REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1211/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. I.J., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 20. studenog 2020., broj: Pp J-225/2020-16, u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. I.J. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15,70/17 i 118/18), okr. I.J. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima od 20. studenog 2020., broj: Pp J-225/2020-16, proglašen je krivim okr. I.J. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna u iznosu 1.500,00 kuna, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode prema Izvješću o uhićenju od 18. veljače 2019. do 19. veljače 2019., kao 600,00 kuna u izrečenu novčanu kaznu, pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 900,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 te novčane kazne.

Istom presudom, okr. I.J. u cijelosti je oslobođen obveze na naknadu troškova prekršajnog postupka.

Protiv te presude, okr. I.J. pravodobno je po braniteljici odvjetnici xx podnio žalbu, ne naznačujući žalbenu osnovu, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

Žalba nije osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik prigovara ocjeni prvostupanjskog suda kojom je iskaze svjedokinja I.S. i T.J. cijenio suglasnim i vjerodostojnim nasuprot obrani okrivljenika koju je nije prihvatio i ocijenio je iskonstruiranom u cilju izbjegavanja prekršajne odgovornosti. Pri tom posebno ističe da nije jasan zaključak suda u kojem dijelu cijeni iskaz oštećene suglasan s iskazom njezine kćerke T.J., a imajući u vidu njezine iskaze dane na ročištima 19. veljače 2019., 17. prosinca 2017. i 22. siječnja 2020., a osim toga da je iskaz svjedokinja T.J. cijenjen vrlo nekritički, u potpunosti ne uzimajući u obzir činjenicu da je u vrijeme spornog događaja u tijeku bila brakorazvodna parnica između okrivljenika i T.J. te da je taj događaj iskonstruiran da bi se njega prikazalo kao nasilnika. Ističe da nije dokazano da je okrivljenik počinio predmetni prekršaj i da ga je počinio u nazočnosti djeteta.

Međutim, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Naime, iz činjeničnog opisa izreke pobijane prvostupanjske presude proizlazi da je okrivljenik proglašen krivim za psihički oblik nasilja u obitelji kojeg je počinio na način da je „…u dvorištu obiteljske kuće u nazočnosti djeteta N.J. rođ. 2014., počinio psihičko nasilje prema svojoj punici I.S. na način da je istoj govorio: „Što ti radiš ovdje koju pičku materinu, marš iz moga dvorišta“ koje je kod iste prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost…“. U odnosu na odlučne činjenice od kojih ovisi prekršajna odgovornost okrivljenika za prekršaj koji mu se stavlja na teret, svjedokinja oštećena I.S. i svjedokinja T.J. iskazivale su suglasno i objektivno te je osnovano, prvostupanjski sud iskaze tih svjedokinja ocijenio vjerodostojnim, jer nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza, niti u istima ima bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti, a pogotovo ne u vezi s odlučnim činjenicama.

Osim toga, prvostupanjski sud proveo je i dokaz suočenjem okrivljenika i oštećene I.S. te okrivljenika i svjedokinje T.J. u kojoj dokaznoj radnji je potvrđena vjerodostojnost iskaza tih svjedokinja.

U odnosu na žalbene navode okrivljenika u kojima ukazuje na nesuglasje u iskazima svjedokinje I.S. danim na ispitivanju 19. veljače 2019., 17. prosinca 2019. i 22. siječnja 2020., ističe se da istima nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog od strane prvostupanjskog sud. Naime, svjedokinja oštećena I.S. na ročištu 19. veljače 2019. uopće nije iskazivala u odnosu na psihički oblik nasilja u obitelji (na što je i ukazano odlukom ovog suda od 9. listopada 2019., broj: Jž-1064/2019) nakon čega je na ročištu 17. prosinca 2019., detaljnije iskazivala u odnosu na psihički oblik nasilja počinjenog od strane okrivljenika dok je na ročištu 22. siječnja 2020. u cijelosti ostala kod svojeg iskaza danog 17. prosinca 2019. te je dodatno iskazivala o činjenice prisutnosti unuke događaju inkriminirane prilike. Dakle, u odnosu na psihički oblik nasilja u obitelji u iskazima svjedokinje I.S. nema nesuglasnosti kao što neosnovano tvrdi okrivljenik u svojim žalbenim navodima.

Nadalje, u odnosu na žalbene navode kojima se ističe da nije dokazano da je dijete bilo prisutno događaju inkriminirane prilike, ističe se da je u dokaznom postupku nesporno utvrđena nazočnost djeteta N.J. rođ. 2014., obzirom da tu činjenicu nije dovodio u sumnju niti okrivljenik u svojoj obrani obzirom da je iskazao da je ista tom prilikom bila u dvorištu, a što je i potvrđeno iskazima svjedokinje oštećene I.S. te svjedokinje T.J. koje su suglasno iskazale da je dijete N.J. te prilike bila u dvorištu.

Slijedom navedenog, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

Za prekršaj za koji je okr. I.J. proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna u visini od najmanje 7.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kuna predstavlja novčanu kaznu izrečenu u iznosu daleko ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za predmetni prekršaj i to kao blaža vrsta kazne. Imajući na umu okolnosti počinjenja prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, a imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, izrečena novčana kazna i više je nego primjerena u cilju ostvarivanja opće svrhe prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu 1.500,00 kuna primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog suda plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je dužan uzdržavati.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 3. ožujka 2021.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenicu, oštećenicu i tužitelja.