P-1486/2020
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Ex.vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Ljiljani Mustapić u pravnoj stvari tužitelja Ž. M.,OIB:..., iz S., ,zastupan po punomoćniku S. K. odvjetniku u S. protiv tuženika S.d.d.,OIB:…,iz Z., zastupan po OD Ž. i partneri u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana12.veljače 2021.g.,na ročištu za objavu,dana 30.ožujka 2021. godine
p r e s u d i o je:
„I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba,članak1.Ugovora o kreditu broj 312447 od 12.veljače 2008. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 1., ugovoreno kako banka isplaćuje iznos kredita od 91.640,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize banke važećem na dan korištenja kredita te u dijelu u kojem se korisnik kredita obvezuje iznos kredita koji mu je isplaćen temeljem ovog Ugovora, vratiti u roku i na način kako je utvrđeno ovim ugovorom, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako anuitet iznosi 582,96 CHF plativo u kunama po prodajnom tečaju banke važećem na dan dospijeća, u dijelu članka 7.3. u kojem je ugovoreno kako se kamata obračunava u CHF,a naplaćuje u kunama po prodajnom tečaju banke važećem na dan dospijeća.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 4.Ugovora o kreditu broj 312447 od 12.veljače 2008. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika,u dijelu 4.1. u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po redovnoj kamatnoj stopi sukladno odluci o kamatama i naknadama banke, kako je kamatna stopa promjenjiva na način da je vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu banke, kako se usklađivanje kamatne stope obavlja na kalendarske kvartale sukladno promjenama tromjesečnog LIBOR-a za CHF, kao i sukladno promjenama troška pribavljanja sredstava i kamatne marže banke, članak 7., u dijelu 7.3.u kojem je ugovoreno kako za vrijeme korištenja kredita banka obračunava i naplaćuje kamatu primjenom redovne kamatne stope sukladno točki 4.1. Ugovora,na iskorištena sredstva.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 112.663,75 kuna, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.prosinca 2007.g., od 1.siječnja 2008.g do 31.srpnja 2015.g po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta,a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena,a od 1.8.2015.g. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:
na iznos
od
49,78 kn
5.3.2008.
2,16 kn
8.5.2008.
19,24 kn
19.9.2008.
168,07 kn
7.10.2008.
99,80 kn
7.11.2008.
282,33 kn
9.1.2009.
287,92 kn
12.2.2009.
312,52 kn
10.3.2009.
251,14 kn
14.4.2009.
260,76 kn
8.5.2009.
224,03 kn
12.6.2009.
196,87 kn
10.7.2009.
199,84 kn
13.8.2009.
216,39 kn
9.9.2009.
200,36 kn
9.10.2009.
199,55 kn
9.11.2009.
227,59 kn
21.12.2009.
257,73 kn
8.1.2010.
308,04 kn
8.2.2015.
289,56 kn
11.3.2010.
355,43 kn
8.4.2010.
353,45 kn
10.5.2010.
432,26 kn
17.6.2010.
537,08 kn
14.7.2010.
470,10 kn
12.8.2010.
635,31 kn
9.9.2010.
590,95 kn
7.10.2010.
514,58 kn
9.11.2010.
699,44 kn
9.12.2010.
816,03 kn
10.1.2011.
743,74 kn
17.2.2011.
732,84 kn
8.3.2011.
682,76 kn
7.4.2011.
768,92 kn
8.6.2011.
986,08 kn
8.7.2011.
914,72 kn
9.8.2011.
1.377,01 kn
12.9.2011.
1.347,75 kn
12.10.2011.
1.015,92 kn
9.11.2011.
998,03 kn
8.12.2011.
962,12 kn
10.1.2012.
1.023,09 kn
9.2.2012.
1.087,45 kn
12.3.2012.
1.078,65 kn
10.4.2012.
1.066,12 kn
9.5.2012.
1.096,61 kn
11.6.2012.
1.123,31 kn
9.7.2012.
1.095,79 kn
8.8.2012.
1.106,34 kn
11.9.2012.
1.079,12 kn
11.10.2012.
1.040,76 kn
8.11.2012.
1.095,67 kn
11.12.2012.
1.081,68 kn
17.1.2013.
1.100,63 kn
7.2.2013.
1.037,96 kn
11.3.2013.
1.063,49 kn
8.4.2013.
1.101,97 kn
10.5.2013.
1.067,46 kn
10.6.2013.
