Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split

Pp J-3950/2020-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Ljiljani Vuko, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Milene Longo te Lidije Čvrk kao zapisničarke u prekršajnom predmetu prema maloljetnicima D.C. i I.K. zbog prekršaja iz članka 6. i članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine", broj 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), povodom optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Prve policijske postaje Split pod br. ….. od 11. studenog 2020. u žurnom postupku, nakon ispitivanja maloljetnika u nazočnosti roditelja i zakonskih zastupnika, dana 1. travnja 2021.

r i j e š i o  j e

prema maloljetniku: D.C., OIB: ….., sin A. i A., djev. G., oboje zajedničkog prezimena C., rođen ….. s prebivalištem u S., završio I. razred škole, uzdržavan od roditelja, srednjeg imovnog stanja, prekršajno sankcioniran. Temeljem članka 69. stavka 2. točke 6. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07, 39/13, dalje PZ-a),

p r i m j e nj u j e  s e  o d g o j n a  m j e r a

P O S E B N E  O B V E Z E

da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili na poslove komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju od 30 sati u razdoblju od 3 mjeseca na način da ne ometa njegovo školovanje ili zaposlenje.

prema maloljetniku: I.K., OIB: …., sin P. i V., djev. V., oboje zajedničkog prezimena K., rođen ….. u Z., s prebivalištem u S., učenik II. razreda ... gimnazije "M.M." u S., uzdržavan od roditelja, dobrog imovnog stanja, prekršajno nesankcioniran.

Temeljem članka 68. stavka 1. Prekršajnog zakona (dalje PZ-a).

p r i m j e nj u j e  s e  o d g o j n a  m j e r a

S U D S K O G  U K O R A

Troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

PU splitsko-dalmatinska, Prva policijska postaja Split podnijela je ovom sudu optužni prijedlog pod gore navedenim brojem prema maloljetnicima D. C. i I. K., zbog toga što je 2. studenog 2020. oko 20:30 u S., mlt. D. C. na naročito drzak nepristojan način narušio javni red i mir, da nakon što je "škljocao" upaljačem oko glave mlt. I. K., istog je izgurao iz gradskog autobusa linije broj 3, nakon čega je na autobusnoj stanici došlo do međusobnog fizičkog sukoba na način da su jedan drugoga udarali rukama i nogama po tijelu, a daljnji fizički napad spriječio je slučajni prolaznik, prilikom čega je mlt. I.K. zadobio vidljive ozljede u vidu hematoma, što je u suprotnosti sa člankom 6. i člankom 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

čime je mlt. D.C. počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a mlt. I.K. počinio prekršaj iz članka 13. istog Zakona.

Maloljetnik D.C. ispitan pred ovim sudom naveo je da je navedene prigode bio u autobusu linije broj 3 sa dva prijatelja, u autobusu da je bio i A.O. njegov poznanik i I.K., kojeg do tada nije poznavao, da je sjedio iza I. te iz "zezancije" škljocao upaljačem iza I. glave i to više puta, da je to I. razljutilo i uznemirilo, nakon čega da ga je I. uzeo za džep jakete pri čemu da je došlo do pucanja džepa, potom da ga je I. opalio šakom no, da se ne sjeća u kojem dijelu tijela. Nakon toga, da je njemu "skočio tlak" pa je rekao I. da na iduću stanicu izađu da to razriješe, da je I. prilikom izlaska iz autobusa, gurnuo prema izlazu te dolaskom na autobusnu stanicu da je došlo do međusobne tuče na način da su se udarali nogama i rukama po glavi i tijelu. Sve to da je trajalo vrlo kratko te nakon što je do njih došao čovjek koji je vidio da se nešto dešava, oni su prestali sa tučom. Naveo je da mu je žao što je narušavao javni red i mir na naročito drzak način, da je svjestan neprimjerenosti svog ponašanja te je istaknuo da ovo nije njegov stil ponašanja.

