REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1847/2017-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. L. iz G., ..., OIB: ..., zastupane po punomoćniku K. G., odvjetniku u Ž., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, Građansko-upravnom odjelu, radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-589/16-3 od 7. veljače 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji broj P-6/16 od 14. lipnja 2016., na sjednici održanoj 31. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se toč. I. izreke presude i rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj Gž- 589/16-3 od 7. veljače 2017. te toč. I. presude Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji broj P-6/16 od 14. lipnja 2016. i tužba se u tom dijelu odbacuje.
II. Odbacuje se revizija tuženice u dijelu kojim pobija toč. II. izreke presude i rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-589/16-3 od 7. veljače 2017., kao nedopuštena.
III. Prihvaća se revizija tuženice te se preinačuju toč. I. (u dijelu odluke o troškovima postupka) i toč. III. izreke presude i rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-589/16-3 od 7. veljače 2017. te toč. III. presude Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji broj P-6/16 od 14. lipnja 2016. i rješava:
Tužiteljica je dužna tuženici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 3.187,50 kuna, u roku od 15 dana.
IV. Svaka stranka snosi svoje troškove revizijskog postupka.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„Utvrđuje se da tužiteljica M. L. iz G., ..., polaže pravo na obnovu stambene zgrade, pomoćnih i gospodarskih zgrada na nekretnini upisanoj u z.k. ul. 2976 k.o. G. k.č. br. 1168 kuća, dvorište i oranica u selu sa 3441 m2 i to njihovim popravkom.
Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da donese odluku prema kojoj će se stambena zgrada, pomoćne i gospodarske zgrade tužiteljice na navedenoj nekretnini obnoviti popravkom prema uvjetima određenim u Odluci ministrice graditeljstva i prostornog uređenja od 10. rujna 2014. godine Klasa: 361-07/14-02/1131, Ur. broj: 531-01-14-1, u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn (slovima: tritisućesedamstotinapedesetkuna) u roku od 15 dana.“
Drugostupanjskom je presudom i rješenjem suđeno i odlučeno:
„I. Odbija se djelomično žalba tužene, te se potvrđuje prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da tužiteljica M. L. iz G. polaže pravo na obnovu stambene zgrade, pomoćnih i gospodarskih zgrada na nekretnini upisanoj u zk. ul. 2976 k.o. G. k.č. br.1168 kuća, dvorište i oranica u selu sa 3441 m2 i to njihovim popravkom kao i u odluci o parničnom trošku.
II. Djelomično se uvažava žalba tuženika te se ukida prvostupanjska presuda u dijelu u kojem se nalaže tuženoj Republici Hrvatskoj da donese odluku prema kojoj će se stambena zgrada, pomoćne i gospodarske zgrade tužiteljice na navedenoj nekretnini obnoviti popravkom prema uvjetima određenim u odluci ministrice graditeljstva i prostornog uređenja od 10. rujna 2014.
III. Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadu troška žalbe u iznosu od 937,50 kuna."
Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) podnijela tuženica, radi pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da se pobijana presuda i rješenje preinače u smislu revizijskih navoda ili ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.
U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže odbiti reviziju tuženice kao neosnovanu. Traži troškove na ime sastava odgovora na reviziju.
Revizija tuženice je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.
U čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.
Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.
Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je revizija i podnesena.
Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi su, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, prihvatili tužbeni zahtjev ocijenivši da se u konkretnom slučaju radi o pravnoj stvari koja ide u sudsku nadležnost te da nema pretpostavki iz čl. 16. st. 1. i 2. ZPP iz razloga jer je čl. 20. st. 3. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko- srijemske županije ("Narodne novine", broj: 77/14 – dalje: Zakon o sanaciji) propisano da odluka o obnovi nije upravni akt, slijedom čega je za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan sud.
Tuženica u izvanrednoj reviziji podnesenoj protiv drugostupanjske presude suštinski postavlja pravno pitanje - jesu li u sporovima u kojima tužitelji traže utvrđenje postojanja prava na obnovu te posljedično obnovu stambenih zgrada na temelju odredbe čl. 20. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije („Narodne novine“, broj: 77/15, u daljnjem tekstu Zakon o saniranju) nadležni za postupanje redovni (općinski) ili upravni sudovi?
Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja tuženica se poziva na nejedinstvenu sudsku praksu o tom pitanju.
Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da je postavljeno pravno pitanje u izvanrednoj reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Odredbom čl. 20. st. 3. Zakona o saniranju propisano je da odluka o obnovi nije upravni akt, slijedom čega nižestupanjski sudovi zaključuju da odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, kod primjene Zakona o saniranju, radi o sporu koji je u sudskoj nadležnosti jer inače stranke, koje imaju pravo na obnovu i popravak na temelju Zakona o saniranju, ne bi imale drugu pravnu zaštitu. Točno je da prema odredbi čl. 20. st. 1. Zakona o saniranju o popravku zgrade, isplati novčanih sredstava umjesto popravka, odnosno uklanjanju zgrade i izgradnji nove zgrade, pristupa se na osnovi odluke o obnovi koju donosi ministar nadležan za graditeljstvo i prostorno uređenje.
