P-3976/19

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužitelja P. P. iz O., , OIB: …, zastupan po pun. B.

M., odvj. u Splitu, protiv tuženika P. banka , OIB: …, zastupan po pun. iz OD M., B. i dr., Split, radi

utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. travnja 2021. u nazočnosti pun. tužitelja B. M., odvj. u Splitu i zamjenika punomoćnika tuženika S. R.., odvj. vježbenice, objavljene istog dana,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i da ne proizvodi pravne učinke:odredba čl. 4/1 Ugovora o kreditu broj ugovora koje su stranke zaključile dana 17. lipnja 2005. u dijelu "koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana" kao i da je ništetna i ne proizvodi pravne učinke odredba čl. 7. st. 2 "plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora", te st. 2. istog članka u dijelu koji glasi "U slučaju promjene kamatne stope iz t. 4. ovog Ugovora, korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete".

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 45.299, 29 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

13,32 kn od 31. VIII 2005. do isplate;

10,16 kn od 30.IX 2005 kn do isplate;

9,81 kn od 31. X 2005 do isplate;

11,66 od 30.XI 2005 do isplate;

3,21 kn od 31. XII 2005 do ispate;

2,09 kn od 31.VIII 2007 do isplate;

7,63 kn od 31.I 2008 do isplate;

70,36 kn od 29.II 2008 do isplate;

90,87 kn od 31.III 2008 do isplate;

57,07 kn od 30.IV 2008 do isplate;

49,62 kn od 31.V 2008 do isplate;

60,65 kn od30.VI 2008 do isplate;

38,74 kn od 31.VII 2008 do isplate;

39,98 od 31.VIII 2008 do isplate;

52,91 kn od 30.IX 2008 do isplate;

161,23 kn od 31.X 2008 do isplate;

88,18 kn od 30.XI 2008 do isplate;

166,15 kn od 31.XII 2008 do isplate;

178,07 kn od 31.I 2009 do isplate;

183,30 kn od 28.II 2009 do isplate;

166,87 kn od 31.III 2009 do isplate;

169,48 kn od 30.IV 2009 do isplate;

148,08 kn od 31.V 2009 do isplate;

129,82 kn od 30.VI 2009 do isplate;

133,91 kn 31.VII 2009 do isplate;

144,43 kn od 31.VIII 2009 do isplate;

143,26 kn od 30.IX 2009 do isplate;

133,21 kn od 31.X 2009 do isplate;

152,00 kn od 30.XI 2009 do isplate;

165,71 kn od 31.XII 2009 do isplate;

187,75 od 31.I 2010 do isplate;

182,01 kn od 28.II 2010 do isplate;

210,47 kn od 31.III 2010 do isplate;

204,24 kn od 30.IV 2010 do isplate;

217,23 kn od 31.V 2010 do isplate;

303,40 k od 30.VI 2010 do isplate;

284,99 kn od 31.VII 2010 do isplate;

334,66 kn od 31.VIII 2010 do isplate;

318,69 kn od 30.IX 2010 do isplate;

284,87 kn od 31.X 2010 do isplate;

328,04 kn od 30.XI 2010 do isplate;

408,24 kn od 31XII 2010 do isplate;

352,96 kn od 31.I 2011 do isplate;

373,02 kn od 28.II 2011 do isplate;

346,07 kn od 31.III 2011 do isplate;

350,13 kn od 30.IV 2011 do isplate;

440,87 kn od 31.V 2011 do isplate;

448,01 kn od 30.VI 2011 do isplate;

542,92 kn od 31. VII 2011 do isplate;

481,97 kn od 31.VIII 2011 do isplate;

433,45 kn od 30.IX 2011 do isplate; 427,39

kn od 31.X 2011 do isplate; 423,08 kn od

30.XI 2011 do isplate; 444,41 kn od 31.XII

2011 do isplate; 466,84 kn od 31.I 2012 do

isplate; 468 53 kn od 29. II 2012 do isplate;