1.002,40 kn
8.7.2013.
981,41 kn
7.8.2013.
987,36 kn
6.9.2013.
1.031,96 kn
4.10.2013.
1.079,23 kn
8.11.2013.
1.059,35 kn
9.12.2013.
1.077,95 kn
16.1.2014.
970,67 kn
7.2.2014.
993,89 kn
7.3.2014.
1.007,69 kn
7.3.2014.
987,54 kn
7.4.2014.
981,92 kn
7.5.2014.
962,81 kn
13.6.2014.
982,02 kn
15.7.2014.
1.002,69 kn
8.8.2014.
1.021,33 kn
8.9.2014.
1.027,21 kn
7.10.2014.
1.047,15 kn
7.11.2014.
1.058,34 kn
9.12.2014.
1.055,22 kn
9.1.2015.
957,71 kn
9.2.2015.
957,71 kn
9.3.2015.
957,71 kn
8.4.2015.
957,71 kn
8.5.2012.
957,71 kn
8.6.2015.
957,71 kn
7.7.2015.
957,71 kn
10.8.2015.
957,71 kn
7.9.2015.
46.349,63 kn
30.9.2015.
4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 34.343,00 kn sa zateznom kamatom od dana presuđenja 30.ožujka 2021 g. pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
Obrazloženje
Tužitelj je dana 4. lipnja 2019 g podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi tužitelj je dana 12.veljače 2008.g, s tuženikom kao kreditorom,zaključio Ugovor o kreditu (dalje Ugovor) broj 312447,temeljem kojeg je tuženik stavio na raspolaganje kredit iskazan u iznosu 91.640,00 CHF, isplaćen u protuvrijednosti u kunama prema kupovnom tečaju tuženika te je dana 22.siječnja 2009g. zaključen Aneks br.1 i Aneks br.2 ovog Ugovora. dana 8. veljače 2016 g. Tuženik je navedenim Ugovorom, i to u čl. 1 Ugovora, ugovorio valutu klauzulu u valuti švicarski franak, otplatu kredita je u čl.7. Ugovora vezao uz ovu valutu te je u čl.4.1 naveo visinu kamatne stope u iznosu 4,90 % godišnje ugovorivši kako je ista promjenjiva i to na način da je vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu banke, čime ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke ("Odlukom o kamatama i naknadama kreditora")bez navođenja i ugovaranja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati.
Postupajući na ovakav način i to na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu pravima i obvezama ugovornih strana,odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZPP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te, protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja.Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u Z. pod poslovnim brojem P-1401/12. U navedenom postupku Visoki trgovački sud RH je dana 14.lipnja 2018.g. odlučujući po žalbi tuženika, presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10, u točki II, potvrdio presudu TS u Z., poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik Sberbank d.d. (kao osmotuženik u tom postupku) u razdoblju od 1.lipnja 2004 g do 31.prosinca 2008.g povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interesa i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž- 6632/2017-10 od 14.lipnja 2018.g potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik Sberbank d.d. (kao osmotuženik u tom postupku) u razdoblju od 1.listopada 2004g. do 31.prosinca 2008 g.. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene u potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/13) i to člancima 81.,82. i 90., a od 7. kolovoza 2007 g do 31. prosinca 2008 g protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača("Narodne novine"broj:79/07,125/08,75/09,79/09,89/09 i 133/09) i to člancima 96 i 97 te suprotno odredbama Zakona o obveznom odnosima.Na temelju dokumentacije iz ovog kredita izrađen je financijski izračun u smislu utvrđenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih mjesečnih iznosa, kako s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak tako i ništetne odredbe o jednostrano promjenjivim kamatama te iznos koji je tuženik mjesečno neosnovano stekao na ovaj način do konačne otplate kredita, iznosi 72.500,19, kuna kao razlika anuiteta i 46.720,77 kuna,kako razlika glavnice, ukupno 119,220,96 kuna.Slijedom navedenog, činjenice utvrđenja da su nepoštena ugovorna odredba o valuti švicarski franak te nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stop ništetne od samog početka tj. od kada su ugovorene, tužitelj ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak, odnosno,temeljem čl.138 a Zakona o zaštiti potrošača, čl.502.c ZPP-a te čl.1111. Zakona o obveznim odnosima, u smislu individualne pravne zaštite radi povrata sredstava što ih je tuženik neosnovano stekao temeljem ništetnih odredbi ugovora te ima pravni interes.
