REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Poslovni broj: Referada 5 P-152/2017

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, sudac Lovre Sardelić, u pravnoj stvari tužitelja V. P. Đ., OIB: …, I. V. …, D., koju

zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik u D., protiv tuženika

Z. P., OIB: …, J. K. …, D., kojeg

zastupaju S. J. i V. G., odvjetnici u O. društvu J. i

p. j.t.d. u D., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. veljače 2021., dana 7. travnja 2021. godine

p r e s u d i o  je

I. Utvrđuje se da je tužiteljica V. P. Đ., OIB …,

vlasnica 11231/14031 dijela vlasničkog prava (Etažno vlasništvi E-1) kat. čest. …, z.k. ul. …, k.o. G. koji suvlasnički dio je povezan sa cjelinom vlasničkog prava poslovnog prostora – dječji vrtić u suterenu neto korisne površine 112,31 m2, pa je dužan tuženik Z. P., OIB … temeljem ove presude

trpjeti uknjižbu vlasničkog prava navedene nekretnine u cijelosti na ime tužiteljice, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 20.950,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 7. travnja 2021. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st.2 ZOO-a.

O b r a z l o ž e n j e

Tužiteljica u tužbi od 16. veljače 2017. g. navodi da je tuženik u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik čest.zem- …, zk.ul. … k.o. G., u naravi dječji

vrtić i dvorište ukupne površine 334 m2. Predmetna čest.zem. nastala je poništenjem kat.čest.zgr…. k.o. G. – pomoćni objekt u površini od 167 m2, te parcelacijom kat.čest.zem. … i … sve k.o. G., u cijelosti sukladno rješenju Općinskog

suda u Dubrovniku Z…. od 14. rujna 2015.g. Tužiteljica je kćer tuženika.

Tuženik i majka tužiteljice pok. I. P. još su 2002.g. usmeno darovali i predali u isključivi posjed tužiteljici čest.zgr. …k.o. G. kao i dio čest.zem….

k.o. G., u naravi nedovršeni pomoćni objekt i dvorište. Tužiteljica navodi da je u predmetnom pomoćnom objektu odlučila obavljati djelatnosti dječjeg vrtića i to upravo na nagovor tuženika i majke tužiteljice pok. I. P.. U cilju dovršetka gradnje i opremanja predmeta darovanja, njen suprug, D. Đ. je podigao kod Hypo

Alpe Adria bank d.d. kredit u iznosu od 100.000,00 eura sa rokom povrata do 30.11.2012.g. Na ime osiguranja povrata tog kredita izvršen je fiducijarni prijenos vlasništva čest.zgr. … i čest.zem. … k.o.G., u korist banke, tj. upravo onih nekretnina koje su predmet darovanja, a koje su formalno bile upisane kao suvlasništvo tuženika i majke tužiteljice pok. I. P., svakog za ½ vlasničkog prava. Tužiteljica navodi da je ostvareni kredit uložila u gradnju i opremanje darovanih nekretnina, u kojima od 2003.g. do danas djeluje Javna ustanova za predškolski odgoj i obrazovanje pod nazivom Dječji vrtić C. a čiji je osnivač i ravnatelj upravo ona. U cilju obavljanja djelatnosti dječjeg vrtića, tužiteljica je osnovala tvrtku P. d.o.o., te je predmet darovanja istoj dala u zakup. Obzirom na pozitivne propise koje su regulirale rad dječjih vrtića, tužiteljica je morala osnovati Javnu ustanovu za predškolski odgoj i obrazovanje pod nazivom Dječji vrtić C. koja je u sudski registar upisana rješenjem Trgovačkog suda Dubrovnik

Tt-… od 18.11.2003. Rješenjem Ureda državne uprave u Dubrovačko-

neretvanskoj županiji klasa:UP/I-… od 08.04.2004. odobren je početak obavljanja djelatnosti Dječjem vrtiću C. za djelatnost predškolskog odgoja i naobrazbe predškolske djece. Tužiteljica navodi da je putem svoje obrazovne ustanove dana 24.06.2013.g. podnijela zahtjev za ishođenjem rješenja o izvedenom stanju na čest.zgr…. i čest.zem. … sve k.o. G., u naravi i s namjenom dječjeg vrtića, te je od nadležnog ureda Grada Dubrovnika ishodila predmetno rješenje, tj. legalizirala svoj objekt. Predmetno rješenje, koje po svojoj pravoj naravi predstavlja uporabnu dozvolu, zabilježeno je u zemljišnim knjigama temeljem rješenja Općinskog suda Dubrovnik Z-…. Tužiteljica nadalje navodi kako nije bila u mogućnosti urediti zemljišnoknjižno stanje u odnosu na predmet darovanja, kako zbog postojanja fiducijarnog prijenosa vlasništva u korist banke na ime osiguranja povrata kredita, tako i zbog postupka ucrtavanja nekretnina i njihove parcelacije, te uknjižbe temeljem rješenja o "legalizaciji" koje je formalno dovršeno tek u rujnu 2015.g. U okviru djelatnosti, tužiteljica je putem svoje Ustanove dana 01.02.2014.g. zaključila Ugovor o zakupu susjednog poslovnog prostora površine 115m2, na adresi J. K. …sa N. Č., kao zakupodavcem i to radi proširenja svoje djelatnosti. Sukladno propisima o predškolskom odgoju i obrazovanju, od nadležnog tijela zatraženo je izdavanje rješenja o početku rada u proširenim-promijenjenim uvjetima. Nadležno tijelo Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji zaključkom Klasa: UP/I-… od 10.

