Pr-603/18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Ex Vojarna Sv. Križ, Dračevac

21 000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. J., iz M., . O.:

…, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv

tuženice R. H., M. financija, O.:…, zastupane po

ODO u S., GUO radi isplate, nakon

održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. veljače 2021. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja I. Z., odvjetnika u Z. i punomoćnice zakonskog zastupnika tuženice M. P., sudske savjetnice u ODO u

S., objavljene dana 31. ožujka 2021. godine,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku R. H., Ministarstvo financija,

O.:…, zastupano po ODO u S., da tužitelju

D. J., iz M., O.: …, na ime razlike plaće

isplati ukupan iznos od 1.972,64 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 433,69 kn od 16.6.2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 647,72 kn od 16.9.2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 130,15 kn od 16.5.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 136,35 kn od 16.7.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 195,23 kn od 16.10.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 214,75 kn od 16.12.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 214,75 kn od 16.3.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te da plati trošak parničnog postupka u iznosu od 5.500,00 kn zajedno s zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 8 dana.",

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu više zatraženog iznosa od 3.013,70 kn (do iznosa od 4.986,34 kn).

Obrazloženje

Tužbom podnesenom pred sudom 27.7.2018. tužitelj navodi da je zaposlenik tuženice, djelatnik PCU S., na radnom mjestu carinika, a sve sukladno

Rješenju o rasporedu na radno mjesto. U razdoblju od 20.3.2013. do 5.4.2018. tužitelj da je ostvarivao prekovremeni rad koji mu nije plaćen u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od 8 sati, u smjenama i turnusima i u radu na drugi način. Tužitelj napominje da je poslodavac u mjesečni fond sati uračunavao i dane blagdana kada bi oni padali u radne dane od ponedjeljka do petka, a što da je pogrešan način određivanja redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Stoga, tužitelj da je ostvario prekovremeni rad na dane blagdana i neradne dane, Uskrsa, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji rad mu nije plaćen pošto su mu tako odrađeni sati, bili duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom tuženika, kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

U odgovoru na tužbu od 12.10.2018. tuženica ističe kako nisu ispunjene pretpostavke u smislu čl. 186.a. ZPP za vođenje ove parnice pa predlaže tužbu odbaciti. Ukoliko sud ne prihvati prigovor tuženice, tada se osporava tužbeni zahtjev u dijelu koji prelazi specificirani obračun tuženice koji je dostavljen tužitelju u postupku mirnog rješenja spora. Naime, da je iz dokazne dokumentacije razvidno da je tužitelj radeći u utuženom razdoblju ostvario 80 prekovremenih sati rada koji mu nisu isplaćeni, a u podnesku od 30.1.2019. navodi da bi prema obračunu tuženice tužitelju po navedenoj osnovi pripadalo pravo na isplatu iznosa od 4.009,10 kn dok da se više zatraženom protivi kao neosnovanom. U prilogu navedenog podneska dostavlja se specifikacija obračuna (list 210 spisa) i Zamolbe tužitelja o korištenju slobodnih dana (list 164-165 spisa).

Sud je pročitao spisu priložen zahtjev za mirno rješenje spora od 5.4.2018. (list 6 spisa) i odgovor zakonskog zastupnika tuženice od 2.7.2018. (list 5 spisa) i utvrdio da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio ODO sa zahtjevom za

mirno rješenja spora i da stranke u roku od 3 mjeseca nisu postigle nagodbu odnosno, nisu riješile spor na miran način pa je tužitelj po proteku roka od 3 mjeseca, dana 27.7.2018. podnio tužbu. Dakle, tužitelj je postupio u skladu s odredbama čl. 186.a st. 1. i 5. ZPP-a pa prijedlog tuženice za odbacivanje tužbe na temelju odredbe čl. 186.a st. 6. ZPP-a, nije osnovan.