U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je podnio reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14.06.2018. (dalje kao:"Presuda VTS-a"), kojom je u bitnome potvrđena presuda Trgovačkog suda u Z., broj P-1401/12 od 04.07.2013. (dalje kao:"Presuda TS- a") donesena u postupku pokrenutom tužbom udruge POTROŠAČ-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam banaka uključujući i tuženika (dalje kao:"Parnica Potrošač").Revizijski razlozi tuženika protiv Presude VTS-a u bitnom se zasnivaju na okolnosti da je VTS naočigled postupio protivno uputi i pravnim stajalištima Vrhovnog suda RH iz Rješenja Revt-575/16 od 3.10.2017. godine kojim je ukinuta ranija presuda Visokog trgovačkog suda (VTS) iz Parnice Potrošač te je VTS zauzeo stajališta koja nemaju uporište u činjenicama i dokazima izvedenim tijekom postupka u Parnici Potrošač. Budući se sva argumentacija tužitelja u tužbi isključivo zasniva na utvrđenjima iz Parnice Potrošač i na navodnoj vezanosti naslovnog suda Presudom VTS-a, odluka Vrhovnog suda RH o reviziji tuženika podnesenoj protiv Presuda VTS-a i Presude TS-a predstavlja prethodno pitanje u smislu članka 12 Zakona o parničnom postupku (NN,53/1991-89/2014 dalje kao ZPP). Stoga tuženik predlaže sudu da prekine ovaj postupak do odluke Vrhovnog suda RH o reviziji tuženika protiv Presude VTS-a i Presude TS-a. Tuženik je 10. lipnja 2019. zaprimio tužbu tužitelja od 4. lipnja 2019.(dalje kao:"Tužba"). Tužba je u cijelosti neosnovana zbog čega ju tuženik osporava u cijelosti. U bitnome, tužba i tužbeni zahtjev neosnovani su zbog sljedećih razloga:a)potraživanje tužitelja je u zastari;b)provedena je konverzija Ugovora o kreditu temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju;c)sve i kada bi utvrđenja iz parnice Potrošač bila primjenjiva,niti tada nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a;d) sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva,ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač;e) Tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama;f)ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja,značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača(članak 81 ZZP),g) metoda na temelju koje tužitelj postavlja zahtjev za isplatom je neosnovana. Podneskom od dana 14. studeni 2019 g. tuženik ističe prigovor prijeboja.
Podneskom od dana 11.prosinca 2020 g. tužitelj je postavio tužbeni zahtjev u skladu s pisanim nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo te potražuje isplatu utuženog iznosa s tim da je označio mjesečne iznose preplaćene kamate s datumima dospijeća.
Tijekom dokaznog postupka sud je izveo doka z pregledom priložene dokumentacije i vještačenjem po vještaku za knjigovodstvo,odustao od izvođenja daljnjih dokaza ka suvišnih.
Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnom odredba ugovora o kreditu u dijelu u kojem je iskazana kamatna stopa po odluci tuženika, a koja je označena u točki navedenog ugovora kojega su sklopili tužitelj, kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor kojom odredbom je kreditor povrijedio interese i prava tužitelja tako što je koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
Predmetnim ugovorom o kreditu ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je mijenjana jednostranom odlukom banke, o pojedinačnoj se nije pregovaralo već je unaprijed na standardnom ugovoru, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaja formulirala banka pa kako promjenjivost kamate ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane tuženice to ista odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana u konkretnom slučaju na štetu tužitelja kao ugovorne strane, slijedom čega je ista odredba po čl 322.Zakona obveznim odnosima ( NN 35/05., dalje ZOO) ništetna.
Sukladno odredbi čl.187 st.2 ZPP tužba za utvrđenje može se podići kad je to posebnim propisima predviđeno kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.Kako prema odredbama čl.327 i 328 ZOO-a svaka zainteresirana osoba ovlaštena na isticanje ništetnosti, koje pravo na isticanje se ne gasi, to tužitelj unatoč činjenici da je predmetni ugovor u cijelosti prestao isplatom kredita pripada pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti njegovog dijela i to odredbe ugovora o kreditu jer se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.