listopada 2014.g. pozvalo je tužiteljicu na dostavu daljnje dokumentacije isključivo glede razjašnjenja prava na korištenje prostora s obzirom na činjenicu da je tuženik upisan kao vlasnik, a tužiteljica je dostavila ugovor o zakupu od 01. lipnja 2012. g. kojim ista kao zakupodavac daje u zakup predmet darovanja predškolskoj ustanovi C. Budući da zemljišnoknjižno stanje, iz navedenih razloga nije bilo

regulirano, tužiteljica je nadležnom tijelu dostavila Izjavu u kojoj tuženik priznaje tužiteljici sva izvanknjižna prava i ovlaštenja na nekretninama oznake čest.zgr … i čest.zem. … sve k.o. G.. Predmetna izjava nije bila dostatna za ishođenje odobrenja za rad u proširenim uvjetima, stoga je tužiteljica sa tuženikom sklopila Ugovor o zakupu dana 25.09.2015.g. i to samo kako bi zadovoljila tražene uvjete, do sređivanja zemljišnoknjižnog stanja. Iz odredbi predmetnog Ugovora o zakupu, razvidno je da se prostor dječjeg vrtića daje u zakup za nula kuna. Slijedom toga, Ured državne uprave izdao je rješenje Ustanovi tužiteljice Klasa: UP/I-… od 18.11.2015.g. kojim se odobrava početak rada u promijenjenim uvjetima

predškolskoj ustanovi Dječji vrtić C. Tužiteljica nadalje navodi da je, nakon što je zemljišnoknjižno stanje konačno riješeno, te je predmet darovanja dobio zasebnu zemljišnoknjižnu oznaku kat.čest. … zk.ul. … k.o. G., a nakon što

se tuženik ponovno oženio, "zahladio" odnose sa svojom kćeri. Tuženik je nakon njezinog zahtjeva da usklade zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim stanjem, putem punomoćnika otkazao Ugovor o zakupu od 25.09.2015.g. te zatražio od Ustanove dječji vrtić C. da iseli iz prostora dječjeg vrtića. Navodi da je pitanje Ugovora o darovanju u pozitivnom zakonodavstvu regulirano tek stupanjem na snagu Zakona o obveznim odnosima od 01.01.2006.g., dok se na sve odnose nastale prije njegova stupanja na snagu primjenjuju odredbe Općeg građanskog zakona. U smislu tih odredbi, u slučaju predaje nekretnine u posjed daroprimatelju, smatra se valjanim i usmeni ugovor o darovanju, u skladu sa pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika, s time da se u primjeni tih pravnih pravila vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla moglo steći bez upisa u zemljišne knjige.

Tuženik u svom odgovoru na tužbu se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, te ne osporava navode iz tužbe da je tuženik u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik čest.zem- … z.ul. … k.o. G., u naravi dječji vrtić i dvorište ukupne površine 334 m2. Navodi da je predmetna čest.zem. nastala poništenjem kat.čest.zgr….k.o. G. – pomoćni objekt u površini od 167 m2, te parcelacijom kat.čest.zem. … i … sve k.o. G., u cijelosti sukladno rješenju Općinskog

suda u Dubrovniku Z…. od 14. rujna 2015.g. U odnosu na navode da su tuženik i majka tužiteljice pok. I. P. 2002.g. usmeno darovali i predali u isključivi posjed tužiteljici čest.zgr. … k.o. G. kao i dio čest.zem…. k.o. G., u naravi nedovršeni pomoćni objekt i dvorište, ističe da je jedino točno da je tužiteljica kćerka tuženika i pokojne I. P., dok je potpuno netočno da su tuženik i pok. I. P. darovali tužiteljici navedenu nekretninu. Navodi da je navedena nekretnina bila u suvlasništvu tuženika i pok. I. P., svakog za

po ½ suvlasničkog dijela. I. P. umrla je ….g i ostavila je oporuku

od 07.02.2006.g . kojom svu svoju imovinu ostavlja tuženiku. Nakon njene smrti proveden je ostavinski postupak u kojem su i tužiteljica i ostali nasljednici priznali oporuku, te je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku broj O-…

od 27.01.2011.g., ½ suvlasničkog dijela navedene nekretnine naslijedio tuženik. Obzirom na sve navedeno tuženik navodi da su potpuno irelevantni ostali navodi iz tužbe te predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužiteljicu da naknadi tuženiku parnični trošak.

Stranke su u tužbi i odgovoru na tužbu te na pripremnom ročištu predložile izvesti određene dokaze na sporne okolnosti pa je tako tužiteljica predložila pregledati dostavljene isprave, saslušati svjedoke i parnične stranke. Tuženik je predložio pregledati dostavljene isprave, priklopiti spis Ps-… (sada Ps-…) i

O-… te da se saslušaju parnične stranke.

U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to: z.k. izvadak za z.k.ul. …, k.o. G. (list 6-7 spisa), povijesni z.k. izvadak za z.k.ul. …, k.o. G. (list 8-11 spisa), rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Z-… od 24. rujna 2015. (list 12-13 spisa), Ugovor o kreditu broj … od 18. studenog 2002. (list 14-24 spisa), z.k. izvadak za z.k.ul. …, k.o. G. od 28. listopada 2002. godine (list 25 spisa), z.k. izvadak za z.k.ul. …, k.o. G. od 25. veljače 2005. godine (list 26 spisa), izvadak iz sudskog registra za Dječji vrtić C. od 18. studenog 2003. godine (list 27-28 spisa) rješenje Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, klasa: UP-I-… od 8. travnja 2004. (list 29-31 spisa), rješenje o

izvedenom stanju Dubrovačko-neretvanske županije, Grad Dubrovnik, Upravni odjel za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, klasa: UP/I-… od 24. ožujka 2014. godine (list 32-35 spisa), zaključak Ureda

državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za opću upravu i društvene djelatnosti, klasa: UP-I-… od 10. listopada 2014. (list 36-43

spisa), Ugovor o zakupu od 1. veljače 2014. godine (list 44-46 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 25. rujna 2015. godine (list 47-49 spisa), Izjava tuženika (list 50 spisa), rješenje Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za opću upravu i društvene djelatnosti, klasa: UP-I-…

od 18. studenog 2015. (list 51-53 spisa), Dopis tuženika Dječjem vrtiću C. (list 54-55 spisa), e-z.k. izvadak za z.k.ul. …, k.o. G. (list 86-87 spisa), pročitani su iskazi svjedoka V. Č., M. B., V. P. i D.

