- 1 -              Rev 480/2022-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 480/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H.-o. d.d., Z., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu O., P. i p. d.o.o. u Z., protiv tuženika Lovačke udruge V., P., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. Č., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d.d., Z., OIB:..., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru br. Gž-1071/21-2 od 13. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu br. Povrv-69/21-46 od 12. srpnja 2021., u sjednici održanoj 27. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje se dio točke I. i točka II. izreke presude Županijskog suda u Zadru br. Gž-1071/2021-2 od 13. rujna 2021. kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu br. Povrv-69/22-46 od 12. srpnja 2021. i sudi:

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu br. Povrv-69/2021-46 od 12. srpnja 2021. u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. M. posl. br. Ovrv-2612/2017 od 7. studenoga 2017. u kojem je tuženiku naloženo namiriti tužitelju iznos od 39.421,51 kuna sa zateznim kamatama, kao i nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.217,76 kuna sa zateznim kamatama, kao i u dijelu pod točkom II. i IV. izreke.

 

II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak revizije u iznosu od 497,71 eura u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. M. posl.br. Ovrv-2612/17 od 7. studenoga 2017. u kojem je tuženiku naloženo namiriti tužitelju iznos od 39.421,51 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. travnja 2017. do isplate po stopi iz čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) uvećanoj za tri postotna poena, kao i nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.217,76 kuna sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO uvećanoj za tri postotna poena i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 975,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO uvećanoj za tri postotna poena te je tužbeni zahtjev odbijen (toč. I.). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka isplatom 7.500,00 kuna (toč. II.), dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (toč. III.). Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. IV.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je odbijena kao neosnovana, a  djelomično prihvaćena žalba tužitelja te je djelomično potvrđena presuda suda prvog stupnja u točki I. u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. M. broj Ovrv-2612/2017 od 7. studenoga 2017. radi isplate predvidivog troška ovršnog postupka u iznosu od 975,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu u navedenoj točki preinačena presuda suda prvog stupnja na način da je održan na snazi platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi javnog bilježnika kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 39.421,51 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 12. travnja 2017. pa do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO uvećanoj za tri postotna poena i troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.217,76 kuna sa zateznim kamatama po stopi uvećanoj za tri postotna poena koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi 17. studenoga 2017. pa do isplate po stopi uvećanoj za tri postotna poena (toč. I.). Ujedno je preinačena odluka o trošku sadržana u točki II. i IV. odluke suda prvog stupnja na način da je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.995,72 kuna s pripadajućom zateznom kamatom iz čl. 29. st. 2. ZOO uvećanoj za tri postotna poena koja teče od 12. srpnja 2021. pa do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen (toč. II.).

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-317/2022-2 od 26. siječnja 2022. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:

 

„Ekskulpira li nepostupanjje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu iz čl. 50. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/12, 92/14) lovoovlaštenika od odgovornosti za nastalu štetu naletom automobila na divljač u smislu odredbe čl. 82. st.1. Zakona o lovstvu (“Narodne novine“ broj 140/05, 75/09, 153/09, 14/14)?“

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovoj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), koji se primjenjuje u ovom predmetu na temelju čl. 107. st.1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), predlažući da ovaj sud preinači nižestupanjsku odluku.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija tuženika je osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da se 15. prosinca 2016. oko 21,15 sati dogodila prometna nezgoda na kolniku brze ceste ... (čvor R.-I.) kod 22 km i 500 metara sudarom vozila marke Mitsubishi ASX 1.6 reg. oznake ... i divljači,

 

- da je do nezgode došlo u noćnim uvjetima na neosvijetljenom dijelu kolnika, da je bila magla i da je kolnik bio u dobrom stanju,

 

- da je na vozilu nastala materijalna šteta, oštećenja na visini od 10 do 120 centimetara od poda te da su u njima pronađeno tragovi kratke smeđe dlake,

 

- da divljač nije bila pronađena na mjestu nezgode, da je o događaju obaviješten koncesionar brze ceste B. I. čija je djelatnica izašla na mjesto nezgode,

 

- da je mjesto nezgode bilo pokriveno prometnim znakom opasnosti divljač na cesti te da je na tom dijelu dionice brzina bila ograničena prometnim znakom izričitih naredbi od 100 km/h,

 

- da na kolniku brze ceste nije bila postavljena zaštitna žičana ograda za divljač,

 