Što se tiče prigovora zastare prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženoj u odluci br. Rev- 2245/2017 od 20. ožujka 2018 g. u smislu odredbe čl.241 ZOO pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastare individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.Presudama Trgovačkog suda u zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013 Visoko trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-249/2014 od 9. travnja 2015 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mjenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu odnosno ništetnost nevedene ugovorne odredbe.Tužba u predmetnom postupku podnesena je 23. veljače 2015 dakle prije isteka petogodišnjeg roka u kojem nastupa zastara u konkretnom slučaju, slijedom čega je neosnovan prigovor zastare. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- Iv 47/2020 od 30. siječnja 2020 zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojoj su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, a koja tužba je usvojena i takav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata utvrđen nepoštenim tada sud prilikom odlučivanja o pojedinačnom tužbenom zahtjevu kao osnov zahtjeva tužitelja utvrđuje odluku iz presude kojom je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012, a koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-7129/2013, a koja je djelomično u tom dijelu potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl br Revt 249/2014-2, a ona odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br U- III -2521/2015 utvrđeno daje na ovakav način ugovaranje promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke pa tako i tužena sklapanje s potrošačima nisu bile uočljive niti jasne kao niti razumljive zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno načelima obveznog prava uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne. Ta presuda je donesena na temelju odredbe čl.131 Zakona o zaštiti potrošača ( NN 79/07.., ), a temeljem odredbe 138. a istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
Obzirom da je dio odredbe Ugovora o kreditu sadržan u članku koji se tiče dijela o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđen ništetnim to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom čl.1111 Zakona obveznim odnosima.
Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva ovaj sud je proveo financijsko – knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku I. L.. U pisanom nalazu i mišljenju od 29. listopada 2020 g. temeljem priložene dokumentacije u spisu proizlazi 1. Ugovor o kreditu dana 12.02.2008 godine tuženik je sklopio Ugovor o kreditu broj: 312447 s kreditorom Volksbank d.d. (danas S. d.d.), sa sljedećim bitnim odredbama kredita: Korisnik kredita Ž. M. i kreditor V. bank d.d.
/S. d.d. U. kreditna parija 312447, datum ugovora 12.02.2008, iznos kredita 91.640,00 C.,tečaj CHF na dan isplate kredita 4,5503, rok otplate (mjeseci)252,rok otplate godine 21,ugovorena kamatna stopa (inicijalni otplatni plan) 4,90%, anuitet prilikom ugovaranja u valuti 582,96 CHF,iznos anuiteta na dan isplate kredita 2.652,64, ugovoren tečaj za otplatu prodajni tečaj kreditora na dan dospijeća,aneks br. 2 Ugovora 8.2.2016,iznos nedospjele glavnice na dan 30.9.2015.g.46.132,08€, tečaj EUR na dan 30.9.2015 7,7380,iznos nedospjele glavnice na dan 30.9.2015.g.356.970,04 kn.Ugovor o kreditu je sklopljen dana 12.02.2008.godine,te je isplaćen dana 05.03.2008.godine. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je prilikom sklapanja ugovora iznosila 4,90% godišnje, te je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima na rok otplate od 21 godine. Dospijeće prvog anuiteta prema inicijalnom otplatnom planu bilo je 05.04.2008.g. u iznosu 582,96 CHF što je na dan isplate kredita iznosilo 2.652,64 kn, a sljedeći anuiteti dospijevaju na naplatu u mjesečnim intervalima ovisno o danu iskorištenja kredita Vještak napominje da je ugovoreno plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća (čl. 7.1. Ugovora o kreditu) dok je kredit na dan isplate isplaćen po kupovnom tečaju. Uvidom u prometnu karticu zaduženja i uplata po kreditu razvidno da je kreditor anuitete obračunavao u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, stoga je i vještak u svom obračunu koristio ugovoreni tečaj na dan dospijeća.
