REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 50/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M., S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik E. Š., odvjetnik u S., protiv tuženika T. H. d.o.o. T., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik E. S., odvjetniku u S., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-270/2017-2 od 4. lipnja 2020., kojim je odbačena kao nepravodobna tuženikova dopuna žalbe od 17. studenog 2016. protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-14/14 od 4. studenoga 2016., u sjednici održanoj 7. travnja 2021.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-270/2017-2 od 4. lipnja 2020. kojim je odbačena kao nepravodobna tuženikova dopuna žalbe od 17. studenog 2016. protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-14/14 od 4. studenoga 2016.

2. U odgovoru na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije tužitelj je predložio isti odbaciti (podredno odbiti) te je zatražio trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog tuženika je nedopušten.

4. Postupajući prema odredbi čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj sudske prakse. Naime, u situaciji kada je drugostupanjski sud odlučio o (pravovremenoj) žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude koja je upućena preko pošte telegrafski nalazeći da ista sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti, o pitanju koje je podnositelj postavio u prijedlogu za dopuštenje ne ovisi odluka (rješenje) u odnosu na koje je podnesen prijedlog.

5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP riješeno kao u izreci (st. I.).

6. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu čl. 155. st. 1. ZPP (st. II. izreke).

Zagreb, 7. travnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.