Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj 10 P-204/2020-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja I. d.o.o., OIB:…, O., . kojega zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u O. društvu O., R. & S., O., protiv tuženika 1 A. d.o.o, OIB:…, O., kojega zastupa punomoćnik L. K., odvjetnik u O., i tuženika 2 K. d.o.o., OIB:…, G. S., kojega zastupa punomoćnik I. J., odvjetnik u Z., radi povrata kapare od 35.022,76 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 26. ožujka 2021. u nazočnosti tužiteljeva punomoćnika i zastupnika po zakonu i punomoćnika tuženika 1 i njegova zastupnika po zakonu, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika 2, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 31. ožujka 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Tužbeni zahtjev tužitelja I. d.o.o., OIB:…, O., da mu tuženici A. d.o.o, OIB:…, O., i K. d.o.o., OIB:…, G. S., na ime povrata kapare solidarno isplate iznos od 35.022,76 kn (slovima: tridesetpettisućadvadesetdvijekune i sedamdesetšestlipa) sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od podnošenja tužbe (26. lipnja 2020.) pa do isplate po referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena sukladno članku 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, kao i da mu tuženici solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 8.900,00 kn (slovima:osmatisućadevestokuna), sve u roku osam dana, odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku A. d.o.o, OIB:…, O., parnični trošak u iznosu od 3.000,00 kn (slovima:tritisućekuna) u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku K. d.o.o., OIB:…, G. S., parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn (slovima:pettisućakuna) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj trošak teku od 31. ožujka 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Zahtjev tuženika A. d.o.o, O. za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.550,36 kn (slovima:tisućupetstopedesetkuna i tridesetšestlipa), te zahtjev tuženika K. d.o.o., G. S. za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.876,00 kn (dvijetisućeosamstosedamdesetšestkuna), odbijaju se kao neosnovani.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupa u bitnome navodi kako je 7. veljače 2020. tuženik Ani d.o.o. po ovlaštenju tuženika K. d.o.o., ispostavio tužitelju Predračun broj 25531-97175 (dalje:Predračun) za prodaju motornog vozila model KIA CEED SB NEW (CD SB) PROCES 1,6 T-GDI GT DCT, u kojem je definiran rok isporuke vozila od 100 dana nakon uplate predujma (avansa). Tužitelj je 10. veljače 2020. izvršio uplatu kapare u iznosu od 35.022,76 kn, a koji iznos se sastoji od avansne uplate u iznosu od 10.000,00 kn izvršene izravno na račun K. d.o.o., te iznosa od 25.022,76 kn po osnovi Ugovora o kupoprodaji motornog vozila broj 14/05/2020 od 10. veljače 2020. zaključenog između tužitelja i tuženika A. d.o.o., a kojim Ugovorom je tužitelj prodao tuženiku A. d.o.o. svoje ranije vozilo. Istim tim Ugovorom je utvrđeno kako se navedeni iznos od 25.022,76 kn koristi kao kapara za kupovinu vozila po navedenom Predračunu. Tužitelj je 12. svibnja 2020. u komunikaciji s prodajnim predstavnikom tuženika A. d.o.o., I. B. dobio informaciju kako će vozilo biti proizvedeno u lipnju, pa kako je iz toga odgovora postalo izvjesno kako tuženici neće ispuniti ugovoreni rok isporuke vozila od 100 dana, tužitelj je 13. svibnja 2020. jednostrano raskinuo ugovor i zatražio povrat uplaćenog avansa. Kako tuženici odbijaju povrat kapare to tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

Tuženik A. d.o.o.u odgovoru na tužbu ističe kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kako po osnovi tako i po visini. Ističe kako tuženik su A. d.o.o. i K. d.o.o. u bili u međusobnom poslovnom odnosu zastupnik- nalogodavac, te da ne postoji zajednička osnova po kojoj bi postojala solidarnost tuženika prema tužitelju vezano za tužbeni zahtjev. Nadalje ističe kako je tužiteljeva jednostrana izjava o raskidu ugovora bez pravnog učinka, pa stoga ne postoji obveza tuženika na vraćanje avansa ili kapare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku Ani d.o.o.