Maloljetnik I. K. ispitan pred ovim sudom naveo je da je točno da je navedene prigode bio u autobusu linije broj 3, također da je bio i njegov susjed A. I D. sa još dva prijatelja, A . da je sjedio ispred njega a D. iza. U jednom trenutku da je čuo kako D. govori prijatelju da mu zapali kosu što je ovaj odbio, no nakon nekog vremena i nakon što je palio neke papiriće i bacao kroz prozor, upaljačem da mu je zapalio kosu na potiljku. Odmah potom da se obratio D. I rekao da "što radi", uz napomenu da D. nije poznavao, no nakon što ga je D. držao za ruku, a potom ga guranjem izveo iz autobusa te ga na autobusnoj stanici prvi udario na način da ga je udarao rukama i nogama po abdomenu i glavi, deset I više puta, D. da je uzvratio na način da ga je udario jednom glavom u glavu, a drugi put koljenom u glavu, a dva puta nogom u tijelo.

Dodao je da je njihov sukob prestao prije nego je došao prolaznik sa suprotne strane ulice koji je vidio da se nešto dešava, no, da nije bilo potrebe da ih sprječava u daljnjem sukobu. Također je naveo da je prilikom ovog događaja on zadobio ozljede na licu u vidu hematoma, a što je razvidno iz medicinske dokumentacije koju je sudu dao na uvid. Naveo je da mu je žao što je došlo do ovog događaja, što je postupio na naprijed opisani način no, smatra kako nije imao puno izbora u smislu da zove roditelje ili policiju, obzirom da ga je D. udario odmah nakon što ga je izgurao iz autobusa te da se on udarcima koje je zadao D. branio. Inače da nije prekršajno kažnjavan, da je prvi put na sudu, da je vrlo dobar učenik II. razreda ... gimnazije "M.M.", u slobodno vrijeme da se bavi sportom.

Na upit suda I. K. je li oštetio D. jaknu, odgovorio je potvrdno, dok je na daljnji upit je li prvi udario D., odgovorio da, koliko se sjeća nije već da je samo trznuo rukom kada ga je D. uzeo za ruku da bi se izmakao.

Na upit suda D. C. da opiše njihov sukob po izlasku iz autobusa, maloljetnik je odgovorio da je I. odmah skinuo masku te da je došlo do međusobnog udaranja rukama i nogama po tijelu i glavi, da je neke udarce od strane I. pokušao blokirati kako bi ih izbjegao.

Nadalje je izvršena radnja suočenja između maloljetnika pri čemu su D.C. i I. K. naveli da u cijelosti ostaju pri svojim obranama te su obojica tvrdila da se događaj zbio onako kako su naprijed opisali.

Mlt. D.C. je dodao da je moguće da ga je I. slučajno udario prilikom izvlačenja ruke iz njegove ruke no, u svakom slučaju da želi da se ovaj postupak završi ako je to moguće na održanom ročištu.

Također su oba maloljetnika iskazali da su se netom poslije ovog događaja jedan drugome ispričali.

U nastavku postupka, kako bi se otklonili prijepori u obranama maloljetnika, sud je u svojstvu svjedoka ispitao A.O.

Svjedok mlt. A.O. ispitan u nazočnosti majke i zakonske zastupnice I.O. te u Nazočnosti oba maloljetnika, naveo je da je navedene prigode bio u autobusu linije broja 3 koja ide od B. prema centru I.. U autobusu da su bili D. i još dva prijatelja kao i I.K., da je sjedio nasuprot Ivana, da su se tijekom vožnje D. i prijatelji malo šalili sa upaljačem oko I. glave, na način da je D. više puta istim kresnuo no da mu pritom nije zapalio kosu. I. da je to naljutilo, no da je bio ljut i D. te da nije vidio da bi se oni u autobusu naguravali. Nakon što su izašli iz autobusa na stanici, D. da je prvi udario I. nekoliko puta po glavu I tijelu, nakon čega da je I. reagirao na način da je D. zadao tri-četiri udarca, jedan put glavom, a dva-tri puta nogom u tijelo te da su se prestali tući nakon što je do njih došao slučajni prolaznik i rekao im da se ne tuku.