Dana 08.veljače.2016.g.sklopljen je Aneks broj 2 Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita,utvrđen je iznos preostale glavnice za otplatu na dan 30.09.2015.g.u iznosu 46.132,08 EUR što preračunato primjenjivim tečajem iznosi 356.970,04 kn (primjena prodajnog tečaja za EUR u vrijednosti 7,7380 kn za 1 EUR). 2. Izračun visine potraživanja Na temelju u spisu dostupne dokumentacije, vještak je uvidom u dostavljeni Ugovor o kreditu, Otplatna tablica po kreditu, te Prometnu karticu po kreditu,ustanovio da su se u promatranom razdoblju promjene kamatnih stopa kretale, u anuitetu, kako slijedi: - 5,90% godišnje do 31.12.2013., - 3,23% godišnje od 1.1.2014. do dana izračuna konverzije (30.09.2015.) Svaka promjena kamatne stope se odražava na promjenu ukupnog anuiteta. S obzirom da se anuitet sastoji od glavnice i kamate to se posljedično na promjenu kamatne stope mijenja iznos kamate u anuitetu, iznos glavnice u anuitetu i ukupni anuitet. S obzirom na postavljene zadatke u Tužbi i podnesku tužitelja,te u skladu s zadatkom postavljenim vještaku prilikom izračuna vještak je izvršio preračun početnog otplatnog plana te je izrađen prilagođeni početni otplatni plan kod kojeg je u razdoblju do 1/2014.g. primijenjena kamatna stopa koja se navodi u ugovoru te u razdoblju nakon 1/2014.g. je primijenjena kamatna stopa od 3,23%. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju1 navodi sljedeće u Članku 11.b (1) Maksimalna dopuštena kamatna stopa na stambene kredite s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom (a) u kunama bez valutne klauzule, (b) u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, kao i (c) u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, ne s mije biti viša o prosječne ponderirane kamatne stope na stanja takvih kredita odobrenih u Republici Hrvatskoj, određene za svaku od valuta uvećane za 1/3. (2) Maksimalna dopuštena kamatna stopa na stambene kredite koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. ovoga članka ne smije biti viša od najniže prosječne ponderirane kamatne stope na stanja kredita iz stavka 1. ovoga članka uvećane za 1/3. (3) Prosječne ponderirane kamatne stope na stanja kredita iz stavka 1. ovoga članka prema utvrđenoj metodologiji i podacima dostupnim na zadnji dan predzadnjeg mjeseca polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu određuje Hrvatska narodna banka i dužna ih je objaviti svakog 1. siječnja i 1. srpnja u »Narodnim novinama«. Istim Zakonom se u Članku 11.a. navodi sljedeće: (5) Za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga Zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik 1 Narodne Novine broj143/13 2 u skladu s ovim člankom, mora definirati parametar, i to jednu od sljedećih varijabli:referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili– NRS ili prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa. Pri tome, promjenjiva kamatna stopa kod ugovora o stambenom kreditu sklopljenih uz valutnu klauzulu, kod kojih je tečaj ugovorene strane valute u odnosu na ugovoreni tečaj na dan prvog korištenja kredita aprecirao za više od 20 %, za sve vrijeme dok takva aprecijacija postoji, ne smije biti viša od prosječne ponderirane kamatne stope hrvatskih kreditnih institucija uz koju su stambeni krediti u odnosnoj valuti odobravani, umanjene za 30 %, zaokruženo na dva decimalna mjesta. Hrvatska narodna banka će do 15. prosinca 2013. godine objaviti podatak o prosječnoj kamatnoj stopi iz ovoga stavka. Temeljem
navedenog
od
1.1.2014.g. je za kredite vezane uz valutu CHF u primjeni, a slijedom aprecijacije valute CHF više od 20% te slijedom izračuna HNB da je prosječna kamatna stopa za kredite u CHF iznosila 4,62%, utvrđena nepromjenjiva kamatna stopa od 3,23%. Ujedno je u razdoblju od početka otplate kredita do dana konverzije, tečaj CHF oscilirao, u odnosu na tečaj po kojem je isplaćen kredit, te vrijednosti koje su predstavljale iznos koji je prelazio inicijalnu visinu obveze iskazano u kunama na dan isplate kredita, predstavljaju
