Posl.br. 12. P-1445/2019
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
20000 Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Petroneli Jakobušić, u pravnoj stvari tužitelja F. M., B. …, S., OIB:… koju zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u
D., protiv tuženika T. M., P. H. …, D., OIB: … ,
kojeg zastupa punomoćnik D. O., odvjetnik u O.&partneri d.o.o. iz D., nakon provedene i zaključene glavne rasprave 23. ožujka 2021. godine, u nazočnosti odvjetničke vježbenice A. C. kod M. M., odvjetnice u D. i punomoćnika tuženika D. O.,
odvjetnika u D., radi isplate, dana 07. travnja 2021. godine
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 18.000,00 kuna uvećan za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 04. rujna 2015. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne katne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 8.560,00 kuna u roku 15 dana.
Obrazloženje
Tužiteljica u tužbi navodi da su ona i tuženik sklopili ugovor o zajmu,kojim je tuženiku pozajmila iznos od 18.000,00 kuna, o čemu je dana 4. ožujka 2014. godine sastavljena pisana potvrda,kao i da mu je dana 22. svibnja 2014.godine pozajmila iznos od 10.000,00 kuna o čemu je također sastavljena potvrda potpisana od strane tuženika, da se tuženik oglušivao na usmene zahtjeve tužiteljice za vraćanjem pozajmljenih iznosa, a od svibnja 2014. godine gubi svaki kontakt sa tuženikom jer je isti odselio sa njezine adrese. Nadalje navodi da je dana 3. srpnja 2015 godine tužiteljica po punomoćnici uputila i pisani zahtjev tuženiku za vraćanjem naznačenih pozajmljenih iznosa i to preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom, na adresu tuženikova prijavljenog prebivališta, te da je tuženik je sukladno članku 504. Zakona o obveznim odnosima bio dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka, a koji je istekao 4. rujna 2015. godine i da nije vratio tužiteljici pozajmljene iznose niti počeo podmirivati dugovanje, pa predlaže naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 18.000,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.
S obzirom da je tužba s prilozima i rješenjem-pozivom za davanje odgovora na tužbu u roku 45 dana je dostavljena tuženiku, te tuženik u ostavljenom roku nije podnio odgovor na tužbu, to je sud donio presudu zbog ogluhe P-… od 05. srpnja 2019. godine. Na predmetnu odluku je tuženik pravodobno izjavio žalbu koja je rješenjem Ž. suda u Z. G. -… od 27. rujna 2019. godine ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak.
Tuženik u podnesku od 23. srpnja 2019. godine osporava da je stavio potpise na priloženu potvrdu, navodi da potpisi nisu njegovi, predlaže saslušanje tužiteljice i tuženika, njihovo sučeljavanje, vještačenje potpisa na potvrdi. Također, predlaže prekinuti postupak do odluke o tome je li učinjeno kazneno djelo po prijavi protiv tužiteljice do okončanja tog postupka, kao i da se vještvo iz tog postupka koristi kao temelj za donošenje odluke.
