REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-6268/2019
U I M E R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja G. O. iz B., , R. S., kojeg zastupaju punomoćnici iz ZOU I. R., V. G. K. i I. R. u S., protiv tuženika pod 1 I. U. iz V., OIB…..kojeg zastupa punomoćnik M. A., odvjetnik u V. i pod 2 G. V., OIB…., kojeg zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u S., radi utvrđenja ništetnosti rješenja i ugovora , nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 18. veljače 2021. u nazočnosti punomoćnice tužitelja, zamjenika punomoćnika tuženika pod 1 I. A., odvjetnika u V. i zamjenice punomoćnika tuženika pod 2 A. M., odvjetnice
u S., na ročištu radi objave dana 2. travnja 2021.
p r e s u d i o j e
I Odbija se glavni tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Utvrđuje se da je ništav i bez učinka ugovor sklopljen između tuženika pod 2 G. V., Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje određene imovine Klasa: 944-05/97-01/02, Urbroj: 2190-01-02-97-1 od 17. prosinca 1997. i tuženika pod 1 I. U., zaključen u V. 17. prosinca 1997.",
dok se u odnosu na preostali dio glavnog tužbenog zahtjeva, postavljenog radi utvrđenja ništavosti i bez učinka rješenja tuženika pod 2 G. V., Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje određene imovine Klasa: 944-05/97-01/02, Urbroj: 2190-01-02-97-1 od 17. prosinca 1997., tužba odbacuje.
II Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:
"I Utvrđuje se da rješenje tuženika pod 2 G. V., Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje određene imovine Klasa: 944-05/97-01/02, Urbroj: 2190-01- 02-97-1 od 17. prosinca 1997. i da ugovor sklopljen između tuženika pod 2 G. V., Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje određene imovine i tuženika pod 1
I. U., zaključen u V. 17. prosinca 1997. ne proizvode pravne učinke u
odnosu na tužitelja G. O..
II Dužni su tuženici u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate prema eskontnoj stopi HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena."
III Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi parnični trošak tuženika pod 1 u iznosu od 11.362,50 kn, a tuženika pod 2 u iznosu od 4.175,00 kn.
Obrazloženje
Dana 18. veljače 2016. u parničnom postupku broj Pi-905/2019 zaprimljen je podnesak ovdje tužitelja G. O., odnosno njegov odgovor na protutužbu ovdje tuženika pod 1 I. U., a koji sadržajno također predstavlja protutužbu, stoga ju je sud izdvojio iz označenog spisa te zaveo pod novim poslovnim brojem P-6268/2019. Navodi se kako je tuženik pod 1 u tijeku Domovinskog rata protupravno uzurpirao tužiteljevu nekretninu, u naravi kuću za odmor u uvali M. na V. te kako je rješenjem tuženika pod 2 G. V., odnosno njegove Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje određene imovine Klasa: 944-05/97-01/02, Urbroj: 2190-01- 02-97-1 od 17. prosinca 1997., ovaj objekt predan tuženiku pod 1 na privremeno korištenje i u privremeni posjed, nakon čega su tuženici sklopili i predmetni ugovor o korištenju nekretnine. Dodaje se kako je u vrijeme donošenja označenog rješenja i ugovora, tužitelj po Ministarstvu obrane RH bio stambeno zbrinut, stoga nije ispunjavao zakonske uvjete radi dodjele nekretnine na privremeno korištenje, a s tim u vezi ništava je odluka tuženika pod 2, kao i ugovor koji su tuženici sklopili radi privremenog korištenja nekretnina.
Podneskom od 17. studenog 2020. tužitelj je, pored već označenog, kao tuženika pod 2 označio i G. V., a glavni i podredni tužbeni zahtjev postavio na način koji je sadržajno praktički istovjetan točkama I i II izreke presude.
U svom odgovoru od 14. ožujka 2016. tuženik pod 1 usprotivio se tužbi u cijelosti, ističući kako je bio pošteni posjednik predmetne nekretnine, budući je taj status stekao odlukom nadležnog upravnog tijela koji je u vrijeme njezinog donošenja bio ovlašten raspolagati imovinom tužitelja, uz dodatak kako tužitelj na to nije mogao imati nikakva utjecaja te kako je svoja prava i interese mogao ostvarivati u upravnom postupku u kojem je doneseno pobijano rješenje.
