REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1570/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. K. G. iz Z., ..., OIB: ..., 2. D. G. iz Z., ..., OIB: ..., 3. A. G. – Š. iz Z., ..., OIB: ..., 4. I. G. iz Z., ..., OIB: ... i 5. A. M. iz T., ..., Italia, OIB: ..., svi zastupani po punomoćniku T. T., odvjetniku u Z. protiv tuženika Grada S., S., ..., OIB: ..., radi utvrđenja i brisanja uknjižbe, odlučujući o prijedlogu 1. – 5. tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-791/2018 od 15. rujna 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1337/13 od 6. studenoga 2017., na sjednici održanoj 7. travnja 2021.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Prijedlog za dopuštenje revizije podnijeli sud 1. – 5. tužitelji (dalje: tužitelji) protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-791/2018 od 15. rujna 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1337/13 od 6. studenoga 2017., zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu te za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. U prijedlogu su postavljena slijedeća pitanja:
„1. da li je zaštita od uznemiravanja vlasništva temeljem čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ograničena samo i isključivo na radnje uznemiravanja koje imaju obilježje permanentnosti odnosno na radnje koje „moraju moći prestati“?
2. da li tužbeni zahtjev u skladu s odredbom čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima mora glasiti samo i isključivo na zabranu poduzimanja onih radnji koje uznemiravaju vlasnika u izvršenju njegovih vlasničkih ovlasti?
3. da li se zaštita vlasništva od uznemiravanja u skladu s odredbom čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima može štiti uspostavom prijašnjeg stanja kakvo je bilo prije uznemiravanja?
4. da li pravo na podnošenje zahtjeva za promjenu podataka o obliku, površini i izgrađenosti zemljišta u zemljišnim knjigama (ne ulazeći u prava koja pripadaju ex offo) pripada isključivo vlasniku zemljišta odnosno nositelju prava na tom zemljištu te da li je vlasnik zemljišta, u smislu odredbe čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ovlašten svaku drugu neovlaštenu osobu od tog prava isključiti?
5. da li zahtjev za izradu geodetskog elaborata i podnošenje zahtjeva za provedbu upisa promjene podataka o obliku, površini i izgrađenosti zemljišta u zemljišnim knjigama, koje radnje su poduzete od strane druge neovlaštene osobe, bez znanja i volje vlasnika odnosno nositelja prava na tom zemljištu, predstavljaju uznemiravanje prava vlasništva u smislu odredbe čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i da li se zaštita prava vlasništva ostvaruje uspostavom prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja koje se, po prirodi stvari, može naložiti isključivo zemljišno knjižnom odjelu nadležnog suda?
6. da li se može otkloniti karakter bespravnosti radnjama neovlaštenog podnošenja prijedloga za izradu geodetskog elaborata te neovlaštenog podnošenja prijavnog lista i zahtjeva za upis promjene podataka o obliku, površini i izgrađenosti kojima pristupa neovlaštena druga osoba, bez znanja i volje vlasnika zemljišta, s zaključkom kako je postupak promjene iniciran po službenoj dužnosti jer prijavni list zemljišnim knjigama dostavlja katastar?“
5.2. Predlagatelji, kao razloge zbog kojih 1. – 3. pitanje smatraju važnima za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, ističu pravna shvaćanja revizijskog suda o tom pitanju izražena u odlukama poslovni broj Rev-2498/2016-2 od 25. rujna 2018. te Rev-2486/14-2 od 4. srpnja 2018., Rev-28/1993 od 14. listopada 1993., Rev-1498/1990 od 21. studenoga 1990. i Rev-232/2019 od 12. svibnja 2020.
6.1. U odnosu na pitanja postavljena pod 1. – 3. valja ukazati da se ne radi o važnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Pitanja su usmjerena na preispitivanje primjene materijalnog prava iz čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u ovom konkretnom slučaju (upisom u zemljišne knjige), dok se pravna shvaćanja na koju upiru predlagatelji odnose na činjenično potpuno nepodudarne slučajeve uznemiravanja vlasnika u posjedu nekretnine i u njima nije izraženo pravno shvaćanje koje bi bilo u suprotnosti s izraženim pravnim shvaćanjem na kojem se temelji pobijana presuda. Stoga tužitelji nisu izložili valjane razloge važnosti navedenog pitanja.
6.2. Postavljena pitanja pod 4. – 6. u prijedlogu nisu važna pravna pitanja u smislu navedene odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP iz razloga što su usko vezana uz utvrđene okolnosti ovog konkretnog slučaja i njima se preispituju pravilnost primjene materijalnog prava upravo u tom konkretnom slučaju, što predlagatelji opširno obrazlažu, polazeći pri tome od neutvrđene činjenice i vlastite ocjene (suprotne ocjeni drugostupanjskog suda) o ovlaštenju za podnošenje prijedloga za upis. Međutim, na tako postavljena pitanja nije moguće dati jednoznačan odgovor odnosno kao odgovor zauzeti načelno pravno shvaćanje koje bi bilo primjenjivo u većem broju, činjenično i pravno podudarnih slučajeva. Stoga, tako postavljena pitanja nisu važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, već samo za odluku u konkretnom sporu, što samo po sebi nije dostatan razlog za intervenciju revizijskog suda.
7. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 7. travnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