Đ. dani u postupku Ps-… (list 119-127 spisa), rješenje o nasljeđivanju

Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj O-… od 27. siječnja 2011. (list 129- 130 spisa), djelomična presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ps- … od 16. listopada 2020. (list 134-144 spisa), izvršen je uvid u spise ovog suda poslovni broj Ps-… i O-…, saslušani su svjedoci I. O. i J.

K. te su saslušane parnične stranke.

Pregledom Ugovora o kreditu broj … od 18. studenog 2002. (list 14-24

spisa) utvrđeno je da je isti sklopio D. Đ. kao korisnik kredita na iznos od 100.000,00 Eur radi adaptacije obiteljske kuće i dovršenja izgradnje pomoćnog objekta na razdoblje od 10. godina, te da su I. P. i Z. P. kao

fiducijarni dužnici, a radi osiguranja tražbina iz navedenog ugovora dopustili prijenos vlasništva nekretnina čest.zgr. … – pomoćni objekt i čest.zem. …, obje k.o. G. u vlasništvo Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao davatelja kredita.

Pregledom rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, klasa: UP-I-… od 8. travnja 2004. (list 29-31 spisa) utvrđeno je da je istim odobren početak obavljanja djelatnosti Dječjem vrtiću C. D. na adresi J. K. …, D., a

temeljem zahtjeva od 1. kolovoza 2003. godine.

Pregledom rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za opću upravu i društvene djelatnosti, klasa: UP-I-…

od 18. studenog 2015. (list 51-53 spisa) i zaključaka Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za opću upravu i društvene djelatnosti, klasa: UP-I-… od 10. listopada 2014. (list 36-43 spisa) utvrđeno je da

je 30. rujna 2014. godine Dječji vrtić C. D. podnio zahtjev radi

odobrenja proširenja djelatnosti te da je isti, nakon dostavljanja dopunjene dokumentacije i odobren.

Pregledom rješenja o izvedenom stanju Dubrovačko-neretvanske županije, Grad Dubrovnik, Upravni odjel za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, klasa: UP/I-… od 24. ožujka 2014. godine (list 32-35 spisa) utvrđeno je da je istim ozakonjena nezakonito izgrađena, završena,

poluugrađena, zahtjevna zgrada javne namjene – dječji vrtić izgrađena na k.č. … i čest. zgr. …, obje k.o. G. temeljem zahtjeva Dječjeg vrtića C. iz

D. od 24. lipnja 2013. godine.

Pregledom Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 25. rujna 2015. godine (list 47-49 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između tuženika i Dječjeg vrtića C. radi djelatnosti pružanja usluga dječjeg vrtića u kojem je ugovorena zakupnina u visini 0,00 kn – bez naknade.

Pregledom Izjave tuženika (list 50 spisa) utvrđeno je da je istom tuženik izjavio da tužiteljica ima sva izvanknjižna prava i ovlaštenja na nekretnini na adresi P.

J. K. …, D., a koju čini pristupna čestica zemlje … i čest. zgr. … – pomoćni objekt u kojem obavlja djelatnost dječjeg vrtića.

Pregledom rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Z-… od

24. rujna 2015. (list 12-13 spisa) utvrđeno je da je istim poništena čest. zgr. …. k.o. G. te je k.č. … k.o. G. parcelirana na podčestice k.č. … (stambena

zgrada i dvorište) i … (dječji vrtić i dvorište), obje k.o. G..

Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj O-… od 27. siječnja 2011. (list 129-130 spisa) utvrđeno je da je pok. I. P. Oporukom od 7. veljače 2006. godine svu svoju imovinu ostavila suprugu

Z. P., te da su nasljednici oporuku priznali kao istinitu i pravovaljanu i

nisu tražili nužni dio.

Iz pročitanog iskaza svjedoka V. Č., rođaka tužiteljice, u bitnome proizlazi da isti poznaje parnične stranke, da sa istima nije u lošim odnosima, da živi u neposrednom susjedstvu od 1984. zbog čega mu je poznato oko čega se stranke spore. Navodi da se radi o nekretnini u prizemlju na adresi J. K., u naravi

dječji vrtić C.. Vezano za vlasnički odnos za tu nekretninu navodi da zna iz priča kada se vrtić radio od 2002. do 2003. da su roditelji od V. njoj tu nekretninu darovali a kada se 5 do 6 godina kasnije vrtić proširivao da je ponovno bilo govora o tome. Navodi da su tek unatrag dvije do tri godine počeli problemi između Z. i

V., a do tada prema njegovim saznanjima nije bilo nikakvih problema. Navodi da prije vrtića u tom prostoru nije bilo ništa, prostor nije bio ni završen. Navodi da je radove na prostoru prije otvaranja vrtića izvodila građevinska firma Viam, a prema njegovim saznanjima i kako se pričalo da je investitor bila V. koja je za te potrebe digla kredit. Nije mu poznato na koji iznos je digla kredit ni bilo što o tom kreditu. Navodi da je cijelo vrijeme u tom novouređenom prostoru bio otvoren dječji vrtić C., a susjedni prostor su njegovi roditelji iznajmili salonu auta Citroen a kasnije je i na taj prostor prošireno poslovanje vrtića te su njegovi roditelji taj prostor dali u najam V.. Navodi kako je iz priča njegovog sada pok. oca N. i njegove tetke

sada pok. I. čuo da je ovaj prostor darovan V. kako bi ona otvorila vrtić. Navodi da vezano za proširenje prostora vrtića koje je uslijedilo kasnije ne zna između koga je u svezi toga bilo razgovora. Navodi da se ne sjeća da li tetka I. bila živa u vrijeme kada se proširivao vrtića, a vrtić se proširivao prije nekih 5 do 6 godina.

