REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 75 Pž-2855/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Srđana Šimca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD Z., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica M. V. L., odvjetnica u O. društvu L. i partneri, Z., protiv tuženika P. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica Z. T., odvjetnica u Z., radi iseljenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1804/2017 od 26. listopada 2018., u sjednici vijeća održanoj 6. travnja 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1804/2017 od 26. listopada 2018.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1804/2017 od 26. listopada 2018. u točki I. njezine izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku predati nekretninu koja dolazi upisana u zk.ul.br. ... k.o. S. kao kčbr. ...-Kuća broj ... (u kopiji plana označena brojem I.) i dvorišna kuća (tlocrtne površine 187 čm u kopiji plana označena brojem II.) u S. ulici i dvorište, površine 271 čhv, u naravi poslovni prostor površine 64,00 m2 koji se nalazi u prizemlju objekta izgrađenog na adresi Z., slobodan od osoba i stvari u posjed tužitelju. Točkom II. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.850,00 kn.

2. Ovako je presudio prvostupanjski sud jer je ocijenio da tužitelj nije aktivno legitimiran zahtijevati predaju u posjed predmetnu nekretninu. Sud je utvrdio da je tužitelj odbijen s prijedlogom za upis prava vlasništva predmetne nekretnine rješenjem Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-82744/06 od 17. kolovoza 2009. i da je predmetna nekretnina uknjižena kao općenarodna imovina bez naznake nositelja prava korištenja pa nisu ispunjene pretpostavke o knjižnom predniku određene odredbom članka 41. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17; dalje: ZZK).

3. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članaka 154. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 157/13 i 110/15).

4. Protiv označene presude žalbu je podnio tužitelj iz svih zakonom dopuštenih razloga s prijedlogom da ovaj sud preinači odnosno ukine presudu. U žalbi u bitnome navodi da je pogrešan zaključak suda da tužitelj nije aktivno legitimiran jer nije dokazao da je izvršio uknjižbu prava korištenja predmetne nekretnine u zemljišne knjige. Činjenica da takav zahtjev nije podnesen ne znači da tužitelj kao izvanknjižni pravni sljednik ranijeg vlasnika, odnosno nositelja prava korištenja, Uprave općine S., ne uživa pravnu zaštitu. Poziva se na odredbu članka 4. Zakona o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu („Službeni list“ broj 12/65; dalje: Zakon o uknjižbi) te odredbu članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV). Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 1.562,50 kn.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i

14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

8. Predmet spora je predaja u posjed nekretnine upisane u zk.ul. broj 2222 k.o. Stenjevec.

9. Iz sadržaja tužbe proizlazi da je tužitelj podnio pravu vlasničku tužbu u kojoj tvrdi da je izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine koju tužitelj drži bez valjane pravne osnove.

10. Prava vlasnička tužba (rei vindicatio) uređena je odredbom članka 162. stavka 1. ZV-a kojom je propisano da vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari.

11. Dakle, tužitelj treba dokazati svoje pravo vlasništva što znači dokazati postojanje onih pravnih činjenica ili pretpostavki koje su bile potrebne za stjecanje prava vlasništva.

12. Tužitelj tvrdi da je predmetna nekretnina postala vlasništvo Urbarske općine S., čiji je pravni sljednik tužitelj te da je 1947. godine došlo do promjene upisa s Urbarske općine S. na općenarodnu obranu prema tadašnjoj Uredbi o uknjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini.

13. Prvostupanjski sud je utvrdio da je predmetna nekretnina uknjižena kao općenarodna imovina 1947. godine bez naznake nositelja prava korištenja, da je 1. ožujka 1966. uknjiženo pravo korištenja u korist „N. m.“ te da je na tužitelju teret dokazivanja o pravnom slijedu upisa prava korištenja od strane njegovog pravnog prednika prema odredbi članka 219. ZPP-a, što tužitelj nije dokazao.

14. Izvanknjižno vlasništvo dokazuje se – pravnim slijedom vlasnika, ugovorima i sl. od prvog vlasnika nekretnine pa do posljednjeg stjecatelja. Ako se tužitelj poziva na ugovor kao pravnu osnovu stjecanja vlasništva nekretnine tada samom činjenicom sklapanja ugovora nije postao izvanknjižni vlasnik. Tek upisom toga prava na temelju valjane pravne osnove tužitelj može postati vlasnik.

15. Kako tužitelj nije dokazao pravni slijed vlasnika, neosnovano se poziva na odredbe članka 4. Zakona o uknjižbi i članka 388. ZV-a, tvrdeći da je na temelju tih odredaba stekao pravo vlasništva izvanknjižnim putem.

16. Pravilna je i zakonita i odluka o parničnom trošku. Ni sam tužitelj ne osporava pravilnost obračuna parničnog troška.

17. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije aktivno legitimiran podnijeti vlasničku tužbu pa je primjenom odredbe članka 368. stavka 1.

ZPP-a valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 6. travnja 2021.

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović, v.r.