U podnesku od 6.2.2019. tuženica navodi kako su obračuni plaće za službenika izvršeni sukladno svim zakonskim propisima, napominje da rad službenika u turnusu koji je radio na dane blagdana, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs, a koji dani su padali na dane od ponedjeljka do petka, predstavlja njegov redovan rad te da mu se osnovna plaća uvećava za svaki sat rada za dodatak propisan Kolektivnim ugovorom-rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, rad u turnusu, sve u skladu s odredbom čl. 38. st. 1. KU, da se uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad isplaćuje za stvarno odrađeni prekovremeni rad duži od mjesečnog fonda radnih sati, a ne zbog same činjenice da službenik radi u turnusu u dane blagdana, neradne dane i Uskrs koji padaju od ponedjeljka do petka.

Tužitelj u podnesku od 14.2.2019. napominje da u utuženom razdoblju nije koristio slobodne dane na ime mjesečnog ostvarivanja prekovremenog rada, a niti da je tuženica donijela rješenje kojim bi se odredilo vrijeme korištenja slobodnih dana. Nadalje, da je tuženica pogrešno postupila kada je mjesečno ostvarene sate rada u pojedinim mjesecima prenosila u slijedeći kalendarski mjesec iako ih je trebalo obračunati kao prekovremene sate u mjesecu u kojem su i ostvareni.

Tuženica u podnescima predanim u spis u prethodnom postupku ističe da je CU što se tiče nadopune satnice u cijelosti postupila u skladu s tumačenjem Z.

komisije br. 32/44 od 31.10.2014. Navodi, da rad službenika u turnusu koji je radio na dane blagdana, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs, a koji dani su padali na dane od ponedjeljka do petka, predstavlja njegov redovan rad te da mu se osnovna plaća uvećava za svaki sat rada za dodatak propisan Kolektivnim ugovorom-rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, rad u turnusu, sve u skladu s odredbom čl. 38. st. 1. KU. Tuženica je mišljenja da se uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad isplaćuje za stvarno odrađeni prekovremeni rad duži od mjesečnog fonda radnih sati, a ne zbog same činjenice da službenik radi u turnusu u dane blagdana, neradne dane i Uskrs koji padaju od ponedjeljka do petka.

Tužitelj je podneskom predanim u spis na ročištu od 25.2.2020. određeno postavio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka od 28.10.2019. pa je zatražena isplata razlike plaće po osnovi neplaćenih prekovremenih sati u razdoblju od svibnja 2013. do siječnja 2018. u ukupnom bruto iznosu od 4.986,34 kn.

Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem zahtjeva za mirno rješenje spora, dopisa tuženice od 2.7.2018., obračunskih isprava za isplatu plaća, evidencije o korištenju radnog vremena, rješenja RH Ministarstva financija, Zamolbi tužitelja za korištenje slobodnih dana (list 164-165 spisa), specifikacije obračuna plaće tužitelja (list 210 spisa) te spisu druge priložene dokumentacije, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Z. C., dipl. oec.

Stranke su popisale trošak postupka.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi neplaćenih prekovremenih sati u razdoblju od svibnja 2013. do siječnja 2018.

Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u turnusima u ciklusima 12-24-12-48.

Među strankama je sporno je li tuženica pravilno obračunala i isplatila prekovremene sate rada: koje je tužitelj u pojedinom mjesecu odradio duže od redovnog mjesečnog fonda radnih sati; koje je tužitelj odradio na blagdane i druge neradne dane koji su padali od ponedjeljka do petka, a imaju tretman prekovremenih sati.

Odredba čl. 44. st. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („NN“ br. 104/13., dalje KU/13) i odredba čl. 38. st. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („NN“ br. 112/17 i 12/18., dalje KU/17)

propisuju da se prekovremenim radom kada je rad službenika organiziran u turnusu smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Odredba čl. 44. st. 12. KU/13 i odredba čl. 38. st. 12. KU/17 propisuju da su redovni mjesečni fond radnih sati, sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.

Na temelju citiranih odredbi KU-a sud izvodi slijedeće zaključke: da se redovni mjesečni fond radnih sati dobije na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati, a isti ne uključuje blagdane koji „padaju“ od ponedjeljka do petka već samo radne dane; da su prekovremeni sati rada svi sati rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bez obzira radi li se o satima odrađenima za vrijeme radnih dana ili o satima odrađenima za vrijeme blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i za Uskrs.