Na upit suda svjedoku je li D. gurao I. iz autobusa, odgovorio je da ga je gurnuo samo jedanput, dok je na daljnji upit je li primijetio da bi I. imao ozljede, odgovorio da mu je vidio puknutu usnicu. Maloljetnici nakon što su čuli iskaz svjedoka, izjavili su da nemaju primjedbi na njegov iskaz kao ni daljnjih dokaznih prijedloga.

Na osobne okolnosti maloljetnika i obiteljske prilike u kojima žive, ispitani su nazočni roditelji i zakonski zastupnici maloljetnika.

A. ., otac mlt. D. C. naveo je da sa D. u odgojnom smislu do sada nije imao posebnih problema pa vjeruje da će tako biti i ubuduće. U odnosu na predmetni događaj naveo je kako vjeruje da se radilo o izoliranom slučaju koji je odraz prvenstveno njegove nepromišljenosti i nezrelosti. U svakom slučaju da D. ponašanje, kako u autobusu, počev od "škljocanja" sa upaljačem iza I.glave, kao roditelj osuđuje budući da je to završilo daljnjim protupravnim ponašanjem. Ipak, da vjeruje da je D. iz ovoga izvukao pouku i da će se ubuduće kloniti ovakvog ili sličnog postupanja. Osim D. da ima stariju kćer, u obitelji da je samo supruga zaposlena, materijalna situacija da im je dobra, a odnosi u obitelji da su odlični. P.K., otac mlt. I.K., naveo je da do sada nije imao nikakvih problema sa sinom, da je urednog ponašanja u kući, a izvan kuće uzornog I zaštitničkog ponašanja, prvenstveno prema mlađima od sebe jer i sam ima dvije mlađe sestre. U odnosu na predmetni događaj naveo je kako vjeruje da je isti odraz spleta okolnosti, budući da I. da nije sklon ekscesnom ponašanju, da je njegovo ponašanje bilo prvenstveno obrambenog karaktera, no da kao roditelj I. oonašanje ne opravdava. Dodao je da je on predmetni događaj prijavio policiji unatoč tome što I. nije inzistirao na tome, iz razloga kako bi institucije bile upoznate sa sudionicima samog događaja te kako se isti više ne bi ponovio. Na kraju je naveo da su supruga i on zaposleni, materijalna situacija da im je dobra, kao i odnosi u obitelji.

Na kraju je izvršen uvid u obavijesti Prve policijske postaje Split, službene zabilješke, prijavu ozljede/bolesti na ime I.K. izdanu od zavoda 3. prosinca 2020., prekršajnu evidenciju Ministarstva iz koje je razvidno da mlt. D. C. sankcioniran odgojnom mjerom sudskog ukora u predmetu ovog suda broj zbog prekršaja iz čl. 90. stavke 1. točke 3. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja, dok mlt. I.K. nije prekršajno sankcioniran kao i u kompletan spis.

Temeljem ovako provedenog postupka, odnosno ocjenom obrana oba maloljetnika te iskaza ispitanog svjedoka svakog pojedinačno te dovodeći ih u međusobnu svezu kao i uvidom u kompletan spis, nedvojbeno je utvrđeno da su se u ponašanju maloljetnika ostvarila obilježja prekršajnog djela koje im se stavlja na teret zbog čega im je trebalo izreći primjerenu odgojnu mjeru.

Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da se predmetni događaj dešavao u autobusu javnog gradskog prijevoza JGP "P." S. na redovnoj liniji u nazočnosti ostalih putnika u autobusu, a nastavno na ulici D.R., dakle, na javnom mjestu te da je povod predmetnom događaju bilo neprimjereno ponašanje mlt. D.C. tijekom vožnje prema I.K..

