Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-274/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji ovog suda Dragici Samardžić, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke koji je sastavila viša sudska savjetnica-specijalist Maja Kristić, u pravnoj stvari tužitelja G. K., Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku Z. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Š. i p. j.t.d., Z., protiv tuženika 1. G. H. d.d., Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku M. G., odvjetniku u Z., 2. P. d.o.o., Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku T. R., odvjetniku u O. d. R. i Š. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3867/15-36 od 15. lipnja 2020., 6. travnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3867/15-36 od 15. lipnja 2020.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tuženika pod 1. i tuženika pod 2. za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se tuženicima naloži da isplate tužitelju iznos od 2.659,30 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 24. kolovoza 2014. do isplate i naknade mu trošak postupka (točka I. izreke ). Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku pod 1. troškove parničnog postupka u iznosu od 4.678,06 kuna, a pod točkom III. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku pod 2. troškove parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 kuna.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno, ukine i vrati na ponovni postupak.

3. Tuženici su odgovorili na žalbu tužitelja i predložili da se ista odbije.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet ovog spora je naknada štete koja je tužitelju nastala krađom bicikla ispred trgovačkog centra G. M.. Tužitelj svoj zahtjev prema tuženiku pod 1. temelji na činjenici da je isti osiguratelj tuženika pod 2. upravitelja trgovačkog centra, a koji odgovora na temelju odredbe članka 737. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje ZOO).

6. S obzirom na vrijednost predmeta spora u visini iznosa od 2.659,30 kuna, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP, radi čega se prvostupanjska presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP.

7. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 467. stavkom 1. ZPP i u skladu sa žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje neke od bitnih povreda postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u postupku u sporu male vrijednosti.

8. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je 23. kolovoza 2014. ispred trgovačkog centra G. M., otuđen bicikl u vlasništvu tužitelja,

- da je bicikl, zavezan sajlom, maloljetni sin tužitelja ostavio na mjestu predviđenom za parkiranje bicikla koje se nalazi 15-20 m ispred ulaza u trgovački centar i gdje su postavljene dvije čelične naprave/nosači za bicikle ali bez evidencije i nadzora zaštitara,

- da je tužitelj podnio kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja, da se obraćao odgovornoj osobi unutar trgovačkog centra, pokrenuo postupak mirenja koji tuženik pod 1. nije prihvatio.

9. Prvostupanjski sud cijenio je odgovornost tuženika temeljem odredbi članka 737. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje u tekstu ZOO). Prema stavku 1. ugostitelji se smatraju ostavoprimcima glede stvari koje su gosti donijeli i odgovaraju za njihov nestanak, uništenje ili oštećenje najviše do deset tisuća kuna, ali prema stavku 2. njihova je odgovornost isključena ako su stvari nestale, uništene ili oštećene okolnostima koje se nisu mogle izbjeći ili otkloniti, uzrokom u stvari, ponašanjem samog gosta, ili ponašanjem osoba koje je on doveo ili koje su mu došle u posjet. Nadalje, prema odredbi članka 738. stavka 2. ZOO-a odredbe o odgovornosti za donesene stvari gosta neće se primjenjivati na vozila, stvari u njima i žive životinje, osim ako je drukčije ugovoreno.

10. Tumačenjem odredbi članka 2. stavka 1. točke 28. i 49. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08, 48/10 i 74/11; dalje u tekstu: ZOSPC) prvostupanjski sud zaključuje da je bicikl tužitelja vozilo u smislu odredbe članka 738. stavka 2. ZOO-a, odnosno da se u predmetnom slučaju se ne primjenjuju odredbe o odgovornosti za donesene stvari iz članka 737. stavka 1. ZOO-a te da na strani tuženika ne postoji krivnja niti odgovornost za eventualnu štetu koja tužitelj trpi, a sve sukladno članku 1045. ZOO- a.

11. U žalbi tužitelj ističe da je pogrešan zaključak da se radilo o vozilu za koje je isključena odgovornost tuženika jer je bicikl, kao dječje prijevozno sredstvo, koristio njegov maloljetni sin. Stoga da se, u konkretnom slučaju, ima primijeniti odredba članka 738. stavka 2. ZOO-a. O tome da je izostalo pravilno obrazloženje i razlozi u prvostupanjskoj odluci čime je došlo do povrede odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP- a.

12. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, žalba tužitelja nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijene presude. Za svoju odluku kao u izreci pobijane presude, prvostupanjski je sud dao pravilno obrazloženje koje u potpunosti kao ispravno i logično prihvaća i ovaj sud. Tužitelj je taj koji je dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze kojima se potvrđuju te činjenice. Koje su činjenice relevantne ovisi od pravne kvalifikacije slučaja, a pravo na izbor (članak 220. stavak 2. ZPP) kao i na ocjenu dokaza (u pravilu) pridržano za prvostupanjski sud koji prema svojem uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (članak 8. ZPP).

13. Ovaj žalbeni sud prihvaća razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva koje je dao prvostupanjski sud i dodatno još ističe kako se žalbeni navodi tužitelja, u bitnom, svode na osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda i činjeničnih utvrđenja tog suda utemeljenih na ocjeni izvedenih dokaza, ali ne sadrže argumentirane i vjerodostojne tvrdnje koje bi činjeničnu podlogu na kojoj je utemeljena prvostupanjska presuda mogle dovesti u sumnju. U sporovima male vrijednosti isključivo prvostupanjski sud utvrđuje činjenično stanje te je za drugostupanjski sud činjenično stanje uvijek „pravilno utvrđeno“, to jest, drugostupanjski sud, i kada ima sumnji u tom pogledu, ipak mora polaziti od činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud (Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III- 4778/2008 od 1. ožujka 2012.).

14. Naime, iako prvostupanjski sud to posebno ne obrazlaže, tužbeni zahtjev prema tuženiku pod 1. G. H. d.d. ( osiguravatelju tuženika pod 2. ) nije osnovan jer polica osiguranja izričito isključuje moguće rizike osiguranja kao što su krađa. Okolnost što je sin tužitelja ostavio bicikl pred trgovačkim centrom na mjestu predviđenom za njihovo ostavljanje ne znači i da je tuženik pod 2. za eventualnu štetu odgovora jer nije znao niti nadzirao taj prostor kao što je u prvostupanjskom postupku utvrđeno. Za odgovornost ugostitelja ( što u proširenom smislu može biti i upravitelj trgovačkog centra ) potrebno je da stvar bude predana i uzeta pod nadzor odgovorne osobe što nikako nije slučaj sa biciklom ostavljenim na otvorenom prostoru dostupnom svima ispred trgovačkog centra.

15. U konkretnom slučaju, tužitelj nije dokazao ni postojanje pretpostavki za odgovornost tuženika prema općoj odredbi za naknadu štete iz članka 1045. stavka 1. ZOO- a, koja propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je nadoknaditi, osim, ako do kaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

16. Pravilna je i odluka o trošku jer je ista ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. i jer je isti pravilno obračunat.

17. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP.

U Splitu 6. travnja 2021.

Sutkinja:

Dragica Samardžić, v. r.