33.947,11 kn od 2. listopada 2014 pa do isplate“

po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007; po stopi od 14% godišnje tekućim od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011; po stopi od 12% godišnje tekućim od 1. srpnja 2011 do 31. srpnja 2015; od 1. kolovoza 2015 do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe u iznosu od 9.680,00 kn.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi kako je tužitelj s tuženikom 17. 6. 2005 zaključio ugovor o kreditu broj na iznos kunske protuvrijednosti od 30.500,00 CHF

obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan isplate kredita, s rokom otplate od 180 mjeseci, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF. Odredbom čl. 4. da je ugovoreno plaćanje kamata od 4,70% godišnje, te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke, koju je tuženik tijekom otplate kredita jednostrano mijenjao. Visina tečaja CHF u odnosu na kune da je određivana prema tečajnoj listi tuženika, što je mijenjalo i visinu obveze tužitelja, na način da je povećalo otplatne anuitete. Tužitelj se poziva na presudu VTSRG broj Pž- od 14. 6. 2018. gdje je utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 1. 1. 2004. do 31. 12. 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore s ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije u cijelosti informirao potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Na taj način da je postupao i suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi da su bile dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika i da se nije pojedinačno pregovaralo, odnosno da tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Na dan 9. 3. 2012. nepodmirena obveza tužitelja je iznosila 20.103,90 CHF te da je za potrebe podmirenja tog kredita tužitelj podigao novi kredit u iznosu od 21.935,62 CHF prema srednjem tečaju na dan isplate uz kamatnu stopu od 3,23% godišnje koja je vrijedila tijekom trajanja razdoblja aprecijacije srednjeg tečaja CHF za više od 20% u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita. Da nije bilo ništetne klauzule u CHF tužiteljeva preostala obveza na dan 9. 3. 2012. da bi bila manja za iznos od 37.476,31 kn, pa bi za taj iznos bio i manji kredit te anuitet po drugom kreditu. Predmetnom tužbom tužitelj potražuje za razdoblje od srpnja 2005. do ožujka 2012. razliku koju je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu, te preplaćeni iznos anuiteta, i to kao razliku između onoga što je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju HNB i iznosa obračuna prema početnom tečaju CHF, uključujući i razliku u tečaju koju je dužan uplaćivati po osnovi drugog kredita od 2. 10. 2014.

2. Tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 2. 9. 2020.

3. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe prigovor zastare utuženog potraživanja. Ističe da tužitelj polazi od pogrešne premise da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti prestao isplatom, te da bi se odluka donesena u postupcima koje tužitelj spominje odnosila na konkretni pravni odnos stranaka. Naime, u konkretnom slučaju da se ne radi o naknadi štete već o parnici radi utvrđenja ništetnosti i isplati temeljem stjecanja bez osnove, pozivanje tužitelja na spomenute presude da je neutemeljeno, jer nema niti identiteta ugovornih odredbi o kojima se odlučivalo i sudilo u tim postupcima. Nadalje, odredbom čl. 26. ZOO-a da je izričito dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, te da sudovi u odlukama na koje se tužitelj poziva ni na koji način nisu utvrdili kako bi odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila ništetna. Pri tom se tuženik poziva na odluku VSRH broj Revt.. Ističe se da je predmetni ugovor zaključen 2005. u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. i Općih uvjeta poslovanja tuženika na snazi od studenog 2004. do srpnja 2009. koji su bili javno objavljeni na internetskim stranicama tuženika i dostupni u svim njegovim poslovnicama. Obvezni sadržaj ugovara da je propisan odredbom čl. 59. ZZP-a, dok su kriteriji promjenjivosti kamatne stope sadržani u odredbi čl. 3.6.3. Općih uvjeta tuženika. Nadalje , navodi se kako je odredbom čl. 22. ZOO-a izričito dopušteno ugovaranje valutne klauzule, a racio te odredbe jeste da cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa novčana tražbina bude zaštićena valutnom klauzulom koja prestaje djelovati tek kad dužnik ispuni svoju obvezu. Tužitelj da kao poslovno sposobna osoba tijekom ishođenja kredita nije izdvojio niti jednu ugovornu odredbu kao spornu, niti tražio razjašnjenje svojih ugovornih obveza, a ugovor da je višestruko provjeravan od strane službenika banke i po javnom bilježniku, te je da je solemnizacijom ugovora stvorena neoboriva pretpostavka kako je tužitelj upoznat sa svim ugovornim odredbama koje svoj temelj imaju u zakonu, te stoga nisu ništetne niti protivne načelima obveznih odnosa.

