REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1848/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. Lj. iz G., OIB:..., koju zastupa punomoćnik K. G., odvjetnik u Ž., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, radi utvrđenja i izvršenja činidbe, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-58/2019-3 od 5. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji broj P-255/2017 od 7. prosinca 2018., u sjednici održanoj 31. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-58/2019-3 od 5. veljače 2019. i presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji broj P-255/2017 od 7. prosinca 2018. i odbacuje se tužba.
II. Tužiteljica je dužna tuženici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu 3.187,50 kuna u roku od 15 dana.
III. Tužiteljica je dužna tuženici naknaditi trošak sastava revizije u iznosu 1.125,00 kuna u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Utvrđuje se da tužiteljica polaže pravo na obnovu stambene zgrade izgrađene na nekretnini upisanoj u zk. ul. 2494 k.o. G. i to k.č. 1324/2 k.o. G. na adresi u G., ... - i to izgradnjom nove stambene zgrade kao i popravkom pomoćne / gospodarske zgrade na k.č. 1324/2 k.o. G. koje su u funkciji navedene stambene zgrade.
II. Nalože se tuženiku da donese odluku prema kojoj će se tužiteljici njezina stambena zgrada kao i njezine pomoćne / gospodarske zgrade, a izgrađene u sklopu nekretnine upisane u zk. ul. 2494 k.o. G. i to na k.č. 1324/2 k.o. G. obnoviti izgradnjom nove stambene zgrade, te popravkom pomoćne – gospodarske zgrade u funkciji navedene stambene zgrade, a pod potpuno istovjetnim uvjetima određenim u ranije donesenoj odluci Naslova - tuženika od 30. listopada 2014. - Odluci o obnovi izgradnjom nove stambene zgrade Klasa: 361-07/14- 02/2087, Urbroj: 531-01-14-01.
III. Nalože se tuženiku da tužiteljici na ime parničnog troška naknadi iznos od 5.418,75 kuna, u roku od 15 dana, dok se u pogledu parničnog troška sa viškom preko dosuđenog joj iznosa od 5.418,75 kuna tužiteljica odbija."
Drugostupanjskom presudom suđeno je:
"Odbija se žalba tužene kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji broj: P-255/2017. od 7. prosinca 2018. potvrđuje.
Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava odgovora na žalbu."
Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog pravnog pitanje koje smatra važnim za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana u njegovoj primjeni. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U odgovoru na reviziju tužiteljica je predložila reviziju odbaciti kao nedopuštenu i zatražila naknadu troška sastava odgovora na reviziju.
Revizija je osnovana.
Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je revizija i podnesena.
Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi su, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, prihvatili tužbeni zahtjev ocijenivši da se u konkretnom slučaju radi o pravnoj stvari koja ide u sudsku nadležnost te da nema pretpostavki iz čl. 16. st. 1. i 2. ZPP iz razloga jer je čl. 20. st. 3. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko- srijemske županije ("Narodne novine", broj: 77/14 – dalje: Zakon o sanaciji) propisano da odluka o obnovi nije upravni akt, slijedom čega je za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan sud.
Tuženica u izvanrednoj reviziji podnesenoj protiv drugostupanjske presude postavlja pravno pitanje: “Jesu li u sporovima u kojima tužitelji traže utvrđenje prava na obnovu i obnovu stambenih zgrada temeljem odredbe čl. 20. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije (Narodne novine, broj: 77/15, u daljnjem tekstu Zakon o saniranju) nadležni za postupanje redovni (općinski) ili upravni sudovi?“.
Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja tuženica se poziva na odluku revizijskog suda broj Rev-210/2017-2 od 20. studenoga 2018. i ističe da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o postavljenom pravnom pitanju nepodudarno sa pravnih shvaćanjem revizijskog suda u navedenoj odluci.
Odredbom čl. 20. st. 3. Zakona o saniranju propisano je da odluka o obnovi nije upravni akt, slijedom čega nižestupanjski sudovi zaključuju da odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, kod primjene Zakona o saniranju, radi o sporu koji je u sudskoj nadležnosti jer inače stranke, koje imaju pravo na obnovu i popravak temeljem Zakona o saniranju, ne bi imale drugu pravnu zaštitu. Točno je da prema odredbi čl. 20. st. 1. Zakona o saniranju o popravku zgrade, isplati novčanih sredstava umjesto popravka, odnosno uklanjanju zgrade i izgradnji nove zgrade, pristupa se na temelju odluke o obnovi koju donosi ministar nadležan za graditeljstvo i prostorno uređenje.
Nadalje, odredbom čl. 20. st. 2. Zakona o saniranju propisano je da se odluka o obnovi iz stavka 1. istog članka donosi u skladu s programom, a obzirom na činjenično stanje zgrade koje zapisnikom sačinjenim na listu mjesta utvrdi ovlaštenik inženjer građevinarstva te činjenica koju utvrdi ministarstvo za poslove graditeljstva i prostornog uređenja. a nakon dobivanja suglasnosti vlasnika odnosno posjednika zgrade.
Člankom 20. st. 3. Zakona o saniranju određeno je da odluka o obnovi iz stavka 1. nije upravni akt.
Prema ocjeni vijeća pogrešno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 – dalje: ZUP), odnosno da je primjena ZUP isključena u ovom slučaju.
Naime, odredbom čl. 122. ZUP propisano je da se protiv odluke čelnika tijela može izjaviti prigovor, o kojem prigovoru prema čl. 122. st. 3. ZUP čelnik tijela odlučuje rješenjem u roku od 8 dana od dana izjavljivanja prigovora. Prema odredbi čl. 122. st. 4. ZUP protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru se može izjaviti žalba, a protiv drugostupanjskog rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor, a ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti odmah upravni spor. Slijedom navedenog proizlazi da se u konkretnom slučaju, bez obzira na odredbu čl. 20. st. 3. Zakona o saniranju, a prema odredbi čl. 12. st. 3. ZUP radi o upravnoj nadležnosti i na temelju čl. 16. st. 2. ZPP rješavanje ovakvog spora nije u nadležnosti suda. Istovjetno pravno shvaćanje ovaj sud je već ranije zauzeo u odluci broj Rev 210/2017-2 od 20. studenoga 2018., na koju se i revidentica poziva u reviziji.
Budući da je pravno shvaćanje drugostupanjskog i prvostupanjskog suda o postavljenom pravnom pitanju u suprotnosti s već zauzetim pravnim shvaćanjem ovoga suda o postavljenom pravnom pitanju, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 394. st. 2. ZPP ukinuo nižestupanjske presude i odbacio tužbu pa je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 166. st. 2. ZPP pa je tuženici dosuđen trošak zastupanja u iznosu 3.187,50 kuna. Pri dosudi parničnog troška tuženici uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora, dok je visina troška dosuđena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje Tarifa). Tako je tuženici dosuđen trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu 750,00 kuna (Tbr. 8.Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 19. listopada 2017. i 25. listopada 2018. svaki u iznosu 750,00 kuna (Tbr. 9 Tarife) te trošak sastav žalbe u iznosu 937,50 kuna (Tbr. 10/1. Tarife), što ukupno iznosi 3.187,50 kuna, pa je odlučeno kao u točki II. izreke.
Nadalje, tuženici je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP dosuđen trošak za sastav revizije sukladno uspjehu u revizijskom postupku, u iznosu od 1.125,00 kuna, u skladu sa odredbom Tbr. 10. točka 6. Tarife, pa je odlučeno kao u točki III. izreke.
Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice, pa je odlučeno kao u točki IV. izreke.
Zagreb, 31. ožujka 2021.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