Tužiteljica u podnesku od 19. studenog 2020. godine pobija navode tuženika, navodi da su stranke krvi srodnici, a tuženik sin njenog pokojnog brata J. M., da se o njemu brine od kad je dijete, kao i da već dugi niz godina trpi maltretiranje od strane tuženika. Navodi da je protiv tuženika u B. i H. bilo pokrenuto nekoliko kaznenih postupaka i to većinom radi krađe, da su bile izdane potjernice pa da on neko vrijeme nije mogao redovnim putem ući u B. i H. nego da je alternativnim načinima pokušavao preći granicu, da mu je tužiteljica u nadi da će mu to pomoći našla odvjetnika u Z. koja ga je branila i vodila sve sudske postupke, ali da se tuženik nije odazvao pozivima suda te da nije sigurna kako su ti postupci završili. Nadalje navodi da su se kazneni postupci nastavali voditi i u RH kao postupak K-… te da je tuženik prestao zaprimati svu poštu kako bi izbjegao zaprimanje sudskih pismena pa iz tog razloga nije niti znao da se iza njegovog pok. oca vodi ostavinska rasprava, da je poziv došao u S. kojeg je primila tužiteljica i predala ga tuženiku. Navodi da joj je u ožujku 2014. godine tuženik obznanio da mora ići u Z. zbog ostavinske rasprave te je molio novac koji mu je ona i dala, a zbog sumnje da joj novac neće htjeti ili neće moći vratiti tražila je da joj potpiše priznanicu te ukazuje da su neistiniti navodi tuženika da je ono prvo potpisao prazan list papira kojeg je tužiteljica naknadno popunila sadržajem priznanice. Navodi da je tuženik neko vrijeme provodio u BiH samo povremeno dolazeći u S., a da je na njegovo ime u S. došli rješenje o ostavinskom postupku kojeg je o a zaprimila i predala ga tuženiku, ada je tuženik ponovno od nje tražio da mu posudi novac i to 10.000,00 kuna s time da nije dao objašnjenje zašto mu trebaju toliki novci ali da mu je ona ipak posudila novac o čemu je opet potpisao priznanicu i obećao da će novac vratiti. Nakon toga je pošao u Z., a ona mu privremeno dala ključ roditeljske kuće u Z. kako bi imao gdje boraviti, a da ključ nikada nije vratio, a kuću je potpuno opljačkao. Tada je tužiteljica saznala da je on u Z. podnio tužbu protiv tužiteljice radi nužnog dijela nasljedstva iza njegovog pok. oca nakon čega je zatražila od tuženika da se odseli od nje i službeno odjavila njegov boravak na policiji. Navodi i da je tuženik prije 12-13 godina izudarao svog oca, da mu je ozlijedio glavu i uzeo novac, da se pok. J. M. sramio sve prijaviti policiji te da je odlučio darovati tužiteljici naslijeđeni udio u roditeljskoj kući te da je tužiteljica uzdržavala svog pok. brata do njegove smrti, slala novac i podmirivala troškove jer tuženik je sa ocem bio u poremećenim odnosima i nije vodio računa o uzdržavanju svog oca. Navodi da je po podnesenoj kaznenoj prijavio Općinsko državno odvjetništvo istu odbacilo 11. rujna 2020. godine pod brojem KP-DO-….
Punomoćnik tuženika u podnesku od 01. prosinca 2020. godine (l.s.75-76) navodi da je tuženik prvotno osporavao dugovanje i svoje potpise na potvrdama, a kasnije izjavio da su potpisi njegovi, ali koje je znatno ranije potpisao, a da je tekst naknadno dodan, te predlaže "dodatno vještačenje" na tu okolnost.
Ovaj sud nije prihvatio prijedlog za prekid postupka do okončanja predmeta po prijavi T. M. od 15. studenog 2019. godine jer isto ne predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku u smislu čl. 12. i 213. st.2. toč.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,43/13,89/14,70/19 dalje:ZPP-a) odnosno odluka u ovom predmetu ne ovisi o rješenju pitanja je li počinjeno kazneno djelo krivotvorenja isprave i prijevare. Naime, predmetna isprava-potvrda predstavlja jedan od dokaza u spisu kojeg će sud cijeniti kod utvrđivanja činjenice postojanja obveznog odnosa s osnove ugovora o zajmu među strankama.
U ponovnom postupku sud je pregledao priložene isprave:
-izjave od 4. ožujka 2014. i 22. svibnja 2014. godine (l.s. 3)
-dopis odvjetnice M. M. T. M. upućene preporučenom poštom 3. srpnja 2015. godine (l.s. 4)
-kaznena prijava od 15. studenog 2019.godine (l.s 36-38)
-preslik tužbe upućene O. sudu u Z. od 27. lipnja 2014. godine i podneska od 21. lipnja 2018. godine (l.s.56-57)
-preslik presude zbog propuštanja BiH, F. B. i H., Z.-D.