Kako bi se utvrdilo je li tuženica obračunala i isplatila tužitelju ostvareni prekovremeni rad u skladu s odredbama KU-a izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Z. C. koji je 28.10.2019. podnio pisani nalaz i mišljenje u kojem navodi da je uvidom u evidencije o korištenju radnog vremena i isplatne liste utvrdio da je tuženica u utuženom razdoblju uredno isplaćivala tužitelju odrađene redovne radne sate i naknade za dane blagdana/neradne dane i za dane bolovanje, kao i sve pripadajuće dodatke na plaću (za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, u turnusu i sl.). Međutim, da su utvrđene nepravilnosti kod obračuna i isplate prekovremenih sati tj. kod onih sati koje je tužitelj u pojedinom mjesecu odradio duže od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (RMFRS) i sati odrađenih na blagdane i druge neradne dane, koji su padali od ponedjeljka do petka, a imaju tretman prekovremenih sati.

U utuženom razdoblju tužitelj da je imao 240 sati rada na blagdan ili drugi neradni dan koji pada u radne dane od ponedjeljak do petka i 124 sata viška u odnosu na RMFRS. Od ukupno 364 prekovremeno odrađenih sati, tužitelju da je isplaćeno 148 sata od kojih je dio iskorišten ili isplaćen kroz kategoriju slobodnih dana, dok 236 sati po osnovi prekovremenog rada tužitelju nije isplaćeno i to: 32 sati za prekovremeni rad tijekom radnog dijela tjedna i 204 sati za prekovremeni rad za vrijeme blagdana od ponedjeljka do petka. Obračun neplaćenih prekovremenih sati iznosi 1.645,21 kn po osnovi sati odrađenih iznad RMFRS i 3.341,13 kn po osnovi rada blagdanom, ukupno 4.986,34 kn bruto.

Tuženica u podnesku od 16.12.2019. predlaže da sud pozove sudskog vještaka na dopunu nalaza i mišljenja iz razloga što je primijenio pogrešnu metodologiju obračuna prekovremenih sati. Prekovremeni rad je svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Naglašava se da rad službenika u turnusu koji rade na dane blagdana, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs, a koji dani su padali na dane od ponedjeljka do petka predstavljaju njegovu redovan rad te mu se osnovna plaća uvećava za svaki sat rada u visini propisanoj KU-om - za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom kao i za rad u turnusu u skladu s čl. 38. st. 1. KU-a. Na uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad isplaćuje se za stvarno odrađeni prekovremeni rad duži od mjesečnog fonda radnih sati, a ne zbog same činjenice da službenika radi u turnusu u dane blagdana, neradne dane i Uskrs koji padaju od ponedjeljka do petka. Stoga, vještak u stupcu 6. u Tablici 2. pogrešno iskazuje sate određene na blagdan od ponedjeljka do petka kao prekovremene sate rada. Dakle, sudski vještak da je pogrešnom metodologijom utvrdio dvije vrste prekovremenih sati i to prekovremene sate odrađene iznad RMFRS i prekovremene sate s osnova rada

Tužitelj je na ročištu od 25.2.2020. u spis dostavio podnesak u kojem navodi da nema prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, da ga prihvaća u cijelosti i u skladu s njim određeno postavlja tužbeni zahtjev koji glasi na isplatu ukupnog bruto iznosa od 4.986,34 kn po osnovi neplaćenih sati prekovremenog rada.

Po prijedlogu tuženice pozvan je vještak C. da dodatno obrazloži svoje mišljenje i otkloni nedostatke u obračunu pa je 8.3.2020. u spis dostavio Dopunsko vještačenje u kojem navodi da je prigovor tuženice djelomično osnovan jer da je sudski vještak pogrešno utvrdio da je tužitelj tijekom utuženog razdoblja radio u ciklusima 12-5-7 ili 12-4-8, a što nije rad u turnusu već rad organiziran na drugi način. Dakle, tužitelj da je radio u turnusu 12-24-12-48, a vještak da je u osnovnom vještvu pogrešno utvrdio da je radio na drugi način zbog nejasnih termina o spomenutim ciklusima rada i zbog neprecizno definiranog zadatka za vještačenje.

Prigovor tuženice da nije osnovan u dijelu kojim se navodi da je vještak pogrešnom metodologijom utvrdio 2 vrste prekovremenih sati. Naime, sudski vještak navodi da je utvrdio 2 vrste neplaćenih prekovremenih sati pa da je kod obračuna neplaćenih iznosa za prekovremene odrađene sate primijenio različite postotke uvećanja osnovne plaće (150% ili 50%), a sve ovisno o tome jesu li prekovremeno odrađeni sati tužitelju bili isplaćeni ili ne (ako su ti sati bili isplaćeni kroz redovno odrađene radne sate, tada se umnožak satnice i viška sati uvećava samo za 50%, tj. samo za propisani dodatak za prekovremeni rad, a ako oni nisu uopće tužitelju bili isplaćeni, tada se taj umnožak satnice i viška sati uvećava za 150%), a što je detaljno pojašnjeno u osnovnom vještvu (str. br. 6.). Pri tom, vještak navodi, da je učinio metodološku pogrešku, ali samo utoliko što je sve sate koje je tužitelj odradio na blagdan ili zakonom predviđeni neradni dan koji padaju u dane od ponedjeljka do petka, obračunao kao prekovremene sate, a trebao je to učiniti samo ako je tužitelj u tom mjesecu ostvario sate rada duže od RMFRS ili je radio duže od njegove smjene u turnusu (sukladno tumačenju K. br. 8/44 od 29.4.2013., te sukladno odredbi čl. 44/38 st. 10 KU).

Sudski vještak otklonio je nedostatke osnovnog nalaza i mišljenja očitovanjem i dopunskim obračunom u Dopuni vještačenja od 8.3.2020. nakon čega daje mišljenje da je iz platnih podataka vidljivo da je tuženica platila tužitelju 148 sati prekovremenog rada (stupac br. 9. Tablice br. 2), dok preostalih 108 sati po osnovi prekovremenog rada tužitelju nisu u cijelosti plaćeni, od čega 40 sati nije obračunato ni plaćeno (stupac br. 12. Tablica br. 2.a), 48 sati je plaćeno, ali ne u potpunosti jer nisu plaćeni dodaci za prekovremeni rad (stupac br. 13. Tablica br. 2.a).

Slijedom navedenog, sudski vještak je u Tablici br. 2.a dao izračun razlike plaće po osnovi odrađenih, a neplaćenih prekovremenih sati i to kako slijedi: po osnovi onih sati koji tužitelju nisu ni obračunati ni isplaćeni, iznosi pojedinačno mjesečno kako je to prikazano u stupcu br. 14, tj. ukupno 2.054,28 kn; po osnovi onih sati koji su tužitelju isplaćeni, ali bez dodatka za prekovr. rad, iznosi pojedinačno mjesečno kako je to prikazano u stupcu br. 15, tj. ukupno 773,41 kn; ukupno, pojedinačno mjesečno kako je to prikaz. u stup. br. 16, tj. sveukupno 2.827,69 kn.

Tuženica u podnesku od 6.7.2020. navodi da vještak nije uzeo u obzir sate koje je CU platila na ime prekovremenih sati za lipanj i srpanj 2013. i srpanj 2014. i iskorištene slobodne dane u lipnju 2016. i ožujku 2017.

Tužitelj na ročištu od 9.7.2020. napominje da tuženica nije ponudila ni jedan dokaz temeljem kojeg bi sud nedvojbeno utvrdio korištenje slobodnih dana .

Sudski vještak pozvan na obrazloženje mišljenja i otklon nedostataka u obračunu u spis 24.7.2020. dostavlja Dopunsko vještačenje u kojem navodi da je predmetni obračun rađen zasebno za svaki mjesec pa da se nisu uvažile neke korekcije iz prethodnih mjeseci koje je vršila tuženica, a što je vidljivo iz Evidencije o radnom vremenu. Naime, da se ostvareni sati rada u svakom pojedinom mjesecu trebaju obračunati isključivo za taj mjesec, a ne ih se prenositi u sljedeći mjesec. Na taj način vještak da je izvršio obračun za lipanj i srpanj 2013. i srpanj 2014. te da nije uzeo u obzir „donos sati“ koji je za ta 3 mjeseca iskazan u Evidenciji rada jer bi to bilo protivno važećim odredbama i tumačenjima KU-a i sudskoj praksi u RH. Stoga da je u tom dijelu prigovor tuženice neosnovan, dok da je osnovan u dijelu kojem navodi da neplaćeni prekovremeni sati nisu umanjeni za iskorištene slobodne dane.

Naime, da iz evidencije rada i obračunskih lista proizlazi da je tužitelj u lipnju 2016. i ožujku 2017. koristio slobodne dane pa da je time ukupan iznos neplaćenih prekovremenih sati tužitelja od 2.827,69 kn smanjen za 855,05 kn pa se dobije iznos od 1.972,64 kn kako je to prikazano u stupcu 16. Tablice br. 2b (list 312-313 spisa).

Tužitelj u podnesku od 21.8.2020. ističe da se korištenje slobodnog dana za odrađene prekovremene sate može priznati samo na temelju rješenja te na ročištu od 3.9.2020. predlaže, da se ponovno pozove vještak C. da otkloni nedostatke iz podnesenog mišljenja od 24.7.2020. jer ne navodi kada su prekovremeni sati ostvareni za koje je tužitelj koristio slobodne dane. Tuženica na ročištu od 3.9.2020. navodi kako nema primjedbi na izračun vještaka iz dopunskog vještačenja od 24.7.2020.

Vještak C. u spis podnosi Dopunu vještačenja od 9.9.2020. u kojoj obrazlaže i podnosi mišljenje da iz Evidencije o radu i iz isplatnih lista nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u 2 navrata (u lipnju 2016. i ožujku 2017.) iskoristio po 12 sati za slobodne dane tj. ukupno 2 slobodna radna dana po osnovi prekovremeno odrađenih sati iz prethodnih razdoblja i to: u lipnju 2016/ 12 sati po osnovi slobodnih dana, a isti se odnose na 8 prekovrmenih sati ostvarenih u travnju 2016. (u omjeru 1 : 1,5 t. 1 sat prekovremenog rada za 1,5 sati za slobodne dane); u ožujku 2017/ 12 sati po osnovi slobodnih dana, a isti se odnose na 8 prekovrmenih sati ostvarenih u veljači 2017. (u omjeru 1 : 1,5 t. 1 sat prekovremenog rada za 1,5 sati za slobodne dane).

U podnesku od 23.9.2020. tuženica navodi da je suglasna sa dopunskim nalazom i mišljenjem vještaka od 24.7.2020. kojim je vještak utvrdio da tužitelju ukupan iznos neplaćenih prekovremenih sati u spornom razdoblju iznosi 1.972,64 kn dok se sve preko tog iznosa osporava. Tužitelj na ročištu od 4.2.2021. navodi kako ustraje u određeno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 25.2.2020. kojim se traži isplata bruto iznosa od 4.986,34 kn.

Sud kao ispravnu varijantu obračuna potraživanja tužitelja prihvaća onu iz Dopune vještačenja od 24.7.2020., a koja varijanta je pojašnjena Dopunom od 9.9.2020. Naime, sudski vještak je na temelju evidencija o radu utvrdio da je tužitelj u cijelom utuženom razdoblju radio u ciklusima 12-24-12-48, a što se u skladu s odredbama čl. 44. st. 8. KU/13 i čl. 38. KU/17 smatra radom u turnusu. Vještak je u prvoj varijanti potraživanje tužitelja obračunato na iznos od 4.986,34 kn u kojoj je pogrešno smatrao da je rad tužitelja organiziran na drugačiji način pa se ta varijanta obračuna ne može prihvatiti kao ispravna.

Nadalje, kako je sudski vještak u varijanti obračuna od 24.7.2020. na temelju evidencije o radu i isplatnih lista utvrdio da je tužitelj u 2 navrata (u lipnju 2016. i ožujku 2017.) iskoristio po 12 sati za slobodne dane tj. ukupno 2 slobodna radna dana po osnovi prekovremeno odrađenih sati iz prethodnih razdoblja (prekovremeni sati ostvareni u travnju 2016. i u veljači 2017.), valjalo je ukupno neplaćene prekovremene sate tužitelja umanjiti za 2 korištena slobodna dana. Naime, odredbe čl. 44. st. 13. KU/13 i čl. 38. st. 103 KU/17 propisuju da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada). To što spisu nije priloženo rješenje o korištenju slobodnih dana, ne umanjuje činjenicu da je tužitelj u lipnju 2016. i ožujku 2017. umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada koristio po 1 slobodan dan (ukupno 2 dana) pa stoga tužitelja po toj osnovi ne pripada pravo na isplatu, a tim više što su spisu priložene Zamolbe tužitelja za korištenje slobodnih dana (list 164-165 spisa) iz kojih jasno proizlazi da su tužitelju odobreni zahtjevi za korištenje slobodnog dana i to 1 dan za 17.6.2016. (odobrio voditelj smjene Z. V.) i 1 dan za 8/9.3.2017. (odobrio predstojnik G. G. Š.). Stoga se varijanta obračuna iz Dopune vještačenja od 8.3.2020. u kojoj je potraživanje tužitelja obračunato na iznos od 2.827,69 kn ne može prihvatiti kao ispravna jer potraživanje tužitelja nije umanjeno za iskorištene slobodne dane.

Slijedom svega navedenog sud je kao osnovan prihvatio tužbeni zahtjev u iznosu od 1.972,64 kn u mjesečnim iznosima kako je to prikazano u stupcu 16. Tablice br. 2b Dopune vještačenja od 24.7.2020. (list 312-313 spisa), dok je za više zatraženo u iznosu od 3.013,70 kn (do iznosa od 4.986,34 kn) tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Tužitelju je na svaki pojedinačni dio iznosa priznata zatezna kamata tekuća od 16-og dana u idućem mjesecu (čl. 84. st. 3. Zakona o radu, "NN" br. 149/09., 61/11., čl. 92. st. 3. Zakona o radu, „NN“ br. 93/14., 127/17.), izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak prema odredbama članka 14. i 45. Zakona o porezu na dohodak ("NN" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15. – dalje ZPD).

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,

02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u tekstu ZPP).

Konačno postavljeni zahtjev u konkretnom slučaju je zahtjev od 25.2.2020. kojim je zatražena isplata u ukupnom iznosu od 4.986,34 kn. Kako je tužitelj uspio u postupku za iznos od 1.972,64 kn, to je isti uspio u omjeru od 70%, dok je uspjeh tužene 30%.

Postupajući sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a utvrđuje se omjer uspjeha za priznanje troška tužitelju od 40%.

Tužitelju valja priznati trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje Tarifa) kako slijedi: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, za sastav tužbe, za sastav 3 podneska (18.1018., 21.8.20., 24.2.20.), za zastupanje na 8 ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, za svaku radnju po 500,00 kn, za sastav podnesaka od 3.12.18. i 14.2.19. za svaki iznos od 125,00 kn (Tbr. 8. T. 3. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude iznos od 250,00 kn, što zbrojeno i uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 8.750,00 kuna, od čega je tužitelju valjalo priznati 40% na ime troška postupka pa se dobije iznos od 3.500,00 kn, a koji iznos se ima uvećati za 2.000,00 kn na ime troška vještačenja pa se dobije 5.500,00 kn koliko je naloženo tuženici da isplati tužitelju na ime parničnog troška.

Sud je na ročištu od 25.2.2020. odbio prijedlog tužitelja da tuženica neovisno o ishodu parnice nadoknadi tužitelju trošak zastupanja po punomoćniku na tom ročištu (čl. 156. st. 1. ZPP) jer tuženica nije svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio uzrokovala trošak tužitelju. Naime, radilo se o ročištu na kojem je tuženica nakon što je sudski vještak podnio pisani nalaz i mišljenje predložila da sud pozove vještak da dodatno obrazloži svoje mišljenje i otkloni nedostatke u obračunu, a koje raspolaganje stranka ima na temelju odredbi čl. 260. i 261. ZPP-a.

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate temeljem odredbe 30. st. 2. Ovršnog zakona ( "NN" br. 112/12., 25/13.,93/14., 55/16., 73/17.).

Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 31. ožujka 2021.

s u t k i nj a

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP (čl. 467. ZPP).

DNA:

-pun. tužitelja

-ODO

-spis