Tuženik K. d.o.o. u odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka u bitnome navodi kako priznaje da je tužitelj po Predračunu izvršio uplatu avansa od 10.000,00 kn. Navodi kako ne postoji zajednička osnova u kojem bi postojala solidarnost tuženika za vraćanje iznosa od 25.022,76 kn. Ističe kako nije bila upitna isporuka vozila i da je tužitelj obaviješten o izvanrednim okolnostima vezano za COVID-19 i da je tužitelj i prije isteka roka isporuke jednostrano raskinuo ugovor, a da pri tome nije ostavio tuženiku primjereni tok za ispunjenje. Stoga tužiteljeva izjava o raskidu ugovora ne može lučiti pravne posljedice. Ističe kako je tužitelj tuženiku K. d.o.o. izjavu o raskidu ugovora dostavio 16. lipnja 2020. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku K. d.o.o.

U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Predračun broj 25531-97175 od 7. veljače 2020. s Općim uvjetima prodaje motornih vozila, u nalog za nacionalno plaćanje u kunama od 10. veljače 2020., u Ugovor o kupoprodaji motornog vozila broj 14/05/2020 od 10. veljače 2020., u preslike e-mail poruka na stranici 10. do 20. spisa, u međunarodni tovarni list na stranici 33. spisa, u pisanu Izjavu I. B. od 14. siječnja 2021., M. P. od 14. siječnja 2021.i D. S. od 14. siječnja 2021., te je sud proveo dokaz saslušanjem svjedoka I. B. i tužiteljeva zastupnika po zakonu S. B.. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet tužbenog zahtjeva je povrat iznosa od 35.022,76 kn danog na ime ispunjenja ugovora o prodaji motornog vozila i to s osnove pravnih posljedica raskida tog ugovora.

Sud je u postupku utvrdio:

- tuženik A. d.o.o. je po ovlaštenju tuženika K. d.o.o. tužitelju ispostavio predračun broj 25531-97175 od 7. veljače 2020. na iznos od 263.140,00 kn, za prodaju vozila KIA CEED SB NEW (CD SB) PROCES 1,6 T-GDI GT DCT, u kojem je definiran rok isporuke vozila od 100 dana nakon uplate avansa u visini od 10.000,00 kn,

- ujedno je tužitelj kao kupac upoznat s Općim uvjetima prodaje motornih vozila na poleđini toga Predračuna,

- tužitelj je 10. veljače 2020. na račun tuženika K. d.o.o. platio avans u visini od 10.000,00 kn,

- tužitelj je kao prodavatelj s tuženikom A. d.o.o. kao kupcem sklopio 10. veljače 2020. Ugovor o kupoprodaji motornog vozila broj 14/05/2020, kojim je tuženiku Ani d.o.o prodao svoje vozilo Kia Sportage po cijeni od 120.000,00 kn,

- predmetnim Ugovorom stranke su dogovorile da se kupoprodajna cijena od 120.000,00 kn plati na način da se zatvori postojeći leasing koji je tužitelj imao kod Impuls Lesing u visini od 94.977,24 kn, a preostali iznos od 25.022,76 kn da se koristi kao kapara za kupovinu novog vozila Kia Proceed prema Predračunu,

- da je tužitelju 12. svibnja 2020. poslana e-mail poruka kako će naručeno vozilo biti proizvedeno u lipnju, a kako to proizlazi iz e-mail poruke na stranici 21. spisa i iz iskaza svjedoka Ivana Barišića, prodajnog savjetnika tuženika A. d.o.o.,

- da je tužitelj 13. svibnja 2020. putem e-mail poruke izvijestio tuženika A. d.o.o., kako s obzirom da vozilo neće biti isporučeno u ugovorenom roku odustaje od kupnje, te raskida ugovor nakon isteka ugovoreno termina isporuke, te traži povrat avansa,

- da je 18. svibnja 2020. Ivan Bagarić u ime tuženika Ani d.o.o. izvijestio tužitelja o izvanrednim okolnostima kao razlogu kašnjenja isporuke vozila i da je stoga najavljen novi rok isporuke vozila, te da nije upitno da mogu ispuniti obvezu isporuke vozila u naznačenom roku od 40 dana kasnije od utvrđenog datuma isporuke,

- da je tužitelj odbio ovu novu ponudu i ustraje kod raskida ugovora i povrata avansa i kapare,

- da je naručeno vozilo dopremljeno 18. lipnja 2020. kako je to razvidno iz Međunarodnog tovarnog lista na stranici 33. spisa.