- da vozač u vrijeme prometne nezgode nije bio pod utjecajem alkohola,

 

- da je u vrijeme štetnog događaja predmetno vozilo bilo osigurano kod tužitelja policom automobilskog kaska,

 

- da su prema dopisu Postaje prometne policije P.-P. na dionici brze ceste br. ... R.-I. između 22 i 23 kilometra evidentirana 2014. dva naleta te 2015. i 2016. po jedan nalet, te da se na toj dionici između 20,5 i 24,5 km 2014. dogodilo 5 naleta vozila na divljač, a 2015. i 2016. po 4 naleta,

 

- da je u dopisu od 5. ožujka 2019. B.-I. u. i o. d.o.o. navela da je 3. studenoga 2011. zaprimila zahtjev tuženika za označavanje prometnom signalizacijom dionice brze ceste br. ... R.-I. kod 22 km i 500 m,

 

- da je u dopisu od 8. travnja 2021. B. I. u. i o. d.o.o. obavijestila sud da je 3. studenoga 2011. zaprimila dopis od tuženika te da je povodom tog dopisa označila posebno opasna mjesta navedena u tom dopisu,

 

- da je tuženik u zahtjevu od 1. rujna 2011. zatražio od B. I. u. i o. da na temelju čl. 50. Zakona o cestama označi prometnom signalizacijom i opremom, u skladu s posebnim propisima, cestu kojom oni upravljaju na području lovišta tuženika, da su uz zahtjev priložili popis posebno opasnih mjesta za koja su naveli da imaju saznanja da su se dogodili naleti vozila na divljač, da su naveli da je moguće da se divljač u svako doba zatekne na javnim cestama u cijeloj njihovoj duljini pa je zatraženo označavanje prometnom signalizacijom i opremom u skladu s posebnim propisima svih cesta u cijeloj njihovoj duljini kojom upravljaju u granicama njihovog lovišta te da je u popisu posebno opasnih mjesta navedena dionica ceste R.-I. i to kod mjesta B., T., M.,

 

- da iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke proizlazi da u vrijeme nastanka opasnosti veličine 1,1 sekundi nije omogućavalo vozaču poduzimanje nikakve radnje s ciljem izbjegavanja nastanka naleta, pa je nalet bio neizbježan, te da je s prometno-tehničkog gledišta postavljanje znaka opasnosti divljač na cesti u koliziji s ograničenom brzinom od 100 km/h, jer bi nakon znaka opasnosti divljač na cesti bilo normalno da je dopuštena brzina veličine od 40 km/h,

 

- da je na temelju police kasko osiguranja motornog vozila osiguraniku tužitelja priznata šteta u iznosu od 39.421,51 kuna te da je navedenu štetu tužitelj naknadio štetu svom osiguraniku isplatom 9. veljače 2017.

 

9. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik poduzeo sve propisane mjere za sprječavanje štete od divljači iz čl. 75. i 77. Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj 140/05, 75/09, 153/09 i 14/14 – dalje: ZL), pa tako uz cestu u vrijeme nezgode nije imao nikakva pojilišta, ni hranilišta, a u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja nije provodio nikakve aktivnosti koje bi eventualno prouzročile izlijetanje divljači na cestu. Naime, prvostupanjski sud ocjenjuje da je tuženik dokazao da je do prometne nesreće došlo upravo krivnjom B. I. d.o.o., jer ista nije poduzela sve što je u skladu s propisima bila dužna učiniti i na propisan način zaštititi javnu cestu i time onemogućio ulazak divljači i drugih životinja na cestu, kao i da je uz predmetnu cestu bila postavljena zaštitna žičana ograda da do štetnog događaja ne bi došlo. Nadalje prvostupanjski sud ocjenjuje da je B. I. d.o.o. propustila postaviti zaštitnu žičanu ogradu na predmetnoj prometnici u skladu s čl. 93. i 94. Pravilnika o prometnim znakovima, opremi i signalizaciji na cestama, a na zahtjev tuženika, radi čega je isključivo odgovorna za predmetnu štetu čime je isključena odgovornost tuženika.

