REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 RIJEKA

Poslovni broj:  Kž-140/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Sršena kao predsjednika vijeća, Saše Cvijetića kao suca izvjestitelja i Srebrenke Šantić kao člana vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Jadranke Đaković, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice B. D. zbog kaznenih djela iz članka 147. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu KZ/11), rješavajući žalbe privatne tužiteljice J. G. i okrivljenice B. D. podnesenih protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj 6 K-704/2013 od 9. siječnja 2019., u sjednici održanoj 31. ožujka 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe privatne tužiteljice J. G. i okrivljenice B. D. kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci je, proglašena krivom okrivljenica B. D. zbog dva kaznena djela protiv časti i ugleda – uvredom iz članka 147. stavak 1. KZ/11 i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 1. KZ/11.

2. Na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11 okr. B. D. se za počinjena kaznena djela utvrđuju pojedinačne kazne i to za kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavak 1. KZ/11 novčana kazna u visini od 30 (trideset) dnevnih iznosa koji dnevni iznos je 86,66 kn (osamdeset šest kuna i šezdeset šest lipa) odnosno ukupno 2.599,80 kuna (dvije tisuće petsto devedeset devet kuna i osamdeset lipa), za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, pa se na temelju članka 139. stavak 1. KZ/11 primjenom članka 51. stavak 1., 2. i 4. KZ/11 okrivljenica B. D. osuđuje na jedinstvenu novčanu kaznu u visini od 30 (trideset) dnevnih iznosa koji dnevni iznos je 86,66 kuna odnosno ukupno 2.599,80 kuna i kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca.

3. Na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 okr. B. D. je izrečena uvjetna osuda tako da se izvršenje jedinstvene novčane kazne i kazne zatvora na koju je okrivljenica osuđena neće izvršiti ukoliko okrivljenica u roku kušnje od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

4. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 125/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP) naloženo je okr. B. D. podmiriti troškove postupka i to na ime paušalnih troškova iznos od 1.000,00 (tisuću kuna) kao i trošak privatne tužiteljice na ime nagrade i nužnih izdataka njezina punomoćnika o visini kojih će biti odlučeno naknadno posebnim rješenje.

5. Na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 okrivljenica B. D. oslobođena je optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavak 1. KZ/11.

6. Na temelju članka 149. stavak 3. ZKP/08 privatna tužiteljica J. G. dužna je snositi troškove kaznenog postupka u odnosu na oslobađajući dio presude i to na ime troškova suda isplatiti paušalni iznos od 1.000,00 kuna (tisućukuna), na ime troškova sudskomedicinskog vještačenja isplatiti iznos od 4.900,00 kuna (četiritisućedevetstotinakuna), na ime naknade za presliku zdravstvenog kartona Domu zdravlja za potrebe sudskomedicinskog vještačenja iznos od 62,50 kuna (šezdesetdvijekunepedesetlipa) te naknaditi troškove nagrade i nužnih izdataka branitelja o visini kojih troškova će biti odlučeno naknadno posebnim rješenjem.

7. Protiv te presude u odnosu na osuđujući dio žalbu je podnijela okrivljena B. D. putem branitelja iz Odvj. društva V., J., Š., S., J. i J., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da okrivljenicu oslobodi optužbe ili podredno, da ukine presudu i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

8. Žalbu je podnijela i privatna tužiteljica J. G. putem svoje punomoćnice D. M., odvjetnice iz R., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da županijski sud preinači prvostupanjsku presudu, odnosno da je ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, međutim iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude.

9. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

10. Žalba okrivljene B. D. i žalba privatne tužiteljice J. G. nisu osnovane.

11. Nije u pravu okrivljena B. D. kada presudu u osuđujućem dijelu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

12. Naime, suprotno tvrdnji žaliteljice pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza.

13. To što žaliteljica smatra kako provedeni dokazi, suprotno utvrđenjima prvostupanjskog suda ne upućuju na zaključak da je okrivljenica počinila kazneno djelo uvrede i kazneno djelo prijetnje spram privatne tužiteljice, ne čini presudu nejasnom niti se ne radi o navedenoj postupovnoj povredi jer se radi o činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda koje žalitelj ne prihvaća i u stvari presudu žalbom pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ali prema ocjeni ovog suda neosnovano.

14. Naime, sukladno prvostupanjskoj presudi, iz iskaza privatne tužiteljice proizlazi da je prilikom sukoba u kafiću okrivljenica joj izgovorila riječi „glupa si i histerična“, što nedvojbeno predstavlja uvredu, kao i riječi "nazvat ću ti šefa, ostat ćeš bez posla, ostat ćeš na cesti, najebat ćeš, nemaš pojma tko sam ja, nisi svjesna što ti sve mogu napraviti", za koje je privatna tužiteljica i objasnila da s obzirom na svoju poziciju djelatnice i poziciju okrivljenice koja da je u prethodna dva mjeseca bila u bliskim odnosima s njenom poslovotkinjom, su kod nje stvorile strah, pa ih je i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda opravdano shvatila kao prijetnju.

15. Pri tome je prvostupanjski sud s pravom prihvatio takav iskaz privatne tužiteljice, utvrdivši da je potkrijepljen iskazima svjedoka G. S., G. P. i J. R., koji iako nisu čuli točno izgovorene riječi, vidjeli su ili dijelove sukoba, kada je privatna tužiteljica držala ruke na glavi i vikala upomoć, ili čuli vrisku i galamu, odnosno neke ružne riječi. Kada se isto poveže s činjenicom da je prema medicinskoj dokumentaciji i vještačkom nalazu privatna tužiteljica zadobila oguljotine desnog obraza i lijeve podlaktice, što dakle također ukazuje na sukob, tada je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenica privatnoj tužiteljici izgovorila predmetne riječi i time ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela uvrede iz članka 147. stavka 1. KZ/11 i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 1. KZ/11.

16. Žalbom se presuda ne pobija zbog odluke o kazni pa je ovaj sud, sukladno članku 478. ZKP/08, u tom pravcu pobijanu presudu ispitao po službenoj dužnosti.

17. Pri tome ovaj sud nalazi da je prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije prvostupanjski sud pravilno na strani okrivljenice utvrdio olakotne okolnosti u vidu dosadašnje neosuđivanosti i proteka vremena od počinjenja kaznenih djela, te u izostanku otegotnih okolnosti, imajući u vidu težinu i okolnosti počinjenja kaznenih djela, pravilno odmjerio vrstu i visinu kaznenih sankcija te potom izrekao sankciju, koja se ukazuje primjerenom, ali i nužnom radi ostvarenja svrhe kažnjavanja propisane zakonom.

18. Nije u pravu niti privatna tužiteljica J. G. kada presudu u oslobađajućem dijelu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

19. Naime, i u ovom dijelu suprotno tvrdnji žaliteljice izreka pobijane presude je razumljiva, nije proturječna, te obrazloženje sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni.

20. Pri tome također, iz sadržaja žalbe proizlazi da žaliteljica smatra kako provedeni dokazi, suprotno utvrđenjima prvostupanjskog suda ne upućuju na zaključak da nema dokaza da bi okrivljenica počinila kazneno djelo tjelesne ozljede spram privatne tužiteljice, što pobijanu presudu ne čini nejasnom niti se ne radi o navedenoj postupovnoj povredi, već o činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda koje privatna tužiteljica ne prihvaća i u stvari presudu žalbom pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ali prema ocjeni ovog suda neosnovano.

21. Naime, sukladno prvostupanjskoj presudi, iz iskaza svjedoka G. S., G. P. i J. R., iako su isti vidjeli ili čuli dijelove događaja, doista ne proizlazi da bi vidjeli da je okrivljenica privatnu tužiteljicu uhvatila za punđu, srušila na pod i vukla.

22. Međutim, pored toga je u pravu prvostupanjski sud da opisana dinamika i vrste ozljeda kako su opisane u činjeničnom opisu privatne tužbe ne proizlaze niti iz medicinske dokumentacije niti sudsko medicinskog vještačenja.

23. Naime, iz tih dokaza proizlazi da su kod privatne tužiteljice utvrđene ozljede u vidu oguljotine desnog obraza i lijeve podlaktice, koje prema sudsko medicinskog vještačkom nalazu mogu predstavljati cjelinu nastalu jednostrukim djelovanjem mehaničke sile, a pogodno sredstvo zadavanja može biti stisnuta šaka, a oguljotina lijeve podlaktice može predstavljati i obrambenu ozljedu nastalu podmetanjem ruke. Međutim, na području vlasišta nisu evidentirane tjelesne ozljede te po mišljenju vještaka ukoliko je bilo vučenja za kosu, tada kao rezultat toga nije nastala tjelesna ozljeda, odnosno ozljede vezane za takvu dinamiku ozljeđivanja nisu evidentirane, što ne isključuje mogućnost povlačenja za kosu, ali slabom silom, a u slučaju da je sila bila jaka kada bi se osoba vukla za kosu po podlozi, tada bi na vlasištu nastala tjelesna ozljeda, a postojanje takve ozljede nije utvrđeno.

24. Iz tog razloga je u pravu prvostupanjski sud da nije dokazano da bi privatna tužiteljica prilikom predmetnog događaja zadobila površinske ozljede vrata i glave- vlasišta, jer takve ozljede nisu niti evidentirane kao ozljede koje se nalaze u vezi s predmetnim inkriminiranim događajem, a evidentirane ozljede i to oguljotina desnog obraza i oguljotina lijeve podlaktice, koje nisu niti opisane u činjeničnom opisu privatne tužbe, nisu nastale dinamizmom kako je to u privatnoj tužbi opisano.

25. Stoga je pravilno prvostupanjski sud u nedostatka dokaza da bi okrivljena B. D. počinila kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. KZ/11 na način kako se tereti privatnom tužbom, oslobodio je optužbe za to kazneno djelo.

26. Iz tih razloga, te obzirom da pobijana presuda ne trpi bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona na koje ovaj sud po čl. 476. st. 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu okrivljenice i žalbu privatne tužiteljice trebalo odbiti kao neosnovane po čl. 482. ZKP/08 i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Rijeka, 31. ožujka 2021.

Zapisničar

Predsjednik vijeća

Jadranka Đaković v.r.

Zoran Sršen v.r.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Jadranka Đaković

OPĆINSKOM SUDU U RIJECI

Vraćamo spis poslovnog broja K-704/2013 sa 6 (šest) primjeraka presude ovoga suda.