Mlt. D.C. nije negirao da je sporne prigode u gradskom autobusu "iz zezancije škljocao upaljačem iza glave I.K.", što je I. razljutilo I uznemirilo te nakon što ga je I. prvi uzeo za džep jakne i istu mu oštetio, prilikom izlaska iz autobusa da je I. gurnuo prema izlazu, a dolaskom na autobusnu stanicu da je došlo do međusobne tuče na način da su se udarali nogama i rukama po glavi i tijelu, a potrebno je navesti da se stupanj drskosti i nepristojnosti ocjenjuje prema shvaćanju javnog mnijenja, dok značajnu ulogu u ocjeni ponašanja ima način izvršenja radnje maloljetnika, a tijekom postupka je

nesporno utvrđeno da je maloljetnik odmah po izlasku iz autobusa prvi udario mlt. I.K. po glavi I tijelu, što je potvrdio i ispitani svjedok A.O., iz čijeg iskaza proizlazi da nakonšto je D. u autobusu upaljačem više puta "kresnuo oko I. glave", što je I. naljutilo, nakon što su izašli iz autobusa na stanici, D. da je zadao tri-četiri udarca I., nakon čega je i I. zadao tri-četiri udarca D. te da su sa tučom prestali nakon što je do njih došao slučajni prolaznik i spriječio ih, da je primijetio da I. ima ozljede, a što je vidljivo iz medicinske dokumentacije zavoda Ordinacije opće medicine E.M., iz koje proizlazi da je I.K. u tučnjavi zadobio ozljede, koji dokaz sud prihvaća kao relevantan pisani dokaz pa sud smatra nesporno utvrđenim da je mlt. D.C. sporne prigode ostvario obilježja prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Člankom 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da prekršaj čini onaj tko se na javnom mjestu ponaša na naročito drzak i nepristojan način vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir.

Nadalje, sud drži nedvojbeno utvrđenim da je mlt. I.K. sporne prigode svojim ponašanjem ostvario obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Člankom 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da prekršaj čini onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

Naime, maloljetnik nije negirao da je sporne prigode, nakon što ga je D. guranjem izveo iz autobusa te ga na autobusnoj stanici prvi udario na način da ga je udarao rukama i nogama po abdomenu i glavi, D. uzvratio na način da ga je jednom udario glavom o glavu, drugi put koljenom u glavu te dva puta nogom u tijelo, što je u suglasju s iskazom ispitanog svjedoka A.O., iz čijeg iskaza proizlazi da je maloljetnik D. zadao tri-četiri udarca, jedanput glavom a dva-tri puta nogom u tijelo pa obranu maloljetnika da se na opisani način branio od D. udaraca, sud drži neosnovanom i navedenoj prvenstveno radi izbjegavanja prekršajne odgovornosti, posebno analizirajući verziju i dinamiku konkretnog događaja, pri tom cijeneći količinu i jačinu napada od strane maloljetnika prema Dinu, to sud drži nedvojbeno utvrđenim da je i mlt. I.K. počinio prekršaj koji mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret.

Kako sud tijekom provođenja postupka nije nedvojbeno utvrdio da bi mlt. D. C. "palio kosu I.K." budući je maloljetnik te navode negirao, a to ne proizlazi ni iz iskaza ispitanog svjedoka, koji je naveo da je D. upaljačem više puta "kresnuo oko I. glave" no da mu pritom nije zapalio kosu, to su ti navodi zamijenjeni riječju "škljocanjem oko glave", pritom u bitnom ne mijenjajući identitet optužbe. Prilikom izbora odgojne mjere za maloljetnike, sud je imao u vidu odredbe članka 66. i članka 67. PZ-a iz kojih proizlazi da je svrha maloljetničkih sankcija pružanje zaštite, brige, pomoći nadzora, te osiguranje izobrazbe maloljetnog počinitelja prekršaja, kako bi se utjecalo na njegov odgoj, razvijanje njegove cjelokupne ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti, kao i to da se odgojne mjere primjenjuju kada je potrebno utjecati na maloljetnikovu ličnosti i ponašanje mjerama upozorenja, usmjeravanjem ili drugim primjerenim mjerama.