preplatu korisnika kredita. Vještak napominje da je u skladu sa Zakonom o dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju 2 (stupio na snagu 26.01.2015.g., u kojem se navodi se navodi da za ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, za anuitete odnosno obroke u redovitoj otplati, tečaj CHF prema kuni utvrđuje se na razini 6,39 kuna za 1 CHF za razdoblje od jedne godine od stupanja na snagu ovoga Zakona) prilikom obračuna visine razlike anuiteta, za sve anuitete koji su plaćeni počevši od 23. siječnja 2015. do posljednjeg anuiteta obuhvaćenog obračunom primjenjivao tečaj od 6,39 kn za 1 CHF.2.1. Izračun preplata za vrijeme otplate kredita do 30.09.2015,godine Usporedbom stvarnog otplatnog plana te anuiteta i iznosa koji bi tužitelj platio temeljem prilagođenog početnog otplatnog plana, pod pretpostavkom da nije došlo do promjene kamatne stope ni tečaja na štetu tužitelja u odnosu na početnu kamatnu stopu i početni tečaj u kunama se daje u Tabeli 1. Izračun se daje po mjesecima za cijelo utuženo razdoblje.U razdoblju od dana sklapanja Ugovora o kreditu do 30.09.2015.g. tužitelju je prilikom otplate primjenjivana kamatna stopa iz Ugovora te zakonom određena kamatna stopa od 1/2014.g. slijedom čega tužitelj nije otplatom kredita preplatio iznose po osnovu promjene kamatne stope. Zbog rasta tečaja CHF u odnosu na korišteni tečaj prilikom isplate glavnice po Ugovoru o kreditu, tužitelj je preplatio iznos od 66.314,12 kn.Rekapitulacija visine potraživanja, preplate, proizlazi iz više uplaćenog zbog promjene kamatne stope i tečaja za vrijeme otplate kredita kako se dalje prikazuje u Tabeli 2.Vještak prvotno ističe da ne raspolaže informacijama je li tuženik u vrijeme kada je odobren kredit tužitelju imao u ponudi kredit u EUR a koji bi se točno primijenio na tužitelja te bi li došlo do sklapanja ugovora o kreditu u EUR a ne u CHF. Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju3 u čl.19. c u bitnom navodi način izračuna konverzije na sljedeći način:1. na iznos početno odobrene glavnice kredita u CHF izračuna iznos glavnice kredita u EUR po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita,2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR sklapanja ugovora o kreditu vezanog uz valutu CHF 3. početno utvrđen otplatni plan kredita vezanog uz CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s prethodno navedenim, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR.4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta vezano uz valutu CHF pretvore u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate 5. ukoliko je ukupni uplaćeni iznos po kreditu vezanim uz valutu CHF utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR smatra preplatom.
Prema dokumentaciji u spisu proizlazi da je tuženik u skladu s čl.19. c izvršio izračune na način da je uplate tužitelja, izvršenih po kreditu u CHF a realiziranih u kn, preračunao na uplate kao da je kredit bio odobren u EUR, te je za izvršene uplate u kn od strane tužitelja izvršio preračun koristeći primjenjivi tečaj EUR na dan uplate. Tuženik je preračunom izvršio umanjenje iznosa glavnice CHF preračunate u kn na dan provedbe konverzije te sveo iznose glavnice sukladno otplatnom planu za EUR po promjenjivom tečaju i promjenjivoj kamatnoj stopi za simulirani EUR kredit. Slijedom navedenog, prilikom izrade simuliranog otplatnog plana u EUR za određivanje iznosa početne glavnice u EUR uzeta je početno odobrena glavnica kredita u CHF po prodajnom tečaju CHF na dan isplate kredita čime je dobiven iznos kunske protuvrijednosti početno odobrene glavnice kredita (bez utjecaja na mišljenje iz dokumentacije je razvidno da je kredit isplaćen po kupovnom tečaju). Na kunski iznos je primjenom tečaja za EUR koji je vrijedio na dan isplate kredita izračunata simulirana početno odobrena glavnica kredita u EUR. Početna kamatna stopa za simulirani kredit u EUR u simuliranom otplatnom planu, kao da je inicijalno kredit bio u EUR, je bila veća od početne kamatne stope za kredit u CHF te su u simuliranom otplatnom planu za simulirani kredit u EUR primijenjene promjenjive kamatne stope koje su više od kamatnih stopa koje su vrijedile za kredit u CHF (kamatna za simulirani kredit kao da je bio u EUR primijenjena za izračun u visini 6,89% početno do 7,05% najviše).Usporedbe radi, prilikom odobrenja kredita, anuitet za kredit u CHF je preračunato u kn po tečaju na dan isplate kredita iznosio 2.652,64 