošenje predmetne Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju, i zatražio suglasnost, sa svom popratnom dokumentacijom u smislu bolovanja tužitelja i primjera odluke o otkazu Ugovora o radu tužitelju, i to dana, 06. listopada 2016.g. Navodi kako se Radničko vijeće nije protivilo donošenju Odluke o otkazu Ugovora o radu tužitelju.

31. U svom dopunskom iskazu navodi kako je u spornom razdoblju, kao i nadalje predsjednica Radničkog vijeća, kako je tužitelj invalidna osoba, te je na temelju toga bio zaposlen kod tuženika, da je tužitelj imao težu povredu svoje radne obveze na način da se 5 dana nije pojavio na svojem radnom mjestu, bez ikakvog opravdanja, kako je tuženik tražio savjetovanje sa Radničkim vijećem, u rujnu 2017.g., bilo ih je 5 članova Radničkog vijeća, te su na temelju dokumenata, koje su dobili ustanovili da je tužitelj napravio težu povredu svoje radne obveze, a tuženik je tražio na temelju toga prekid radnog odnosa, te je Radničko vijeće bilo suglasno sa dokumentima koje su dobili. Nakon što se svjedokinji na očitovanje dao dopis od 12. listopada 2016.g. koju je ista potpisala kao predsjednica Radničkog vijeća tuženika, istakla je kako u stavku 3 očitovanja Radničko vijeće dalo suglasnost.

32. Tužitelj A.Ć. (list 111-112 spisa), u svom iskazu navodi da je bio zaposlen kod tuženika od 2014.g. do donošenja predmetne Odluke o otkazu Ugovora o radu, te je obavljao poslove fiziterapeuta, nije došao na posao od 19. 09. 2016. do 30.09.2016.g., dana 29. 09. 2016. obavijestio je gđu. Š. zaposlenicu tuženika, šeficu kadrovske službe kod tuženika, kako nije dobio doznake za bolovanje od liječnika opće prakse za razdoblje za koje ga nije bilo, te je 30. 09. 2016.g. došao kod tuženika i direktoru tuženika donio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, za vremensko razdoblje od 26. 09. 2016. do 30. 09.2016.g., a zz tuženika mu je rekao da napiše izvještaj zašto nije došao na posao, on je izvještaj napisao, i u njemu je naveo da smatra da ne bi bilo fer da dobije izvanredni otkaz ugovora o radu, već da bi bilo fer da mu izrekne upozorenje odnosno opomena.Navodi kako je dana, 19.09.2016.g. obavijestio M.B. da neće moći doći na posao jer mora strogo mirovati, ali doktorica opće prakse mu nije dala bolovanje, te nije niti naknadno opravdao nedolazak na posao.