4. U postupku su izvedeni dokazi pregledom ugovora o kreditu od 17. 6. 2005 broj zajedno s izvatkom iz ZK knjiga za nekretninu u vlasništvu tužitelja u Omišu (nečitljiv), i otplatnim planom, pregleda kamatnih stopa kroz utuženo razdoblje, ugovora o kreditu zaključenog među strankama 24.- 9. 2014. broj, s izvatkom iz knjige položenih ugovora ZK odjela

Općinskog suda u Splitu SS Omiš broj , pregleda uplata po kreditu na dan 15. 5. 2019., te vještačenjem po vještaku financijske struke A. B...

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Među strankama nije sporno da su zaključiti ugovor o kreditu broj 17. 6. 2005., prema kojemu je tužitelju kao korisnik kredita isplaćen iznos

30.500,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika na dan korištenja kredita. Također, da je ugovorena (čl. 4) promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke o kreditiranju građana, koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,70% godišnje, koja se obračunavala u CHF i sadržana je u anuitetima te dospijeva na naplatu zajedno s njime. Nadalje, nije sporno da je rok otplate kredita iznosio 180 mjeseci. Nije sporno također da su stranke 24.

9. 2014. zaključile ugovor o kreditu broj temeljem kojega je zatvoren prethodni kredit na način da je korisniku kredita isplaćen glavnice od 21.935,62 CHF u kunskoj protuvrijednosti s kamatnoj stopom od 3,23% godišnje i rokom vraćanja od 120 mjeseci.

7. U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi je li tuženik dužan isplatiti tužitelju razliku više isplaćenih kamata za utuženo razdoblje od kolovoza 2005. do veljače 2012., te je li dužan isplatiti mu preplatu s osnova ništetne valutne klauzule za cijelo vrijeme trajanja kredita.

8. Sukladno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

9. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

10.Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

11.Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

12.Sukladno odredbi čl. 272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

13.Sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

14.Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorne kamatne stope sukladno odluci tuženika, odnosno valutna klauzula, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, ništetne. Također, da je ništetna i ugovorena valutna klauzula iz istih razloga

15.Sklopljeni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZZP), što proizlazi i iz iskaza tužitelja, dok tuženik ničim ne dokazuje suprotno. Ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 269. st. 2. ZOO i čl. 272. ZOO.

16. Iz odredaba predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika, pri čemu se pobliže ne navodi što obuhvaća promjenu tržišnih uvjeta, te nisu jasno određeni parametri odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud nalazi da odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope nisu bile ni određene, a niti odredive u trenutku sklapanja toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga sud nalazi i da sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a.

17.Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.g. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.

18.Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

19.Navedene odredbe predmetnog ugovora koja promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odrede uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužitelju nisu objašnjeni razlozi promjene kamatne stope, o tome se nije pojedinačno pregovaralo, te tužitelju kao potrošaču nije omogućeno da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija odnosno prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedenih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takva jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku.

20.Slijedom svega navedenoga, sud je utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe kojima je propisana promjenjivost kamatne stope ništetne.

21. Za napomenuti je kako je i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđeno

da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita koristeći nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

22.Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate prilikom kredita zbog ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO.