Iz pisanog iskaza svjedoka I. B., kao i iz iskaza danog na ročištu proizlazi kako je zakonski zastupnik tužitelja kod njih već kupio vozilo Kia Sportage i to isto vozilo je htio prodati, te su se dogovorili da će zatvoriti leasing za to vozilo na način da ga preuzmu i da g. B. kupi drugo novo vozilo. G. B. je odabrao to drugo vozilo i bilo je dogovoreno da će isporuka tog vozila biti u roku od 100 dana. Krajem travnja razgovarao je s g. B. i rekao kako tvornica ne radi i da će najvjerojatnije biti kašnjenja u isporuci vozila i rekao mu da će isporuka biti u lipnju. Tom prigodom g. B. nije izrazio nikakvo negodovanje i nezadovoljstvo, da bi početkom svibnja tražio da mu pisanim putem potvrdi sve što su pričali telefonom, što je i učinio. Potom je stigla nova e-mail poruka da tužitelj želi odustati od kupnje vozila i tražio je povrat akontacije.

Svjedok D. S. u pisanom iskazu navodi kako je imao saznanja da je A. d.o.o. po ovlaštenju K. d.o.o. ispostavilo kupcu I. d.o.o predračun za kupnju vozila K. C. S. N. (CD SB) PROCES 1,6 T-GDI GT DCT, te da je predračunu kupac platio avan od 10.000,00 kn. Vozilo je naručeno, međutim zbog novonastale situacije s pandemijom COVID-19 došlo je do problema u proizvodnji vozila te je o tome telefonski izvješten kupac u travnju, te je tuženik poduzeo sve kako bi se vozilo što prije isporučilo. Vozilo je stiglo 18. lipnja 2020. Kupcu je nuđeno zamjensko vozilo do isporuke novog vozila kao i sniženje cijene, ali kupac nije na to pristao već je 25. svibnja 2020. kupio i registrirao vozili druge marke. Izjavljuje kako nije zaprimio izjavu kupca o raskidu ugovora sve do 16. lipnja 2020.

Zastupnik tuženika A. d.o.o.M. P. u pisanom iskazu navodi kako mu je poznato da je tužitelju ispostavljen predračun za kupnju novog vozila i da je kupac platio avans od 10.000,00 kn. Nastao je problem oko isporuke jer je zbog pandemije COVID-19 tvornica u Slovačkoj bila zatvorena. Od I. B. je saznao da je kupac obaviješten o svim okolnostima te dužem roku isporuke vozila i da kupac nije pravio problem oko toga. Prije isteka roka za isporuku kupac je odustao od kupnje bez dodatnog roka za isporuku, te mu je prethodno i ponuđeno zamjensko vozilo i smanjenje cijene kupljenog vozila.

S. B. tužiteljev zastupnik po zakonu iskazuje kako je odlučio promijeniti vozilo i to na način kako je inače i ranije već radio, da preda staro vozilo i da novim kreditnim zaduženjem zatvori cijenu i kupi novo vozilo. Kiu Sportage je predao tuženiku, te se odlučio za Kiu Prosead, te je s leasing kućom dogovorio novi kredit za to vozilo. Pribavi je predračun i početkom veljače su sve dogovorili, te je dogovorena isporuka u roku od 100 dana s tim da su ga uvjeravali kako će to vjerojatno biti i ranije. Bilo mu je bitno da ima vozilo što prije na raspolaganju, jer mu je to bilo potrebno zbog posla i obitelji, jer ima dvoje male djece. Poslije dva mjeseca nazvao je g. B. da provjeri jesu li uopće naručili vozilo i kada će isto stići, te mu je isti odgovorio kako će mu se javiti kad sve provjeri. Budući se nije javio nakon nekoliko dana, poslao je e-mail početkom svibnja i tada je primio obavijest da će vozilo krenuti u proizvodnju u lipnju, bez ikakvih dodatnih obrazloženja i specifikacija. Budući ga leasing kuća pritiskala jer su mu odobrili leasing, ali se nije ušlo u korištenje jer nisu mogli staviti brojeve šasija i ostale potrebne podatke, a s obzirom na kontakt s tuženikom, zaključio je kako je evidentno da vozilo neće biti isporučeno u dogovorenom roku, obzirom da će tek u lipnju krenuti u proizvodnju i stoga je odlučio nabaviti novi automobil koji može dobiti u roku od nekoliko dana na raspolaganje, te je raskinuo poslovni odnos s tuženikom i putem leasinga pribavio drugi automobil. Pri tome je još dobio i popust na taj novi automobil obzirom da je isti bio na lageru prodavatelja. Poslije toga je komunikacija prebačena na odvjetnika i više nije kontaktirao s tuženikom.