33. Zz tuženika I.M. (list 112-113 spisa), u svom iskazu navodi da se tužitelj nije pojavio na poslu od 19.09.2016. do 30.09.2016., kada je tužitelj došao kod njega u kancelariju i rekao mu da ima problem, te da nema opravdanje za nedolazak na posao od 19.09.2016. do 26.09.2016., i tada mu je predao potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, a kojom je regulirano razdoblje od 27.09. 2016. do 30.09.2016. Izričito navodi da se tužitelj nikome nije javio od 19.9.2016. do 26.9.2016., odnosno da se nije javio do 30.09.2016., a to zna jer mu je S.K. rekla da se tužitelj nije pojavio na poslu, dana 19.09.2016., a to mu je rekla i za sve ostale dane koje tužitelj nije bio na poslu, on svakodnevno komunicira sa S.K. jer je ona glavni fizioterapeut kod tuženika i šef je svima ostalim fizioterapeutima pa tako i tužitelju, a radi tužiteljevog nepojavljivanja na poslu, oni su morali sve te dane prebacivati poslove tužitelja na nekog drugog fizioterapeuta ili u drugu smjenu i sl. Navodi da kada je tužitelj došao u njegovu kancelariju 30.9.2016.g. on mu je rekao da se pisano očituje, a tužitelj je u svom očitovanju napisao kako smatra da nije napravio težu povredu i predlaže da mu se izrekne opomena, a na što on kao ravnatelj tuženika nije pristao, jer smatra da se radi o težoj povredi radne obveze. Izričito ističe da mu je M.B. rekla kako joj se tužitelj nije javio i obavijestio je da bi bio na bolovanju. Ističe kako je zatražio očitovanje od Radničkog vijeća i proveo postupak savjetovanja, a Radničko vijeće se očitovalo na način da isto smatra težom povredom radnog odnosa, te je RV-U dostavio i nacrt odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu kao i svu dokumentaciju, navedeno je namjeravao učiniti sa sindikalnim povjerenikom, međutim budući je sindikalni povjerenik godinu dana bio na bolovanju, te nije imenovan njegov zamjenik, te je kontaktirao predsjednika Sindikata, gospodina P., koji mu je putem e-maila potvrdio da može kontaktirati putem e-maila ili pošte, gospodina Z. sindikalnog povjerenika kontaktirao, pa ga je tako prvo kontaktirao usmeno, a potom mu je istog dana poslao e-mail sa svom dokumentacijom i sa nacrtom Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju, na što se on nije očitovao u zakonskom roku, te je potom po proteku roka za njegovo očitovanje, donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju. Navodi da se gospodin Z. naknadno očitovao, nakon što je on uručio odluku o otkazu tužitelju, te je napisao da iz med. dokumentacije proizlazi da je u spornom razdoblju tužitelj bio bolestan, naglašava da je tužitelj do 18.09.2016.g. bio na korištenju godišnjeg odmora, te mu je prvi dan po povratku s godišnjeg odmora trebao biti na poslu, dana 19.09.2016.g. 34. Poslodavac, odnosno tuženik ima opravdani razlog za izvanredni otkaz Ugovor o radu sklopljenog na određeno ili neodređeno vrijeme, bez obveza poštivanja propisanog ili

ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke drugo osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć i to u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, sukladno odredbi čl. 116. Zakona o radu.

35. Sukladno čl. 135. toč. 3. Zakona o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz Ugovora o radu, u konkretnoj pravnoj stvari je na tuženiku.

36. Sud prilikom ocjenjivanja opravdanosti i dopuštenosti odluke o otkazu polazi od sadržaja same odluke o otkazu, te tamo navedenih razloga.

37. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 06.10.2016.g. (list 6-7 spisa), utvrđeno je da se tužitelju otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 20.05.2015.g., zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, dok je u obrazloženju iste, navedeno kako se gore citirani Ugovor otkazuje iz razloga što tužitelj nije došao na posao od 19.09.2016.g. do 26.09.2016.g. a njegova odsutnost nije evidentirana kao korištenje godišnjeg odmora, plaćenog ili neplaćenog dopusta, te je tek dana 30.09.2016.g., donio Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad kojom je regulirano razdoblje od 27.09.2016.g. pa nadalje. Nadalje, u Odluci je navedeno kako takvo ponašanje negativno utječe na radnu atmosferu, te dovodi do stanja nepovjerenja i poremećaja međuljudskih odnosa,a što narušava djelotvorno funkcioniranje kod tuženika.

38. Vezano za povrede radne obveze, koje se tužitelju stavljaju na teret, u Odluci o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka M.B., S.K., I.Z., S.T., K.G., J.J. kao i iskaz zz tuženika I.M., budući su isti dani uvjerljivo, te se međusobno gotovo u cijelosti podudaraju, odgovaraju priležećoj dokumentaciji u spisu, pa je tako temeljem istih utvrdio da je tužitelj obavljao poslove fizioterapeuta kod tuženika, da je opravdano koristio bolovanje u vremenskom razdoblju od 06.06.2016.g. do 28.08.2016.g., te od 27.09.2016.g. do 07.10.2016.g., te da se nije pojavio na poslu, od dana 19.09.2016.g. do 30.09.2016.g., kada je zz tuženika predao liječničku potvrdu kojom je regulirano vremensko razdoblje tužiteljevog nedolaska na posao od 27.09.2016.g. do 30.09.2016.g., dok vremensko razdoblje tužiteljevog nedolaska na posao od 19.09.2016.g. do 26.09.2016.g., ničim nije pravovremeno, a niti naknadno, opravdano. 39. Iz iskaza svjedoka M.B. utvrđeno je kako na svom radnom mjestu kod tuženika obavlja poslove fizioterapeuta i Voditelja smjene u kojoj je radio tužitelj, te kako se tužitelj nakon završetka njegovog godišnjeg koji je trajao od 30.08.2016.g. do 16.09.2016.g., nije pojavio na poslu, a na kojem je trebao započeti sa radom dana 19.09.2016.g., niti je opravdao svoj nedolazak. Iz njenog iskaza nadalje, utvrđeno je kako ona kao Voditelj smjene, o nedolasku fizioterapeuta na posao, mora imati saznanja iz razloga samog procesa poslovanja budući da u takvom slučaju mora uputiti drugog fizioterapeuta na radno mjesto onog fizioterapeuta koji je izostao sa rada.

