Poslovni broj: 32 UsI-1654/20-7
Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja S. K. iz Z., kojeg zastupa N. Đ. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja nastupa porezne zastare povodom zahtjeva, 8. travnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I Djelomično se poništava rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-23/18-01/91, ur. broj: 513-04- 20-2 od 18. ožujka 2020., u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja podnesena protiv dijela točke III. izreke rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda K., klasa: UP/I-416-02/17-01/817, ur. broj: 513-07-02-17-10 od 5. prosinca 2017.
II Djelomično se poništava rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda K., klasa: UP/I-416-02/17-01/817, ur. broj: 513-07-02-17-10 od 5. prosinca 2017. u dijelu točke III. izreke u kojem je riješeno da se iz poreznih evidencija ne otpisuje porezni dug s osnova
- doprinosa za zdravstveno osiguranje za osiguranike po osnovi rada za poslodavca fizičku osobu šifra vrste prihoda 8419 utvrđen u 1999., 2000. i 2001. godini u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate u iznosu od 66.787,47 kn
- doprinosa za zdravstveno osiguranje za osiguranike po osnovi za koje obvezu doprinosa utvrđuje Porezna uprava rješenjem šifra vrste prihoda 8478 utvrđen u 2002. godini u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate u iznosu od 5.837,67 kn
- doprinosa za zaštitu zdravlja na radu šifra vrste prihoda 8591 za 2002. i 2003. godinu u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate u iznosu od 346,11 kn
- doprinosa za zdravstveno osiguranje za osiguranike po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti na poduzetničku plaću šifra vrste prihoda 8680 za 2004., 2005. i 2010. godinu u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate u iznosu od 30.409,07 kn
doprinosa za zdravstveno osiguranje zaštitu zdravlja na radu šifra vrste prihoda 8699 za 2004. i 2010. godinu u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate u iznosu od 1.009,09 kn.
III Otpisuje se iz poreznih evidencija porezni dug s osnova:
- doprinosa za zdravstveno osiguranje za osiguranike po osnovi rada za poslodavca fizičku osobu šifra vrste prihoda 8419 utvrđen u 1999., 2000. i 2001. godini u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate u iznosu od 66.787,47 kn
- doprinosa za zdravstveno osiguranje za osiguranike po osnovi za koje obvezu doprinosa utvrđuje Porezna uprava rješenjem šifra vrste prihoda 8478 utvrđen u 2002. godini u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate u iznosu od 5.837,67 kn
- doprinosa za zaštitu zdravlja na radu šifra vrste prihoda 8591 za 2002. i 2003. godinu u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate u iznosu od 346,11 kn
- doprinosa za zdravstveno osiguranje za osiguranike po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti na poduzetničku plaću šifra vrste prihoda 8680 za 2004., 2005. i 2010. godinu u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate u iznosu od 30.409,07 kn
- doprinosa za zdravstveno osiguranje zaštitu zdravlja na radu šifra vrste prihoda 8699 za 2004. i 2010. godinu u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate u iznosu od 1.009,09 kn.
IV U preostalom dijelu tužbeni zahtjev se odbija.
V Svaka stranka snosi svoje troškove ovog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/II-410-23/18-01/91, ur. broj: 513- 04-20-2 od 18. ožujka 2020. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda K., klasa: UP/I-416-02/17-01/817, ur. broj: 513-07-02-17-10 od 5. prosinca 2017.
Navedenim prvostupanjskim rješenjem u točkama I. i II. izreke uvažen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje zastare prava poreznog tijela na naplatu doprinosa za zdravstveno osiguranje za obveze utvrđene u 1999., 2000., 2001., 2002., 2003., 2004., 2005. i 2010. godini, koji dug je na dan 1. siječnja 2017. iznosio ukupno 170.766,89 kn. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj ne osporava ovaj dio prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.
Točkom III. izreke prvostupanjskog rješenja utvrđeno je da će se s danom izvršnosti rješenja u poreznim evidencijama djelomično otpisati iznosi dugovanja iz točke II. izreke te je decidirano navedeno koji dijelovi duga (glavnice i zatezne kamate) se otpisuju i koji se ne otpisuju iz poreznih evidencija. U istoj točki izreke navedeno je da je za glavnice i kamate koje se ne otpisuju proteklo vrijeme zastare, ali da je navedeni dug osiguran uknjižbom založnog prava te da će se isti naplatiti iz opterećene stvari.
2. Tužitelj je u pravodobno podnesenoj tužbi osporio zakonitost drugostupanjskog rješenja i točke III. izreke prvostupanjskog rješenja u bitnom uz argumentaciju da se porezna obveza ne može naplaćivati ako je utvrđen nastup zastare prava poreznog tijela na naplatu poreznog duga. Smatra da se ovrha provodi prema odredbama Ovršnog zakona, a ne Općeg poreznog zakona. Također ističe da se ne mogu naplatiti zatezne kamate osigurane založnim pravom. Iz tužbe proizlazi da zahtijeva poništavanje rješenja tuženika i točke III. prvostupanjskog rješenja te otpis cjelokupnog poreznog duga.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev, pri čemu je ostao kod argumenata iznesenih u osporavanom rješenju.
