Pr-744/18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Ex Vojarna Sv. Križ, Dračevac

21 000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. Č., iz D., M. M. 29, OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv

tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB:..., zastupane po O. državnom odvjetništvu u S., G.-upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. veljače 2021. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja I. Z., odvjetnika u Z. i punomoćnice zakonskog zastupnika tuženice M. P., sudske savjetnice u O. državnom odvjetništvu u

S., objavljene dana 31. ožujka 2021. godine,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo financija, OIB:…, zastupano po O. državnom odvjetništvu u S., da tužitelju

P. Č., iz D., M. M. 29, OIB: … , na ime razlike plaće

isplati ukupan iznos od 2.462,85 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 138,74 kn od 16.5.2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 250,20 kn od 16.12.2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 90,45 kn od 16.6.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 95,15 kn od 16.9.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 86,90 kn od 16.11.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 90,85 kn od 16.15.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 133,21 kn od 16.6.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 472,42 kn od 16.7.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 127,68 kn od 16.11.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 252,24 kn od 16.2.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 271,32 kn od 16.5.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 98,30 kn od 16.6.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 246,24 kn od 16.7.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 109,15 kn od 16.12.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te da plati trošak parničnog postupka u iznosu od 2.943,75 kn zajedno s zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 8 dana.".

Obrazloženje

Tužbom podnesenom pred sudom 30.8.2018. tužitelj navodi da je zaposlenik tuženice, djelatnik P. carinskog ureda S., na radnom mjestu carinika, a sve sukladno

Rješenju o rasporedu na radno mjesto. U razdoblju od 20.3.2013. do 5.4.2018. tužitelj da je ostvarivao prekovremeni rad koji mu nije plaćen u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od 8 sati, u smjenama i turnusima i u radu na drugi način. Tužitelj napominje da je poslodavac u mjesečni fond sati uračunavao i dane blagdana kada bi oni padali u radne dane od ponedjeljka do petka, a što da je pogrešan način određivanja redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Stoga, tužitelj da je ostvario prekovremeni rad na dane blagdana i neradne dane, Uskrsa, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji rad mu nije plaćen pošto su mu tako odrađeni sati, bili duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom tuženika, kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

U odgovoru na tužbu od 5.10.2018. tuženica ističe kako nisu ispunjene pretpostavke u smislu čl. 186.a. ZPP za vođenje ove parnice pa predlaže tužbu odbaciti i to upravo stoga što ne postoji identitet zahtjeva iz postupka mirnog rješenja spora i tužbe. Naime, tužitelj da nije podnio zahtjev za mirno rješenje spora koji sadrži sve što sadrži tužba već da je podnio zahtjev za isplatu paušalno određenog iznosa od 50.000,00 kn na ime prekovremenog rada pa da ne postoji objektivni identitet tog zahtjeva i zahtjeva iz tužbe. Nadalje navodi, da je između tužitelja i tadašnjih nadređenih rukovoditelja postignut dogovor prema kojem je tužitelj za sate u mjesecu kada je radio više od mjesečnog fonda radnih sati u narednom mjesecu kompenzirao sate iz prethodnog mjeseca. Stoga da tužitelju ne pripada naknada na ime ostvarenog prekovremenog rada u utuženom razdoblju pa predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

Tužitelj u podnesku od 22.10.2018. navodi kako nije imao nikakav dogovor sa rukovoditeljima službe u C. upravi kojim bi se odricao prava na dio plaće koju je ostvarivao prekovremenim radom, a na ročištu od 14.11.2018. ističe da se sati ostvareni u prekovremenom radu prema tumačenju povjerenstava KU ne mogu prenositi u slijedeći mjesec niti se satnica mogla nadopunjavati ostvarenim prekovremenim radom i da taj prekovremeni rad ne bude plaćen tužitelju.

U podnesku od 5.2.2019. tuženica navodi kako su obračuni plaće za službenika izvršeni sukladno svim zakonskim propisima, napominje da rad službenika u turnusu koji je radio na dane blagdana, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs, a koji dani su padali na dane od ponedjeljka do petka, predstavlja njegov redovan rad te da mu se osnovna plaća uvećava za svaki sat rada za dodatak propisan Kolektivnim ugovorom-rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, rad u turnusu, sve u skladu s odredbom čl. 38. st. 1. KU, da se uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad isplaćuje za stvarno odrađeni prekovremeni rad duži od mjesečnog fonda radnih sati, a ne zbog same činjenice da službenik radi u turnusu u dane blagdana, neradne dane i Uskrs koji padaju od ponedjeljka do petka i da u slučaju nadopune satnice C. uprava u cijelosti postupa u skladu s tumačenjem Zajedničke komisije br. 32/44 od 31.10.2014.

