Baza je ažurirana 09.12.2025. zaključno sa NN 118/25 EU 2024/2679
- 1 - Revd 485/2024-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Đ. iz Z., …, OIB…, zastupanog po punomoćnici B. Š. - M., odvjetnici u Z., protiv 1. tuženika M. K., OIB … i 2. tuženice B. K., OIB…, oboje iz Z., …(kao vlasnici odjavljenog obrta M. K." iz Z.,…), zastupani po punomoćniku D. R., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-37/2020-2 od 8. rujna 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5396/2018-156 od 19. prosinca 2019., u sjednici održanoj 27. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Predlagatelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-37/2020-2 od 8. rujna 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5396/2018-156 od 19. prosinca 2019.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da su predlagatelji u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačili pravno pitanje za koje smatraju da je važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP te su naznačili razlog važnosti odluke ovog suda broj Revr-1172/2016 od 24. travnja 2018.
3. Međutim, predlagatelji naznačenim pitanjem preispituju primjenu materijalnog prava u odnosu na sadržaj podnesaka tužitelja od 30. lipnja 2005. i od 24. srpnja 2005. čime osporavaju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova što nije dopušteno preispitivati u ovom stadiju postupka. Osim toga u odluci broj Revr-1172/2016 od 24. travnja 2018., koju predlagatelji naznačuju kao razlog važnosti, izraženo je shvaćanje da se najava tužitelja na ročištu da će potraživati razliku u naknadi, ne predstavlja tužbeni zahtjev dok se u ovom sporu radi o podnescima tužitelja, za koje je utvrđeno da je istima tužitelj prekinuo zastaru potraživanja pa niti odluka naznačena kao razlog važnosti ne daje važnost naznačenom pitanju. Stoga naznačeno pitanje nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni slijedom čega nisu ostvarene pretpostavke propisane čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije.
4. Slijedom iznesenog valjalo je odbiti prijedlog za dopuštenje revizije sukladno čl. 389.b st. 1. ZPP jer je ovaj sud ocijenio da nije riječ o važnom pitanju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
Marina Paulić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.