Iz pročitanog iskaza svjedoka M. B., sestre tužiteljice i kćeri tuženika,

u bitnome proizlazi da se navedeni prostor nalazi u D. na adresi J.

K. … u prizemlju kuće u kojem je vrtić C. te da je tužiteljica ulagala u taj prostor i to tako što je podigla kredit, a platila je i legalizaciju. Navodi da je 2002. u kući u kojoj je živjela sa sada svojom pok. majkom i ocem pričalo da je ovaj prostor u prizemlju V.. Pričalo se da je to V. darovano da ona radi s time, da je to njezino. Navodi da prostor otvaranja dječjeg vrtića C. nije bio u funkciji i za potrebe toga su učinjena ulaganja od strane V.. Vezano za kredit ona nema

saznanja, dok vezano za legalizaciju ne može se sjetiti koje je godine taj postupak vođen niti joj je poznato u kojem iznosu je V. platila troškove legalizacije. Navodi da je misli 2011. godine V. dobila omotnicu s pozivom da iseli iz prostora. Navodi da je nakon majčine smrti otac zasnovao drugu vezu i od tada se situacija promijenila. Na poseban upit navodi kako je 2002. njenoj sestri V. od roditelja bila priča za prostor u prizemlju: to je tvoje, ulaži, radi i napominje da je u to vrijeme ona bila još maloljetna. Navodi da je otac prekinuo kontakt sa svjedokinjom, prestao je odgovarati na njene poruke i to od vremena kad je zasnovao novu vezu.

Iz pročitanog iskaza svjedoka V. P., brata tužiteljice i sina tuženika,

u bitnome proizlazi da kada je njegova sestra završila studij i vratila se u D.

da je razgovarala sa roditeljima i rečeno joj je da joj je ovaj prostor darovan i da može otvoriti vrtić te je i otvorila vrtić i zajedno s mužem u njega ulagala ljubav, trud i novac. Navodi da je predmetni prostor prvotno bio garaža. Navodi da nikada nije bilo upitno da je to prostor od V. tako da je zatečen ovim sudskim postupkom. Navodi da je ovu priču o darovanju čuo od roditelja budući da su živjeli skupa kao obitelj s tim da je u to vrijeme svjedok studirao u Lovranu. Navodi da u vrijeme kada se vjenčavao 2011. V. je imala priliku proširiti poslovanje s vrtića na jaslice i tražila je za potrebe toga glorijet s čime on nije bio suglasan, ali da joj je rekao da se svakako o tome pita otac. Navodi da mu je otac neka dva do tri mjeseca kasnije rekao da ga je V. pitala za glorijet i da on misli da je to previše jer joj je već dao prostor za vrtić. Navodi kako je prilikom postupka legalizacije otac rekao V. da je to njeno i da on nema ništa s tim te da je troškove legalizacije snosila tužiteljica, ali da ne zna koje godine je vođen postupak legalizacije. Navodi da je sudjelovao u postupku iza pok. majke i to tako da se odrekao svega u korist oca koji je bio uzoran otac i dobar čovjek, te da se on za sve u obitelji žrtvovao i da su bili dobra familija. Navodi da on i dalje smatra da je njegov otac dobar čovjek i ne zna zašto su ovdje, međutim da već 8 godina nemaju komunikaciju i otac ne odgovara na njegove poruke i pozive na pomirenje te smatra da je izmanipuliran.

Iz pročitanog iskaza svjedoka D. Đ., supruga tužiteljice u bitnome proizlazi da je u poslovnom prostoru na adresi J. K. …, D., u

prizemlju, smješten dječji vrtić C. i ta ustanova radi od 2003. do danas

neprekidno, a osnivač i vlasnica je njegova supruga V. P. Đ.. Navodi

da vrtić ima sve potrebne dozvole za poslovanje, a 2014. je proširena djelatnost za nova mjesta i za potrebe proširenja tog mjesta su pribavljena dozvola, suglasnost i pripadajuće suglasnosti. Navodi da se je tijekom 2002., dok su supruga i on bili pred sklapanjem braka, tužiteljica vratila iz Zagreba sa studija u Dubrovnik i htjela je nešto raditi. Navodi da je dobila potporu roditelja, sada pok. majke i oca Z. da otvori dječji vrtić u ovom poslovnom prostoru. Navodi da je tako od početka bio upoznat odnosno sudjelovao u otvaranju vrtića u ovom poslovnom prostoru. Navodi da je podigao kredit 2002. u Hypo banci na 100.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate na 10 godina pri čemu je banka upisana fidicij na ovoj nekretnini kao osiguranje povrata novčane tražbine i u narednih 10 godina supruga V. je uspjela vratiti taj kredit. Navodi da je na samom početku ovaj prostor bio u naravi pomoćni objekt izvan funkcije i legalnosti bez namjene sa samo betonskim stupovima i za uređenje i dovođenje u funkciju bila su potrebna velika ulaganja. Dakle, na samom početku njegova supruga je ovaj prostor dobila na dar od svojih roditelja koji su u to vrijeme, kada se ona vratila sa studija i pokušavala se zaposliti i nešto radila s prekidima, njoj rekli evo ti prostora, radi i ulaži i nemoj nas ništa pitati i evo ti to je tvoje. S obzirom na to su i uslijedila ova ulaganja jer njegova supruga ne bi ulagala znatna novčana sredstava u nešto što nije njeno. Navodi da je vrtić otvoren i uredno je radio i sve do 2017. stanje je bilo sasvim u redu. U 2017. od odvjetničkog društva supruga je dobila dopis da se prekidaju svi odnosi i da se vrati nekretnina u kojoj je vrtić, to je posebice kod nje izazvalo šok i nevjericu i sigurno ostavilo posljedice s obzirom da je majka troje mldb. djece i ravnateljica ovog vrtića kojoj 70 roditelja povjerava svakodnevno djecu na čuvanje i brigu. Navodi da ove riječi koje je naveo da su rečene njegovoj supruzi od roditelja "evo ti to je tvoje, radi nemoj nas ništa pitati" su riječi koje je čuo od njene sada pok. majke I. s kojom je bio često u kontaktu vezano za otvaranje vrtića. Ove riječi je često spominjao i gospar Z. u vrijeme kada se radila legalizacija. Isto tako je i ponavljao kada se radilo proširenje vrtića 2014. dok je legalizacija rađena prije. Navodi da je postupak legalizacije pokrenut po prijedlogu dječjeg vrtića C. i ishođeno je rješenje o izvedenom stanju koje je prilagano u postupku uknjižbe ove nekretnine koja je i knjižena kao dječji vrtić. Navodi da je C. podnosio zahtjev za oslobađanje od komunalija s obzirom da se radi o objektu javne namjene za potrebe grada Dubrovnika i ishođeno je rješenje o oslobađanju plaćanja komunalnih naknada. Navodi da je prema riječima njegove supruge V. u vrijeme pokretanja i vođenja postupka legalizacije o čemu je ona obavijestila oca Z. on njoj ponovio "radi što hoćeš to je tvoj prostor".

