Poslovni broj: 15 UsIgr-417/20-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja C. d.o.o., sa sjedištem u Z., zastupanog po opunomoćeniku L.M., odvjetniku u Z., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Z., radi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine, nakon javne i usmene rasprave zaključene 25. ožujka 2021. godine u prisutnosti zamjenice zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 31. ožujka 2021. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda u Splitu, Ispostave Zadar, Građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/19-02/854, URBROJ: 443-02-03-24/30-20-35 od 12. listopada 2020. godine.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

U pravovremenoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 7. studenog 2020. godine protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda u Splitu, Ispostave Zadar, Građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/19-02/854, URBROJ: 443-02-03-24/30-20-35 od 12. listopada 2020. godine, te na raspravi održanoj pred ovim sudom 25. ožujka 2021. godine, tužitelj najprije citira izreku osporenog rješenja, nakon čega ističe da je akt tuženika nezakonit. Naime, prethodnim rješenjem o uklanjanju da je tužitelju naređeno uklanjanje bazena izgrađenog na k.č. … k.o. P., a odredbom čl. 157. Zakona o prostornom uređenju da je propisano kako se na postojećoj građevini po utvrđenoj građevnoj čestici može graditi pomoćni objekt, a predmetni bazen da to jeste. Osim toga, da je u tijeku postupka utvrđeno kako je tužitelj podnio zahtjev za utvrđenje građevne čestice, koji da nije okončan, a nakon što se utvrdi građevna čestica, on da će izraditi odgovarajući projekt kako bi predmetni objekt bio u cijelosti sukladan zakonu. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, ujedno predložio je i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo da osporava sve tužbene navode tužitelja koji da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama utvrđenim u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik u cijelosti ostaje kod navoda obrazloženja osporenog akta te je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

U sporu je održana rasprava 25. ožujka 2021. godine, čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. -dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila zamjenica zamjenika opunomoćenika tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženika, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

Na održanoj raspravi, zamjenica zamjenika opunomoćenika tužitelja istaknula je kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, pri postavljenom tužbenom zahtjevu, ujedno i da ustraje u dokaznom prijedlogu predloženom u tužbi i to da se u ovom sporu u svojstvu stranke sasluša zakonski zastupnik tužitelja na okolnosti precizirane u tužbi, a daljnjih dokaznih prijedloga tužitelj da nema, te je konačno popisala trošak spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn uz prijedlog da sud naloži tuženika naknaditi trošak spora tužitelju u naznačenom iznosu.