Tužitelj u podnesku od 14.2.2019. napominje da zahtjev za mirno rješenje spora nije prihvaćen, a da u obrazloženju dopisa tuženice stoji da tuženica ne raspolaže podacima koliko je sati prekovremenog rada mjesečno ostvarivao tužitelj u utuženom razdoblju, dakle tuženica da nije ponudila konkretni mjesečni novčani iznos na ime prekovremenog rada temeljem kojeg bi tužitelj mogao sklopiti nagodbu. Nadalje navodi, da je tuženica pogrešno postupila kada je mjesečno ostvarene sate rada u pojedinim mjesecima prenosila u slijedeći kalendarski mjesec iako ih je trebalo obračunati kao prekovremene sate u mjesecu u kojem su i ostvareni.

Sud je pročitao spisu priložen zahtjev za mirno rješenje spora (list 6-7 spisa) od 5.4.2018. i odgovor zakonskog zastupnika tuženice od 3.7.2018. (list 5 spisa) iz sadržaja kojih proizlazi da je tužitelj u mirnom postupku podnio zahtjev tuženici za isplatu prekovremenih sati rada za razdoblje od 20.3.2013. do 5.4.2018. i da je tuženica zahtjev odbila jer da iz evidencije o radu ne proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju odradio prekovremene sate, a da mu nisu plaćeni. Iz navedenog sud zaključuje da postoji identitet između podnesenog zahtjeva tužitelja iz mirnog postupka i tužbenog zahtjeva, da tužitelj i državno odvjetništvo u roku od 3 mjeseca nisu postigle nagodbu odnosno, nisu riješile spor na miran način pa da je tužitelj po proteku roka od 3 mjeseca, dana 30.8.2018. podnio tužbu. Dakle, tužitelj je postupio u skladu s odredbama čl. 186.a st. 1. i 5. ZPP-a pa prijedlog tuženice za odbacivanje tužbe na temelju odredbe čl. 186.a st. 6. ZPP-a, nije osnovan. Tužitelj je podneskom od 2.12.2019. određeno postavio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka od 11.11.2019. pa je zatražena isplata razlike plaće po osnovi neplaćenih prekovremenih sati za razdoblje od ožujka 2013. do prosinca 2018. u ukupnom bruto iznosu od 20.218,13 kn.

Podneskom predanim u spis na ročištu od 4.2.2021. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev u skladu s dopunom nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 14.9.2020. pa je zatražena isplata razlike plaće po osnovi neplaćenih prekovremenih sati u razdoblju od travnja 2013. do prosinca 2017. u ukupnom bruto iznosu od 2.462,85 kn. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem zahtjeva za mirno rješenje spora, dopisa tuženice od 3.7.2018., obračunskih isprava za isplatu plaća, evidencije o korištenju radnog vremena te spisu druge priložene dokumentacije, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji financijsko-računovodstvene struke M. D., dipl. oec.

Stranke su popisale trošak postupka.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi neplaćenih prekovremenih sati u razdoblju od travnja 2013. do prosinca 2017.

Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u turnusima u ciklusima 12-24-12-48.

Među strankama je sporno je li tuženica pravilno obračunala i isplatila prekovremene sate rada: koje je tužitelj u pojedinom mjesecu odradio duže od redovnog mjesečnog fonda radnih sati; koje je tužitelj odradio na blagdane i druge neradne dane koji su padali od ponedjeljka do petka, a imaju tretman prekovremenih sati.

Čanak 44. st. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 104/13., dalje KU/13) i čl. 38. st. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/17 i 12/18., dalje KU/17) propisuju da se prekovremenim radom kada je rad službenika organiziran u turnusu smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Čanak 44. st. 12. KU/13 i čl. 38. st. 12. KU/17 propisuje da su redovni mjesečni fond radnih sati, sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.

Na temelju citiranih odredbi KU-a sud izvodi slijedeće zaključke: da se redovni mjesečni fond radnih sati dobije na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati, a isti ne uključuje blagdane koji „padaju“ od ponedjeljka do petka već samo radne dane; da su prekovremeni sati rada svi sati rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bez obzira radi li se o satima odrađenima za vrijeme radnih dana ili o satima odrađenima za vrijeme blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i za Uskrs.

Kako bi se utvrdilo je li tuženica obračunala i isplatila tužitelju ostvareni prekovremeni rad u skladu s odredbama KU-a, sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijsko-računovodstvene struke M. D., dipl. oec.