kantun, O. sud u Z., broj 43 0 P … 14 P od 15. siječnja 2015. (l.s. 59-61)
-rješenje Ministarstva financija, Porezna uprava, P. ured D., ispostava D., Klasa UP/…, Ur Broj … od 27. listopada
2020. (l.s. 62-63)
Sud je pregledao spis ODO KP-DO…, saslušao svjedokinju M. K. i parnične stranke tužiteljicu i tuženika, dok ostale predložene dokaze sud nije izvodio kao suvišne. Naime,sud nije izvodio dokaz saslušanja svjedoka L. Š. jer je tuženik na ročištu od 16. veljače 2021. godine odustao od njegova saslušanja zbog pandemije i jer je isti u inozemstvu u N.. Sud nije izvodio ni vještačenje potpisa na potvrdama zbog ekonomičnosti jer je isto provedeno u postupku ODO KP-DO… koji spis je pribavljen i pregledan, niti je provodio "dodatno vještačenje" na okolnost da je naknadno dodan teksta iznad potpisa na potvrdama kao suvišno, jer osnovanost i visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz drugih tijekom postupka izvedenih dokaza. Također, nije bilo potrebno pribavljati spis K-… jer okolnosti zbog kojih je predloženo napraviti uvid u isti nisu odlučujuće u ovom postupku.
Svi provedeni dokazi ocjenjeni su u skladu s čl. 8.ZPP-a, te je sud za dokazane činjenice uzeo i o njima odlučivao prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
Predmet ovog spora je tužiteljičino potraživanje iznosa od 18.000,00 kunu od tuženika na ime zajma sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.
Iz dokaznog postupka proizlazi:
- da je tuženik T. M. svojim potpisima na potvrdi koja se sastoji od jednog lista papira dana 04. ožujka 2014. godine, potvrdio da je dobio poziv za ostavinsku raspravu i da je dužan iznos od 8.000,00 kuna, a svojim potpisom 22. svibnja 2014. godine da je dobio rješenje od ostavinske i da je mu je taj isti dana posudila iznos od 10.000,00 kuna (l.s.3),
- da je tužiteljica dopisom od 03. srpanj 2015. godine pozvala tuženika vratiti pozajmljeni iznos od 18.000,00 kuna, uz upozorenje da će ukoliko ne vrati iznos pokrenuti tužbu, a koji je upućen na adresu tuženikova prebivališta P. H. … , u D..(l.s.4-5),
- da je dana 27. lipnja 2014. godine pred O. sudom u Z. pokrenuta tužba T. M. protiv F. M. radi utvrđenja imovine i povrede nužnog dijela
te da je donesena pred O. sudom u Z. broj: 43 0 P … 14 P od 15.
siječnja 2015. godine presuda zbog propuštanja kojim tuženiku pripada nužni dio od ¼ ostavštine iza pok. J. M. i to nekretnina označena kao k.č. br…. okućnica po kulturi, njiva po površini 170 m2 k.č.br. …-okućnica po kulturi pašnjak površine 224 m2, kuća i zgrada površine 104 m2, dvorište površine 249 m2, k.č. br. … –okućnica po kulturi voćnjak površine 384 m2, sveukupno površine 11131 m2 upisano u p.l. … K.O. Z. (l.s.56-61),
- da je rješenjem ODO Dubrovnik, broj: KP-DO-… od 11. rujna 2020. godine odbačena kaznena prijava protiv F. M. zbog kaznenih djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st.3. KZ-a i kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st.1. KZ-a) jer prema vještačkom nalazu i mišljenju Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. klasa: …, ur.broj: … od 17. kolovoza 2020.