kn dok bi prema simuliranom otplatnom planu kao da je kredit odobren u EUR (podatci o prvom anuitetu simuliranog kredita u EUR iskazano na listu 30 spisa primjenom tečaja EUR važeći na dan isplate kredita iskazano na listu 29 spisa) početni anuitet iznosio 3.204,84 kn odnosno 20,82% više. 3 Narodne Novine 102/2015Prilikom izračuna konverzije je korišten promjenjivi tečaj EUR kao i promjenjiva kamatna stopa koja bi se moguće odnosila na tužitelja da je moguće imao kredit u EUR. Nadalje, izračunom konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio u razdoblju od dana isplate kredita do dana konverzije te ih je preračunao na mogući anuitet pod pretpostavkom da je inicijalno bio odobren kredit u EUR, s početnom (promjenjivom) kamatnom stopom od 6,89 % (za kredit u CHF je bila inicijalna kamatna stopa 4,90% te je iskazao ukupnu preplatu tužitelja na dan 30.09.2015.g. u iznosu 1.789,41 kn (iskazuje se preplata na dan 30.9.2015.g. u iznosu 231,25 EUR, list 29 spisa, što implicira primjenu prodajnog tečaja tuženika za EUR od 7,738). Izračun efekata konverzije iskazuje da je tuženik konverzijom glavnicu na dan konverzije za kredit u CHF obračunao u iznosu 493.212,20 kn. Nadalje, tuženik je izračunom konverzije izvršio umanjenje dijela obračunatog iznosa glavnice svođenjem vrijednosti na vrijednost koja bi bila prema simuliranom otplatnom planu za kredit u EUR te je konverzijom ista utvrđena u iznosu 46.132,08 EUR što je, preračunato tečajem koji je i tuženik koristio za izračun preplate na dan 30.9.2015.g.,iznosilo 356.970,04 kn. Pod pretpostavkom da se tužitelju za vrijeme otplate kredita u CHF nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj u odnosu na početni tečaj i kamatnu stopu na štetu tužitelja preostala nedospjela glavnica tužitelja na dan 30.09.2015.godine bi iznosila 310.620,41 kn. U Tabeli 3. se daje izračun iznosa glavnice po prilagođenom početnom otplatnom planu i tečaju koji je primijenjen na dan isplate kredita i iznosa glavnice utvrđene konverzijom 30.9.2015.g. te razlika iznosa.
Utvrđenja ovog nalaza, iznosi preplate kao i većeg iznosa obračunate glavnice po konverziji i koji su predmet potraživanja tužitelja polaze od istih stvarnih uplata za podmirenje obveze za anuitete u CHF uplatama u kn koje je koristio i tuženik prilikom obračuna konverzije temeljem simuliranog EUR kredita, ali su različite pretpostavke tužitelja i tuženika, što predstavlja pravno pitanje MIŠLJENJE Na zahtjev Naslova izvršen je uvid u predmetni spis sa dokumentacijom koja je stavljena na raspolaganje vještaku, vještak daje mišljenje na postavljene zadatke. Pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita vezanog uz valutu CHF do 30.9.2015.g. nisu mogle mijenjati kamatna stopa kao ni tečaj na štetu tužitelja:1.U razdoblju otplate kredita vezanog uz valutu CHF do dana konverzije u stvarnoj otplati kredita je primijenjena kamatna stopa koja se navodi u ugovoru te zakonska kamatna stopa od 1/2014.g. Stoga otplatama kredita do dana 30.9.2015.g. tužitelj nijeostvario preplatu po osnovu promjene kamatne stope. Po osnovu promjene tečaja na štetu tužitelja u odnosu na tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita tužitelj je preplatio iznos od 66.314,12 kn. Slijedom navedenog pod pretpostavkom da je tužitelju za cijelo vrijeme otplate kredita u CHF do konverzije 30.9.2015.g. u primjeni bio tečaj po kojem je realiziran isplata kredita tužitelj je preplatio iznos od 66.314,12 kn (Tabela1. stupac '19') 2. Na dan 30.9.2015.g. glavnica po kreditu u CHF, temeljem prilagođenog inicijalnog otplatnog plana, uzevši u obzir početnu kamatnu stopu navedenu u ugovoru do 1/2014. te zakonsku u visini 3,23% u razdoblju od 1/2014.g. do dana 30.9.2015.g. i tečaj koji je primijenjen prilikom isplate kredita bi na dan konverzije iznosila 310.620,41 kn konverzijom utvrđena glavnica (46.132,08 EUR preračunato po primijenjenom tečaju za iskazanu preplatu na 30.9.2015.g.) iznosi 356.970,04 kn. Slijedom navedenog, razlika u iznosu nedospjele glavnice po konverziji u odnosu na glavnicu temeljem početnog otplatnog plana i tečaja iznosi 46.349,63 kn (Tabela 3.)Na dan izračuna konverzije (30.09.2015.) tuženik je iskazao preplatu tužitelja u iznosu 1.789,41 kn.
