REPUBLIKA HRVATSKA
Broj: Jž-1424/2020
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:
Siniše Senjanovića predsjednika vijeća, te Renate Popović i Koraljke Bašić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljene M.L. i dr. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj:70/17, 126/19), rješavajući o žalbi prvookrivljene M.L. zastupane po branitelju A.V. odvjetniku iz Z., podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 8. srpnja 2020., broj: 59. Pp J-1721/2020, na sjednici vijeća održanoj dana 8. travnja 2021.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba prvookrivljene M.L. i prvostupanjska presuda potvrđuje u odnosu na tu okrivljenicu.
II Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15,70/17,118/18), prvookrivljena M.L. je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 8. srpnja 2020., broj: 59. Pp J-1721/2020, proglašene su krivima prvookrivljena M.L. i drugookrivljena I.L. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci, te su primjenom članka 37. Prekršajnog zakona kažnjene novčanom kaznom u iznosu od 1.200,00 kuna svaka u koji iznos im se uračunava vrijeme na koje su bile uhićene kao dva dana zatvora odnoso 600,00 kuna tako da imaju za platiti još 600,00 kuna u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude. Ako okrivljenice u tom roku plate 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti. Nadalje, okrivljenice su obvezane na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 kn svaka.
2. Protiv prvostupanjske presude prvookrivljena M.L. je pravodobno, po branitelju podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava i odluke o sankciji.
Žaliteljica predlaže da se njegova žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenica, niti su počinjene one bitne povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaliteljica je očito pogrešno u dijelu žalbenih navoda označila prvookrivljenu M.L. drugookrivljenom, pa ispada da u žalbenim navodima ističe kako „II.okrivljena od I. okrivljene dulje vrijeme izložena ili fizičkom nasilju ili prijetnjom fizičkog nasilja, psihičkom nasilju uslijed kojeg je drugookrivljenoj povrijeđeno dostojanstvo uslijed kojeg je i uznemirena, a ujedno je izložena i ekonomskom nasilju...“, međutim iako je jasno da je žaliteljica pogrešno označila okrivljenice, a nije im navela ime valja napomenuti da psihičko i ekonomsko nasilje u ovom predmetu nikome nije stavljeno na teret, pa se o tome niti ne utvrđuju odlučne činjenice.
Tjelesna građa nije dokaz da netko bi ili ne bi upotrijebio fizičku silu ili napad prema nekom drugome. Iz sadržaja žalbe proizlazi unatoč svim navedenim žalbenim razlozima, da je ista podnijeta zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Suprotno tim navodima ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud ispitavši obje okrivljenice i pri tom je obranu okrivljene I.L. prihvatio vjerodostojnom jer je događaj opisala uvjerljivo i jasno ne umanjujući svoju prekršajnu odgovornost kojom je i samu sebe okrivila. Naprotiv, okrivljena M.L. je svoju slabiju tjelesnu građu koristila kao argument da je postupala u obrani, međutim, prvostupanjski sud je zaključio da se bez obzira tko je fizički jači radilo o međusobnom naguravanju i udaranju i zaključio da je obrana M.L. usmjerena na umanjivanje i izbjegavanje prekršajne odgovornosti. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o krivnji obje okrivljenice. Ovo je prvostupanjski sud zaključio jer su na obje okrivljenice bili vidljivi hematomi, masnice i ogrebotine, pa dakle i na okrivljenoj I.L. modrica i ogrebotina na lijevoj ruci i masnica na lijevoj nozi što dokazuje da je i ona udarana i to više nego jedanput. Slijedom navedenog, sukladno pravnom shvaćanju sa sjednice Odjela za prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti od 29. rujna 2020., pravilan je zaključak da je počinjen prekršaj tjelesnog nasilja za što je dao i valjane razloge, s time da se ističe kako tjelesne ozlijede opisane u izreci ne predstavljaju konstitutivni element prekršaja.
Sudac je dokaze ocijenio temeljem slobodne ocjene utvrdivši da se događaj odvijao upravo na način kako je opisano u izreci presude i da takvo ponašanje predstavlja prekršaj iz članka 10. stavka 1. točke 1., kažnjiv po članku 22. stavku 1. Zakona o zaštiti od nasilje u obitelji, dok žaliteljica svojim žalbenim navodima pravilnost ove odluke nije ničim dovela u pitanje.
5. Ispitujući potom odluku o kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti odlučne za odluku o kazni te je opravdano ocijenio da će novčanom kaznom, kao blažom vrstom kazne u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenicu da prekršaj više ne ponovi. Pri tom je okrivljenici olakotne okolnosti cijenio osobito olakotnima i ublažio joj novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za navedeni prekršaj za koji je člankom 22. stavkom 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 30 dana. Stoga ovaj sud smatra da izrečena kazna nije prestroga i da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja. U kaznu je pravilno uračunato vrijeme koje je okrivljenica provela u uhićenju i okrivljenica je upozorena na zakonsku pogodnost plaćanja 2/3 izrečene kazne u paricijskom roku.
7. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 200,00 kn što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice.
8. Na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 8. travnja 2021.
Zapisničarka :
Predsjednik vijeća:
Koraljka Polak Medaković v.r.
Siniša Senjanović v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja.
