Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-342/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Smiljki Premužić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice P. B. iz P., OIB: … i tužitelja B. B. iz P., OIB: …, zastupani po punomoćnici N. S., odvjetnici u D., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice P. B. i tužitelja B. B. protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-25/2020 od 5. siječnja 2021., 1. travnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice P. B. i tužitelja B. B. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-25/2020 od 5. siječnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu poslovni broj Pn-25/2020 od 5. siječnja 2021., koja glasi:

"I. Odbija se zahtjev tužiteljice P. B. za isplatu iznosa od 26.000,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 12. studenog 2011. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena.

II. Odbija se zahtjev tužitelja B. B. za isplatu iznosa od 78.000,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 12. studenog 2011. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena.

III. Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana nadoknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 48.750,00 kuna."

2. Protiv te presude žali se tužiteljice P. B. i tužitelj B. B. po punomoćnici zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlažu da se njihova žalba usvoji, pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak ili podredno da se donese presuda kojom će se tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti, a tuženu obvezati na snošenje troškova postupka te traže trošak žalbe.

3. Tužena nije podnijela odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalba nije osnovana.

5.1. Suprotno žalbenim navodima tužitelja izreka prvostupanjske presude nije u suprotnosti sa obrazloženjem, a razlozi presude nisu niti nejasni, niti proturječni, pa kako prvostupanjska presuda nema niti nekih drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati to nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) na koju se u žalbi ukazuje.

5.2. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud ne nalazi ni postojanje nekih drugih bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje se u žalbi ne ukazuje, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom sukladno članku 8. ZPP-a utvrdio sve sporne i odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, pa nije ostvaren niti žalbeni razlog iz članka 355. ZPP-a na koji se u žalbi ukazuje.

7. Predmet spora je novčani obveznopravni zahtjev za isplatu naknade za zemljište za koje tužitelji tvrde da su suvlasnici, a koje da im je oduzeto u cijelosti ili dijelom onemogućeno korištenje vlasništva zbog izgradnje graničnog prijelaza K. Name, tužitelji tvrde da su suvlasnici na nekretninama čkbr. 871/1 i čkbr. 876/2 k.o. P. B. i to tužiteljica P. B. u 42/900 dijela, a tužitelj B. B. u 126/900 dijela, da je ukupna površina tih nekretnina 13926 m2. Dakle, riječ je o parnici radi ostvarenja novčane tražbine s osnova vlasničkih prava.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio na temelju očevida na licu mjesta te nalaza i mišljenja geodetskog vještaka M. M. da se čestica broj 876/2 cijela nalazi unutar graničnog prijelaza, a čestica broj 871/1 samo djelomično, pa da površina obiju čestica kojom se služi granični prijelaz ima površinu od 6820 m2. Obzirom da iz priležećih posjedovnih listova i nalaza i mišljenja geodetskog vještaka sačinjenog prilikom postupka osiguranja dokaza, a povodom prijedlog Republike Hrvatske od 28. studenog 2003. prije podnošenja prijedloga za izvlaštenje sukladno odredbi članka 18. Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj 9/94., 35/94., 11/00. i 118/01.) proizlazi da čestica broj 876/2 ima površinu od 5553 m2, a čestica broj 871/1 površinu od 8373 m2, to proizlazi da od nekretnine čkbr. 871/1 se samo dio čestice u površini od 1267 m2 nalazi u okviru graničnog prijelaza. Iz dokaza priležećih spisu proizlazi da je Vlada Republike Hrvatske odlukom od 3. siječnja 2003. donijela Odluku o utvrđivanju interesa Republike Hrvatske za gradnju, rekonstrukciju i održavanje graničnih prijelaza, da je 3. prosinca 2002. izdana lokacijska dozvola za zahvat u prostoru "Međunarodni cestovni granični prijelaz I. Kategorije K. " na držanoj cesti D-8 te da su među opisanim česticama obuhvaćene upravo i ove sporne čestice 876/2 i 871/1, da je proveden postupak osiguranja postupka, da je održan sastanak 8. ožujka 2004. sa vlasnicama nekretnina.

9. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je neosnovan navod tužene da je ona u cijelosti otkupila česticu broj 876/2 od L. B. pok. J. koji da se legitimirao kao isključivi vlasnik, jer iz kupoprodajnog ugovora kojeg je tužena sama u spis priložila, proizlazi da je od L. B. navedenu česticu broj 876/2 kupila samo u površini od 466 m2, a kao što je naprijed već rečeno, cijela čestica je površine 5533 m2. Iz navedenog ugovora ne proizlazi da bi od L. B. tužena kupila i česticu broj 871/1 ili njezin dio, a kao što je naprijed rečeno i dio od te čestice je zahvaćen graničnim prijelazom. Iz iskaza L. B. saslušanog kao svjedoka u ovom predmetu, kojeg je upravo tužena predložila za svjedoka, proizlazi da su predmetne nekretnine ranije doista i podijeljene između njegovog prednika i prednika tužitelja i još treće osobe na tri dijela i to horizontalno, tako da je dio koji je pripao njegovim prednicima bio bliži prema sada postojećem graničnom prijelazu. Prema tome, L. B. je tuženoj prodao samo svoj dio predmetne čestice broj 876/2, a ne i cijelu česticu. Kako nije sporno da su tužitelji doista suvlasnici čestice broj 876/2, a obzirom da je cijela zahvaćena graničnim prijelazom, to dakle tužitelji ne mogu više zahtijevati povrat nekretnine, pa je njihov zahtjev na naknadu dospio, a nesporno je da njima naknada nije isplaćena i da nisu bili nazočni spomenutom sastanku od 8. ožujka 2004.

10. Što se tiče čestice broj 871/1, kao što je već naprijed rečeno, samo je manji dio te nekretnine zahvaćen tim graničnim prijelazom, a iz iskaza svjedoka L. B. te posjedovnih listova koji se nalaze u spisu Ureda državne uprave, a koji potječu iz vremena kada je provođeno osiguranje dokaza, proizlazi da su doista zemljišnoknjižni suvlasnici prije osiguranja dokaza, pa dakle i prije početka postupka izvlaštenja i započetih radova, stvarno između sebe izvršili diobu predmetnih nekretnina između tri obitelji od kojih je jedna prednik tužitelja, a iz iskaza L. B. bi proizlazilo da je u toj diobi prednik tužitelja dobio gornji dio čestice broj 871/1, dakle one koja ne bi bila zahvaćena graničnim prijelazom. Međutim, tužitelji ni nakon ukidanje ranije prvostupanjske presude rješenjem ovoga suda broj Gž-637/2019-2 od 6. veljače 2020. (list 101 do 105 spisa) nisu u nastavku postupka predlagali nikakove dokaze iz kojih bi se točno utvrdilo, da je ovaj dio te čestice koji je zahvaćen graničnim prijelazom u toj diobi upravo pripao njihovim prednicima. No, ako je taj dio premetne čestice koji je zahvaćen graničnim prijelazom doista u diobi pripao njima to oni više niti za taj dio nekretnine ne mogu zahtijevati povrat, pa bi i njihov zahtjev za naknadu u pogledu tog dijela čestice također dospio, a kao što je rečeno nije sporno da njima nikakova naknada nije isplaćena.

11. Što se tiče preostalog dijela čestica broj 871/1 tužitelji tvrde da je gradnjom graničnog prijelaza njima onemogućen pristup i na preostali dio te čestice. Tužitelji međutim, nisu, barem to ne tvrde, a iz ničeg u spisu ne proizlazi, tražili izvlaštenje cjelokupne te čestice, a u smislu članka 7. Zakona o izvlaštenju. Tužitelji tijekom postupka tvrde da zbog nemogućnosti bilo kakovog korištenja i ostvarivanja vlasničkih prava na tom preostalom dijelu čestice 871/1 trpe štetu i u naravi gubitak prava vlasništva, pa i za to zemljište traže naknadu prema tržišnoj vrijednosti nekretnine.

12. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza svjedoka L. B., P. A., N. T. i I. K. kojima je poklonio vjeru utvrdio da su se prednici tužitelja na predmetnim nekretninama intenzivno bavili poljoprivredom u smislu vinograda, maslina, smokve, a da su zemlju obrađivali najkasnije do 1980-te godine. Dakle, predmetna čestica 871/1 je i prije gradnje graničnog prijelaza bila zapuštena kako to prvostupanjski sud i utvrđuje, jer nije bila obrađivana i na njoj nije bilo tragova poljoprivredne djelatnosti, a što proizlazi i iz vještačenja koje je provedeno u upravnom postupku prije započetih radova na graničnom prijelazu, a što potvrđuju i naprijed citirani svjedoci da se nakon 1980-te zemljište više uopće nije obrađivalo. Međutim, iz nalaza geodetskog vještaka M. M. proizlazi da postoji put kojim se može doći do predmetne nekretnine, ali koji je sada zapušten, no kad bi se očistila narasla makija da bi se moglo pristupiti spornom dijelu česticu broj 871/1.

13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su građevinski radovi na graničnom prijelazu izvođeni od 10. prosinca 2003. do 1. rujna 2005., jer to i proizlazi iz Završnog izvješća glavnog nadzornog inženjera o izvedbi građevine (list 129-139 spisa), iz Zapisnika Povjerenstva za tehnički pregled izvedenih radova od 9. prosinca 2005. (list 111-127 spisa). Građevinska dozvola je izdana 1. prosinca 2003., a postala je pravomoćna 25. siječnja 2004. (list 142 spisa). Iz naprijed spomenutog zapisnika Povjerenstva za tehnički pregled izvedenih radova koji pregled je izvršen 8. i 9. prosinca 2005. proizlazi da su do tada svi radovi već bili dovršeni, ali je zbog pojedinih prigovora dat rok od 60 dana za otklanjanje nedostataka, a kako bi se mogla izdati uporabna dozvola te je uporabna dozvola i izdana 16. svibnja 2006. (list 109 spisa) kojom je i dozvoljena uporaba izgrađenog međunarodnog cestovnog prijelaza K. " na držanoj cesti D-8.

14. Iako je tužiteljima, dakle posjed na spornim nekretninama oduzet već početkom izvršenja radova, dakle još 2003. godina, sasvim sigurno je, kao što to i zaključuje prvostupanjski sud, da je najzad danom izdavanja naprijed citirane uporabne dozvole suvlasnicima trajno oduzet posjed nekretnine, odnosno onemogućeni su i na dotadašnje korištenje nekretnine sukladno njenoj svrsi kao poljoprivrednom zemljištu, pa sasvim sigurno je u tom trenutku njihova tražbina dospjela, jer više ne mogu zahtijevati povrat nekretnine. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 11. studenog 2011., to je dakle nastupila zastara njihovog potraživanja sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.).

15. Neosnovano tužitelji u žalbi ponavljaju svoje navode da je uporabna dozvola za granični prijelaz dana 24. rujna 2015., pa da dakle nije nastupila zastara, jer kao što to pravilno i utvrđuje prvostupanjski sud radi se o uporabnoj dozvoli kojoj se dozvoljava uporaba izgrađenih građevina - rekonstruiranog dijela međunarodnog cestovnog graničnog prijelaza K. i to za zgrade veterinarske inspekcije, zgrade za fitopatološku inspekciju, zgrade za detaljni pregled vozila i nadstrešnice iznad parkirališta vozila (Iist 146 spisa). Dakle, radi se o radovima rekonstrukcije na već postojećem području graničnog prijelaza što ne utječe na prava tužitelja, jer je kako je već naprijed rečeno ranijom samom izgradnjom graničnog prijelaza oduzeto iz posjeda sporno zemljište, odnosno onemogućeni dotadašnji načini korištenja zemljišta. Zbog tog razloga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja da se pribavi dodatno očitovanje nadležnog Ureda državne uprave ili pak provede građevinsko vještačenje, jer se sve odlučne činjenice mogu i pravilno ih je sud utvrdio na temelju već priložene dokumentacije.

16. Obzirom da su tužitelji u cijelosti izgubili parnicu pravilno je prvostupanjski sud primjenom članka 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a naložio tužiteljima da tuženoj nadoknade parnične troškove.

17. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, pa niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu sukladno članku 368. ZPP-a.

18. Obzirom da je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, to je odbijen kao neosnovan i njihov zahtjev za naknadu troškova žalbe.

19. Radi svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

Bjelovar, 1. travnja 2021.

Sutkinja

Smiljka Premužić