Nadalje, odredbom čl. 20. st. 2. Zakona o saniranju propisano je da se odluka o obnovi iz stavka 1. istog članka donosi u skladu s programom, a obzirom na činjenično stanje zgrade koje zapisnikom sačinjenim na listu mjesta utvrdi ovlašteni inženjer građevinarstva te činjenica koju utvrdi ministarstvo za poslove graditeljstva i prostornog uređenja, a nakon dobivanja suglasnosti vlasnika odnosno posjednika zgrade.
Člankom 20. st. 3. Zakona o saniranju određeno je da odluka o obnovi iz stavka 1. nije upravni akt.
Prema ocjeni ovog revizijskog suda pogrešno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 – dalje: ZUP), odnosno da je primjena ZUP isključena.
Naime, odredbom čl. 122. ZUP propisano je da se protiv odluke čelnika tijela može izjaviti prigovor, o kojem prigovoru prema čl. 122. st. 3. ZUP čelnik tijela odlučuje rješenjem u roku od 8 dana od dana izjavljivanja prigovora. Prema odredbi čl. 122. st. 4. ZUP protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru se može izjaviti žalba, a protiv drugostupanjskog rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor, a ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti odmah upravni spor. Slijedom navedenog proizlazi da se u konkretnom slučaju, bez obzira na odredbu čl. 20. st. 3. Zakona o saniranju, a prema odredbi čl. 12. st. 3. ZUP, radi o upravnoj nadležnosti i na temelju čl. 16. st. 2. ZPP rješavanje ovakvog spora nije u nadležnosti suda. Istovjetno pravno shvaćanje ovaj sud je već ranije zauzeo u odluci broj Rev 210/2017-2 od 20. studenoga 2018.
Budući da je pravno shvaćanje drugostupanjskog i prvostupanjskog suda o postavljenom pravnom pitanju u suprotnosti s već zauzetim pravnim shvaćanjem ovoga suda o tom pravnom pitanju, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 394. st. 2. ZPP ukinuo nižestupanjske presude u dijelu kojim je utvrđeno da tužiteljica polaže pravo na obnovu stambene zgrade, pomoćnih i gospodarskih zgrada njihovim popravkom i u tom istom dijelu odbacio tužbu pa je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
U odnosu na dio revizije kojim se pobija toč. II. izreke drugostupanjske presude i rješenja, valja reći da je odredbom čl. 392. st. 2. ZPP propisano da je revizija iz čl. 382. st. 1. ovog zakona nedopuštena ako ju je podnijela osoba koja nije ovlaštena na podnošenje revizije ili osoba koja se odrekla prava na reviziju ili ako osoba koja je podnijela reviziju nema pravni interes za podnošene revizije, odnosno ako postoje drugi razlozi zbog kojih podnesci stranaka općenito ili revizija nisu dopušteni. To opće pravilo se na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP primjenjuje i na reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP (tako i u odluci ovoga suda broj Rev 1691/15-2 od 16. siječnja 2018.).
Kako je tužbeni zahtjev tužiteljice ukinut toč. II. izreke drugostupanjske presude i rješenja u dijelu kojim se traži da se naloži tuženici da donese odluku prema kojoj će se stambena zgrada, pomoćne i gospodarske zgrade tužiteljice obnoviti prema uvjetima iz odluke nadležne ministrice, tuženica nema pravni interes za podnošenje revizije u odnosu na taj dio. Stoga je na temelju čl. 392. st. 2. i čl. 392.b. st. 1. ZPP u tom dijelu reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u toč. II. izreke.
Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 166. st. 2. ZPP pa su tuženici dosuđeni troškovi zastupanja u iznosu 3.187,50 kuna. Pri dosudi parničnih troškova tuženici uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora, dok je visina troškova zastupanja dosuđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje Tarifa). Tako su tuženici dosuđeni troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu 750,00 kuna (Tbr. 8. Tarife), zastupanja na ročištima održanim 9. veljače 2016. i 17. svibnja 2016. svaki u iznosu 750,00 kuna (Tbr. 9 Tarife) te sastava žalbe u iznosu 937,50 kuna (Tbr. 10/1. Tarife), što ukupno iznosi 3.187,50 kuna, pa je odlučeno kao u točki III. izreke.
Nadalje, imajući u vidu djelomičan uspjeh tuženice u revizijskom postupku od 50%, na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove revizijskog postupka. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke.
U Zagrebu, 31. ožujka 2021.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