Navodi da se 2014. radilo proširenje dječjeg vrtića te je trebalo dobiti od nadležnog tijela državne uprave u postupku koji je vodila M. M. rješenje kojim se dopušta to proširenje sukladno Zakonu o toj djelatnosti. Navodi da je prikupljena potrebna dokumentacija, a od nadležnog tijela je rečeno da treba dostaviti dokaz o raspolaganju nekretninom u kojoj se obavlja taj djelatnost s obzirom da je z.k. izvadak iskazuje gosp. Z. P. kao vlasnika iako je upisano da se radi o

dječjem vrtiću čije poslovanje vodi V. P. Đ., njegova supruga. Navodi

da se potom njegova supruga se javila ocu i on je odgovorio: što te zafrkavaju to je tvoje hajde da napravimo neki papir da ih skinemo s vrata. Naime u tom je postupku bio dostavljen ugovor između dječjeg vrtića C. i moje supruge V. P.

Đ. i on je bio po mišljenju nadležnog tijela državne uprave nedovoljan da bi se udovoljilo zahtjevu s obzirom na postojeće z.k. stanje. I upravo tako je nastala izjava koja se sada nalazi u spisu koju sam ja sastavio uz pomoć kolega u banci pri čemu u toj izjavi je navedeno tadašnje z.k. stanje prije etažiranja ove nekretnine. Navodi da međutim takva priložena izjava nije dovoljna, te je zbog toga njegova supruga otišla kod oca i to mu rekla a on je burno reagirao i osobno otišao kod voditeljice postupka M. M.. Po povratku je rekao da je potrebno napraviti neki ugovor proforma kako bi se ishodila potrebna suglasnost za obavljanje proširene djelatnosti. Sam taj ugovor svjedok nije vidio ali da je stavljeno plaćanje 0 kuna te da isti služio samo da se ishode potrebne suglasnosti za rad u proširenim uvjetima. Sve ovo je čuo od svoje supruge koja je razgovarala na dnevnoj bazi s ocem i koji je stanovao poviše vrtića. Navodi da je on imao kontakt s gosp. M. M. te da mu je, između ostalog,

rekla što je potrebno da bi se ishodila suglasnost pa su tako i nastali ovaj ugovor i ova izjava prije toga. Na upit što se zbilo 2017. da sada tuženik traži predaju u posjed tog prostora u prizemlju odgovara kako misli da se radi o tome da je gosp. Z. odlučio prodati kuću. Navodi da u taj poslovni prostor od 2002 tuženik nije uložio niti lipe, nije platio niti lipe na ime kreditnih obveza po kreditu iz studenog 2002. niti je njegova supruga V. nakon 2002. uzimala bilo kakav novac od oca.

Navodi da su odnosi između supruge, njega i gospara P. bili intenzivni, pili su zajedno kavu u hotelu Lero i oni su se prorijedili kada je gosp. Z. zasnovao privatnu vezu, a do prekida odnosa je došlo tek kada su dobili pismeni otkaz ugovora o zakupu.

Svjedok I. O. u svom iskazu u bitnome navodi da je prije 4 godine od svojih prijatelja P. i L. I. saznao da se tuženik oženio što je njega iznenadilo budući da je on prije bio u stalnom kontaktu sa tuženikom te ga je čak upoznao sa sadašnjom ženom. Ujedno je saznao i da je svoju djecu odbacio kao i unuke, a što mu je jednostavno bilo neshvatljivo. Navodi da je prije toga, dakle dok je pok. žena tuženika bila živa kao i do trenutka upoznavanja sa sadašnjom ženom, bio u čestom kontaktu, dapače zajedno je i "navegavao" sa tuženikom te imao saznanja o predmetu ovoga postupka pa tako zna da su tuženik i njegova pok. žena dali prostor prije otprilike 10 godina u prizemlju kuće tužiteljici da tamo napravi vrtić, ali ne zna kako su to pravno uredili. Navodi da je tim prilikama tuženik isticao kako je u dobrim odnosima sa svojom djecom, a pogotovo sa tužiteljicom te kako ona vodi brigu o njemu. Navodi da tužiteljicu te njezinu braću i sestre površno poznaje te da ga je iznenadilo da je ovaj postupak pokrenut te da je on pozvan kao svjedok u istom. Na poseban upit pun. tužitelja zna li otkad nema kontakta između tuženika i njegove djece, odgovara otprilike prije 5 godina, odnosno otkada je upoznao svoju sadašnju ženu. Navodi da mu nije poznato tko je prekinuo međusobne odnose. Pojašnjava da je mislio na korištenje prostora kada je rekao da su tuženik i njegova žena dali prostor djeci na korištenje, te da misli da su to poklonili jer se u isto vrijeme mlađoj kćeri dao prostor da uredi stan.