U svom odgovoru od 21. prosinca 2020., tuženik pod 2 također se usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističući stvarnu nenadležnost ovog suda.
U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom predmetnih rješenja G.
V., Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje određene imovine Klasa: 944-
05/97-01/02, Urbroj: 2190-01-02-97-1 od 17. prosinca 1997. i ugovora od 17. prosinca 1997., ugovora o kupoprodaji stana od 7. svibnja 1996. i potvrde MORH od 2. svibnja 1996., vlasničkog lista od 17. siječnja 2020., parničnih spisa broj Pst-1067/14 i Pi- 905/12 te zapisnika u ovršnom postupku broj Ovr-5349/16 od 21. rujna 2017.
Punomoćnici stranaka zatražili su naknadu parničnog postupka.
Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi je li ovaj sud nadležan za rješavanje predmetnog spora, odnosno jesu li se ostvarile pretpostavke zbog kojih bi bio osnovan zahtjev postavljen radi utvrđenja ništetnim predmetnog rješenja i ugovora iz 1997.
Tužba i tužbeni zahtjev su neosnovani.
Odredbom iz čl. 2. st. 1. Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom ( NN 73/95, dalje Zakon o privremenom preuzimanju) propisano je kako se danom stupanja na snagu ovog zakona pod privremenu upravu Republike
Hrvatske i na korištenje prema ovom zakonu, stavlja imovina koja se nalazi na ranije okupiranom, a sada oslobođenom teritoriju Republike Hrvatske, koju su vlasnici napustili i osobno ne koriste. Posjed nad imovinom koja privremeno prelazi pod upravu Republike Hrvatske, preuzima općina, odnosno grad na čijem području se nalazi imovina te ova jedinica lokalne samouprave osniva Komisiju za privremeno preuzimanje i korištenje imovine, kako to propisuju odredbe iz čl. 4. st. 1. i 2.
Odredbom iz čl. 5. st. 1. Zakona o privremenom preuzimanju propisano je kako Komisije iz čl. 4. mogu imovinu iz čl. 2. dati privremeno u posjed i na korištenje prognanicima i izbjeglicama, povratnicima kojima je u Domovinskom ratu uništena ili oštećena imovina, invalidima Domovinskog rata, obiteljima poginulih i nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata te drugim građanima koji obavljaju djelatnosti nužne za sigurnost, obnovu i razvoj ranije okupiranih područja.
Odredbom iz čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88 /01, dalje ZOO/91) propisano je kako je ništav ugovor koji je u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.
Pregledom rješenja G. V., Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje određene imovine Klasa: 944-05/97-01/02, Urbroj: 2190-01-02-97-1 od 17. prosinca 1997. razvidno je kako je tuženik pod 2 G. V., po svojoj nadležnoj Komisiji,
dao ovdje tuženiku pod 1 I. U. u privremeni posjed i na privremeno korištenje nekretninu oznake čest. zgr. 2107 KO V., vlasništvo ovdje tužitelja G. O..
Pregledom Ugovora od 17. prosinca 1997. razvidno je kako su gore označena Komisija tuženika pod 2 i tuženik pod 1 sporazumno utvrdili postojanje gore označenog, a ovdje spornog rješenja grada V. te utvrdili korištenje i način korištenja nekretnine u vlasništvu tužitelja.