Cijeneći izvedene dokaze sud je utvrdio kako je tužitelj raskinuo ugovor i prije roka dospijeća jer je procijenio kako tuženici neće ispuniti svoju ugovornu obvezu isporuke vozila u ugovorenom roku od 100 dana.

Odredbom članka 364. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“broj: : 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje:ZOO) propisano je, kad je prije isteka roka za ispunjenje obveze očito da jedna strana neće ispuniti svoju obvezu iz ugovora, druga strana može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

Dakle, ova odredba daje ovlaštenje ugovornoj strani da jednostranom izjavom volje raskine ugovor i prije nego je nastupio rok ispunjenja ako je očito da druga strana neće ispuniti svoju obvezu. Jednostrani raskid ugovora je zakonom ili voljom jedne od ugovornih strana predviđena mogućnost i dopustivost prestanka valjano sklopljenog obveznog ugovora jednostranom izjavom, bez suglasnosti druge strane. Zakon o obveznim odnosima dopušta jednostrani raskid ugovora zbog neispunjenja, u skladu s odredbama čl. 360.-368., koje su dispozitivne naravi, što znači da pravo stranaka na raskid valja prosuđivati u skladu s njihovom voljom izraženom u ugovoru, a u izostanku takvih ugovornih odredbi, to se njihovo pravo ocjenjuje u skladu s odredbama ZOO-a.

Za odluku o osnovanosti bilo kojeg zahtjeva po osnovi prava iz članka 364. ZOO-a odlučan je sadržaj i pravna priroda ugovora iz kojeg se izvode prava po osnovi učinaka raskida ugovora. U konkretnom slučaju radi odluke o osnovanom pravu tužitelja za raskid ugovora i prije isteka ugovorenog rok isporuke vozila bilo je potrebno raspraviti pitanje kako su se stranke ponašale u ispunjenju ugovorom preuzetih obveza i to tužitelj kao kupac, a tuženici kao dobavljači, te raspraviti zbog čega je došlo do produljenja roka isporuke.

Iz Predračuna je razvidno kako su stranke ugovorile rok isporuke 100 dana od dana uplate avansa, što u konkretnom slučaju znači da je isporuka trebala biti do 20. svibnja 2020. Iz Općih uvjeta prodaje motornih vozila koji se nalaze na poleđini Predračuna i koje je plaćanjem avansa tužitelj prihvatio, proizlazi kako je rok plaćanja ugovorne cijene bitan sastojak ugovora. Dakle nije određeno da je rok isporuke bitan sastojak ugovora. Iz iskaza tužiteljeva zastupnika po zakonu S. B. proizlazi kako mu je bilo bitno da ima vozilo na raspolaganju zbog potrebe posla i obitelji jer ima dvoje male djece.

Tuženici nesporno, svoju obvezu isporuke vozila tužitelju do 20. svibnja 2020. kao dana ugovorne isporuke nisu mogli ispoštovati, jer tvornica u Slovačkoj nije radila. Međutim, tuženik A. d.o.o. je izvijestio tužitelja kako će isporuka biti u lipnju 2020. Osim toga tužitelju je ponuđeno i zamjensko vozilo te smanjenje cijene. Nadalje sud je utvrdio kako je tuženik K. d.o.o. poduzeo sve korake kako bi se ubrzala isporuka i da je već 18. lipnja 2020. vozilo bilo dopremljeno i tužitelj ga je mogao preuzeti već 19. lipnja 2020. kako je to pravilno istaknuo tuženik K. d.o.o., iako je proizvodnja pokrenuta 15. lipnja 2020.

Sud je nadalje utvrdio kako tužitelj nije pokušao s tuženicima zajednički riješiti problem koji je nastao zbog pandemije COVID-19, već je odmah po zaprimanju informacije kako proizvodnja kreće u lipnju, izvijestio tuženika kako odustaje od ugovora i traži povrat avansa. Navode tužitelja kako mu je vozilo trebalo zbog posla i da je to razlog raskida ugovor i prije roka, sud nije ocijenio osnovanim, jer osim paušalnog pozivanja tužitelj nije dokazao da je u tom razdoblju (svibanj - lipanj 2020.)

imao posla jer je zastupnik tužitelja izjavio kako je primao novčanu pomoć vezano za mjere COVID-19. Dakle, imajući u vidu pretpostavke za isplatu ovih mjera, a to je smanjenje obima poslova za više od 70 % to se može pretpostaviti da tužitelj u tom razdoblju nije imao povećan posao i da je isti mogao odraditi sa zamjenskim vozilom. Što se tiče obiteljskih razloga tužitelj nije naveo niti jednu situaciju ili događaj koji bi opravdali njegove navode.