Cijeneći navedeno sud je uzeo u obzir osobne i obiteljske prilike oba maloljetnika, njihovu dob u vrijeme učina, odnos prema počinjenom djelu, težinu dijela te okolnost njegova počinjenja. Sud je uzeo u obzir da su maloljetnici pred sudom iskazali svijest o neprimjerenosti svog ponašanja te žaljenje što je došlo do predmetnog događaja i njihovog protupravnog ponašanja, da su se neposredno nakon ovog događaja jedan drugome ispričali, a također da oba maloljetnika žive u urednom obiteljskom okruženju te da nisu skloni ekscesnom ponašanju, što proizlazi iz iskaza njihovih roditelja. Nadalje, sud je uzeo u obzir da je mlt. D.C. prekršajno sankcioniran odgojnom mjerom sudskog ukora, što je utvrđeno uvidom u evidenciju Ministarstva, dok je uvidom u navedenu evidenciju utvrđeno da mlt. I.K. nije prekršajno sankcioniran te da je mlt. D.C. u počinjenju predmetnog prekršaja iskazao upornost i drskost, radi čega je sud prema njemu primijenio odgojnu mjeru posebne obveze iz članka 69. stavka 2. točke 6. PZ-a, da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili na poslove komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju od 30 sati na način da ne ometa njegovo školovanje ili zaposlenje, dok je prema mlt. I.K., uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, primijenio odgojnu mjeru sudskog ukora iz članka 68. stavak PZ-a držeći da će sudski ukor kao blaža mjera djelovati odgojno I preventivno na maloljetnika da ne ponavlja slične radnje, odnosno da će se primjenom ovako blaže odgojne mjere u konkretnom slučaju postići svrha vođenja postupka prema navedenom maloljetniku.

Nadalje je člankom 69. stavkom 1. PZ-a regulirano da sud može maloljetniku odrediti jednu ili više posebnih obveza ako ocijeni da će njihovom primjenom pozitivno utjecati na maloljetnika i njegovo ponašanje. Stoga je sud u odnosu na mlt. D.C. bio mišljenja da će se u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, upravo izricanjem odgojne mjere posebne obveze iz članka 69. stavka 2. točke 6. PZ-a ostvariti svrha izricanja odgojnih mjera posebnih obveza iz citiranog članka PZ-a, odnosno da će se izricanjem upravo te mjere pozitivno utjecati na navedenog maloljetnika i njegovo ponašanje posebno u smislu jačanja osobne odgovornosti, čime će se u konačnosti postići svrha vođenja ovog postupka. Temeljem članka 69. stavak 3. PZ-a posebne obveze mogu trajati najdulje 6 mjeseci i ne smiju ometati maloljetnikovo školovanje ili zaposlenje. Izvršenje odgojne mjere navedene posebne obveze provodit će se uz nadzor Centra S., koji će o tome izvještavati ovaj sud.

Mlt. D.C. se posebno upozorava da ga se zbog skrivljenog neispunjavanja obveze može uputiti u Centar za odgoj sukladno članku 69. stavku 5. PZ-a.

Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji na odredbi članka 227. stavka 4. PZ-a, te troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog

suda jer maloljetnici nemaju vlastite prihode ni imovinu.

Stoga je i odlučeno kao u izreci ove odluke.

Splitu, 1. travnja 2021.

Zapisničarka

Sutkinja

Lidija Čvrk, v.r.

Ljiljana Vuko v.r.

Viša sudska savjetnica

Milena Longo v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu, a putem ovog

suda, bez takse u dva istovjetna primjerka.

Dostaviti: maloljetnicima, ovlaštenom tužitelju, Centru za

socijalnu skrb Split po pravomoćnosti ove odluke, u spis.

Za točnost otpravka - ovlaštena službenica Lidija Čvrk