Sudska vještakinja M. D. podnijela je pisani nalaz i mišljenje 11.11.2019. u kojem navodi da je vještačenja provela na temelju dokumentacije priložene spisu tj. obračunskih lista, evidencija o korištenju radnog vremena po mjesecima, mjesečnih evidencija dolazaka i odlazaka s posla i radnih naloga. U Tablici 1. (list 208-210 spisa) sudska vještakinja je prikazala podatke o ostvarenim radnim satima tužitelja u utuženom razdoblju specificirajući ih po mjesecima i kategoriji rada (mjesečni fond sati, mjesečni sati redovnog rada, ostvareni sati rada , godišnji odmor i plaćeni dopust, prekovremeni sati, sati rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom…).

Vještakinja D. daje mišljenje da je tužitelj kod tuženika u spornom razdoblju ostvario 255 prekovremena sata rada, kao razlika između ostvarenog i redovnog mjesečnog fonda sati rada. Od toga da je tužitelju isplaćeno 133 prekovremena sata, a da mu je ostalo neisplaćeno122 u ukupnom bruto iznosu od 7.198,79 kn sve kako je prikazano u Tablici br. 2. Vještva (list 211 spisa).

Nadalje, tužitelj da je kod tuženika u spornom razdoblju ostvario 221 sata rada na blagdane i neradne dane utvrđene zakonom, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a za koje tužitelj traži da mu se obračunaju kao prekovremeni rad. Sudska vještakinja navodi da je postupila po prijedlogu tužitelja, ne ulazeći u osnovanost zahtjeva pa je obračunala sve sate rada na blagdane i neradne dane koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka kao prekovremene u ukupnom bruto iznosu od 13.019,34 kn sve kako je prikazano u Tablici br. 3. Vještva (list 212 spisa).

Tužiteljica nije imala prigovor na izneseni nalaz i mišljenje vještaka te je u skladu s njim određeno postavila tužbeni zahtjev i zatražila isplatu po utuženoj osnovi za utuženo razdoblje bruto iznos od 13.019,34 kn.

Tuženica je u podnesku od 3.1.2020. predložila da sud pozove sudskog vještaka na dopunu nalaza i mišljenja. Naime, sudski vještak da je primijenio pogrešnu metodologiju obračuna pri čemu je došlo do dvostrukog obračuna za iste sate jer su isti sati obračunati kao redovan rad i kao rad u turnusu, a dvostruko su obračunati i prekovremeni sati rada na blagdane. Navodi da je potrebno obračunati sve neplaćene prekovremene sate rada po osnovi sati odrađenih iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati (dalje: RMFRS), bilo da se radi o satima odrađenim tijekom radnog dijela tjedna ili o satima odrađenim tijekom blagdana ili drugog neradnog dana utvrđenog zakonom i Uskrsom koji pada od ponedjeljka do petka. Pri tome da je potrebno utvrditi je li tužitelju za tako utvrđene prekovremene sate rada već isplaćena osnovna plaća uvećana za dodatak za rad blagdanom od 150% (čl. 44. st. 1. KU/13 i čl. 38. st. 1. KU/17) pa da se u tom slučaju obračuna samo dodatak za prekovremeni rad (50% na osnovnu plaću).

Po prijedlogu tuženice pozvana je vještakinja M. D. da dodatno obrazloži svoje mišljenje i otkloni nedostatke u obračunu pa je 14.9.2020. u spis dostavila Dopunu nalaza i mišljenja u kojoj pod točkom 2. navodi da je u odnosu na izračun prekovremenih sati rada ostvarenih u dane blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, izvršila korekciju obračuna na način da je u Tablici 3A u koloni 9 prikazala prekovremene sate po osnovi rada blagdanom ili drugom neradnim danom, koji padaju od ponedjeljka do petka, ako je tužitelj u tom mjesecu ostvario sate rada iznad RMFRS, vodeći pri tome računa da je tužitelju već isplaćena osnovna plaća uvećana za dodatak od 150% pa da je u tom slučaju obračunat samo dodatak za prekovremeni rad od 50%. Takvim izračunom u Tablici 3A Sudska vještakinja je utvrdila da tužitelj od tuženika za 125 prekovremenih sati potražuje sveukupno 2.462,85 kn bruto specificirano po mjesecima kako je navedeno u tablici (list 264-266 spisa).

Tužitelj nije imao prigovor na Dopunu nalaza i mišljenja te je podneskom predanom na ročištu od 4.2.2021. konačno postavio tužbeni zahtjev u skladu s točkom 2. Dopune i zatražio po utuženoj osnovi za razdoblje od travnja 2013. do prosinca 2017. isplatu u ukupnom bruto iznosu od 2.462,85 kn.

Tuženica u podnescima od 27.10.2020. i 3.2.2021. navodi da osporava točku 2 obračuna jer da je sudska vještakinja sve sate odrađene blagdanom ili drugim neradnim danom utvrđenim zakonom i Uskrsom koji pada od ponedjeljka do petka, kategorizirala i obračunala kao prekovremeni.