23.Što se tiče valutne klauzule tužitelj se poziva na utvrđenja iz presude Vrhovnog suda posl. br. Rev- od 03. rujna 2019. g. U navedenoj presudu Vrhovni sud je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik skapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a. Vrhovni sud je u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH Pž- od 14.

lipnja 2018. g. U presudi Visokog Trgovačkog suda a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno je da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 01.10.2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju do 06.08.2007. g. da od 07.08.2007.g. do 31.12.2008. g. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-79/07 i dr. ) . Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tuženika u predmetu tužitelja Potrošača- Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv osam banaka a na ta utvrđenja se pozvao i ovdje tužitelj. To nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak ( valutna klauzula ) a o tome se nije pojedinačno pregovaralo. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev iz točke 1. je trebalo usvojiti.

24.Radi utvrđenja razlike između visine ugovorenih kamata određenih u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu i iznosa redovnih kamata koje su tužitelju naplaćene, kao i radi utvrđenja razlike temeljem nepoštene ugovorne odredbe valutne klauzule za utuženo razdoblje izveden je dokaz uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo dipl. oec. A. B...

25.Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da je iznos inicijalnog anuiteta prema otplatnom planu iznosio 236,45 CHF. Za izračun anuiteta banka je koristila formulu iz Odluke HNB-a o jedinstvenom iskazivanju efektivne kamatne stope na kredite i depozite, te odluke HNB-a o efektivnoj kamatnoj stopi kreditnih institucija i unija u ugovaranju usluga s potrošača koje bi bile pogodne za sve kreditore. Kamatna stopa da se mijenjala na način da je do 1. 8. 2007. iznosila 4,70% godišnje a mjesečni anuitet 236,45 CHF, do 1.

2. 2008. 5,70% uz mjesečni anuitet od 250,47 CHF, do 1. 11. 2020. 6,45%, uz mjesečni anuitet od 260,92 CHF, do 1. 5. 2011. 6,10%, uz mjesečni anuitet od 256,97 CHF, do 1. 7. 2011. 5,85% uz anuitet od 254,29 CHF, do 1. 8. 2011. 5,90% uz mjesečni anuitet od 254,81 CHF, a od 1. 8. 2011. 5,65% uz mjesečni anuitete od 252,1 CHF. Vještak je u tablici prikazao izračun otplatnog plana u CHF primjenom inicijalne ugovorne redovne kamatne stope, (stupac1- 6) pregled promjene redovne kamatne stope (stupac 7), izračun otplatnog plana u CHF primjenom promjenjivih kamatnih stopa koje je koristila banka (stupac 8-11), izračun razlike kamata u CHF i to kao razlike između mjesečnih iznosa obračunatih kamata u anuitetu kako je računala banka-tuženik i kamata u anuitetu kako je izračunato u prvom dijelu tablice ( stupac broj 12) datum isplate, odnosno datum dospijeća (stupac 13), srednji tečaj kreditora na datum isplate (stupac 14), izračun razlike kamata u HRK primjenom srednjeg tečaja kreditora (stupac 15), izračun mjesečnog anuiteta u HRK primjenom tečaja koji je koristila banka na dan dospijeća na dan obveze primjenom promjenjive kamatne stope (stupac 16) , izračun mjesečnog anuiteta u HRK po predmetnom kreditu primjenom srednjeg tečaja kredita na dan puštanja kredita i inicijalno ugovorne kamatne stope (stupac 17), te izračun razlike iznosa mjesečnih anuiteta u HRK i to kao razlike prethodno izračunatih iznosa mjesečnih anuiteta u HRK odnosno iznosa razlike koju je tužitelj više platio tuženiku uslijed primjene promjenjive kamatne stope i valutne klauzule (stupac 18).