Svjedok J. K. u svom iskazu u bitnome navodi da se njezin suprug

i Z. P. znaju još sa školovanja pa je tako i ona upoznala Z. i I.

P. i to preko 40 godina, odnosno od 1976. g. Navodi da je tuženik bio kapetan na brodu i uvijek je tražio upravitelja stroja koji je njemu bio poznat obzirom da je njezin muž bio upravo upravitelj stroja oni su zajedno često i plovili, a sama svjedokinja je više puta odlazila po mjesec dana njima u posjete na brod tako da jako dobro poznaje tuženika i njegov odnos sa suprugom. Nadalje navodi da su njezin muž i tuženik predavali na školi u Splitu kao vanjski suradnici te su željeli otvoriti ogranak te škole u Dubrovniku. Zbog navedenog su jednog dana, na može se točno sjetiti kada, ali je sigurno bilo poslije 2000. g., svjedokinja i njen suprug došli u posjetu tuženiku i njegovoj supruzi, a radi razgledavanja potencijalnog prostora za tu školu. Odmah je uočila polovni prostor u kojem je bio salon automobila, a do njega je bio prazan roh bau prostor. Potom su se svi zajedno popeli na terasu gdje je bio glorijet (terasa ispred kuće) i kojeg je tuženik htio zatvoriti kako bi tu napravili ogranak škole. Navodi da je ona potom pitala tuženika i njegovu suprugu zašto raditi bespotreban trošak kada imaju prostor u suterenu odmah kraj salona automobila, na što su mi oboje izričito rekli da to nije opcija jer su oni to dali V. da otvori vrtić, a nakon što V. završi školovanje. Navodi da su nakon nekog vremena tuženik i njen suprug odustali od otvaranja škole u Dubrovniku. Navodi da je potom čula, nakon vjenčanja za novu suprugu, da Z. želi svu djecu potjerati iz kuće što je nju šokiralo budući da je Z. plovio i zarađivao novac dok je sve ostale stvari i to čuvanje i vođenje brige o djeci, izgradnja kuće, skrb o roditeljima i sve ostalo vodila pok. I., a to zna jer se često čula telefonom sa pok. I. i koja ju je pitala za savjet prilikom gradnje kuće budući da je i ona sam u to vrijeme gradila kuću. Navodi da je nakon smrti pok. I., a nakon svih ovih problema sa tom kućom pitala djecu tuženika zašto su dozvolili da se otac upiše kao vlasnik cjelokupne kuće, da su joj isti odgovorili da je to bila želje njihove majke, a koju su oni poštovali. Navodi da ne zna detalje oko toga kako su tuženik i pok. I. dali V. P. prostor za vrtić, ali da smatra da je to bilo trajno.

Tužiteljica u svom iskazu u bitnome navodi da 2002. nije imala posla, te su otac i majka u razgovoru sa njome vidjeli su da želi raditi. Navodi da je uložila u taj prostor i vrijeme i novce te da nije očekivala da će se ovo dogoditi, da će joj otac nakon toliko vremena reći da izađe iz prostora i da će joj osporavati ono što joj je darovao. Navodi da joj nisu rekli da ga koristi, već da su joj rekli da je to njeno. U trenutku kada je nakon 17 godina dobila od oca kovertu sa pozivom da se iseli, a da je za to znala 2002 godine, ne bi uopće ulazila u tu investiciju, ne bi se uopće bavila tom djelatnošću. Pojašnjava da je to prostor u prizemlju majčine i očeve kuće, te da je tu bila garaža, odnosno doslovno tu su bili tri zida i nije bilo ulaznih vrata. Navodi da su tu majka i otac prije držali automobile, to je bio neoplemenjen prostor, i to je trebalo urediti. Navodi da je 2002. godine dignut kredit, dok je 2003. godine otvoren vrtić u trećem mjesecu. Navodi da su njena braća i sestre bili upoznati sa darovanjem, te da joj nikad ništa nisu osporavali. Navodi da su problemi nastali nakon što je mama umrla, ne baš odmah, a sve je kulminiralo kada smo zaprimili dopis da oslobodimo prostor vrtića. Navodi da su se braća i sestre kao i ona u ostavinskom postupku odrekli majčinog nasljedstva u korist oca. Pojašnjava da u datom momentu ona nije mislila da vrtić spada u ostavinsku raspravu. Navodi da se od 2003. do danas u tom prostoru neprestano nalazi vrtić koji neprestano radi te da je predmetni prostor legaliziran, i to ako se dobro sjeća 2014. godine i nakon toga je predmetni vrtić upisan u zemljišne knjige. Navodi da je iznos kredita kojeg je podignula za opremanje vrtića 100 tisuća eura. Navodi da je troškove legalizacije kuće i glorijeta snosio tuženik, dok je troškove legalizacije vrtića platio vrtić. Na upit da li je bila svjesna da nije bila upisana kao vlasnica vrtića u trenutku ostavinskog postupka, navodi da u tom trenutku nije o tome razmišljala jer je to bio trenutak nakon majčine smrti, ali je znala da taj prostor nije legaliziran te je po okončanju legalizacije trebalo da se upiše vrtić kao vlasnik. Navodi da ocu i majci nije plaćala nikakvu zakupninu budući da je taj prostor njoj darovan 2002. godine usmenim putem. Navodi da tada posao nije imala te da je otac dolazio s broda i vidio što se događa, a da je taj prostor stvarno bio samo tri zida i otac joj je želio pomoći i rekao je V. ja nemam ništa za taj prostor, imaš li ti što s time, pričali smo više puta o tome. Navodi da je bila jako povezana s ocem, koji je naveo da su on i majka odlučili da joj daruju taj prostor da otvori vrtić te da su joj pomogli naći radnike budući da su bili složna obitelj. Na poseban upit kad je darovan prostor navodi da su više puta pričali o tome što će ona raditi danas, sutra te da je odluka pala nenadano, oni su željeli nešto od toga prostora napraviti, nisu imali ideje. Navodi da su tom prilikom bili samo njih troje te da je to bilo 2002. godine, ali ne može reći dan i datum, to se događalo kod majke i oca u kući. Navodi da je to bio vrlo ugodan razgovor, te da su je otac i majka podržavali u njenom naumu. Navodi da je otac rekao: V. odlučili smo tebi darovati ovaj prostor.

