Broj: Jž-1433/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. J.Č., zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru od 21. svibnja 2019., broj: 85. Pp 9. J-363/2019-8, u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2021.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okr. J.Č., ukida se pobijana prvostupanjska te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru od 21. svibnja 2019., broj: 85. Pp J-363/2019-8, proglašen je krivim okr. J.Č. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javngo reda i mira, za koji mu je, izrečena novčana kazna u iznos 600,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne.

2. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je u cijelosti oslobođen obveze na naknadu istih.

3. Protiv te presude, okr. J.Č. osobno je pravodobno podnio žalbu ne naznačujući žalbene osnove dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

4. Žalba je osnovana.

5. U pravu je okrivljenik kada u žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka.

6. Naime, pobijana presuda je donesena nakon održane glavne rasprave 21. svibnja 2019. na koju nije uredno pozvan okrivljenik. Naime, iz stanja spisa nije razvidno da li je okrivljenik uopće pozvan na glavnu raspravu obzirom da spisu ne prileži nikakav dokaz da je okrivljeniku bio upućen poziv za glavnu raspravu zakazanu za 21. svibnja 2019., a na kojoj je u svojstvu svjedoka ispitan policijski službenik V.R..

7. Odredbom čl. 167. st. 2. i 3. Prekršajnog zakona, propisano je:

„(2) Prije otvaranja glavne rasprave sudac provjerava jesu li došle sve pozvane osobe i jesu li se ostvarili drugi uvjeti za održavanje rasprave.

(3) Ako na glavnu raspravu nisu došle uredno pozvane stranke i drugi uredno pozvani sudionici u postupku, glavna se rasprava može održati i donijeti presuda. Glavna se rasprava može održati bez nazočnosti okrivljenika ako njegovo ispitivanje nije potrebno i ako to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.“

8. Slijedom citirane zakonske odredbe, jasno je i nedvojbeno da je osnovni preduvjet za vođenje glavne rasprave da na glavnu raspravu nisu došle uredno pozvane stranke i drugi sudionici u postupku što u ovom predmetu nije slučaj, obzirom da nema dokaza da je okrivljenik bio uredno pozvan na predmetnu glavnu raspravu.

9. Odredbom čl. 195. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona propisano je:

„3. ako je održana glavna rasprava ili postupak proveden bez sudjelovanja stranaka i sudionika u postupku protivno odredbama ovoga Zakona.“

10. Prema odredbi čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljeniku se mora omogućiti da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.

11. Kako je pobijana presuda donesena nakon održane glavne rasprave 21. svibnja 2019., a na kojoj je ispitan svjedok policijski službenik V.R., a za koju nema dokaza da je okrivljenik bio uredno pozvan, to je u konkretnom slučaju počinjena povreda prava na obranu okrivljenika u smislu čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona.

12. Takvim postupanjem prvostupanjskog suda, počinjena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 3. i st. 2. Prekršajnog zakona, na koju okrivljenik u svojoj žalbi osnovano ukazuje.

13. Nadalje, u pravu je i okrivljenik kada ističe da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno.

14. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika utemeljio na iskazu svjedoka policijskog službenika te prijepisu upućenih poruka elektronskom poštom na adresu PU osječko-baranjska. Međutim, svjedok policijski službenik V.R. osim sadržaja poslanih poruka u svom iskazu je naveo „Ove poruke J.Č. slao je na adresu PU Osječko baranjske s nepoznate elektroničke adrese s područja Njemačke…“, dok iz prijepisa upućenih elektronskom poštom na adresu PU osječko-baranjska proizlazi da su iste poslane s adrese elektroničke pošte koja glasi: xx.com.

15. Imajući u vidu naprijed navedeno te obranu okrivljenika u kojoj izričito osporava počinjenje prekršaja, jasno je da je prvostupanjski propustio u provedenom dokaznom postupku utvrditi da li je okrivljenik vlasnik navedene adrese. Stoga, po ocjeni ovog suda, a obzirom da činjenicu da okrivljenik osporava da bi on bio pošiljatelj predmetne e-mail poruke, a ne radi se o elektroničkom potpisu, zaključivanje prvostupanjskog suda je preuranjeno. Naime, zaključivanje s dostatnim stupnjem izvjesnosti o identitetu pošiljatelja neke elektroničke pošte na temelju potpisa moguće je samo u slučaju da se radi o elektroničkom potpisu u smislu Zakona o elektroničkom potpisu, jer samo takav potpis ima dostatnu presumpciju identiteta potpisnika, a o čemu se ovdje ne radi.

16. Dakle, s obzirom da korisničko ime e-mail adrese ne odgovara imenu i prezimenu okrivljenika, to je za potpuno i pravilno utvrđenje činjeničnog stanja potrebno utvrditi je li upravo okrivljenik vlasnik predmetne e-mail adrese s koje je poslan tekst uvredljivog i omalovažavajućeg sadržaja odnosno je li predmetna e-mail poruka poslana s IP adrese na koju pristupa upravo okrivljenik. Kod utvrđivanja navedene odlučne činjenice, prvostupanjski sud je imao na raspolaganju mogućnost detaljnije ispitivanja okrivljenika i provođenja odgovarajućeg informatičkog vještačenja.

17. Slijedom navedenog, za sada, bez provođenja daljnjih dokaza, ne mogu se prihvatiti razlozi prvostupanjskog suda kojima se rukovodio pri donošenju zaključka da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu je optužbom stavljen na teret, jer sve odlučne činjenice nisu nedvojbeno utvrđene. Po ocjeni ovog suda, stanje stvari u odnosu na odlučne činjenice nužno zahtjeva provođenje daljnjih dokaza u cilju pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja.

18. Iz navedenih razloga, trebalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

19. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će na odgovarajući način otkloniti istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, pri čemu će iznova provesti do sada izvedene dokaze kao i možebitne dokaze za koje se ukaže potreba nužnosti izvođenja te će na temelju provedenih dokaza donijeti novu, na zakonu osnovanu, odluku, u kojoj će navesti jasne razloge o svim pravno relevantnim činjenicama.

20. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 31. ožujka 2021.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.