26.Prema mišljenju vještaka da se nije mijenjala kamatna stopa po predmetnom kreditu odnosno da je ostala na razini iz ugovora, tužitelj bi platio tuženiku u utuženom razdoblju manje kamate u iznosu od 1.724,40 CHF odnosno iznos od 8.770,20 HRK primjenom srednjeg tečaja kreditora na dan dospijeća. Nadalje, da se nije mijenjala kamatna stopa po predmetnom kreditu te da se nije primjenjivala valutna klauzula (otplata po inicijalno ugovorenoj kamatnoj stopi te srednjem tečaju PBZ) tužitelj bi platio tuženiku tijekom utuženog razdoblja 11.352,18 HRK manje s osnova obveza po predmetnom kreditu. Također da se nije mijenjala kamatna stopa po predmetnom kreditu te da se nije primjenjivala valutna klauzula, nedospjela glavnica na karaju tuženog razdoblja iznosila bi 92.311,71 HRK, odnosno tužitelj bi u utuženom razdoblju otplatio više glavnice od 33.947,11 HRK u odnosu na obračun tuženika.

27.Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka A. B., budući je isti brižljivo analizirao priležeću dokaznu građu te izračun pretplate kamata, te pretplate s osnova ništetne valutne klauzule za vrijeme trajanja kredita, izvršio sukladno pravilima struke.

28.Što se materijalnopravnog prigovora zastare tiče, u konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za utvrđenje ništetnih odredbi ugovora o kreditu i zahtjevu za isplatom stečenog bez osnove, tj. zahtjevu za isplatom preplaćenih kamata koje su preplaćen po osnovi ništetnih odredbi. Zahtjev za utvrđenje ništetnosti može se postaviti u svako doba jer ne zastarijeva. Zahtjev za isplatom preplaćenih kamata koje su preplaćene po osnovi ništetnih odredbi je zahtjev za isplatom stečenog bez osnove koji zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 371. ZOO, 53/91, te čl. 230. ZOO/05).

29.Prema odredbi čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je čl. 241. ZOOa propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi ostvarivanja tražbine.

30.Odredba čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a prema odredbi st. 3 istog čl. kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe zastara počinje teći iznova od dana kad je spor završen ili okončan na neki drugi način.

31.Prema stajalištu VSRH izraženom u odluci Rev- pokretanjem

parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 388. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe. Kolektivna tužba u tzv. franak podnesena je 4. 4. 2012. te prekida tijek zastare, a okončanjem spora pred VTSRH donošenjem odluke Pž- 13. 6. 2014. zastara počinje teći ispočetka, a vrijeme prije prekida ne uračunava se u tijek zastare. Kako je predmetna tužba podnesena 12. 6. 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnova ne predviđa posebni zastarni rok pa se primjenjuje odredba čl. 224. ZOO-a koja propisuje 5 godišnji zastarni rok, te imajući u vidu datum donošenja odluke Pž-, proizlazi da je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka uslijed čega je zastarni prigovor odbijen kao neosnovan. Što se tiče zahtjeva za isplatom temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli, pravo tužitelja zastarijeva 2023.

32.Glede navoda tuženika da tužitelj nema pravnog interesa za vođenje predmetnog postupka s obzirom da je kredit isplaćen, po mišljenju ovog suda isplatom kredita ili zamjenom kredita novim stranka nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti, osim u slučajevima propisanim odredbom čl. 326. st.

2. ZOO-a, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Kako je naprijed navedeno, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka je stranka dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, radi čega je u konkretnom slučaju primijeniti stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

33.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

34.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tužitelju je priznat troška za sastav tužbe 1000 kn za zastupanje na ročištima od 21. 10. 2019., 15. 6. 20. po 1000 kn, za sastav podnesaka od 1. 4. 20. i 28.

5. 20. po 1000 kn, što ukupno iznosi 5.000,00 kn na ime zastupanja. Tužitelju pripadaju i troškovi vještačenja od 3000 kn te pristojba tužbe 877,00 kn, te pristojba presude od 803,00 kn, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 9.680,00 kn.

U Splitu, 7. travnja 2021.g.

S U D A C

Vica Roščić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.