U svom iskazu tuženik u bitnome navodi da je mislio iznajmljivati prostor gdje je sada vrtić, samo da je nedostajala prednja strana te da je taj prostor bio roh bau.

Navodi da ga je njegova kći, nakon što je došla iz škole iz Zagreba, pitala može li dolje otvoriti vrtić, međutim da nikad nije bilo govora da je to njome „regalano“. Navodi da je do otvorenja sve troškove on snosio te da je tužiteljica uzela kredit da bi dovršila vrtić i koliko on zna godinu dana ga je on vraćao i bilo je rečeno da kada njemu bude trebalo da se ona iseli, da će izaći. Navodi da nikad nije bilo govora o „regalavanju“ odnosno darovanju. Pojašnjava, ona je došla pitati može li ona raditi te joj je on rekao da može pod uvjetom da ona mora ići vani kada njemu taj prostor bude potreban. Navodi da je tom prilikom pričao i sa pok. ženom te da je i ona mislila da njihova kći radi u tom prostoru dok im ne bude potreban taj prostor. Navodi da je 2017. godine odlučio prodati kuću, jer je u međuvremenu bio u vezi sa današnjom ženom te je smatrao da mu je to preveliki prostor. Navodi da su mu rekli da će bolje prodati kuću ako taj poslovni prostor također proda i to je bio razlog zašto je rekao kćeri da izađe. Navodi da je dao kauciju od 100.000,00 kuna za stan u Solitudu, te da je rekao svojoj kćeri da mora iseliti iz prostora, na što je ona demonstrativno izašla i potom je pokrenut ovaj postupak te da je on morao odustati od kupovine tog stana u Solitudu. Navodi da je imao zainteresiranih za tu kuću i taj prostor. Navodi da su mu iz agencije govorili da će lakše prodati ako prostor bude cijeli prazan zbog čega je i želio da se prostor vrtića oslobodi. U vezi legalizacije navodi da je on platio troškove geodeta dok je tužiteljica oslobođena plaćanja troškova legalizacije jer je on čuo da vrtić ne podliježe naknadama za legalizaciju. Navodi da je iza pokojne žene sve na njegovo ime uknjiženo te da su se djeca u ostavinskom postupku odrekli ostavine u njegovu korist. U vezi najamnine navodi da je on napravio ugovor o najmu da bi tužiteljica dobila dozvolu da može raditi te u istome piše da je izdan prostor za 0 kuna i nikad nije „solda“ dobio od nje niti je to tražio. Navodi da se tužiteljica i njen suprug podigli kredit u iznosu od 100.000,00 eura. Nadalje navodi da je taj prostor uknjižen u zemljišnim knjigama kao poslovni prostor – dječji vrtić. Navodi da je on 2015. godine potpisao izjavu da vrtić može raditi. Navodi da je on kćeri rekao da izađe van jer je odlučio prodati kući te da su tom prilikom bili u garaži. Navodi da je ona rekla da ako mi nećeš „regalat“ ili ako nećeš da kupim onda ćemo drugačije razgovarati te da je to bilo 2015. godine. Navodi da kada je tuženica njemu poslala tužbu da je otišao kod odvjetnika zatražiti savjet i nakon toga je pokrenut postupak iseljenja.

Smatrajući činjenično stanje dovoljno utvrđenim sud nije posebno cijenio preostale izvedene dokaze jer bi se predloženim dokazima, prema stavu ovog suda,

istima utvrđivale okolnosti koje nisu sporne ili nisu od utjecaja na donošenje odluke.

Temeljem provedenog dokaznog postupka i ocjenom svih dokaza sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 88/05, 02/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja prava vlasništva 11231/14031 dijela vlasničkog prava (Etažno vlasništvi E-1) kat. čest. …, z.k. ul. …, k.o. G. koji suvlasnički dio je povezan sa cjelinom vlasničkog prava poslovnog prostora – dječji vrtić u suterenu neto korisne površine 112,31 m2

Među strankama nije sporno da se u nekretnini koja je predmetom ovog postupka nalaze prostorije Dječjeg vrtića C..

Među strankama je sporno da li je predmetna nekretnina bila predmetom darovanja između tuženika i pok. I. P. kao darovatelja te tužiteljice kao

obdarenika.

Iz provedenog dokaznog postupka i to iz iskaza svjedoka V. Č. (rođaka tužiteljice), M. B. (sestre tužiteljice i kćeri tuženika), V. P.

(brata tužiteljice i sina tuženika) i D. Đ. (supruga tužiteljice) te iz iskaza tužiteljice proizlazi da je prostor koji je predmetom ovog postupka darovan tužiteljici 2002. godine. Svjedoci I. O. i J. K. su na ovu okolnost iskazivali

da su tuženik i pok. I. P. dali navedeni prostor tužiteljici, iako nisu upoznati kako je to pravno uređeno, s time da je svjedok J. K. navela da

smatra kako je isto imalo trajni karakter dok je svjedok I. O. naveo da je mislio da se radi o korištenju prostora te da je isti poklonjen. Pregledom Izjave tuženika (list 50 spisa) utvrđeno je da je istom tuženik izjavio da tužiteljica ima sva izvanknjižna prava i ovlaštenja na nekretnini na adresi P. J. K. …,

D., a koju čini pristupna čestica zemlje … i čest. zgr. … – pomoćni

objekt, obje k.o., G. u kojem obavlja djelatnost dječjeg vrtića.