godine proizlazi da je T. M. skriptor spornih potpisa na potvrdama o primitku novca od 04. ožujka 2014. godine i 22. svibnja 2014. godine, a koji se nalaze u spisu Općinskog suda u Dubrovniku posl.br. P-… (P-…) (l.s.93-96),
Saslušana svjedokinja M. K. u bitnome iskazuje da saznanja o pozajmici odnosno potvrdi ima samo od posredno i to od kazivanja njene majke F. i njenog rođaka T.. Iskazuje da ona nije ništa vidjela niti je prisustvovala niti predaji novac niti potpisivanju potvrde, po kazivanju majke zna da je ona pozajmila T. nekih desetak tisuća kuna, da mu je novac pozajmila prije nekih 4-5 godina, svakako nije bilo prije više od 10 godina te da mu je ona pozajmila taj novac jer je T. imao neke financijske probleme ali da joj nije rekla koji su to problemi bili u pitanju. Pretpostavlja da joj je majka rekla za taj pozajmljeni novac iz razloga jer T. nije vraćao novac, ali ona ne zna kakav je dogovor bio između njezine majke i T. u vezi vraćanja novca, ali zna iz priče s majkom da on novac nije vraćao i da ne zna što će raditi, te da T. ništa od pozajmljenog novca ništa nije vratio. Kada se svjedokinji predočuje priznanica na listu spisa 3 odgovara da ona nikad nije vidjela, ali joj je majka rekla da ona ima papir na kojem je navedeno da mu je posudila novac a koji je T. i potpisao. Iskazuje da ona ne zna je li majka prije 2014. posuđivala novac T. M., možda jest, ali ona ne zna niti joj je što poznato o tome da je majka posudila iznos od 2.000,00 kuna T. 2010. godine.
Iz iskaza tuženika T. M. u bitnome proizlazi da pozajmica između njega i tetke F. ne postoji, da mu ona nije dala taj novac. Ističe da je već 12 i po godina u stalnom radnom odnosu i da nema financijskih problema, da trenutno radi u OB D. već 4 i po godine, a prije toga je radio u građevinskoj firmi. Iskazuje da se u RH kod tetke F. doselio 2003. godine, nakon što je napunio 18 godina te je počeo raditi u kamenolomu u V. i da je živio u zajedničkom kućanstvu sa tetkom i dundom i u početku plaćao za to stanovanje i hranu 2.500,00 kuna mjesečno što je trajalo nekih 2 i po do 3 godine, onda se vrati u B. i bio jedno vrijeme te je što je bilo nekih godinu i po dana a zato vrijem nije bio zaposlen već je bio s ocem. Kroz to vrijeme je trajao postupak ishođenja domovnice kako bi mogao raditi u RH što je dosta dugo trajalo nekih godinu i po dana. Nakon toga se vraća u Hrvatsku i počinje raditi opet u kamenolomu, a potom u građevinskoj firmi i preseljava se u drugi stan koji im je plaćala građevinska firma, a što je bilo negdje 2007-2008. godine. Negdje od 2012. do 2014. ponovno se vratio živjeti kod tetke. U to vrijeme nije bilo toliko posla pa mu poslodavac nije mogao plaćati taj stan pa se vratio živjeti kod tetke i kojoj je plaćao stanarinu. Iskazuje da je on u Z. pripremao tužbu kojom je tražio da on dobije svoj nužni dio u obiteljskoj kući a koje je bilo nasljedstvo iza njegovog oca koji je umro 2013. te da je ishodio presudu zbog propuštanja u kojem je utvrđeno da on dobiva nužni dio u kući. Radilo se o obiteljskoj kući u kojoj je živio njegov otac i baka i on, a majka živi u B. D. jer su se roditelji razveli prije rata kad je on imao 3 godine, da je do 6.og razreda živio sa majkom, a od 6.og sa ocem u Z. i bakom. Navodi da je njegov otac imao problema sa alkoholom te da je tetka F. uvjerila njegovog oca J. da prepiše kuću na nju kako bi ona tu kuću sačuvala za njega sve kako otac J. ne bi prodao kuću zbog problema sa alkoholom. Tetka je uvijek govorila da ona ima 2 stan u Z. i dvije kuće u D. te njoj ta obiteljska kuća u Z. ne treba već da će je sačuvati za njega T., te da je on znao kad su otac i tetka išli potpisati ugovor o darovanju, a što je bilo negdje 2007-2008 kada je i on boravio u Z.. Iza očevog sprovoda 2013. godine navodi da je tetka F. došla i rekla zajedničkim prijateljima da će ona kuću prodati, a nije ništa spominjala što će učiniti s novcem, ali da je on tada rekao da to ne može tako i da će tražiti svoj nužni odio od kuće, te da ga je nakon toga tetka izbacila iz kuće i odjavila sa adrese te se on odselio kod svoje žene na adresu P. H. u D., a oženio se 2016. godine, a sa suprugom je bio i 5 godina prije vjenčanja. Iskazuje da jest njegov potpis na priznanici na listu spisa 3, ali se ne može točno sjetiti je li na priznanicama išta pisalo jer je bio ustresen zbog smrti oca. Svakako, da njemu tetka nije posudila nikakav novac osim onih 2.000,00 kuna 2010. godine kada je išao u B., a što joj je uredno vratio. Iskazuje da se on uredno javi svojoj tetki kad je sretne, a da se ona njemu ne javi, a sa ovdje rodicom M. K. i L. Š. je razgovarao prošlo ljeto 2020. kako bi riješili ovaj spor i kako bi on objasnio da on nije od tetke pozajmio taj novac, ali cijeli razgovor i sa njima se svodi na to da oni traže da on potpiše kuću u Z. tetki, a da će tetka povući tužbu,ali da je on rekao da njemu ne treba novac jer su ga pitali koliko novca traži za taj svoj nužni dio već da mu treba kuća, a svakako iznos novac koji bi dobio bi bio mali.
Saslušana tužiteljica F. M. u bitnome iskazuje da je tuženik njezin nećak, od njezinog pok. brata J. M. sin te s obzirom da je tuženik bio problematičan pri tome misli da je bio u lošem društvu te da je znao krasti, ona ga je dovela kod sebe u S., sve s namjerom da se povuče iz tog lošeg društva te da će pod njezinim nadzorom biti dobar i da će je slušati, da mu je sredila dokumentaciju za boravak u H., zaposlenje te mu omogućila stanovanje kod nje ali je on i u H. našao loše društvo te je imala problema sa vlastitim suprugom radi nećaka i njegovog ponašanja. Tuženik je puno koristio telefon te bi račun mjesečno dolazio preko 1.000,00 kuna. Kod nje boravio od 2003. do 2005.-2006. godine te nije plaćao nikakvu stanarinu niti je ona to od njega tražila, te je počeo raditi kod K. kao zidar i pošao stanovati kod K.. Kasnije je molio da se vrati i stanuje kod nje na što je ona pristala, a u međuvremenu joj je umro muž, a pristala je jer je tuženik njezina rodbina i jer joj ga je bilo žao. Tuženik je bio u teškoj situaciji jer ga se majka odrekla, a imao je i problema s ocem koji je imao problema sa alkoholom. Jedno vrijeme je stanje bilo dobro, jedno mjesec dana. Negdje u to vrijeme je stupio sporazum između RH i BIH da RH može izručiti BIH osobe za kojim su raspisane potjernice, jer se u BiH se vodilo 7 kaznenih postupaka protiv tuženika radi raznih krađa pa se tuženik nakon toga uplašio. Iskazuje da su nju njezini prijatelji iz B. obavijestili da tuženika traže u B. što mu je ona i prenijela, da u B. ima jednu gospođu koju je opunomoćila da podiže njezinu poštu te je tu ženu njezin brat J. obavijestio da ima poziv za T. za kazneni postupak da ga on treba preuzeti te je ona o tome obavijestila T. te joj je rekao da on mora ići u B. i zamolio je da mu posudi novac, a što je bilo sve 2014. godine za putovanja i za plaćanje odvjetnika što mu je ona povjerovala i posudila prvi put 8.000,00 kuna te mu i preko njezinih prijatelja našla odvjetnicu koja će ga braniti Z. M., a drugi put mu je a što je bilo u svibnju 2014. godine mu je na njegovo traženje posudila 10.000,00 kuna i dala mu ključ od kuće da može stanovati u Z.. Radi se o kući njezine obitelji. Nakon smrti roditelja vlasništvo je prešlo na nju, sestru i brata J., potom je sestra darovala njoj svoj dio, a 1/3 je njezin brat J. uzeo sebi. Međutim nakon što je T. istukao svog oca a što je bilo 2006. godine njezin brat je taj njegov dio kuće ustupio njoj a sve iz razloga jer ga je ona uzdržavala jer on nije radio i nije imao nikakva primanja i morala ga je uzdržavati, a kad bi tuženiku rekla da pošalje ocu i majci po 100,00 kuna on bi odgovorio da oni imaju više novaca nego on. Iskazuje da je tuženik nju tužio u BIH za nužni dio na što se ona nije protivila te je T. dobio nužni dio i to 1/8 kuće. Ona je predložila T. odnosno njegovom odvjetniku A. B. da je ona voljan isplatiti T. za taj njegov dio što je iznosilo oko 5.000,00 KM odnosno oko 20.000,00 kuna, a što je sve bilo 2015. godine, ali