Svakako je za istaknuti kako je uvjet otkupa tužiteljeva starog vozila bio taj da tužitelj kupi novo vozilo od tuženika, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka koje tužitelj nije osporio.

Osim toga iz Predračuna kao i iz izjava zastupnika stranaka te svjedoka ne proizlazi da se ugovoreni rok od 100 dana ima smatrati bitnim sastojkom ugovora. Kad se uzme u obzir da ugovoreni rok nije bio određen kao bitni sastojak ugovora, onda, vjerovnik koji želi raskinuti ugovor mora dužniku ostaviti primjereni naknadni rok za ispunjenje.

Naime ako rok za ispunjenje obveze nije bitan sastojak ugovora, vjerovnik zadržava pravo da i nakon isteka roka zahtijeva ispunjenje obveze, a dužnik zadržava pravo ispuniti obvezu. Ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje, pa ako ni u naknadnom roku dužnik ne ispuni obvezu, ugovor se raskida po samom zakonu (arg. iz članka 362. ZOO-a).

Kako je dakle sud utvrdio da rok isporuke nije bio ugovoren kao bitan sastojak ugovora, te da je do ne isporuke vozila došlo iz razloga na koji tuženici nisu mogli utjecati jer je zbog pandemije COVID-19 došlo do prekida proizvodnje i da je tuženik A. d.o.o. ponudio zamjensko vozilo te sniženje cijene, te da tužitelj nije ostavio tuženicima propisani primjereni rok za ispunjenje, to je sud utvrdio kako jednostranom izjavom o raskidu ugovora nije došlo do raskida ugovora, odnosno da tužiteljeva izjava o raskidu ugovora o kupoprodaji nema pravni učinak pa time ugovor nije raskinut, on i dalje egzistira.

Imajući navedeno u vidu sud je utvrdio kako jednostranom izjavom tužitelja nije raskinut ugovor pa da stoga tužitelj nema pravo zahtijevati povrat uplaćenog iznosa od tuženika pa se tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim i valjalo ga je odbiti.

Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 143/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje:ZPP). Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).

Tuženiku A. d.o.o. priznati su troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn, te trošak zastupanja na ročištu od 1. veljače 2021. i od 26. ožujka 2021. u iznos od po 1.000,00kn, što čini ukupan trošak u iznosu od 3.000,00 kn. Tuženiku A. d.o.o. nije priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 350,12 kn te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 700,24 kn jer taj trošak tuženik nije imao. Nije priznat niti trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kn jer punomoćnik tuženika nije pristupio tome ročištu. Cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovoga spora zahtjev tuženika A. d.o.o. za naknadu troškova u iznosu od 1.550,00 kn valjalo je odbiti kao neosnovan. Tuženiku K. d.o.o. priznat je trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn, trošak sastava podneska od 5. siječnja 2021. i od 19. siječnja 2021. u iznosu od po 1.000,00 kn te trošak zastupanja na ročištu od 1. veljače 2021. u iznosu od 1.000,00 kn, sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 1.000,00 kn, što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn.

Tuženiku K. d.o.o. nije priznat trošak cestarine u iznos od 244,00 kn, izbivanje iz ureda 6 sati u iznosu od 1.500,00 kn, te za uporabu vlastitog automobila u iznosu od 1.132,00 kn, odnosu ukupan trošak u iznosu od 2.786,00 kn. Naime, cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora sud nije priznao ove troškove, jer je tuženik mogao angažirati punomoćnika iz sjedišta suda. Ukoliko je tuženik odabrao punomoćnika iz Zagreba, tada troškovi njegova dolaska na sud padaju na teret tuženika, a ne tužitelja. Stoga je zahtjev tuženika za naknadu troškova u iznosu od 2.876,00 kn odbijen kao neosnovan.

Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 31. ožujka 2021.

Zapisničar

S u d a c

Zvjezdana Kovačić

mr. sc. MIRJANA BARAN

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.