Republika Hrvatska
Poslovni broj: Gž-773/2020-2
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Tihani Pivac, u pravnoj stvari tužitelja M. T., OIB:…, L., A. zastupan po punomoćniku B. S., odvjetniku iz L., protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva H. i p. iz Z., radi isplate, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem P-20/17 od 15. siječnja 2020., 31. ožujka 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kako neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem P-20/17 od 15. siječnja 2020.
II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.
Obrazloženje
Pobijanom prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke odbijen je tužitelj M. T. sa tužbenim zahtjevom koji glasi: „Tuženik C. o. d.d. Z., OIB:… , je dužan platiti tužitelju M. T. iz L., OIB:… , iznos od 26.392,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena od 21. veljače 2018. do isplate, kao i nadoknaditi parnične troškove, sve u roku od 15 dana.“ Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 kuna.
Protiv citirane presude žali se tužitelj pobijajući istu zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, podredno, ukine I vrati na ponovni postupak.
Tuženik je odgovorio na žalbu tuženika osporavajući žalbene navode s prijedlogom da se ista odbije i potvrdi pobijana presuda.
Žalba nije osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 26.392,50 kuna na ime troškova zastupanja tužitelja u kaznenom postupku po odvjetniku, a koji iznos, prema navodima tužbe tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime osigurnine temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti koju je sklopio s tuženikom, broj ….
Prvostupanjski sud je donio pobijanu presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja pozivajući se na odredbu članka 2. Uvjeta za osiguranje troškova kazneno pravne zaštite I novčane naknade za ozljede vozaču odgovornom za prometnu nezgodu AO. p , (dalje: Uvjeta) obrazlažući da je osnovni preduvjet za naknadu troškova zastupanja od strane osiguravatelja taj da je isti odgovoran za tu prometnu nezgodu, odnosno da je istu skrivio, a što u konkretnom postupku nije slučaj jer je tužitelj oslobođen od optužbe u kaznenom postupku.
Iz stanja spisa, u bitnom proizlazi:
- da je tužitelj dana 6. prosinca 2018. podnio tužbu radi isplate iznosa od 26.392,50 kuna na ime troškova zastupanja tužitelja u kaznenom postupku po odvjetniku;
- da je tužitelj s tuženikom zaključio Policu osiguranja od automobilske odgovornosti br. … uz AO-p osiguranje vozača u smislu članka 3. stavka 1. Uvjeta …, koji su sastavni dio police osiguranja;
- da je tužitelj dana 6. listopada 2011. sudjelovao u prometnoj nezgodi te da je protiv istog vođen kazneni postupak pred Općinskim sudom u Čakovcu pod poslovnim brojem K-83/12, u kojem postupku je tužitelj oslobođen od optužbe,
- da je tužitelj povodom štetnog događaja podnio tuženiku Odštetni zahtjev dana 20. veljače 2018., kojeg je tuženik otklonio smatrajući da nije ostvaren uvjet iz sklopljenog Ugovora o osiguranju.
U citiranim okolnostima konkretnog slučaja prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj imao mogućnost istaknuti zahtjev za naknadu troškova kaznenog postupka protiv oštećenika, kao tužitelja, sukladno odredbi članka 149. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08 i 76/09), koji se primjenjivao u navedenom postupku, a isti takav zahtjev nije postavio.
Žalbenim razlozima tužitelja nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude koju je prvostupanjski sud utemeljio na potpuno i pravilno utvrđenim svim relevantnim činjenicama.
Odredbom članka 1. Uvjeta osiguranik je ovlašteni vozač motornog vozila koji je odgovoran za prometnu nezgodu. Člankom 2. Uvjeta propisano je da se osiguranje može sklopiti radi naknade troškova zastupanja osiguranika u kaznenom postupku koji je protiv istog pokrenut radi prometne nezgode, koju je isti skrivio uporabom osiguranog motornog vozila uz koje je zaključeno osiguranje.
Članak 8. Uvjeta propisano je, između ostalog, da osiguratelj po citiranim Uvjetima nije dužan naknaditi štetu osiguraniku ni njegovim srodnicima ako je za prometnu nezgodu odgovoran vozač drugog vozila ili druga osoba od koje vozač odnosno njegovi srodnici imaju pravo zahtijevati naknadu štete.
U konkretnom slučaju, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da na strani tuženika ne postoji obveza isplate osigurnine iz osnove naknade troškova kaznenog postupka prema tužitelju iz razloga što se štetni događaj nije dogodio krivnjom tužitelja i što je tužitelj imao mogućnost naknadu tih troškova ostvariti podnošenjem zahtjeva prema osobi koja je štetu prouzročila.
Nisu osnovani niti žalbeni razlozi tužitelja kojima isti ukazuje da su relevantne odredbe Uvjeta koji čine sastavni dio Ugovora o osiguranju nepoštene. Tužitelj navedene navode argumentira tvrdnjom da mu uvjeti nisu predočeni niti objašnjeni, pa da se u tom smislu radi o nepoštenim odredbama.
Sukladno odredbama članka 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da su u odredbama članka 97. istog Zakona primjerice navedene ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 96., moguće smatrati nepoštenima.
Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je sam tužitelj uz tužbu dostavio preslik police osiguranja od automobilske odgovornosti, na kojoj temelji svoj zahtjev, kao i Uvjete za osiguranje troškova kaznenopravne zaštite i novčane naknade za ozljede vozaču odgovornom za prometnu nezgodu (AO p.), koji čine sastavni dio police.
U navedenoj situaciji, nisu osnovane tvrdnje tužitelja po kojima mu tuženik nije predao spomenute Uvjete, a kako tužitelj tijekom postupka nije dokumentirao niti argumentirano dokazao da bi se iz drugih razloga radilo o nepoštenim ugovornim odredbama, niti u ovome dijelu nisu ostvareni žalbeni prigovori tužitelja.
Stoga, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni oni na koje u žalbi ukazuje tužitelj, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a pobijanu presudu potvrditi, uključujući I odluku o troškovima postupka, te riješiti kao u izreci.
Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer se ne radi o trošku koji je bio nužan za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).
U Splitu 31. ožujka 2021.
Sutkinja:
Tihana Pivac, v. r.