40. Iz iskaza svjedoka S.K. također je utvrđeno, da se tužitelj u vremenskom razdoblju od dana 19.09.2016.g. do 26.09.2016.g. nije pojavio na poslu, a niti se javio tuženiku.

41. Iz iskaza svjedoka I.Z. utvrđeno je kako kod tuženika obavljao funkciju sindikalnog povjerenika, u spornom razdoblju nalazio se na korištenju bolovanja, te je rekao gospodinu T., predsjedniku sindikata, a u svezi postupa savjetovanja da ga tuženik može kontaktirati putem elektroničke pošte i kućne adrese, nakon čega mu je tuženik i poslao elektroničku poštu putem koje je tražio od njega suglasnost za donošenje predmete Odluke o otkazu Ugovora o radu tužitelju. Nadalje, iz njegovog iskaza proizlazi kako je tuženik od njega tražio suglasnost za donošenje predmetne Odluke o otkazu Ugovora o radu tužitelju, a od Radničkog vijeća, savjetovanje. Iz dopunskog iskaza saslušanog svjedoka proizlazi kako misli da mu se tuženik pisanim putem obratio u smislu provođenja postupka savjetovanja za donošenjem odluke o otkazu Ugovora o radu tužitelju, a čemu se on protivio, dok nastavno isti svjedok navodi da je tuženik od njega zatražio suglasnost za donošenje navedene odluke, a zaključno ističe kako je tuženik proveo postupak savjetovanja sa Radničkim vijećem koje je dalo suglasnost za donošenje Odluke o otkazu Ugovora o radu tuženiku.

42. Iz iskaza svjedoka S.T. utvrđeno je kako je predsjednik

sindikata, te je u konkretnom slučaju, a vezano za

postupak savjetovanja odnosno suglasnosti bio nadležan sindikalni povjerenik, gospodin I.Z., te je zz tuženika rekao da se sindikalni povjerenik, I.Z. nalazi na korištenju bolovanja, te da istog kontaktira putem e-maila.

43. Iz iskaza svjedoka K.G. utvrđeno je da je kao liječnik obiteljske medicine otvorila tužitelju bolovanje od 06.06.2016.g. do 28.08.2016.g., te na riječ tužitelja isto bolovanje otvorila mu je od 27.09.2016.g. do 07.10.2016.g., iako joj tužitelj u ordinaciju pristupio tek dana 29.09.2016.g., te iako nije imao medicinsku dokumentaciju koja bi potvrđivala da od 27.09.2016.g. provodi fizikalnu terapiju, ona mu je vjerovala, te mu je na riječ otvorila bolovanje od 27.09.2016.g., a koje bolovanje nije imalo pokrića niti u vrijeme otvaranja istog, kao niti naknadno. Kao bitno, iz njenog iskaza utvrđeno je da je tužitelj bio radno sposoban sa danom 28.08.2016.g.

44. Iz iskaza svjedoka J.J., predsjednice Radničkog vijeća utvrđeno je da joj je tuženik dostavio su potrebnu dokumentaciju i nacrt Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju, a sve vezano za provođenje postupka savjetovanja sa Radničkim vijećem. Iz njezinog dopunskog iskaza proizlazi kako je tužitelj kao invalidna osoba počinio težu povredu svoje radne obveze, te kako je tuženik zatražio savjetovanje sa Radničkim vijećem vezano za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, a sa čime je Radničko vijeće bilo suglasno, te iz njenog iskaza proizlazi kako ne razlikuje postupak savjetovanja Radničkog vijeća i davanja suglasnosti Radničkog vijeća u svezi namjere donošenja Odluke o otkazu Ugovora o radu tužitelja kao invalidu rada.

45. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je također da nije dolazio na posao od 19.09.2016.g., kako je 30.09.2016.g. direktoru tuženika donio liječničku potvrdu za vremensko razdoblje od 26.09.2016.g. do 30.09.2016.g., te kako je u pisanom očitovanju naveo da smatra da ne bi bilo fer da dobije izvanredni otkaz Ugovora o radu, već da mu se izrekne upozorenje, odnosno opomena, dio iskaza u kojem navodi da je obavijestio zaposlenika tuženika M.B., dana 19.09.2016.g. kako neće doći na posao, sud nije prihvatio kao istinit, ovo iz razloga što je u tom dijelu njegov iskaz u suprotnosti sa iskazom svjedoka M.B., kao i iskazom zz tuženika.

46. Iz iskaza zz tuženika utvrđeno je kako se tužitelj nije pojavio na poslu od 19.09.2016.g. do 30.09.2016.g., kada je došao u njegovu kancelariju i rekao mu da nema opravdanje za nedolazak na posao za vremensko razdoblje od 19.09.2016.g. do 26.09.2016.g., te kada mu je predao potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad a koja se odnosila na razdoblje od 27.09.2016.g. do 30.09.2016.g. Nadalje, iz njegovog iskaza je utvrđeno da mu je S.K. priopćila kako se tužitelj nije pojavio na poslu dna 19.09.2016.g. pa sve do 26.09.2016.g., te kako su sve poslove tužitelja za navedene dane morali prebacivati u rad drugoj smjeni ili pak u istoj smjeni nekom drugom fizioterapeutu. Vezano za provođenje postupka suodlučivanja sa Radničkim vijećem, iz njegovog iskaza proizlazi kako je zatražio očitovanje od Radničkog vijeća i proveo postupak savjetovanja, te tražio suglasnost od Radničkog vijeća, a Radničko vijeće se očitovalo kako smatra da je tužitelj počinio težu povredu radnog odnosa. U svom iskazu zz tuženika ne navodi da bi mu Radničko vijeće dalo prethodnu suglasnost za donošenje Odluke o otkazu Ugovora o radu tužitelju.

47. Iskaz svjedoka M.G.Š.sud nije prihvatio kao istinit, ovo iz razloga što je isti proturječan, pa tako svjedok navodi kako je tužitelj imao nepokriveno bolovanje od 4 dana, u razdoblju od 26.09.2016.g. do 30.09.2016.g., a što ne odgovara priležećoj dokumentaciji u spisu, kao niti iskazima svjedoka, pa čak niti iskazu tužitelja, kao ni dio iskaza u kojem navodi da je dana, 19.09.2016.g. tužitelj nazvao gospođu M., odnosno poslodavca, i rekao da mora produžiti bolovanje, a koji sud ocjenjuje pristranim, budući je navedeni svjedok prijateljica tužitelja, a navedeni dio iskaza u suprotnosti je sa iskazima zz tuženika, svjedoka M.B. i S.K.

48. Tijekom postupka sud nedvojbeno utvrdio, da je tužitelj neopravdano izostao sa posla u vremenskom razdoblju od 19.09.2016.g. do 26.09.2016.g., a koji nedolazak nije niti naknadno opravdao, Pravilnikom o radu tuženika, neopravdani izostanak sa posla više od jednog dana tretira se i smatra osobito teškom povredom obveza iz radnog odnosa (čl. 95. Pravilnika), te je time tužitelj, prema mišljenju ovog suda, narušio proces rada kod tuženika i počinio povredu radne obveze. Međutim, sukladno odredbi čl. 151 Zakona o radu, poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost Radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu radniku kod kojeg je zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti došlo do smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost ili do smanjenja radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti, odnosno otkazu radniku osobi sa invaliditetom.

49. Među strankama nije sporno kako je tužitelj invalidna osoba, te je sukladno istom, tuženik bio dužan zatražiti suglasnost i provesti savjetovanje sa Radničkim vijećem prije donošenja namjeravane Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju.

50. Iz iskaza svjedoka I.Z. proizlazi kako je tuženik od njega, a koji je u spornom razdoblju obavljao funkciju sindikalnog povjerenika zatražio suglasnost za donošenje predmete odluke o otkazu, a od Radničkog vijeća savjetovanje, te se on protivio donošenju Odluke o otkazu Ugovora o radu tužitelju.

