REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2579/2019-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. K. iz G., OIB:..., koju zastupa punomoćnik K. G., odvjetnik u Ž., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, radi utvrđenja i izvršenja činidbe, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-320/2018-2 od 12. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji broj P-317/17 od 28. prosinca 2017., u sjednici održanoj 31. ožujka 2021.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-320/2018-2 od 12. ožujka 2019. i presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji broj P-317/17 od 28. prosinca 2017. i odbacuje se tužba.

II. Tužitelj je dužan tuženici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu 3.937,50 kuna u roku od 15 dana.

III. Tužiteljica je dužna tuženici naknaditi trošak sastava revizije u iznosu 1.125,00 kuna u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"1. Utvrđuje se da tužitelj polaže pravo na obnovu stambene zgrade izgrađene na nekretnini upisanoj u z.k. ul. br. 1356 k.o. G. na k.č. br. 104/2 u G., ....

2. Nalaže se tuženiku da donese odluku prema kojoj će se stambena zgrada sagrađena na k.č. br. 104/2 a u sklopu nekretnine upisane u z.k. ul. br. 1356 k.o. G. na adresi u G., .... obnoviti o trošku tuženika kao i da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.018,75 kn, sve navedeno u roku 15 dana po pravomoćnosti ove presude."

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji, poslovni broj P-317/17 od 28. prosinca 2017.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja H. K. za naknadom parničnog troška na ime sastava odgovora na žalbu."

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog pravnog pitanje koje smatra važnim za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana u njegovoj primjeni. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti nižestupanjske presude i odbaciti tužbu, a tužitelju naložiti da tuženici naknadi parnični trošak i trošak sastava revizije.

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio reviziju odbaciti kao nedopuštenu i zatražio naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

Revizija je osnovana.

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je revizija i podnesena.

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi su, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, prihvatili tužbeni zahtjev ocijenivši da se u konkretnom slučaju radi o pravnoj stvari koja ide u sudsku nadležnost te da nema pretpostavki iz čl. 16. st. 1. i 2. ZPP iz razloga jer je čl. 20. st. 3. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko- srijemske županije ("Narodne novine", broj 77/14 – dalje: Zakon o sanaciji) propisano da odluka o obnovi nije upravni akt, slijedom čega je za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan sud.

Tuženica u izvanrednoj reviziji podnesenoj protiv drugostupanjske presude postavlja pravno pitanje: “Jesu li u sporovima u kojima tužitelji traže utvrđenje prava na obnovu i obnovu stambenih zgrada temeljem odredbe čl. 20. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije (Narodne novine, broj: 77/14, u daljnjem tekstu Zakon o saniranju) za rješavanje nadležan redovan (općinski) ili upravni sud?“.

Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja tuženica se poziva na odluku revizijskog suda broj Rev-210/2017-2 od 20. studenoga 2018. i ističe da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o postavljenom pravnom pitanju nepodudarno sa pravnih shvaćanjem revizijskog suda u navedenoj odluci.

Odredbom čl. 20. st. 3. Zakona o saniranju propisano je da odluka o obnovi nije upravni akt, slijedom čega nižestupanjski sudovi zaključuju da odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, kod primjene Zakona o saniranju, radi o sporu koji je u sudskoj nadležnosti jer inače stranke, koje imaju pravo na obnovu i popravak temeljem Zakona o saniranju, ne bi imale drugu pravnu zaštitu. Točno je da prema odredbi čl. 20. st. 1. Zakona o saniranju o popravku zgrade, isplati novčanih sredstava umjesto popravka, odnosno uklanjanju zgrade i izgradnji nove zgrade, pristupa se na temelju odluke o obnovi koju donosi ministar nadležan za graditeljstvo i prostorno uređenje.

Nadalje, odredbom čl. 20. st. 2. Zakona o saniranju propisano je da se odluka o obnovi iz stavka 1. istog članka donosi u skladu s programom, a obzirom na činjenično stanje zgrade koje zapisnikom sačinjenim na listu mjesta utvrdi ovlaštenik inženjer građevinarstva te činjenica koju utvrdi ministarstvo za poslove graditeljstva i prostornog uređenja. a nakon dobivanja suglasnosti vlasnika odnosno posjednika zgrade.

Člankom 20. st. 3. Zakona o saniranju određeno je da odluka o obnovi iz stavka 1. nije upravni akt.

Prema ocjeni vijeća pogrešno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da se u konkretnom slučaju se ne primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 – dalje: ZUP), odnosno da je primjena ZUP isključena u ovom slučaju.

Naime, odredbom čl. 122. ZUP propisano je da se protiv odluke čelnika tijela može izjaviti prigovor, o kojem prigovoru prema čl. 122. st. 3. ZUP čelnik tijela odlučuje rješenjem u roku od 8 dana od dana izjavljivanja prigovora. Prema odredbi čl. 122. st. 4. ZUP protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru se može izjaviti žalba, a protiv drugostupanjskog rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor, a ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti odmah upravni spor. Slijedom navedenog proizlazi da se u konkretnom slučaju, bez obzira na odredbu čl. 20. st. 3. Zakona o saniranju, a prema odredbi čl. 12. st. 3. ZUP radi o upravnoj nadležnosti i na temelju čl. 16. st. 2. ZPP rješavanje ovakvog spora nije u nadležnosti suda. Istovjetno pravno shvaćanje ovaj sud je već ranije zauzeo u odluci broj Rev 210/2017-2 od 20. studenoga 2018., na koju se i revidentica poziva u reviziji.

Budući da je pravno shvaćanje drugostupanjskog i prvostupanjskog suda o postavljenom pravnom pitanju u suprotnosti s već zauzetim pravnim shvaćanjem ovoga suda o postavljenom pravnom pitanju, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 394. st. 2. ZPP ukinuo nižestupanjske presude i odbacio tužbu pa je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 166. st. 2. ZPP pa je tuženici dosuđen trošak zastupanja u iznosu 3.187,50 kuna. Pri dosudi parničnog troška tuženici uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora, dok je visina troška dosuđena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje Tarifa). Tako je tuženici dosuđen trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu 750,00 kuna (Tbr. 8. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 10. listopada 2017., 16. studenog 2017. i 14. prosinca 2017. svaki u iznosu po 750,00 kuna (Tbr. 9. Tarife), te trošak sastava žalbe u iznosu 937,50 kuna (Tbr. 10/1. Tarife), što ukupno iznosi 3.937,50 kuna, pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

Nadalje, tuženici je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP dosuđen trošak za sastav revizije sukladno uspjehu u revizijskom postupku, u iznosu od 1.125,00 kuna, u skladu sa odredbom Tbr. 10. točka 6. Tarife, pa je odlučeno kao u točki III. izreke.

Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice, pa je odlučeno kao u točki IV. izreke.

Zagreb, 31. ožujka 2021.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.