nije dobila odgovor. Navodi da nakon što je on nju tužio u B. je ona od T. zatražila da se iseli iz kuće jer oni više nisu mogli zajedno, a da joj je on rekao „što to ima veze što je on nju tužio“. Tuženik se iselio iz kuće, a ona ga je odjavila na policiji. Iza toga ga je srela jednom prilikom ispred P. u S. te ga pitala što će uraditi sa kućom i hoće li joj dati punomoć da bi prodala kuću na što je on počeo vikati da mu je ona otela kuću. Navodi da tuženik traži od nje 100.000,00 eura za taj njegov dio na što mu je ona odgovorila neka on njoj i sestri da 100.000,00 eura a da će one njemu dati kuću. Iskazuje da tuženik njoj ništa nije vratio od posuđenih ukupno 18.000,00 kuna do danas, da je ona tuženiku i ranije posuđivala novac ali manje iznose ali o tome ne bi sačinili nikakvu pisanu bilješku. Priznanicu je pisala ona svojom rukom, a bili su prisutni samo ona i tuženik i prvi i drugi put a tuženik je potpisao. Iskazuje da je tuženik prošle godine kazneno prijavio te se vodio postupak jer je tuženik tvrdio da na priznanici nije njegov potpis i da je postupak je završen odbacivanjem kaznene prijave jer je utvrđeno da se na priznanici nalazi njegov potpis, a ne da je ona krivotvorila njegov potpis. Iskazuje da u priznanici od 4. ožujka i 22. svibnja 2014. tuženik duguje njoj, a da na priznanicama nije stavljeno njeno ime jer je ona vjerovala njemu jer joj je rodbina. Kazneni postupci su se vodili zbog raznih krađa, krao je rakiju, aute. Na priznanici se potpisao u dva navrata kad bi mu ona novac dala. Nije mu ostavila nikakav rok nego kad bi ga ona pitala kad će joj vratiti novac on joj je odgovorio “ tetka vratit ću ti novac kad budem imao“.Tužiteljica navodi da je ona njemu pošteno posudila novac i da bi bilo pošteno da joj ga vrati. Navodi da bi ona njega sad mogla tražiti odštetu zato što ju je lažno prijavio ali neće zasada nego jedino traži da joj on posuđeni novac vrati. Ističe da ona plaća sve režije u B. za kuću te platila pokop za svog brata te grobno mjesto. Iskazuje da je ona prijavila da njezin brat umro institucijama te navela tuženika kao nasljednika i sve je ona odradila jer T. je rekao da nema novca. Kuća je sada prazna a ranije je tuženik dao ključ svojim prijateljima koji su kuću demolirali te nakon što je to vidjela provalila je vrata i bravu jer joj T. nije nikada vratio ključ. Ističe da je ona imala namjeru da T. da komadić zemlje na kojem bi zajedno mogli postaviti jednu montažnu kuću za njega jer mu se sva rodbina nalazi sada u S., a nikoga nema u Z. što on nije prihvatio već je tužio i traži 100.000,00 eura.
Tuženik u odgovoru na tužbu prvo tvrdi da je na predmetnoj potvrdi krivotvoren njegov potpis, kasnije na ročištu od 10. studenog 2020. gode navodi da na potvrdama jest njegov potpis, ali da osporava sadržaj iznad njegovih potpisa jer da se radi o naknadno dodanom tekstu, te da pozajmica između njega i tetke F. ne postoji, da mu ona nije dala taj novac, što u bitnome ponavlja i u svom iskazu.
