Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Pž-5324/2020
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. E.S., zbog prekršaja iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 89/14., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Ivanić-Grad od 25. kolovoza 2020., broj: 511-19-43/05-3-82-1/2020, u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prigovor okr. E.S. i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. E.S. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 100,00 (sto) kuna u roku od 8 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. E.S. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna od 10.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka od 500,00 kuna.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. E.S. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne, zaštitne mjere i troškova postupka. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
2.1. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
2. 2. Prigovor nije osnovan.
2. 3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
3. Okrivljenik u prigovoru prekršaj u potpunosti priznaje i kaje se zbog njega, te opisuje okolnosti događaja zbog kojih je upravljao vozilom pod utjecajem alkohola. Navodi da je do sada nekažnjavan, trenutno nema posao, žive od mjeseca do mjeseca i trudi se naći posao kako bi mogao uzdržavati obitelj, stoga moli da mu se ukine novčana kazna, a kako je i sam ovaj postupak djelovao na njega da više neće činiti ovakve prekršaje i najmanja novčana kazna u potpunosti će ispuniti svrhu kažnjavanja.
3.1. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.
3.2. Naime, za prekršaj iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna od 10.000,00 do 20.000,00 kuna, ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj.
3.3. Prvenstveno, treba napomenuti da okrivljenik ničim nije dokazao svoje materijalno stanje koje bi predstavljalo naročito olakotnu okolnost za ublažavanje kazne, iako je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor. Dosadašnje prekršajno nekažnjavanje koje se ističe prigovorom, ne predstavlja naročito olakotnu okolnost, već očekivano ponašanje svake osobe u poštivanju pravnog poretka, kao što ni, po ocjeni ovog suda, priznanje počinjenja prekršaja i izražavanje kajanja okrivljenika, nisu ni svaka za sebe, niti u svojoj ukupnosti, naročite olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje blaže kazne od propisane. Cijeneći da se radi o prekršaju koji predstavlja izrazito težak oblik kršenja prometnih propisa, budući je okrivljenik upravljao osobnim automobilom pri koncentraciji 1,69 g/kg alkohola o organizmu i s time povezanim velikim stupnjem ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, a naročite olakotne okolnosti nisu utvrđene, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
4. Žaleći se zbog izrečene zaštitne mjere okrivljenik navodi da mu je vozačka dozvola neophodna za uzdržavanje obitelji zbog toga što ima bolesno dijete koje tjedno mora voziti 2 puta na kontrolu u Zagreb i trudnu suprugu koja nema vozačku dozvolu i to bi mu jako otežalo ionako problematičnu situaciju, pa moli da mu se ukine zaštitna mjera.
4.1. Uz potpuno uvažavanje navoda prigovora, ističe se da okrivljenik ni ove navode prigovora nije potkrijepio nikakvim dokazima, te su ostali na razini paušalnog isticanja. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca. Inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja težak oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Stoga je pobijanim prekršajnim nalogom osnovano i u skladu sa zakonom izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Imajući u vidu načelo razmjernosti propisano odredbom čl. 51. a Prekršajnog zakona, duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja, naročito visinu koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika i s tim povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, po ocjeni ovog suda, u razmjeru je s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti. Neophodnost korištenja automobila zbog obiteljske situacije ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog tijela o izricanju zaštitne mjere, a po ocjeni ovog suda, razlog je više da okrivljenik u prometu postupa u skladu s propisima.
5. Okrivljenik, sukladno svemu navedenom, moli i da ga se oslobodi od plaćanja troška prekršajnog postupka.
5. 1. Okrivljenik, dakle, ne spori svoju obvezu naknade troškova, već isključivo svoju mogućnost da istu plati. Međutim, okrivljenik, kako je već navedeno, ničim nije dokazao svoje materijalno stanje koje bi bilo razlogom oslobođenja od troškova prekršajnog postupka, a visina paušalne svote, određena po prvostupanjskom tijelu, primjerena je s obzirom na složenost i trajanje postupka, pri čemu treba naglasiti da je ista određena bliže donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna.
5.2. Iz gore navedenih razloga, zbog kojih je osnovana odluka prvostupanjskog tijela o troškovima prekršajnog postupka, ovaj sud je okrivljenika obvezao i na naknadu troškova žalbenog postupka. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 100,00 kuna, dakle u minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.
6. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 7. travnja 2021.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Ivanić-Grad u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