U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno s prilogom, podnesak tužitelja od 14. prosinca 2020. zajedno s prilogom, podnesak tužitelja od 13. siječnja 2021., odgovor na tužbu tuženika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da se u ovom sporu u svojstvu stranke sasluša zakonski zastupnik tužitelja, to na okolnosti precizirane u tužbi i na održanoj raspravi, kao nepotreban i suvišan smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela koji je dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu, a imajući u vidu sam predmet ovog spora, odnosno da je predmet istog ocjena zakonitosti rješenja o izvršenju rješenja o uklanjanju. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je prisiljavanje tužitelja na uklanjanje bazena sa strojarnicom i platoom maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 17,60 m x 9,20 m, nepravilnog oblika, vanjske visine od kote terena uz bazen cca 0,25 m do 1,20 m maksimalne dubine cca 1,82 m koji se gradi na k.č. … k.o. P., na otoku M. B., drugom novčanom kaznom u iznosu od 60.000,00 kn. Naime, rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda u Splitu, Ispostave Zadar, Građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/19-02/854, URBROJ: 443- 02-03-24/30-20-35 od 12. listopada 2020. godine, točkom 1. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/19-02/854, URBROJ: 443-14-1-3-4-19-7 od 21. listopada 2019. godine kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 15 dana od zaprimanja ovog rješenja ukloni bazen sa strojarnicom i platoom maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 17,60 m x 9,20 m, nepravilnog oblika, vanjske visine od kote terena uz bazen cca 0,25 m do 1,20 m maksimalne dubine cca 1,82 m koji se gradi na k.č. … k.o. P., na otoku M. B. postalo izvršno 14. studenog 2019. godine, točkom 2. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I- 362-02/19-02/854, URBROJ: 443-02-03-24/30-20-28 od 28. srpnja 2020. godine kojim je odgovornoj osobi investitora izrečena prva novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 11. kolovoza 2020., točkom 3. se utvrđuje kako investitor nije uklonio predmetnu građevinu u roku od 2 mjeseca od izvršnosti rješenja kojom je izrečena prva novčana kazna, točkom 4. tužitelj se prisiljava na izvršenje rješenja KLASA: UP/I-362-02/19-02/854, URBROJ: 443-14-1-3-4-19-7 od 21. listopada 2019. godine drugom novčanom kaznom u iznosu od 60.000,00 kn koja se izriče M. L. kao odgovornoj osobi investitora, točkom 5. se precizira kako je odgovorna osoba investitora izrečenu kaznu dužna platiti u roku od 8 dana od dana zaprimanja ovog rješenja, točkom 6. investitor se upozorava da u slučaju da ne ukloni predmetnu građevinu, da će se na uklanjanje prisiljavati trećom novčanom kaznom, dok je točkom 7. investitor upozoren da će se izvršenje novčane obveze provesti sudskim putem ukoliko ne postupi sukladno točki 5. ovog rješenja, sve u bitnom iz razloga što je tuženik smatrao da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) te čl. 137. i 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09). Iz spisa predmeta upravnog tijela proizlazi kako istom prileže rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/19-02/854, URBROJ: 443-14-1-3-4-19-7 od 21. listopada 2019. godine, kojim je između ostalog točkom 1. naređeno tužitelju kao investitoru da u roku od 15 dana od dana zaprimanja rješenja ukloni bazen sa strojarnicom i platoom maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 17,60 m x 9,20 m, nepravilnog oblika, vanjske visine od kote terena uz bazen cca 0,25 m do 1,20 m maksimalne dubine cca 1,82 m koji se gradi na k.č. … k.o. P., na otoku M. B., dok je točkom 3. tužitelj upozoren da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem novčanih kazni, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke, te je predmetno rješenje tužitelj putem svog opunomoćenika uredno zaprimio 23. listopada 2020. godine, što potvrđuje izvadak iz prijamne knjige HP koji prileže spisu upravnog tijela, uslijed čega je to rješenje postalo izvršno 14. studenog 2019. Nadalje, spisu prileže i presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 15 UsIgr-515/19-7 od 13. ožujka 2020. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje tuženikovog rješenja KLASA: UP/I-362- 02/19-02/854, URBROJ: 443-14-1-3-4-19-7 od 21. listopada 2019. godine. Također, spisu prileže i rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/19-02/854, URBROJ: 443-02-03-24/30-20- 21 od 14. veljače 2020. godine kojim je tužitelju izrečena prva novčana kazna u iznosu od 40.000,00 kn kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, kao i presuda ovog suda poslovni broj: 15 UsIgr-119/20-8 od 17. srpnja 2020. godine kojom je to rješenje poništeno te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak, iz čijeg obrazloženja proizlazi da je citirano rješenje tuženika nezakonito iz razloga što je došlo do povrede odredbe čl. 142. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na štetu tužitelja te je sud dao uputu tuženiku da je u ponovnom postupku potrebno paziti na pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava te u situaciji ukoliko tuženik utvrdi da su ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja kojim se tužitelja prisiljava na uklanjanje predmetnog bazena sa strojarnicom i platoom izricanjem prve novčane kazne, istu da je moguće izreći kada je investitor pravna osoba isključivo na način propisan odredbom čl. 142. st. 2. ZUP-a, odnosno jedino izricanjem propisane kazne odgovornoj osobi konkretne pravne osobe. Potom, spisu prileže i rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/19-02/854, URBROJ: 443-02-03- 24/30-20-28 od 28. srpnja 2020. godine, koje je donijeto u izvršenju presude ovog suda poslovni broj: 15 UsIgr-119/20-8 od 17. srpnja 2020. godine, a kojim je sada odgovornoj osobi investitora izrečena prva novčana kazna u iznosu od 40.000,00 kn kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, te je predmetno rješenje prema priloženoj dostavnici uredno uručeno tužitelju 31. srpnja 2020. godine, uslijed čega je to rješenje postalo izvršno 11. kolovoza 2020., te prema podacima spisa proizlazi da tužitelj protiv tog rješenja nije pokrenuo upravni spor. Konačno, spisu upravnog tijela prileže i zapisnik o inspekcijskom pregledu od 8. listopada 2020. godine iz kojeg je razvidno da je istoga dana od strane građevinskog inspektora utvrđeno da tužitelj nije postupio po naredbi iz točke 1. rješenja tuženika KLASA: UP/I-362-02/19-02/854, URBROJ: 443-14-1-3-4-19-7 od 21. listopada 2019. godine s obzirom da nije uklonio predmetni bazen sa strojarnicom i platoom, kojem su priložene i fotografije sačinjene na terenu, a koje čine sastavni dio zapisnika. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi kako je tuženik smatrajući da su ispunjene sve zakonske pretpostavke u smislu odredbi 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) te čl. 137. i 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) donio rješenje od 12. listopada 2020. godine kojim se tužitelja prisiljava na uklanjanje konkretnih građevina drugom novčanom kaznom u iznosu od 60.000,00 kuna koja se izriče odgovornoj osobi investitora, a u odnosu na koje rješenje je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

Stavkom 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

Potom, odredbom članka 142. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.

Stavkom 2. da novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.

Stavkom 3. da u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta.

Stavkom 4. da se novčane kazne izvršavaju sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.

Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje kojim je između ostalog točkom 1. utvrđeno kako je rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/19-02/854, URBROJ: 443-14-1-3-4-19-7 od 21. listopada 2019. godine postalo izvršno 14. studenog 2019. godine, točkom 2. kako je rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/19-02/854, URBROJ: 443-02-03-24/30-20-28 od 28. srpnja 2020. godine kojim je odgovornoj osobi investitora izrečena prva novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 11. kolovoza 2020., točkom 3. kako investitor nije uklonio predmetnu građevinu u roku od 2 mjeseca od izvršnosti rješenja kojom je izrečena prva novčana kazna, te se točkom 4. tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja KLASA: UP/I-362-02/19-02/854, URBROJ: 443-14-1-3-4-19-7 od 21. listopada 2019. godine drugom novčanom kaznom u iznosu od 60.000,00 kn koja se izriče M. L. kao odgovornoj osobi investitora, jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o građevinskoj inspekciji te čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/19-02/854, URBROJ: 443-14-1-3-4-19-7 od 21. listopada 2019. godine postalo izvršno, što je nedvojbeno uzimajući u obzir da je predmetno rješenje tužitelj putem svog opunomoćenika uredno zaprimio 23. listopada 2020. godine, što potvrđuje izvadak iz prijamne knjige HP koji prileže spisu upravnog tijela, uslijed čega je to rješenje postalo izvršno 14. studenog 2019., koju okolnost tužitelj ni ne spori. Također, nedvojbeno je i da je rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/19-02/854, URBROJ: 443-02- 03-24/30-20-28 od 28. srpnja 2020. godine, koje je donijeto u izvršenju presude ovog suda poslovni broj: 15 UsIgr-119/20-8 od 17. srpnja 2020. godine, odgovornoj osobi investitora izrečena prva novčana kazna u iznosu od 40.000,00 kn kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, te je predmetno rješenje prema priloženoj dostavnici uredno uručeno tužitelju 31. srpnja 2020. godine, uslijed čega je to rješenje postalo izvršno 11. kolovoza 2020., a kako tužitelj protiv tog rješenja nije pokrenuo upravni spor, isto je i pravomoćno, što isto tako tužitelj ne osporava.

Osim toga, od važnosti je i činjenica što je tijekom upravnog postupka također utvrđeno da investitor nije postupio sukladno točki 1. rješenja KLASA: UP/I-362-02/19- 02/854, URBROJ: 443-14-1-3-4-19-7 od 21. listopada 2019. godine u određenom mu roku, niti nakon što je rješenjem KLASA: UP/I-362-02/19-02/854, URBROJ: 443-02-03-24/30-20- 28 od 28. srpnja 2020. godine odgovornoj osobi investitora izrečena prva novčana kazna u iznosu od 40.000,00 kn, što je neprijeporno, budući da tužitelj niti to tužbom ne spori, a što proizlazi i iz zapisnika o inspekcijskom pregledu od 8. listopada 2020. godine, koje isto tako prileže spisu, pa kako je nedvojbeno da je tužitelj u rješenju tuženika od 21. listopada 2019. godine upozoren točkom 3. da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem novčanih kazni, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke toga rješenja, kao i točkom 5. rješenja od 28. srpnja 2020. godine da u slučaju ako ne ukloni predmetne građevine niti nakon izricanja prve novčane kazne, da će se na uklanjanje prisiljavati drugom novčanom kaznom, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese svoje rješenje od 12. listopada 2020. godine, kojim ga se prisiljava na izvršenje citiranog rješenja drugom novčanom kaznom u iznosu od 60.000,00 kuna, koja se izriče odgovornoj osobi investitora. Glede tužbenih prigovora tužitelja u kojima se poziva na odredbu čl. 157. Zakona o prostornom uređenju kojom odredbom da je propisano kako se na postojećoj građevini po utvrđenoj građevnoj čestici može graditi pomoćni objekt, a predmetni bazen da to jeste, pa kako je on podnio zahtjev za utvrđenje građevne čestice, koji postupak da nije okončan, da će on nakon što se utvrdi građevna čestica izraditi odgovarajući projekt kako bi predmetni objekt bio u cijelosti sukladan zakonu, koje okolnosti dovodi u vezu s nezakonitošću osporenog rješenja, za kazati je kako su ovakvi prigovori u cijelosti bespredmetni.

Naime, za predmetnu upravnu stvar uopće nije mjerodavan Zakon o prostornom uređenju na koji se tužitelj neutemeljeno poziva, već se u konkretnom slučaju radi o rješenju o izvršenju rješenja o uklanjanju koje je pak donijeto na temelju mjerodavnih odredbi Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18), dok je samo osporeno rješenje donijeto na temelju naprijed citirane odredbe istog Zakona te odredbe članka 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09). Osim toga, sud primjećuje da tužitelj zapravo citiranim navodima osporava samo rješenje o uklanjanju, odnosno rješenje KLASA: UP/I-362-02/19-02/854, URBROJ: 443-14-1-3-4-19-7 od 21. listopada 2019. godine, međutim od ključne je važnosti to što predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti samog rješenja o uklanjanju, već je predmet istog isključivo ocjena zakonitosti rješenja o izvršenju rješenja o uklanjanju kojim se tužitelja na uklanjanje prisiljava izricanjem druge novčane kazne odgovornoj osobi, s čim u vezi je za nadodati kako je tužitelj imao na dispoziciji osporavati rješenje o uklanjanju, što je on i učinio s obzirom da je protiv naznačenog rješenja od 21. listopada 2019. godine također pokrenuo upravni spor, a ovaj sud je presudom poslovni broj: 15 UsIgr-515/19-7 od 13. ožujka 2020. godine odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje tuženikovog rješenja KLASA: UP/I-362-02/19-02/854, URBROJ: 443-14-1-3-4-19-7 od 21. listopada 2019. godine, u čijem obrazloženju su otklonjeni svi tužbeni prigovori koji se odnose na to rješenje, koje uslijed navedenog nije moguće isticati u ovom sporu, te je ujedno za nadodati kako je ova presuda u međuvremenu postala i pravomoćna s obzirom da je presudom Visokog upravni sud Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2726/20-2 od 6. studenoga 2020. odbijena žalba tužitelja i potvrđena je presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-515/19-7 od 13. ožujka 2020., što pak znači i da je rješenje o uklanjanju ne samo izvršno, već da je isto i pravomoćno. Naposljetku, za ukazati je tužitelju kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, pa kako u smislu odredbe čl. 106. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu, protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, to znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP-a, no kako tužitelj svojim tužbenim navodima uopće ne osporava vrijeme, mjesto i način izvršenja, to je jasno kako su tužbeni prigovori tužitelja neutemeljeni i da nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužitelja i to kako u pogledu njegovih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na štetu tužitelja.

Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

Konačno, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 31. ožujka 2021. godine

S U D A C

Ivan Dadić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ivana Barać