 

10. Drugostupanjski sud djelomično je preinačio prvostupanjsku presudu zaključujući da se tuženik samim dopisom od 5. ožujka 2011. tražio od B. I. postavljanje samo prometnog znaka upozorenja divljač na cesti, a što nije dovoljno da se ekskulpira objektive odgovornosti, te da se samim dopisom, bez neke daljnje aktivnosti ne može ekskulpirati odštetne odgovornosti, jer je trebao pratiti situaciju te pozivati koncesionara i na daljnje konzultacije iako tada važeći podzakonski akti ne daju odgovora na pitanje sadržaja zahtjeva i postupanja po njemu. Naime, drugostupanjski sud ocjenjuje da je tuženik trebao inzistirati na postavljanju žičane ograde, jer je bio dužan poduzeti sve mjere kojima bi spriječio istrčavanje divljači na cestu i nastanak štete koja bi se time prouzročila sudionicima u prometu, pa zbog propusta da tako postupi postoji objektivna odštetna odgovornost tuženika na temelju čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO). Drugostupanjski sud potvrdio je prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je ukinut platni nalog radi naplate predvidivog troška ovršnog postupka u iznosu od 975,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, obzirom se ne radi o stvarno nastalom trošku.

 

11. Naznačujući pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, tuženik u osnovi osporava pravilnost primjene materijalnog prava vezano uz mogućnost oslobođenja od odgovornosti u slučaju kada tužitelj, kao osoba koja gospodari lovištem, u skladu s odredbom čl. 50. st. 2. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/12 i 92/14 - dalje: ZC), zatraži od pravne osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara, da javnu cestu označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno prometnim propisima, a ovaj to ne učini.

 

12. Odredbom čl. 50. st. 1. i 2. ZC propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar, odgovara za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

 

13. S druge strane, odgovornost za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na cesti je objektivna, tako da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti, jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, a sukladno odredbi čl. 1063. ZOO.

 

14. Oslobođenje od odgovornosti za štetu prouzročenu opasnom stvari moguće je u slučajevima propisanim odredbom čl. 1067. ZOO, prema kojoj se, vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti, ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (st. 1.), ako je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti (st. 2.), a ako je nastanku štete djelomično pridonio oštećenik vlasnik se oslobađa djelomično (st. 3.), ili ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (st. 4.).

 

15. Vrhovni sud Republike Hrvatske se o spornom pravnom pitanju izrazio u odluci Rev-352/2022 od 5. travnja 2022. iz koje proizlazi da je odgovor na to pitanje vezan uz postojanje mogućnosti oslobođenja od odgovornosti za štetu prouzročenu opasnom stvari, te je izraženo pravno shvaćanje da nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu lovoovlaštenika iz čl. 50. st. 2. ZC oslobađa lovoovlaštenika od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na cesti samo ako je to nepostupanje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom, jer bi u tom slučaju lovoovlaštenik dokazao da je šteta, djelomično ili potpuno, nastala radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, čime bi bile ostvarene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. ZOO.

 

16. To znači da se revident u okolnostima konkretnog slučaja može osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ako je propust B.-I. u. i o. d.o.o. vezan uz nepostavljanje zaštitne ograde na predmetnoj prometnici, usprkos zahtjevu revidenta, bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

 

17. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da bi postavljanjem zaštitne ograde bio izbjegnut nastanak štetnog događaja, kao i da je tuženik u zahtjevu od 1. rujna 2011. zatražio od B.-I. u. i o. d.o.o. označavanje prometnom signalizacijom i opremom u skladu s posebnim propisima svih cesta u cijeloj njihovoj duljini kojom upravljaju u granicama njihovog lovišta, opisani propust B.-I. u. i o. d.o.o. da postavi zaštitnu ogradu u uzročnoj je vezi s predmetnim štetnim događajem, pa tako postoje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti tuženika.

 

18. Slijedom navedenog proizlazi da je sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo radi čega je valjalo preinačiti drugostupanjsku presudu i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

 

19. Preinačenjem predmetnog dijela odluke tužitelj je uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu te se nije bitno promijenio uspjeh stranaka određen odlukom prvostupanjskog suda o troškovima postupka (čl. 154. st. 5. ZPP).

 

20. Obzirom je tuženik u cijelosti uspio s revizijom valjalo mu je na temelju čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP dosuditi zahtijevani trošak sastava prijedloga za podnošenje revizije i revizije svaki u iznosu od 199,08 eura sukladno čl. 155. ZPP te Tbr. 10. toč. 6. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103714, 118/14 i 107/15) uvećano za 25% PDV, što ukupno iznosi 497,71 eura.

 

Zagreb, 27. veljače 2024.