REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Poslovni broj: 4 P-543/2019-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Malvich, u pravnoj stvari tužitelja D. K. d.o.o. D., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik u O. D. I. i C. u P., protiv tuženika A. d.o.o. R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Đ. P., odvjetnik u R., radi isplate 5.539,00 EUR s kamatama, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. veljače 2021. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 30. ožujka 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju 5.539,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3. rujna 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14 % godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do isplate po stopi od 5,89%, godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 8 (osam) dana.
II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak od 13.606,50 kuna u roku od 8 (osam) dana.
Obrazloženje
Tužitelj je podnio tužbu Trgovačkom sudu u Pazinu radi isplate 42.201,35 kuna, podredno 5.539,00 EUR s kamatama. Tvrdi da je turistička tvrtka koja se bavi organizacijom putovanja. U vezi sa svojim poslovanjem 2.9.2014. je izvršio plaćanje pruženih usluga u Republici Hrvatskoj društvu A. d.o.o. po računima br. 3-2014 i 4-2014 u ukupnom iznosu od 5.539,00 EUR. Nakon što je ponovno pozvan od društva A. d.o.o. da podmiri dugovanje, tužitelj je provjerom u svoju poslovnu dokumentaciju utvrdio da je očitom omaškom zbog sličnog naziva tvrtki, umjesto na račun društva A. d.o.o. uplatu izvršio na račun tuženika A. d.o.o.. Nakon uočene pogreške odmah je telefonski, pisanim dopisima te e-mail porukama u više navrata kontaktirao tuženika koji mu je potvrdio primitak uplate, ali povratak novca nije izvršio. Tuženik je uplatu bez osnove zadržao za sebe. Na dan izvršenog plaćanja navedeni iznos EUR-a u kunama je iznosio 42.201,35 kuna (5.539,00 EUR x 7,618947 kuna/1 EUR). Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.
Trgovački sud u Pazinu se rješenjem poslovni broj P-265/2018-5 od 27.2.2019. oglasio stvarno nenadležnim, te je predmet ustupio stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci (list 17 spisa).
Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporio je tužbeni zahtjev. Smatra da tužitelj nema pravo na povrat jer je znao da nije dužan platiti (čl. 1112. Zakona o obveznim odnosima). Neovisno o tome, osporava navode tužitelja da je došlo do stjecanja bez osnove. Tužitelj je uplatom podmirio dugovanje koje je imao prema tuženiku s osnove pruženih usluga ugostiteljstva. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.
Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 42.201,35 kuna, podredno 5.539,00 EUR s kamatama, koje je tuženik stekao bez osnove.
Među strankama nije sporno da je tuženik zaprimio uplatu od 5.539,00 EUR 2.9.2014.. Među strankama je sporno jesu li ostvarene pretpostavke za povrat stečenog bez osnove. Sporno je da li je tužitelj imao dugovanja prema tuženiku.
Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu, i vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije G. Š. M.. Te dokaze cijenio je svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19), te je na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
Na temelju provedenog dokaznog postupka (uvida u isprave u spisu i vještačenja po stalnom sudskom vještaku G. Š. M.), sud je zaključio da je tuženik tužiteljevu uplatu od 5.539,00 EUR izvršenu 2.9.2014. stekao bez osnove jer je tužitelj tu isplatu izvršio na tuženikov račun omaškom i bez računovodstvene osnove. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 30.10.2020. proizlazi da tuženik nije imao otvorenih potraživanja prema tužitelju da bi tom uplatom bilo podmireno bilo kakvo tužiteljevo dugovanje, kako je to neosnovano tvrdio tuženik. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio jer se temelji na knjigovodstvenoj dokumentaciji iz spisa i dokumentaciji koja je vještaku dostavljena od stranaka. Napominje se da tuženik svoju knjigovodstvenu dokumentaciju nije dostavio na poziv vještaka, a na ročištu 19.2.2020. je odustao od vlastitog dokaznog prijedloga za dostavom vlastite poslovne dokumentacije (list 39 spisa).
Kako tuženik nije dokazao postojanje bilo kakvog potraživanje iz poslovnih knjiga prema tužitelju, sud je zaključio da su se ispunile pretpostavke za povrat stečenog bez osnove. Nije osnovano pozivanje tuženika na odredbu čl. 1112. st. 1. ZOO-a jer tužitelj nije izvršio isplatu znajući da nije dužan platiti, već je isplatu izvršio greškom, misleći da plaćanje vrši društvu A. d.o.o. Z..
Iako je tužitelj tužbeni zahtjev za isplatu postavio u iznosu od 42.201,35 kuna, a u eventualnoj kumulaciji prema čl. 188. st. 2. ZPP-a u iznosu od 5.539,00 EUR, ustvari se radi o jednom tužbenom zahtjevu na isplatu novčane svote koja je određena, a valuta obveze je vezana za primjenu prava i ovisi o valuti u kojoj je primljeno ono što se mora vratiti (čl. 21. ZOO-a). Kako se radi o uplati u valuti EUR, to je novčana sredstva u istoj valuti tuženik dužan vratiti.
Slijedom navedenog, sud je pozivom na odredbu čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) obvezao tuženika na povrat iznosa od 5.539,00 EUR s kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki I. izreke presude.
Kada se vraća ono što je plaćeno bez osnove, moraju se platiti i zatezne kamate. S obzirom da se ovdje radi o nepoštenom stjecatelju koji je primitkom iznosa odmah znao da mu isti ne pripada, to je stjecatelj (tuženik) dužan platiti kamate od dana stjecanja 2.9.2014., odnosno dana koji slijedi iza toga, prema stopi koja se primjenjuje na ostale odnose (čl. 1115. ZOO-a).
Sud nije prihvatio tuženikove dokazne prijedloge saslušanja svjedoka M. Z. i zakonskog zastupnika tuženika na okolnost da je tužitelj isplatom ustvari podmirio dug tuženiku, jer se te sporne i odlučne činjenice dokazuju poslovnom dokumentacijom trgovačkog društva koju tuženik nije dostavio.
Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je tužitelju priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, Narodne novine 142/12) za slijedeće radnje u postupku:
- sastav tužbe od 5.10.2018. od 1.000,00 kuna (br. 7. t. 1.);
- sastav obrazloženih podnesaka od 10.5.2019., 2.6.2020. i 22.1.2021. od 1.000,00 kuna za svako (Tbr. 8. t. 1.), ukupno 3.000,00 kuna;
- sastav ostalog podnesaka od 11.3.2019. od 250,00 kuna (tbr. 8. t. 3.);
- zastupanje na ročištima održanim 19.2.2020., 19.1.2021., i 15.2.2021. od po 1.000,00 kuna za svako (Tbr. 9. t. 1.), ukupno 3.000,00 kuna;
- trošak PDV-a (25%) od 1.812,50 kuna (Tbr. 42), odnosno ukupno 9.062,50 kuna. Tužitelju je priznat trošak financijskog vještačenja od 3.000,00 kuna.
Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu od 772,00 kuna i presudu od 772,00 kuna sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18). Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 13.606,50 kuna, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.
Rijeka, 30. ožujka 2021.
sudac
Nataša Malvich v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 8 (osam) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Odluka u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.).
Žalba ne odgađa ovrhu (čl.467.a ZPP-a).