4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje ZUS).
Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao isprave u spisu i spis tuženika.
5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
Između stranaka nije bilo sporno da su založnim pravom bile osigurane upravo one tražbine koje ističe porezno tijelo.
Između stranaka je sporno da li porezno tijelo može naplatiti svoju (nesporno) zastarjelu tražbinu iz vrijednosti opterećene stvari ukoliko je ta tražbina osigurana založnim pravom te da li se ova mogućnost odnosi i na glavnicu i na zatezne kamate.
6. Iz obrazloženja osporavanih rješenja u dijelu koji se odnosi na dio poreznog duga za koji je utvrđen nastup zastare prava na naplatu, ali isti nije otpisan iz poreznih evidencija navodi se da je tužitelj podnio zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu 1. srpnja 2015. te da se na rješavanje zahtjeva tužitelja primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj: 115/16., dalje OPZ/16), na temelju odredbe članka 197. stavka 2. istog, jer je u konkretnom slučaju apsolutna zastara prava na naplatu po zahtjevu tužitelja nastupila prije 1. siječnja 2017.
Nadalje je obrazloženo da je upis založnog prava izvršen na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Z., poslovni broj P-503/07-8 od 25. ožujka 2008. koja je donesena u predmetu pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika, a kojom je presuđeno da ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 21. studenog 2007. sklopljen između ovdje tužitelja i njegove djece gubi pravni učinak u odnosu na tužitelja Republiku Hrvatsku u dijelu u kojem je to potrebno radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 389.366,40 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka. Ovim osiguranjem obuhvaćene su predmetne tražbine za koje je utvrđeno da je nastupila zastara, ali da se iste ne otpisuju.
Vezano za činjenicu da nisu otpisane zastarjele zatezne kamate porezno tijelo obrazložilo je da se na temelju odredbe članka 5. OPZ/16 u postupku oporezivanja primjenjuju propisi koji su bili na snazi u vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje. Obrazloženo je da stoga pri ocjeni naplativosti osigurane tražbine treba primijeniti odredbe Općeg poreznog zakona koje su bile na snazi u razdoblju od 2009. do 2011. godine, a prema kojima zastara prava na naplatu tražbine s osnove poreza, kamata i troškova ovrhe nije nastupala, ako je tražbina bila osigurana založnim pravom upisanim u javnu knjigu. Prema tim odredbama su se iz opterećene stvari mogle namiriti kako zastarjele tražbine s osnove glavnice, tako i zastarjele tražbine s osnove zateznih kamata.
7. Prema stavu ovog suda, javnopravna tijela pravilno su zauzela stav da se na rješavanje zahtjeva tužitelja primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj: 115/16., dalje OPZ/16), na temelju odredbe članka 197. stavka 2. istog, jer je u konkretnom slučaju apsolutna zastara prava na naplatu po zahtjevu tužitelja nastupila prije 1. siječnja 2017.
Odredbom članka 109. stavka 10. OPZ/16 propisano je da, iznimno od stavka 4., kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi.
U tom smislu razvidno je da nisu osnovani tužbeni navodi da se porezna obveza ne bi mogla naplaćivati u slučaju ako je utvrđen nastup zastare prava poreznog tijela na naplatu poreznog duga. Upravo suprotno, pravilno su javnopravna tijela utvrdila zastaru na dio tražbine koji se odnosi na glavnicu duga koja je osigurana založnim pravom, no isto tako pravilno istu nisu otpisala iz poreznih evidencija. Ove se tražbine mogu namiriti isključivo iz vrijednosti založene stvari.
Slijedom navedenog, sud je ovaj dio tužbenog zahtjeva odbio kao neosnovan na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a.
8. Odredbom članka 109. stavka 10. OPZ/16 propisano je, nadalje, da se zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može namiriti niti iz opterećene stvari.
Budući da je odredbom članka 197. stavka 2. OPZ/16 jasno propisano da će se postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) dovršiti prema odredbama OPZ/16, ovaj sud smatra da navedeno uključuje i primjenu odredbe članka 109. stavka 10. OPZ/16.
Radi navedenog, budući da se zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može namiriti niti iz opterećene stvari, sud je ovaj dio tužbenog zahtjeva utvrdio osnovanim na temelju odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a.
Na temelju ovlaštenja iz istog članka sud je riješio ovaj spor u sporu pune jurisdikcije na način da je utvrdio da se iz poreznih evidencija brišu zastarjele tražbine s osnova zateznih kamata, iako su iste bile osigurane založnim pravom.
9. S obzirom na činjenicu da su stranke djelomično uspjele u sporu, sud je na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a odredio da svaka stranka snosi svoje troškove spora.
U Zagrebu, 8. travnja 2021.
Sudac:
Janja Topol
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. i članak 70. ZUS-a).