Obzirom na navedeno ovaj sud smatra kako je prostor koji je predmetom ovog postupka darovan tužiteljici 2002. godine od strane tuženika i pok. I. P..

Sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika u dijelu u kojem iskazuje da između parničnih stranaka i pok. I. P. nikada nije bilo govora o darovanju. Naime,

upravo je sam tuženik dao izjavu po kojoj tužiteljica ima sva izvanknjižna prava i ovlaštenja na nekretnini koja je predmetom ovog postupka, a i taj dio iskaza je u suprotnosti sa iskazima ostalih saslušanih svjedoka te tužiteljice.

Obzirom na navedeno, na konkretan pravni odnos se primjenjuju odredbe paragrafa 943. (Austrijskog) Općeg građanskog zakonika koji se primjenjivao temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91.). Prema navedenoj odredbi ako ugovor o darovanju nije zaključen u pismenoj formi on proizvodi pravne učinke ako je izvršena predaja stvari.

Pregledom Ugovora o kreditu broj … od 18. studenog 2002. (list 14-24

spisa) utvrđeno je da je isti sklopio suprug tužiteljice kao korisnik kredita na iznos od 100.000,00 Eura radi adaptacije obiteljske kuće i dovršenja izgradnje pomoćnog objekta, dok je pregledom rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko- neretvanskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, klasa: UP-I-…

od 8. travnja 2004. (list 29-31 spisa) utvrđeno je da je istim odobren početak obavljanja djelatnosti Dječjem vrtiću C. D. na adresi J. K. …,

D., a temeljem zahtjeva od 1. kolovoza 2003. godine dok je pregledom rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za opću upravu i društvene djelatnosti, klasa: UP-I-… od 18. studenog 2015.

(list 51-53 spisa) i zaključaka Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za opću upravu i društvene djelatnosti, klasa: UP-I-…

od 10. listopada 2014. (list 36-43 spisa) utvrđeno je da je 30. rujna 2014. godine Dječji vrtić C. D. podnio zahtjev radi odobrenja proširenja djelatnosti te da je isti, nakon dostavljanja dopunjene dokumentacije i odobren. Nadalje je pregledom rješenja o izvedenom stanju Dubrovačko-neretvanske županije, Grad Dubrovnik, Upravni odjel za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, klasa: UP/I-… od 24. ožujka 2014. godine utvrđeno je da je

istim ozakonjena nezakonito izgrađena, završena, poluugrađena, zahtjevna zgrada javne namjene – dječji vrtić izgrađena na k.č. … i čest. zgr. …, obje k.o. G.

temeljem zahtjeva Dječjeg vrtića C. iz D. od 24. lipnja 2013. godine.

U skladnu sa izvedenim dokazima, nekretninu koja je predmetom ovog postupka tužiteljica je stekla temeljem usmenog darovanja te joj je ista i predana u posjed još 2002. godine kao nedovršeni objekt. Nadalje, iz dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica ulagala u navedeni prostor, da u istom prostoru od 2004 godine obavlja djelatnosti Dječjeg vrtića C. koja djelatnost je 2014. proširena,

te da je ishodila rješenje o izvedenom stanju za navedeni dječji vrtić, a sve navedeno je u suglasnosti sa izjavom tuženika da tužiteljica ima sva izvanknjižna prava i ovlaštenja na nekretnini koja je predmetom ovog postupka. Obzirom na navedeno, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o realiziranom usmenom darovanju koje u smislu paragrafa 943. Općeg građanskog zakonika proizvodi pravne učinke.

Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj O-… od 27. siječnja 2011. (list 129-130 spisa) utvrđeno je da je pok. I. P. Oporukom od 7. veljače 2006. godine svu svoju imovinu ostavila suprugu

Z. P., te da su nasljednici oporuku priznali kao istinitu i pravovaljanu i nisu tražili nužni dio. Dakle, navedena oporuka je sastavljena 7. veljače 2006. godine, odnosno nakon realiziranog usmenog darovanja te raspolaganja nekretninom koja je predmetom ovog postupka u korist tužiteljice, zbog čega nekretnina koja je predmetom ovog postupka nije predstavljala ostavinsku imovinu iz pok. I. P..

Slijedom svega navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

Sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, valjalo je tužiteljici priznati sljedeće troškove postupka obračunate u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT), a u skladu sa vrijednosti predmeta spora (200.001,00 kn) i to: trošak sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 7/1 OT), pristup na ročišta održana 19. svibnja 2020., 29. rujna 2020., 25. studenog 2020. i 23. veljače 2021., svako u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9/1 OT), trošak sastava podneska od 19. svibnja 2020. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8/3 OT), sve uvećano za pripadajući PDV 25 % (Tbr. 42. OT) odnosno ukupno iznos od 16.250,00 kn. Na to je valjalo dodati i zatraženi trošak pristojbe na tužbu (2.350,00 kn) i presudu (2.350,00 kn) sukladno Tbr. 1.1. i Tbr. 2.1. Tarife sudskih pristojbi, koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18: dalje ZSP) sukladno čl. 40 ZSP-a u ukupnom iznosu od 4.700,00 kn. Slijedom svega iznesenog, na ime troškova parničnog postupka tužiteljici je valjalo dosuditi iznos od 20.950,00 kn.

Tužiteljici su na njezin zahtjev na temelju čl. 30. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) dosuđene zakonske zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude do isplate.

Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

U Dubrovniku, 7. travnja 2021.g.

Sudac

Lovre Sardelić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika uz rješenje o pristojbi na presudu

- tuženiku putem punomoćnika

Po pravomoćnosti

- Porezna uprava