Suprotno, navodima tuženika iz rješenja KP-DO-… od 11. rujna 2020. godine u kojem je utvrđeno po provedenom vještačenju potpisa na spornim potvrdama Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. proizlazi da je upravo tuženik T. M. skriptor predmetnih potpisa na potvrdama. Stoga, sud nalazi tuženikov iskaz u tom dijelu neistinitim nedosljednim i iskonstruiranim za potrebe postupka. Sud ne nalazi istinitim niti iskaz tuženika kada iskazuje da mu tužiteljica nije pozajmila iznos od 18.000,00 kuna, već samo 2.000,00 kuna koje je vratio, jer suprotno proizlazi iz sadržaja potvrde na l.s.3 u kojem se navodi da tuženik zna da je dužan tužiteljici 8.000,00 kuna i da je tuženiku 22. svibnja 2014. godine posudila još deset tisuća kuna,a isto proizlazi i iz iskaza tužiteljice čiji iskaz sud nalazi istinitim jer je životan, logičan i suglasan sa ostalim dokazima. I saslušana svjedokinja M. K. iskazuje da ima saznanja po kazivanju svoje majke je tužiteljica posudila tuženiku desetak tisuća kuna i da joj novac nije vratio, a čiji iskaz sud nalazi istinitim i uvjerljivim.
Iz provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja is proizlazi da je tužiteljica pozajmila tuženiku iznos od ukupno 18.000,00 kuna i to prvo 8.000,00 kuna o čemu je tuženik potpisao potvrdu 04. ožujka 2014. godine, a kasnije 2015. godine 10.000,00 kuna, o čemu je tuženik i 22. svibnja 2015. godine. Nadalje proizlazi da s obzirom da stranke nisu ugovorile rok vraćanja zajma, kako to proizlazi iz sadržaja potvrde, kao i iskaza tužiteljice kada iskazuje da mu nije ostavila nikakav rok, da je tužiteljica pozvala tuženika na vraćanje zajma dopisom od 03. srpnja 2015. godine. U smislu čl. 504. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj35/05,41/08,125/11,78/15 i 29/18 dalje:ZOO-a) tuženik je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva. Kako je predmetni rok za vraćanje zajma iz čl. 504. ZOO-a istekao 03. rujna 2015. godine, to je tuženik je od 04. rujna 2015. godine u smislu čl. 499. ZOO-a dužan pozajmljeni novac u iznosu 18.000,00 kuna vratiti tužiteljici. Sve sukladno čl.336. st.1. ZOO-a u vezi s čl.9. ZOO-a ugovorne strane su dužne ispuniti svoje ugovorene obveze i odgovaraju za njihovo ispunjenje.
S obzirom da je u zakašnjenju sa ispunjenjem novčane tražbine tuženik sukladno čl.29.st.1. ZOO-a, pored glavnice duguje i zatezne kamate koje teku od 04. rujna 2015. godine pa do plaćanja sukladno čl.29. st.2. ZOO-a prema stopi koja se određuje prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne katne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Troškovi postupka se temelje na čl. 154. i 155. st. 1. ZPP-a, te se nalazi kao opravdan trošak tužiteljice prema određeno postavljenom zahtjevu i vrijednosti predmeta spora za sastav tužbe 100 bodova (Tbr.7.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 142/12,103/14,118/14,107/15), za sastav podneska od 19.studenog 2020.godine i podneska od 23. prosinca 2020. godine, za svako po 100 bodova (Tbr.8. toč.1. OT-a), za pristup na ročišta od 10. studenog 2020.godine, 26. studenog 2020.godine, 23. ožujka 2021.godine, za svako po 100 bodova (Tbr. 9. toč.1. OT-a), sve uvećano za 25 % PDV-a, 7.500,00 kuna, te za trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 530,00 kuna i za sudsku pristojbu a presudu 530,00 kuna (Tbr.1.st.1. i 2. st.1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br.118/18) sveukupno 8.560,00 kuna, radi čega je odlučeno kao u toč II. izreke.
U Dubrovniku, 07. travnja 2021. godine
Sutkinja
Petronela Jakobušić, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. pun. tužitelja,
2. pun. tuženika,
3. u kal 30 dana
