REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1513/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. T. R. iz S., OIB: … , 2. J. T. iz S., OIB: … , zastupanih po punomoćniku T. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Š. i p. j.t.d. S., 3. M. B. iz S., OIB: … , zastupanog po punomoćniku Ž. G., odvjetniku u S. i 4. Z. M. iz S., OIB: … , protiv tuženika: 1. J. K. iz S., OIB: … , zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., 2. D. K. iz S., OIB: … , 3. G. K. iz S., OIB: … i 4. T. K. iz S., OIB: … , 2. – 4. tuženici zastupani po punomoćnici D. Ž., odvjetnici u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu 1. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-459/2020-2 od 20. listopada 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-256/18 od 13. prosinca 2019., na sjednici održanoj 7. travnja 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Prvotuženik J. K. podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-459/2020-2 od 20. listopada 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-256/18 od 13. prosinca 2019., zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu te za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. U prijedlogu su postavljena slijedeća pitanja:
„1. Da li je drugostupanjski sud kod ocjene žalbenih navoda dužan dati obrazloženje glede onih žalbenih navoda koji su od odlučnog značaja za pravilno rješenje spora?
2. Da li je posjed samostalan i pošten kada je posjednik nekretnine kao kupac sudjelovao u krivotvorenju potpisa prodavatelja na ispravi temeljem koje je stupio u posjed te nekretnine?
Da li je posjed samostalan i pošten kada je posjednik nekretnine bio prijavljen građevinskoj inspekciji od vlasnika radi nezakonite gradnje?
Da li je posjed samostalan i pošten ako je posjednik nekretnine bio pisano upozoren od vlasnika nekretnine radi uzurpacije nekretnine bez pravnog osnova?“
5.2. Predlagatelj, kao razloge zbog kojih prvo pitanje smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, ističe pravno shvaćanje revizijskog suda o tom pitanju izraženo u nizu svojih odluka (Rev-1402/2019. i dr.), kao i shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-2097/207 i U-III-2494/2008) te Europskog suda za ljudska prava (odluke Ruiz Torija protiv Španjolske i Hiro Balani protiv Španjolske), dok u vezi drugog postavljenog pitanja ukazuje na različitu sudsku praksu drugostupanjskih sudova, konkretno u odluci Županijskog suda u Splitu, Gž- 528/20-3 od 27. veljače 2020.
6.1. U odnosu na prvo postavljeno pitanje valja ukazati da se ne radi o važnom pitanju za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da je odgovor na to pitanje sadržan u odredbi čl. 375. st. 1. ZPP, koja odredba je jasna i nije ju potrebno posebno tumačiti, a pobijana odluku se i ne temelji na izraženom pravnom shvaćanju koje bi bilo suprotno navedenoj odredbi. Postavljeno pitanje se suštinski odnosi na to je li drugostupanjski sud u pobijanoj odluci propustio obrazložiti neke činjenice odnosno neki žalbeni prigovor, koje predlagatelj smatra odlučnim, a sud ne, ali i na način koji predlagatelj smatra pravilnim, što je pitanje postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6.2. Drugo postavljeno pitanje (koje u sebi sadrži tri postavljena pitanja u pogledu kvalitete posjeda te posljedično ispunjenja pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću) nije važno pitanje za odluku u ovom sporu. Naime, predlagatelj njime ne može ostvariti povoljniju pravnu poziciju u sporu, jer se pobijana presuda temelji, pored utvrđenja o ispunjenju pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i na utvrđenju da su 1. - 4. tužitelji vlasništvo stekli građenjem, pa ni u odnosu na to pitanje nisu ispunjeni uvjeti za intervenciju ovog suda putem revizije.
7. Zbog iznesenih je razloga valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 7. travnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