Navodi tuženice nisu točni jer iz Dopune nalaza i mišljenja od 14.9.2020. jasno proizlazi da je sudska vještakinja pod točkom 2. obračunala prekovremene sate rada blagdanom ili drugom neradnim danom utvrđenim zakonom i Uskrsom koji padaju od ponedjeljka do petka, samo ako je tužitelj u tom mjesecu ostvario sate rada duže od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (RMFRS), vodeći pri tom računa da je tužitelju za tako utvrđene prekovremene sate rada već isplaćena osnovna plaća uvećana za dodatak za rad blagdanom od 150% pa je obračunat samo dodatak za prekovremeni rad (50% na osnovnu plaću). Naime, odredbom čl. 44. st. 1. KU/13 i čl. 38. st. 1. KU/17 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za noćni rad 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35% te za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik i namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj ili drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od jednog sata 10%, a stavkom 2. propisano je da se dodaci međusobno ne isključuju dok je stavkom 3. propisano da ukoliko službenik ili namještenik rade na blagdane, neradne dane, utvrđene zakonom te ukoliko se radi na Uskrs, da ima pravo na plaću uvećanu za 150%.

Sud kao ispravan obračun prihvaća onaj iz točke 2. Dopune nalaza i mišljenja jer je izvršen na temelju dokumentacije priložene spisu i u skladu s citiranim odredbama KU-a pa kako je u skladu s njim konačno postavljen tužbeni zahtjev, prihvaćen je kao osnovan i tuženici je naloženo da isplati tužitelju razliku plaće po osnovi neplaćenih prekovremenih sati u razdoblju od travnja 2013. do prosinca 2017. u bruto iznosu od 2.462,85 kn. Tužitelju je na svaki pojedinačni dio iznosa priznata zatezna kamata tekuća od 16-og dana u idućem mjesecu (čl. 84. st. 3. Zakona o radu, "Narodne novine" br. 149/09., 61/11., čl. 92. st. 3. Zakona o radu, „Narodne novine“ br. 93/14., 127/17.), izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak prema odredbama članka 14. i 45. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15. – dalje ZPD).

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u tekstu ZPP).

Omjer uspjeha stranaka procjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Vrijednost predmeta spora od podnošenja tužbe do 3.2.2021. iznosila je 20.218,13 kn, a od 4.2.2021. do zaključenja raspravljanja iznosila je 2.462,85 kn. Utoliko je uspjeh tužitelja u konkretnom slučaju valjalo cijeniti do smanjenja tužbenog zahtjeva tj. do 3.2.2021. u omjeru od 56 %, a nakon smanjenja tužbenog zahtjeva od 4.2.2021. do zaključenja raspravljanja u omjeru od 100%.

Međutim, prilikom obračuna troška za fazu postupka do 3.2.2021. tužitelju valja priznati 12% od ukupnog troška, a ne 56% jer se omjer uspjeha tužitelja od 56% treba prebiti s omjerom uspjeha tuženice od 44% pa se dobije postotak od 12%.

Tužitelju je tako za fazu postupka do 3.2.2021. prema popisanom trošku sa ročišta od 4.2.2021. i prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje Tarifa) nastao sljedeći trošak: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, za sastav tužbe, za sastav podnesaka od 22.10.18., 2.12.19. i za zastupanje po punomoćniku na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari od 14.11.18., 7.2.19., 24.4.19., 25.2.20., za svaku od navedenih radnji zatraženi iznos od 250,00 kn, za sastava podneska od 3.12.18., 14.2.19. svaki iznos od 62,50 kn (Tbr. 8. T. 3. Tarife), što zbrojeno i uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 2.656,25 kuna, od čega je tužitelju valjalo priznati 12% na ime troška postupka pa se dobije iznos od 318,75 kn.

Za fazu postupka od 4.2.2021. do zaključenja glavne rasprave tužitelju je nastao trošak sastava 1 podneska u iznosu od 250,00 kn i trošak zastupanja po punomoćniku na 1 ročištu u iznosu za 250,00 kn, što zbrojeno i uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 625,00 kn. Kada se zbroje iznosi od 318,75 kn i 625,00 kn te kada se pridoda iznos od 2.000,00 kn na ime troška vještačenja dobije se iznos od 2.943,75 kn koliko je naloženo tuženici da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate temeljem odredbe 30. st. 2. Ovršnog zakona ( "Narodne novine" br. 112/12., 25/13.,93/14., 55/16., 73/17.).

Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 31. ožujka 2021.

s u t k i nj a

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP (čl. 467. ZPP).

DNA:

-pun. tužitelja

-ODO

-spis

Broj zapisa: eb2f9-4833f

Kontrolni broj: 03fe6-58f5e-04b23

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVANA ERCEG ĆURIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web

adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-

dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.