51. Temeljem provedenog postupka, sud je mišljenja kako tuženik od Radničkog vijeća nije zatražio potrebnu suglasnost, isto proizlazi i iz očitovanja Radničkog vijeća o namjeravanoj Odluci o izvanrednom otkazu (list 34 spisa), u kojem se predsjednica Radničkog vijeća tuženika poziva na čl. 150 st. 4 Zakona o radu, a koji se odnosi samo na postupak savjetovanja. Također u niti jednom dopisu nije navedeno da je tužitelj invalid rada, te da bi u skladu sa istim Radničko vijeće moralo sukladno odredbi čl. 151 Zakona o radu dati prethodnu suglasnost na odluku o otkazu Ugovora o radu tužitelja. Kao što je navedeno, sud nije cijenio tuženikov dopis od 06. listopada 2016.g. kojim se obratio Radničkom vijeću, te u kojem je jasno naveo da se radi o provođenju postupka savjetovanja sukladno čl. 151 Zakona o radu, ovo iz razloga što je isto dostavljeno u spis u ponovljenom postupku, a nakon zaključenja prethodnog postupka, te sudu ostaje nejasno zašto isti dopis tuženik u spis nije dostavio do zaključenja prethodnog postupka.

52. Sukladno uputi Županijskog suda u Rijeci, a temeljem cjelokupnog provedenog dokaznog postupa, ovaj sud je mišljenja kako tuženik nije dokazao da je zatražio od Radničkog vijeća potrebitu suglasnost na otkaz Ugovora o radu tužitelju, te je time povrijedio zakonske odredbe propisane čl. 151 Zakona o radu, a koji se odnose na postupak suodlučivanja sa Radničkim vijećem prilikom donošenja Odluke o otkazu Ugovora o radu, radniku odnosno osobi sa invaliditetom.

53. U priležećem očitovanju Radničkog vijeća od 12. listopada 2016.g. nije naznačeno da li Radničko vijeće daje prethodnu suglasnost ili uskraćuje suglasnost na otkaz Ugovora o radu tužitelja, a također u dopisu pod rubrikom predmet, navedeno je očitovanje Radničkog vijeća, a ne donošenje ili uskrata suglasnosti Radničkog vijeća na namjeru otkazivanja Ugovora o radu tužitelja. Nadalje, iz iskaza I.Z., u to vrijeme sindikalnog povjerenika, proizlazi kako je uskratio suglasnost na otkaz Ugovora o radu tužitelju.

54. Temeljem svega navedenog, posebice imajući u vidu kako do zaključenja prethodnog postupka, tuženik u spis nije dostavio dopis kojim bi proveo postupak suodlučivanja sa Radničkim vijećem vezano za donošenje predmetne Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju, sud je mišljenja kako je time tuženik povrijedio zakonske odredbe propisane čl. 151 Zakona o radu, a kako se radi o formalnom postupku, isto se ne dokazuje iskazima stranaka i svjedoka, već odgovarajućom dokumentacijom, stoga se tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje u cijelosti kao osnovan. Naime, iako je prema mišljenju ovog suda, tužitelj počinio težu povredu radne obveze opisane u obrazloženju Odluke o otkazu, tuženik nije pribavio prethodnu suglasnost od Radničkog vijeća potrebnu za donošenje takve odluke, a što je bio dužan učiniti budući je tužitelj invalid rada, odnosno osoba sa invaliditetom, te je samo uz prethodnu suglasnost Radničkog vijeća, mogao donijeti osporavanu odluku.

55. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku, te je tužitelju priznat zatraženi trošak za zastupanje po punomoćniku, temeljem Tbr. 7 toč. 2 st. 6 i Tbr. 26. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to jednokratna nagrada za cjelokupni prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova, a što uz vrijednost boda od 10,00 kn, te uvećano za 25% PDV-a ukupno iznosi 2.500,00 kn.

56. Na tako određeni iznos parničnog troška, tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate, tekuće od presuđenja do isplate, sukladno čl. 29 Zakona o obveznim odnosima.

57. Slijedom svega iznijetog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 08. travnja 2021.g.

Sudac:

Karmen Sekso Čolak, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika