REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn. 517/19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N JE

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 N. B. iz S., OIB: … i tužiteljice ad. 2 A. B. iz S., OIB: …, oboje zastupani po pun. R. V., odvj. u S., protiv tuženika

H. osiguravajuća kuća d.d., Z., OIB: … , zastupanog

po odvjetnicima iz O. društva O., P. & P. d.o.o. Z., radi

naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 16. veljače 2021. godine u nazočnosti pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika, dana 1. travnja 2021. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti na ime naknade imovinske i neimovinske štete tužitelju ad. 1 ukupan iznos od 64.690,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 13. ožujka 2018. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe platiti tužitelju ad. 1 zakonske zatezne kamate koje na iznos od 124.121,13 kn teku od 13. ožujka 2018. godine do 12. studenog 2018. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; dok se za više zatražene zakonske zatezne kamate na tako dobiveni apsolutni iznos od 30. kolovoza 2019. godine do isplate zahtjev tužitelja ad. 1 odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici ad. 2 na ime naknade neimovinske štete iznos od 75.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 13. ožujka 2018. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja ad. 1 i ad. 2 za isplatu iznosa od 2.500,00 kn na ime troškova zastupanja u izvansudskom postupku sa zakonskim zateznim kamatama od 13. ožujka 2018. godine do isplate, jer je o tom zahtjevu valjalo odlučiti rješenjem vezano za trošak cjelokupnog postupka.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ad. 1 povukao tužbu u dijelu zahtjeva za naknadu štete s naslova troškova grobnice u iznosu od 9.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 13. ožujka 2018. godine do isplate.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica ad. 1 povukla tužbu u dijelu zahtjeva za naknadu štete s naslova kupnje crnine u iznosu od 1.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 13. ožujka 2018. godine.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima ad. 1 i ad. 2 parnični trošak u iznosu od 29.381,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 30. kolovoza 2019. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je dana 13. veljače 2018. godine u S., na parkiralištu položenom između zgrada u D. ulici, u prometnoj nezgodi u ulozi pješaka smrtno stradala, na licu mjesta, pokojna T. B.. Do prometne nezgode da je došlo na način da je tuženikov osiguranik I. P. vozeći unatrag teretno vozilo marke I. T." reg. oznake … , koje je bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj … , a da se prethodno nije uvjerio da time ne ugrožava i ne ometa druge sudionike u prometu te sa sviješću da time ugrožava druge sudionike u prometu, lakomisleno smatrajući da do prometne nezgode neće doći, krećući se vozilom u smjeru istok-zapad stražnjim izbočenim dijelom s leđa udario nesretnu pješakinju koja se pri tome kretala u istom smjeru nakon čega ju je pregazio stražnjim lijevim kotačima vozila uslijed čega je zadobila zgnječenje glave zbog čega je na licu mjesta preminula. Tužitelj ad. 1 da je sin pokojnice, tužiteljica ad. 2 njena unuka, oboje da su sa pokojnicom živjeli duži niz godina u zajedničkom domaćinstvu i sa njom bili emotivno povezani. Dana 13. ožujka 2018. godine tužitelji da su se obratili tuženiku sa odštetnim zahtjevom te tražili naknadu štete radi isplate pravične naknade neimovinske štete zbog gubitka bliske osobe, tužitelj ad. 1 da je zatražio naknadu imovinske štete na ime troškova sahrane, cvijeća, klape, oglasa, uređenja grobnog mjesta, karmina, a tužiteljica ad. 2 da je zatražila i naknadu troška nabave crnine. Tuženik da je dana 19. ožujka 2018. godine najprije odbio zahtjev oba tužitelja, kasnije da je – dana 12. 11. 2018. godine zahtjev djelomično prihvatio i to u odnosu na tužitelja ad. 1 te izvršio djelomičnu isplatu naknade štete u iznosu od 124.121,13 kn navodeći da tužitelju ad. 1 isplaćuje umanjene iznose radi toga što smatra da postoji doprinos pokojnice u nastanku štetnog događaja od 30 %. Tužitelju ad. 1 tuženik da je na ime neimovinske štete zbog gubitka majke isplatio iznos od 105.000,00 kn, na ime imovinske štete troška uređenja grobnice iznos od 14.000,00 kn, troška sahrane iznos od 3.609,13 kn, na ime troška objave oglasa iznos od 462,00 kn te na ime troškova cvijeća iznos od 1.050,00 kn. S obzirom da je tužitelju ad. 1 time djelomično udovoljeno zahtjevu, tužitelj ad. 1 da ima pravo zahtijevati zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos od 13. ožujka 2018. godine jer je to dan podnošenja odštetnog zahtjeva do dana 12. studenog 2018. godine kao dana djelomične isplate naknade štete. Tužitelj ad. 1 smatra da njegova pokojna majka ničim nije doprinijela nastanku prometne nesreće u kojoj je izgubila život, u postupku koje je provodilo ODO da je vještačenjem utvrđeno kako se pokojnica kretala u istom smjeru kao i vozilo te da ju je vozilo udarilo sleđa i oborilo na tlo, a potom pregazilo. Nesreća da se dogodila unutar naselja odnosno gradskog kvarta na parkiralištu između zgrada gdje se nikada u prošlosti nije dogodila nesreća ovakvog tipa, pa da stoga pokojnica i nije mogla očekivati da će biti pregažena vozilom doslovce ispred kućnog praga. Tužitelj ad. 1 smatra da mu tuženik na ime naknade štete s naslova duševnih boli radi gubitka majke treba isplatiti dodatni iznos od 60.000,00 kn, na ime naknade štete za izradu grobnice dodatni iznos od 9.500,00 kn, za troškove sahrane dodatni iznos od 1.540,00 kn, na ime troška objave osmrtnice dodatni iznos od 200,00 kn, za trošak kupnje cvijeća dodatni iznos od 450,00 kn, za trošak karmina i klape dodatni iznos od 2.500,00 kn te na ime kamata tekućih od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 13. ožujka 2018. godine do 12. studenog 2018. godine iznos od 5.700,00 kn. Tužiteljica ad. 2 navodi kako smatra da joj tuženik treba na ime naknade štete s naslova duševnih bolova radi gubitka bake isplatiti iznos od 75.000,00 kn te dodatno iznos od 1.500,00 kn na ime naknade imovinske štete radi troška nabave crnine. Radi navedenog tužitelji postavljaju zahtjeve u tužbi.

U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbenom zahtjevu, ističe prigovor suodgovornosti za nastanak štetnog događaja pokojne T. B. zbog nepropisnog kretanja po sredini kolnika protivno odredbi čl. 124. i čl. 125. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojim je propisano da se pješak koji se kreće kolnikom mora kretati što bliže rubu kolnika na način koji ne ometa i ne sprječava promet vozila. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za promet dipl. ing. M. Ž. sačinjenog za potrebe postupka ODO Split broj KR-DO-204/18 da proizlazi kako se pokojna kretala po odvojku ulice M. šetalište po prilaznom kolniku kućnog broja D. 47

oko sredine kolnika, a s obzirom da na mjestu nezgode nema nogostupa za pješake da se ista morala kretati što bliže rubu kolnika na način koji ne ometa vozila. Navodi kako nedvojbeno postoji doprinos pokojne u omjeru od najmanje 30 % jer da se ista kretala bliže rubu kolnika do nezgode da ne bi uopće došlo. Tuženik da je dana 12. studenog 2018. godine isplatio tužitelju ad. 1 iznos od 124.121,13 kn, imajući u vidu suodgovornost pokojne od 30 %, time da je u cijelosti naknadio tužitelju ad. 1 štetu. U odnosu na tužiteljicu ad. 2 tuženik osporava i samo pravo iste na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete, jer da bi ista imala pravo na navedenu naknadu sukladno čl. 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, da je potrebno postojanje trajnije zajednice života, tj. emocionalna, ekonomska i egzistencijalna povezanost, život odvojen od roditelja, a što da ne proizlazi iz dostavljene dokumentacije. Naknada neimovinske štete da se unucima dosuđuje samo izuzetno, a što ovdje nije slučaj. U odnosu na troškove nadgrobnog spomenika tužitelj ad. 1 da je dostavio samo predračun slijedom čega mu je isplaćen iznos od 14.000,00 kn, osporava iznos s osnova naknade štete radi nabave crnine kao previsoko postavljen. Osporava i tijek kamate postavljen tužbenim zahtjevom jer se tužitelj odštetnim zahtjevom zaista obratio tuženiku međutim, da uz isti nije dostavljena dokumentacija, u doba primitka odštetnog zahtjeva tuženik da nije raspolagao svom potrebnom dokumentacijom za ocjenu osnovanosti i eventualne visine postavljenog zahtjeva. Isto tako osporava pravo tužitelja na trošak sastava odštetnog zahtjeva jer taj trošak nije bio potreban. Radi navedenog tuženik predlaže da sud obije zahtjev tužitelja u cijelosti uz osudu tužitelja na snašanje troškova postupka.

Na ročištu održanom dana 16. veljače 2021. godine tužitelj ad. 1 povukao je tužbu u dijelu zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete za izradu grobnice u iznosu od 9.500,00 kn, a tužiteljica ad. 2 zahtjev na ime naknade štete s naslova troška nabave crnine u iznosu od 1.500,00 kn. Tuženik je pristao na povlačenje tužbe u ovom dijelu zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška, međutim, prema stavu ovog suda u pogledu zahtjeva za koji je tužba povučena nije trebalo dosuditi nikakav trošak tuženiku jer u pogledu tog dijela zahtjeva nikakve radnje nisu obavljene i nikakav trošak nije nastao.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta Općinskog suda u Splitu K-1077/18; dopisa tuženika pun. tužitelja od 6. svibnja 2019. godine; podneska putem e-maila pun. tužitelja tuženiku od 3. svibnja 2019. godine te od 23. listopada 2018. godine; dopisa tuženika pun. tužitelja od 12. rujna 2018. godine sa sporazumom o namirenju tužitelja ad. 1 od istog datuma; dopisa tuženika pun. tužitelja od 20. ožujka 2018. godine te obavijesti o primitku odštetnog zahtjeva tuženika od 19. ožujka 2018. godine; zahtjeva tužitelja tuženiku u mirnom postupku od 13. ožujka 2018. godine; potvrde predstavnika stanara D. 43, S. od 25. ožujka 2019. godine;

uvjerenja o prebivalištu MUP-a za tužiteljicu ad. 2 od 10. ožujka 2016. godine; preslika osobne iskaznice tužitelja ad. 1; rodnog lista za tužiteljicu ad. 2; izvatka iz matice vjenčanih za tužitelja ad. 1 i D. P.; računa društva L. d.o.o. S.

ispostavljenog tužitelju ad. 1 od 15. veljače 2018. godine; predračuna društva P.- K. d.o.o. S. od 5. ožujka 2018. godine; računa obrta A. broj 20/1/1 od 28.

veljače 2018. godine; računa društva L. d.o.o. S. od 16. veljače 2018. godine; fotografija lica mjesta na kojem se dogodila predmetna nesreća; presude u predmetu ovog suda Pnš-223/14 od 6. lipnja 2018. godine; presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj 15 Gž-728/18 od 7. studenog 2019. godine; saslušanjem svjedoka I. P. i Ž. P.; saslušanjem tužitelja

ad. 1 i tužiteljice ad. 2 u svojstvu parničnih stranaka.

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja ad. 1 i ad. 2 je djelomično osnovan.

Predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete (tužitelja ad. 1 kao sina pokojne T. B.) i zahtjev za naknadu neimovinske štete tužiteljice ad. 2 (kao unuke pokojne). Nije sporno da je pokojna T. B. smrtno stradala, u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 13. veljače 2018. godine u D. ulici, ispred kućnog broja 47, pokojnu T. teretnim vozilom marke I. –. D. reg. oznake i broja … , vožnjom unatrag, bez da

se prethodno uvjerio da time ne ugrožava i ne ometa druge sudionike u prometu, oborio je vozač tog teretnog vozila I. P., stražnjim izbočenim dijelom vozila – pragom tj. ulaznom stopom tovarnog prostora, udario je i na tlo oborio pješakinju T. B. koja se prilaznim kolnikom kretala u istom smjeru nakon čega ju je pregazio stražnjim lijevim kotačima vozila, uslijed čega je zadobila zgnječenje glave i od toga na licu mjesta preminula. Dakle, majka tužitelja ad. 1 i baka tužiteljice ad. 2, sada pokojna T. B., smrtno je stradala kao pješak u ovoj prometnoj nesreći, njeno prebivalište je upravo neposredno pored mjesta na kojem je poginula, stanovala je u zgradi u S., anagrafske oznake i broja D. 43. Zbog krivnje I. P.

koji je navedene prigode upravljao teretnim vozilom koje je nesporno osigurano kod tuženika, tužitelj ad. 1 i ad. 2 postavljaju zahtjev spram tuženika radi naknade štete koja im je nastala zbog tragične pogibije majke odnosno bake. Nije sporna pasivna legitimacija tuženika, nije sporno da je u mirnom postupku tuženik tužitelju ad. 1 već isplatio iznos od ukupno 124.121,13 kn dana 12. studenog 2018. godine i to na ime naknade neimovinske štete s naslova duševnih bolova radi gubitka majke iznos od 105.000,00 kn; te na ime naknade imovinske štete s naslova uređenja grobnice iznos od 14.000,00 kn, troškova sahrane iznos od 3.609,13 kn, troškova osmrtnice iznos od 462,00 kn te na ime troška nabavka cvijeća iznos od 1.050,00 kn. Tuženik smatra da je pokojna T. doprinijela nastanku štetnog događaja u omjeru od najmanje 30 % jer se nepravilno kretala kolnikom, neposredno prije nesreće, tako da je taj doprinos uračunao i za taj postotak smanjio iznos koji smatra da tužitelju ad. 1 pripada s naslova naknade neimovinske i imovinske štete. Što se tiče tužiteljice ad. 2 i njenog zahtjeva, taj zahtjev je i u mirnom postupku tuženik u cijelosti otklonio smatrajući da tužiteljici ad. 2 kao unuci pokojne T. uopće ne pripada pravo na naknadu štete radi smrti bake jer da između njih uopće i nije postojala trajna zajednica života kao pretpostavka za dosuđenje ove naknade tužiteljici ad. 2.

Dakle, u ovom postupku valjalo je utvrditi, prvenstveno, je li postojao doprinos pokojne T. nastanku predmetne prometne nesreće i ukoliko jest u kojem omjeru je ista suodgovorna. Na ove okolnosti sud je izveo dokaz pregledom kaznenog predmeta ovog suda broj K-1077/18; saslušanjem svjedoka I. i Ž. P. te tužitelja u svojstvu parnične stranke, kao i pregledom fotodokumentacije lica mjesta na kojem se nesreća dogodila.

Protiv vozača I. P. podignuta je optužnica, vodi se kazneni postupak pred ovim sudom, da je kao sudionik u cestovnom prometu, iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa, izazvao opasnost za život i tijelo ljudi pa je time prouzročena smrti pokojne T., dakle, počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu. Dakle, pregledom predmeta ovog suda K- 1077/18 utvrđeno je da isti nije okončan, u ovom postupku valjalo je utvrditi je li pok. Teodora doprinijela nastanku predmetne nesreće, u kojoj je izgubila život, kao pješak. Stranke su u ovom postupku bile suglasne da se u dokazne svrhe koristi vještvo sudskog vještaka za strojarstvo, promet i motorna vozila dipl. ing. M. Ž. (iz kaznenog postupka). Dakle, sudski vještak dipl. ing. M. Ž. u svom vještvu od 26. veljače 2018. godine daje iscrpan nalaz, mišljenje i zaključak vještvu, navodi da se prometna nezgoda dogodila dana 13. veljače 2018. godine u S. oko 10.00 sati, na odvojku ulice M. šetalište, prilazni kolnik pored kbr D. 47. Vozač

teretnog vozila I. P. da je upravljao teretnim vozilom I. D., te da je iz zaustavljenog položaja po sredini prilaznog kolnika ispred kbr D. 47, prednjim dijelom vozila okrenut u smjeru istoka započeo radnju kretanja unatrag u smjeru zapada. Iza tog vozila na udaljenosti oko 5 metara da se, oko sredine kolnika, nalazila pješakinja T. B. koja se kretala usporenim hodom sa štapom, najvjerovatnije u smjeru zapada, tj. iz ulaza u zgradu D. 43, prema zapadu, brzinom od oko 1,8 km/h.

do sraza da je došlo s izbočenim stražnjim dijelom teretnog vozila I., pragom tj. ulaznom stopom tovarnog prostora i tijelom pješakinje, nakon toga pješakinja da je pala na kolnik gdje je stražnjim lijevim kotačem pregažena njena glava od čega je smrtno stradala. Teretno vozilo I. da se u srazu sa pješakinjom kretalo brzinom od oko 12 km/h, nakon sraza, čuvši udar vozač vozila da je reagirao na kočnicu i zaustavio vozilo te pomaknuo vozilo naprijed u mjeru istoka za oko 4 metra. Mjesto sraza vozila I. i pješakinje da se nalazi po sredini kolnika tj. oko 7,4 m od PTM i na 2,50 m južno od sjevernog ruba kolnika, obzirom da uz sjeverni i južni rub prilaznog kolnika D. 47 nema nogostupa za pješake, pješakinja da se mogla kretati kolnikom, ali da se morala kretati što bliže rubu kolnika na način kojim ne ometa promet vozila.

Svjedok I. P., vozač teretnog vozila, u svom iskazu navodi da je on zaista sudjelovao u tragičnom događaju, zajedno sa Ž. P., svojim

bratom, predmetnog dana da je po portunima sakupljao stari papir, došao kombijem na mjesto događaja, te se zaustavio po sredini prolaza između zgrade i reda parkiranih vozila, Ž. da je već bio van kombija i iznio je kartonsku kutiju iz prvog portuna, on da je bio u kombiju na mjestu vozača, Ž. da je stavio tu kartonsku kutiju preko zadnjih vrata kombija i sjeo u kombi, da misli da je pored kontejnera bio neki čovjek koji je sakupljao smeće, boce. Navodi da je ubacio u rikverc, vozilo ima mehanički mjenjač, pogledao na lijevi i desni retrovizor, da nije vidio nikoga sa strane niti iza i da je počeo radnju vožnje unatrag, nekoliko metara, tvrdim da nije vozio brzo, nego pažljivo, dakle, da je napravio 1,5 do 2 metra i da nije osjetio nikakav udar u vozilo nego nešto čudno u vožnji, dakle nakon tih nekoliko metara vožnje unatrag da je osjetio nekakvu blagu senzaciju u vozilu, ne udarac, te da je odjednom vidio ispred sebe štap kojim se starije osobe pomažu pri hodanju, da se zaustavio i krenuo 1,5 m do 2 metra put naprijed, stao, izašao vani te da je vidio da je prešao vozilom preko starije ženske osobe, ista da je bila nepomična i da je bio svjestan što se dogodilo. Dakle, zadnjim dijelom vozila da je udario u ženu, prešao kotačem preko nje, sve da se zbivalo brzo, da je zvao policiju i ne da se sjeća da je bilo nekih ljudi u trenutku tog osjeta, uglavnom, da mu je kasnije neka žena rekla da je ona to vidjela i kazala: "sinko, nisi ti ništa tu mogao napraviti.". Nakon dolaska policije da je napravljen očevid, da nije ženu prekrivao ničim jer ništa nije ni imao. Lice mjesta da mu je dobro poznato, u toj firmi da je 10 godina, a baš na ovom mjestu da je bio sigurno 10-20 puta prije ovog štetnog događaja. Što se tiče njegovih prometnih prekršaja, navodim da je dva puta osuđen zbog konzumacije alkohola, te da ima još dvije prijave koje nisu došle na red.

Svjedok Ž. P. u svom iskazu navodi da je predmetnog štetnog

događaja bio sa bratom – I. P. na poslu, da su skupljali karton odnosno

stari papir, on da je vozio kombi i zaustavio se po sredini prolaza, da je bio u kombiju, on da je iz portuna donio kutiju papira i stavio je u stražnji dio kombija, zatvorio vrata i sjeo na mjesto suvozača, da nije nikoga vidio nikoga oko kombija. Brat da je poduzeo radnju vožnje unatrag, po prilici 2 metra i onda da su osjetili nekakav udar, nešto da je udarilo u zadnji dio kombija, brat da je odmah stao i da su izašli vani te da su vidjeli tragičan prizor, gospođa da je bila pregažena, odmah da su zvali policiju, a nikoga da nije bilo 2-3 minute nakon što su izašli vani, nakon toga da se skupilo ljudi i da su pitali kako se to dogodilo, da nitko nije od tih ljudi rekao da je on bio očevidac samog udara, tako nešto da nije čuo. Navodi da nakon vožnje unazad i udara odnosno osjeta udara, kada je njegov brat zaustavio vozilo, nije više s vozilom kretao niti put naprijed niti unatrag. Lice mjesta da su poznavali i da su tu znali stati, a da nisu funkcionirali na tom dijelu tako da bi on bratu izvana govorio može li krenuti unatrag bez opasnosti, nego bi sjedili u kombiju te bi pogledali sa strane u retrovizore.

Tužitelj ad. 1 u svom iskazu navodi da u stanu u S., D. 43 stanuje neprekidno od 1966. godine do danas, njegova kćer – tužiteljica ad. 2 da se rodila 1985. godine i tu je živjela neprekidno sa njima, kao jedna obitelj, iz stana da je bila odsutna u smislu stanovanja nekih 5-6 godina i u stan da se vratila netom prije razvoda braka. Navodi da se nakon udaje odselila ali opet u S. i da je stalno bila u kontaktu i dolazila kod bake i djeca, da je sa njima bila u perfektnim odnosima. Tragičnog jutra kada se ovo dogodilo da je otišao kupiti kruh do trgovine B. na M. šetalištu, poslije toga sa prijateljima u kafiću R. popio kavu, vratio se do zgrade, da je u povratku sa majkom trebao otići na kavu jer je to bio njihov ritual, na parkiralištu odnosno pored zgrade da je vidio taj kombi i majka da je bila iza kombija smrskane glave, na način da joj je bio prosut mozak. Navodi da je odmah bilo jasno da majci nema pomoći. Dakle, tužitelj ad. 1 nije bio očevidac štetnog događaja, nije vidio samu nesreću, isti je iskazao detaljno o onome što je zatekao dolaskom na lice mjesta, nakon što se ova tragična nesreća dogodila. Navodi u iskazu da je njegova majka inače teško hodala, da je bila stara 83 godine i imala bolesna koljena, da je hodala uz pomoć štapa, ali što se mentalnog stanja tiče da je bila sposobna, potpuno orijentirana i razumna. Navodi da se nikada na tom mjestu od 1966. godine od kada je tamo živio nije dogodila nezgoda, da se niti dva automobila sudarila, a kamoli nešto ovome slično. Navodi da se radi o čistom prilazu portunu odnosno portunima i da to nije nikakva cesta niti prometnica, dakle, upravo da se tu vozila kreću sa pojačanim oprezom. Očito da je njegova majka iz portuna išla preći preko tog dijela i došla u položaj iza kombija, onda da je vozač kombija ne gledajući oborio je i prešao preko nje, ne jednom.

Tužiteljica ad. 2 nije bila očevidac predmetne nesreće, ona je na lice mjesta pristupila po pozivu svog oca, tužitelja ad. 2, ista je iskazala o događajima kojima je svjedočila nakon dolaska na lice mjesta.

Dakle, kada se usporede svi iskazi, svi izvedeni dokazi te vještvo sudskog vještaka Žunića,koje sud drži stručnim, logičnim i uvjerljivim, dolazi se do nedvojbenog zaključka nije postojao apsolutno nikakav doprinos pokojne T. nastanku nesreće u kojoj je izgubila život, isključivi krivac za nastanak nesreće je upravo vozač teretnog vozila I. D. i razlog nastanka nesreće je njegova nepažljiva vožnja koja je do nesreće dovela, ovo proizlazi iz svih izvedenih dokaza.

Prvenstveno je u postupku trebalo odgovoriti na pitanja mjesta i karakteristika prostora na kojem se nesreća dogodila, tuženik navodi da bi se radilo o površini za kretanje motornih vozila, iz fotografija lica mjesta, a nezgoda se dogodila pored zgrade, radi se o stambenom kvartu i gusto naseljenom području S., pored kućnog broja D. 47, pok. T. stanovala je na adresi D. 43, ovim prostorom

ispred zgrade i ulaza u zgradu zaista mogu prometovati vozila, ali u svrhu parkiranja, dakle, prostor je prvenstveno namijenjen kretanju stanara i pješaka, ne radi se o kolniku, ne radi se o parkiralištu, radi se jednostavno rečeno o pristupu zgradi na koji pristupaju i vozila radi parkiranja sa strane, ali je prvenstvena funkcija prostora, i to svi znaju, pristup stanara u samu zgradu, radi se o prostoru ispred ulaza u zgradu. U ovom slučaju, sud drži utvrđenim, da se svaki vozač motornog vozila, s obzirom na narav prostora, treba baš povećanom pažnjom tuda kretati, posebno pazeći na pješake i stanare, a posebno kod vožnje unatrag po tom prostoru, što je ovdje bio slučaj. Na ovom mjestu nema nogostupa, pješak iz zgrade mora stupiti na prostor gdje prolaze i mogu proći vozila, ali se ta vozila tuda moraju kretati posebnim i povećanim oprezom, što ovdje, na nesreću, nije bio slučaj. Dakle, iz svih izvedenih dokaza sud drži utvrđenim da vozač teretnog vozila tragične prigode, skupljajući sa bratom i svjedokom Ž. P.,

stari papir po ulazima zgrada, nije primijenio dužnu pažnju i da je zbog toga došlo do nesreće. Naime, vozač P. je bio zaustavljen sa vozilom, njegov brat je iz ulaza donio kutiju sa starim papirom, stavio istu u stražnji dio kombija, sjeo na mjesto suvozača, a vozač je poduzeo radnju kretanja vozilom unatrag i na taj način udario i kasnije pregazio pokojnu T.. Ovaj kombi nema stražnje staklo i otvoren pogled preko centralnog retrovizora, u ovom slučaju vozaču trebaju služiti bočni retrovizori, a baš zbog te okolnosti i pozicije sa koje je kretao unatrag, vozač je trebao primijeniti dužnu pažnju, koju nije primijenio, da do nezgode ne bi došlo. Naime, njegov brat mu je kao suvozač mogao signalizirati o situaciji iza kombija, on je sam kao vozač mogao većom pažnjom utvrditi stanje putem bočnih retrovizora, očito je sve ovo propušteno, očito se radilo o brzini i nepažnji vozača kombija, jer je općepoznato da prilikom obavljanja poslova dostave, otpreme i slično, vozači dostavnih vozila nerijetko voze prebrzo i nepažljivo. Ovdje se radi o većoj usmjerenosti vozača na obavljanje poslova svog radnog mjesta i prikupljanju starog papira, nego o pažljivom kretanju pored stambenih zgrada i na površini gdje se kreću stanari, djeci i ostali pješaci. Upravo kod situacije da se radi o kretanju vozilom unatrag, kod vještva sudskog vještaka Ž., sud drži da je nepažljivom vožnjom upravo vozač u potpunosti odgovoran za nastanak nesreće, da nema nikakvog doprinosa pokojne T. nastanku nesreće, ista je bila osoba pozne životne dobi, nije se mogla brzo kretati, ali ni očekivati kretanje kombija unatrag, što se očito dogodilo jako brzo. Dakle, sud drži da je vozač kombija u potpunosti odgovoran za nesreću, to proizlazi iz svih izvedenih dokaza, nema suodgovornosti pokojne za nastanak nesreće. Primjenom odredbe čl. 1068. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO), upravo je tuženik kako osiguravatelj teretnog vozila, obvezan naknaditi štetu članovima obitelji poginule osobe, smrtni ishod pješakinje nastao je krivnjom vozača, nepažljivom vožnjom unatrag, dakle, vozilom u pogonu i nema doprinosa pješakinje nastanku štetnog događaja. Pokojna T. bila je osoba pozne životne dobi, kretala se uz pomoć štapa, dakle, sporo i samo je na strani vozača krivnja što je radnju vožnje unatrag poduzeo bez da se uopće uvjeti da tu radnju može obaviti bez opasnosti za druge sudionike u prometu i posebno pješake.

Tužitelj ad.1 je sin pokojne, jedino dijete pokojne, on je stanovao zajedno sa majkom u S., D. 43, još od 1966.godine neprekidno, sa majkom je bio u iznimno dobrim i skladnim odnosima, živjeli su u istom obiteljskom domaćinstvu, što mu tuženik i ne spori. Odredba čl. 1101. ZOO-a propisuje da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). U ovom slučaju, tužitelj ad. 1 kao sin pokojne T. ima pravo na naknadu pravične novčane imovinske štete zbog pogibije majke krivnjom vozača teretnog vozila. Tuženik je tužitelju ad. 1 s ovog osnova isplatio već iznos od 105.000,00 kn, tužitelj smatra da mu ukupno pripada iznos od 165.000,00 kn, ovo osnovanim po pitanju i visine drži i ovaj sud, dakle, upravo taj iznos pripada tužitelju ad. 1 na ime neimovinske štete radi pogibije majke, tuženik je u obvezi tužitelju isplatiti iznos od dodatnih 60.000,00 kn s ovog osnova.

Prema odredbi čl. 1093. ZOO-a, tko prouzroči nečiju smrt, dužan je naknaditi uobičajene troškove njegova pogreba, u ovom slučaju je prilaganjem računa tužitelj ad. 1 dokazao da je zbog smrti majke imao trošak sahrane u iznosu od 5.155,91 kn, kupnje cvijeća iznos od 1.500,00 kn i obavijesti o smrti (osmrtnice) u iznosu od 660,00 kn. Ove troškove uredno je potkrijepio računima (i tuženik mu je dio istih već platio). Što se tiče troškova klape (glazbe) na sahrani i troškova karmina, tužitelj ad. 1 navodi da je trošak klape bio 1.900,00 kn, a ukupan trošak klape i karmina 2.500,00 kn. Ovaj iznos potražuje od tuženika, tuženik mu isti nije platio, a ove troškove i po osnovu i po visini sud smatra dokazanim i primjerenim, po mjesnim običajima, pa mu je i ove troškove tuženik u obvezi platiti. Dakle, ukupno su troškovi sahrane pokojne Teodore iznosili 9.815,91 kn, tuženik je tužitelju ad. 1 u mirnom postupku platio iznos od 5.121,13 kn, tako da bi bio u obvezi tužitelju ad. 1 platiti preostali iznos od ukupno 4.694,78 kn, međutim, kako je (nakon povlačenja tužbe u dijelu zahtjeva za troškove grobnice) tužiteljev zahtjev s osnova imovinske štete u iznosu od 4.690,00, to je tužitelju valjalo ovaj iznos i dosuditi. Dakle, ovaj iznos valja pribrojiti iznosu naknade neimovinske štete od 60.000,00 kn, tako da je tuženik u obvezi platiti tužitelju s naslova naknade imovinske i neimovinske štete ukupan iznos od 64.690,00 kn.

Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju ad. 1 pripadaju i zakonske zatezne kamate, temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon. Tužitelj ad. 1 zakonske zatezne kamate potražuje od dana podnošenja zahtjeva tuženiku, 13. ožujka 2018. godine, kamate mu od tada i pripadaju, kako na naknadu neimovinske, tako i imovinske štete, jer je tuženik već tada imao sve parametre za utvrđenje visine štete. Dakle, na iznos od 64.690,00 tužitelju ad. 1 pripadaju i zakonske zatezne kamate od 13. ožujka 2018. godine do isplate, te je radi navedenog valjalo odlučiti kao u tč. I. izreke ove presude.

Tuženik je tužitelju ad. 1 već u mirnom postupku – dana 12. studenog 2018. godine isplatio na ime imovinske i neimovinske štete ukupan iznos od 124.121,13 kn, tužitelj ad. 1 potražuje zakonske zatezne kamate na ovaj iznos od podnošenja zahtjeva (od tada mu prema stavu suda i pripadaju) pa do isplate 12. studenog 2018. godine. Radi navedenog je valjalo tuženik obvezati da tužitelju za taj period i na isplaćeni iznos plati i zakonske zatezne kamate, ali ne i zakonske zatezne kamate na taj iznos od 13. ožujka 2018. godine pa do isplate, jer je kamate nisu uglavničene pa da je na njih zatražena zakonska zatezna kamata od dana postavljanja zahtjeva do isplate, a ni glavnica iz tog osnova nije plaćena, tako da je za kamate na kamate od 13. ožujka 2018. godine do isplate valjalo odbiti zahtjev tužitelja ad. 1 kao neosnovan. Radi navedenog odlučeno je kao u tč. II. izreke presude, primjenom i odredbe čl. 29. ZOO-a.

Što se tiče zahtjeva tužiteljice ad. 2 spram tuženika, ona od tuženika potražuje naknadu imovinske štete s naslova duševnih bolova radi pogibije bake T., bitno je da odredba čl. 1101. ZOO-a propisuje da u slučaju smrti neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete (osim bračnog druga, djece i roditelja) imaju i braća i sestre, djedovi i bake te unučad i izvanbračni drug, ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života. Tuženik otklanja obvezu da tužiteljici ad. 2 kao unuci pokojne T. isplati naknadu štete radi T. pogibije, negirajući postojanje trajnije zajednice života između njih dvije, prema stavu ovog suda, potpuno neosnovan. Iz evidencije MUP-a vezano za prijave prebivališta za tužitelju ad. 2 proizlazi da je ona od rođenja do 2002. godine bila prijavljena na bakinoj adresi (D. 43),

nakon toga do 2013. godine na adresama u S. (G. 23 i V. 33), a

na bakinoj adresi sve od 2013. godine pa do danas neprekidno.

Tužiteljica ad. 2 u svom iskazu navodi da je sa bakom u zajedničkom domaćinstvu u stanu u S., D. 43, živjela do kraja svoje srednje škole, nakon toga da je

bila kratko kod majke u G. ulici, nakon toga sa svojim suprugom u V. jer se udala, a kod banke u stan da se vratila u prosincu 2010. godine neposredno prije razvoda braka. Djed da je preminuo u lipnju 2010. godine, inače, ona da ima dvije kćeri starosti 12 i 4,5 godine, one da su sa njom čitavo vrijeme i po povratku u bakin stan da su se vratile sa mnom i čitavo vrijeme da su tu. Dakle, da je to kvart u kojem je odrastala, baka da je bila potpuno razumna i trezvena te da je vodila brigu o njima, dočekivala ih sa obrocima i tome slično. Odnosi sa bakom i djedom da su bili idealni, prepuni ljubavi, poštovanja i sklada. Trenutno da nije zaposlena, da inače radi u turizmu, nakon povratka kod bake da je radila sezonski, da joj je baka pomagala u onim periodima financijski kada nije radila, pored ovoga što je pomagala trudom, uglavnom da je baka i kuhala i spremala po kući, baka da se brinula i oko njenih djevojčica, a posebno onda i u potpunosti, kada je tužiteljica radila i nije mogla fizički biti kući. Navodi da trenutno nije u braku i da nije udana, u vrijeme kada se vratila u stan kod bake 2010. godine da je imala stariju kćer, mlađa da se rodila 2016. godine u 1. mjesecu za vrijeme života u predmetnom stanu. Navodi da ove curice imaju svaka svog oca, i da isti plaćaju alimentacije za kćeri, da se sa svojim ocem – tužiteljem ad.1 slaže odlično i da joj on pomaže i oko djece.

Sud poklanja vjeru iskazu tužiteljice ad. 2 kao vjerodostojnom i uvjerljivom, njene navode potvrđuje i njen otac – tužitelj ad.1, a iz svih izvedenih dokaza proizlazi da su tužiteljica ad. 2 i pokojna baka T. dugi niz godine živjele u zajedničkom obiteljskom domaćinstvu, nakon povratka tužiteljice ad. 2 baki, opet su dugi niz godina živjeli skladno u stanu u S., D. 43, u izuzetno harmoničnim obiteljskim odnosima, očito besprijekornim i njihov odnos i život predstavlja školski primjer trajne zajednice života i povezanosti unuke i bake, u ovom slučaju pokojne bake i tužiteljice ad. 2. Dakle, sud drži utvrđenim da je nedvojbeno dokazano da tužiteljica ad. 2 trpi duševne boli radi pogibije bake, da je među njima postojala dugotrajna i neprekinuta zajednica života i da joj kao unuci pokojne pripada pravo na naknadu neimovinske štete radi pogibije bake, pravična naknada ove štete za tužiteljicu ad. 2 upravo predstavlja zatraženi iznos od 75.000,00 kn i sud je stava da joj zatraženi iznos valja u cijelosti dosuditi, na isti joj pripadaju i zakonske zatezne kamate (što je već navedeno vezano za zahtjev tužitelja ad. 1), od dana podnošenja zahtjeva za naknadu u mirnom postupku – 13. ožujka 2018. godine do isplate. Tužiteljica ad. 2 je povukla zahtjev radi naknade imovinske štete s naslova nabavke crnine-žalobne odjeće, pa je to utvrđeno rješenjem, kao i tužitelj ad. 1 vezano za razliku troška nabavke grobnice, sve temeljem odredbe čl. 193. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP). Za ovaj dio zahtjeva za koji je tužba povučena nije trebalo obvezati tužitelje da naknade parnični trošak tuženiku, jer se nije posebno o tome raspravljalo i vezano za to nisu nastali tuženiku nikakvi troškovi.

Zahtjev tužitelja vezano za trošak zastupanja po odvjetniku u mirnom postupku u iznosu od 2.500,00 kn sa kamatama valjalo je odbiti kao neosnovan, jer se ne radi o mogućnosti postavljanja posebnog zahtjeva, nego je o tom trošku valjalo odlučiti rješenjem po pitanju naknade troškova cjelokupnog postupka.

Obistinjeni parnični trošak tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. i čl.155. ZPP-a, tužitelji nisu uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva radi čega nisu nastali posebni troškovi. Dakle, tužiteljima je obistinjen trošak sastava zahtjeva tuženiku prije podnošenja tužbe u iznosu od 2.500,00 kn; sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn; sastava jednog obrazloženog podneska u iznosu od 2.500,00 kn; pristupa na ročište od 22. siječnja 2020. godine u iznosu od 1.250,00 kn (50%); zastupanja na 4 ročišta u iznosu od po 2.500,00 kn; 10% na ime zastupanja druge osobe u iznosu od 1.875,00 kn; 25% PDV-a u iznosu od 5.156,25 kn; sudske pristojbe tužbe u iznosu od 1.800,00 kn i sudske pristojbe presude u istom iznosu (sve vezano za v.p.s. od ukupno 142.190,00 kn) ; što ukupno zbrojeno daje iznos od 29.381,25 kn, koliko je na ime naknade parničnog troška tuženik obvezan ukupno isplatiti tužiteljima ad. 1 i ad. 2.

U Splitu, 1. travnja 2021. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava odluke obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje smatra se da je dostava odluke obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika