REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2007/2017-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, doc. dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja zavoda, Z., R. S., protiv tuženika A. (ranije J. d.d.) P. S., S., kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3127/15 od 20. ožujka 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-917/13 od 23. ožujka 2015., u sjednici održanoj 31. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika A. d.d. (ranije J. d.d.) u odnosu na prvo naznačeno pravno pitanje i ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3127/15 od 20. ožujka 2017. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-917/13 od 23. ožujka 2015. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Revizija tuženika u odnosu na drugo pravno pitanje odbacuje se kao nedopuštena.
III. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 27.114,69 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, pa sve do isplate i to na iznos od 6.497,12 kuna od 01. siječnja 2011.godine do isplate, na iznos od 10.209,76 kuna od 01. siječnja 2011.godine do isplate, na iznos od 79,22 kuna od 24.kolovoza 2010.godine do isplate, na iznos od 39,61 kuna od 24. kolovoza 2010.godine do isplate, na iznos od 39,61 kuna od 24. kolovoza 2010.godine do isplate, na iznos od 10.209,76 kuna od 01. siječnja 2011.godine do isplate, na iznos od 39,61 Kuna od 22. listopada 2010. godine do isplate."
Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-917/13 od 23. ožujka 2015."
Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu u skladu s revizijskim navodima na način da odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka i troškova sastava revizije.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija tuženika je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. tog čl., stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U reviziji iz st. 2. toga čl. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se ona njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Dakle, u smislu navedene odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP za dopuštenost tzv. izvanredne revizije potrebno je da su se kumulativno ostvarile propisane pretpostavke: 1) da je određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg ju podnosi, 2) da se radi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i 3) da su određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Tuženik je podnoseći izvanrednu reviziju postavio sljedeća pravna pitanja:
"1. "Da li isprava ima svojstvo javne isprave u skladu s odredbom čl. 230. st. 1. ZPP-a već stoga što je izdana od strane pravne osobe s pojedinim javnim ovlaštenjima; ili je potrebno da je isprava izdana baš u sklopu taksativno propisanih javnih ovlaštenja njezinog izdavatelja da bi se u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a smatrala javnom ispravom te time po samom Zakonu dokazivala istinitost onoga što se njom potvrđuje?"
2. "Da li zavod (H.) kao pravni sljednik zavoda (H.) mora dokazati da je baš njegov prednik H. pretrpio štetu u vidu isplate troškova liječenja i da time uopće postoji samo pravo koje je onda moglo prijeći na H. kao sljednika odnosno da li je neki pravni subjekt koji svoje potraživanje temelji na sljedništvu iza drugog pravnog subjekta, dužan dokazati postojanje i sadržaj toga prava kojeg je imao prednik, a koje je potom prešlo na sljednika?"
Važnost prvog pitanja tuženik obrazlaže pozivajući se na različitu praksu drugostupanjskih sudova izraženu u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1580/12 od 21. svibnja 2015. i Pž- 8737/12 od 16. veljače 2015., Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-260/13 od 17. travnja 2014., Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1660/11 od 20. veljače 2013., Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3861/12 od 14. veljače 2013., Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-316/13 od 12. veljače 2014., Gžo-396/11 od 16. svibnja 2013. i Gž-399/15 od 30. srpnja 2015. te Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1743/12 od 3. ožujka 2015., Gž-7147/15 od 20. lipnja 2016. i Gžn-2628/11 od 8. srpnja 2014.
U odnosu na drugo pitanje kao razloge važnosti tuženik se poziva na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-9074/12 od 10. prosinca 2014. i Pž-3930/13 od 14. travnja 2016.
Ovaj sud je ocijenio da je prvo pitanje postavljeno u reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga u odnosu na to pitanje revizija dopuštena.
Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao pravnog sljednika H., za naknadu štete u iznosu od 27.114,69 kn koja je nastala isplatom troškova liječenja i naknade plaće njegovog osiguranika D. M. koji je zadobio ozljede u prometnoj nezgodi od ... koju je prouzročio osiguranik tuženika, a koje su priznate kao ozljede na radu.
Prvim postavljenim pravnim pitanjem tuženik problematizira shvaćanje nižestupanjskih sudova da računi (isprave naziva "izviješće o bolovanju") na kojima su navedeni datumi plaćanja i koji su ovjereni od strane tužitelja, kao pravnog sljednika H., imaju dokaznu snagu javnih isprava u smislu odredbe čl. 230. ZPP te da dokazuju činjenicu o izvršenom plaćanju.
Odredbom čl. 230. st. 1. ZPP propisano je da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takovom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenom na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.
Prema ocjeni ovog suda isprave naziva "izvješća o bolovanju" na kojima je tužitelj, kao pravni sljednik H., naznačio (potvrdio) da su iznosi iz tih isprava plaćeni, nema u odnosu na sadržaj te potvrde plaćenog značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP.
Naime, određena isprava ima značaj javne isprave samo u dijelu u kojemu je donesena u odnosu na specifičnosti poslova iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo (dakle tijela: koje je upravo zbog te nadležnosti osnovano ili postoji) i o kojima ono vodi službenu (a ne internu: za svoje knjigovodstvene potrebe) evidenciju (konkretno: "u dijelu u kojemu je u propisanom obliku izdana po državnom tijelu u granicama njegove nadležnosti te u dijelu u kojemu ju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu") ili u dijelu u kojemu joj određeni posebni propis daje takav značaj (konkretno: u dijelu koji je "posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačen s javnim ispravama") - a takav se značaj ne može dati dijelu spornih isprava u naznaci (potvrdi) da su plaćeni troškovi bolovanja.
Sporne isprave u naznaci da su plaćeni troškovi bolovanja imaju značaj isprave, ali ne javne isprave, odnosno predstavljaju valjano dokazno sredstvo koje treba cijeniti u sklopu ostalih provedenih dokaza.
Gledano u svijetlu navedenog shvaćanja revizijskog suda koje predstavlja i odgovor na prvo postavljeno pravno pitanje za zaključiti je da je osporena presuda donesena na temelju shvaćanja koje nije u suglasnosti sa izloženim shvaćanjem revizijskog suda i da je time ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, na kojeg revident prvim naznačenim pitanjem i upućuje (tako i ovaj sud u odlukama poslovni broj Revt 476/2017-2 od 3. ožujka 2020. i Rev 977/2016-2 od 19. studenoga 2019.).
Budući da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode tuženika (da dokaz o plaćanju koje je izvršio tužitelj svom osiguraniku može biti samo potvrda, izvadak ili slična isprava banke ili druge pravne osobe koja obavlja poslove platnog prometa, a što tužitelj nije dostavio tijekom postupka) valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tuženika te ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
S tim u vezi, ocijenjeno je da drugo pitanje u reviziji nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP zbog čega revizija tuženika u odnosu na to pitanje nije dopuštena te je na temelju odredbe čl. 392.b st. 5. ZPP odlučeno kao pod toč. II. izreke rješenja.
Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).
Zagreb, 31. ožujka 2021.
Predsjednica vijeća:
Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.