Uzimajući u obzir gore citirane zakonske odredbe i sadržaj pobijanog rješenja G. V. od 17. prosinca 1997., nedvojbeno je kako je tuženik pod 2 prilikom donošenja odluke o predaji tužiteljeve nekretnine u privremeni posjed i na privremeno korištenje tuženiku pod 1, postupao kao javnoupravno tijelo sa zakonskim ovlaštenjem i na zakonom propisan način. Dakle, radi se o legalnom upravnom aktu koji je konačan, jer su od njegovog donošenja protekli rokovi za izjavljivanje pravnog lijeka, odnosno za pokretanje upravnog spora pred nadležnim upravnim sudom. U odnosu na predmetni ugovor sklopljen 17. prosinca 1997., valja navesti kako iz njegovog sadržaja ne proizlazi ostvarenje pretpostavki propisanih citiranom odredbom ZOO/91, tako da sud ne nalazi razlog njegove barem djelomične ništavosti. Naime, radi se o pravnom poslu sklopljenom između ovdje tuženika koji je postigao svoju svrhu, jer je proizveo pravne učinke među njegovim sudionicima (inter partes), ali ne i u odnosu na treće osobe (erga omnes), pri čemu valja istaknuti kako sporazum ugovornih strana o raspolaganju tuđom imovinom, a u ovom slučaju nekretninom u vlasništvu tužitelja, sam po sebi nije nedopušten, odnosno nije protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva.
Slijedom iznijetog, u odnosu na tužiteljev glavni zahtjev postavljen radi utvrđenja ništavim rješenja G. V., odnosno Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje određene imovine od 17. prosinca 1997., tužbu je valjalo odbaciti, jer ovaj sud nije nadležan za utvrđenje te okolnosti. U odnosu na zahtjev postavljen radi utvrđenja ništavosti Ugovora sklopljenog 17. prosinca 1997. između označene Komisije i tuženika pod 1, isti je valjalo odbiti u cijelosti kao neosnovan, jer nema valjanog zakonskog uporišta, a zbog svega iznesenog na istovjetan način valjalo je odlučiti i u odnosu na postavljeni podredni tužbeni zahtjev koji je također odbijen u cijelosti, kako je i odlučeno u točkama I i II izreke ove presude.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP), stoga je tužitelju valjalo naložiti podmirenje parničnog troška protivnih stranaka, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 50.000,00 kn.
Tuženiku pod 1 priznat je trošak četiri obrazložena podneska i to sastava odgovora na tužbu od 14. ožujka 2016., podnesaka od 10. veljače i 9. lipnja te 22. lipnja 2020., kao i zastupanja na ročištima održanim 5. veljače, 18. lipnja i 14. listopada 2020. u iznosu od 1.000 kn za svaku označenu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1 i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 dalje OT). Također mu je priznat i trošak podneska od 7. prosinca 2020. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8. toč. 3. OT), kao i trošak zastupanja na ročištima održanim 3. ožujka 2020. te 26. siječnja i 18. veljače 2021. u iznosu od 500,00 kn za svako (Tbr. 9. toč. 2. OT). Dakle, priznat mu je iznos od 8.750,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV te trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 425,00 kn, što daje ukupan iznos od 11.362,50 kn, dok se u više zatraženom dijelu njegov zahtjev ne drži osnovanim i neophodnim za vođenje i okončanje parnice.
Tuženiku pod 2 priznat je trošak sastava odgovora na tužbu od 21. prosinca 2020. i podneska od 25. siječnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn za svako (Tbr. 8. toč. 1. OT), kao i zastupanja na ročištima održanim 26. siječnja i 18. veljače 2021. u iznosu od 500,00 kn za svako (Tbr. 9. toč. 2. OT). Dakle, priznat mu je iznos od 3.000,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV te trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 425,00 kn, što daje ukupan iznos od 4.175,00 kn, dok se u više zatraženom dijelu njegov zahtjev ne drži osnovanim i neophodnim za vođenje i okončanje parnice.
Slijedom iznijetog, tužitelju je valjalo naložiti naknadu parničnog troška tuženika pod 1 u iznosu od 11.362,50 kn, a tuženiku pod 2 u iznosu od 4.175,00 kn, radi čega je odlučeno kao u točki III izreke presude.
Split, 2. travnja 2021.
Sudac
Branko Malenica
PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA
- pun. tužitelja
- pun. tuženika pod 1
- pun. tuženika pod 2
Broj zapisa: eb2f9-6387b
Kontrolni broj: 01482-92e39-fb63d
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=BRANKO MALENICA, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web
adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-
dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