Među strankama nije sporno kako je izvršena konverzija kredita CHF u kredit s valutnom klauzulom EUR-a dana 8. veljače 2016 g. što je uređeno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju( Odredbom članka 19 b ZPK propisano je da se konverzija provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
Tužbenim zahtjevom, sukladno nalazu i mišljenju vještaka , tužitelj je tražio isplatu više plaćene kamate za vrijeme otplate kredita, pozivanjem na odredbe članaka Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br.96/03,46/07 i 79/07, dalje u tekstu ZPP), Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br.35/05,41/08,125/11 i 78/15, dalje u tekstu ZOO),te pozivanjem na Direktivu Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993.g., o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993.L 95/29., dalje u tekstu Direktiva 93/13), i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019.g, kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev, tužitelj kao korisnik kredita neovisno o izvršenoj konverziji, nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništave, a samim time i preplaćeni iznos na temelju ništetnih odredbi. Nakon ocjene provedenih dokaza temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke prihvaćen je zahtjev tužitelja pozivom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovi broj Revr-249/14-2 od 09. travnja 2015.g, a povodom revizije podnesena protiv odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014 g..Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, proizlazi da je tužena tužitelju za razdoblje naveden u tužbi naplaćivala veću ratu kredita od one koju je imala pravo naplaćivati temeljem zaključenih Ugovora o kreditu i to u ukupnom iznosu navedenom u izreci odluke.
Nesporno je da je tužitelj s tuženikom dana 8. veljače 2016 g. zaključio Aneks Ugovora temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br.102/2015), konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR (dalje:Aneks), kojim Aneksom, ugovorne strane suglasno mijenjaju odredbe iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka Osnovnom ugovoru i to valutu kredita, kamatnu stopu i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, tuženik nije dokazao da bi prihvaćanjem konverzije kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, tužitelju bila ispunjena obveza vezana i za kamate, jer je predmet ovog postupka razlika na ime pretplaćenih anuiteta nastala uslijed promjene kamatne stope Odredbom čl.118 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" br.41/14 i 110/15 dalje u tekstu:ZPP/14), propisano je odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106 st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106 st.1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika .Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g, u kojoj je tuženik bio stranka postupka, sud nije trebao posebno prosuđivati i obrazlagati ništetnost navedenih zakonskih odredbi, obzirom na razloge ništetnosti koji su bili predmetom raspravljanja u toj odluci, pa je osnova odgovornosti tuženika utvrđena u navedenoj pravomoćnoj presudi. Odredbom članka 96 st.1. ZZP/03 propisano je kako se smatra da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača,a stavkom 2 propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a stavkom 4 navedenog članka Zakona određuje da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati.Stoga, cijeneći sadržaj ove zakonske odredbe i činjenicu da tuženik tijekom postupka nije dokazao da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed standardnom ugovoru nije pojedinačno pregovaralo, opći uvjeti ugovora ne mogu valjano nadomjesti pojedinačno pregovaranje o promjeni kamatnih stopa Pozivom na odredbe čl.1111 ZOO-a odlučeno je o tužiteljevu zahtjevu za isplatu iznosa navedenih u izreci presude. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241 ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014.), zbog čega u konkretnom slučaju zastara nije nastupila.Zastara restitucijskih zahtjeva (čl.1111 ZOO/05), počinje teći od dana donošenja prvostupanjske odluke a navedeno se temelji i na pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Z., zauzeto na sjednici Građanskog odjela Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. U konkretnom slučaju valja zaključiti pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, računajući taj rok temeljem odredbe čl.225. ZOO-a (tako i u Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.), Dostava izračuna konverzije i sklapanje Aneksa Ugovora ne predstavljaju ispunjenje zakonske obveze koja predstavlja uračunavanje svih uplata po kreditu u izračun konverzije,stoga tužitelj nije izgubio pravni interes za vođenje parnice i pravnu osnovu za zahtijevanje bilo kakve isplate, jer ponuda tuženice učinjena je sukladno čl.357 st.1. Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne Novine"br.102/15),odnosi na konverziju ugovora iz valute CHF u EUR, dok je predmet ovog postupka razlika na ime pretplaćenih anuiteta nastala uslijed promjene kamatne stope.Prigovor prijeboja je odbijen kao neosnovan pozivom na odredbu čl.195 i 197 ZOO-a. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl.29 čl.1111 i čl.1115 ZOO-a. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1 ZPP-a pa je tužitelju priznat trošak tužbe 2500,00 kn, podneska od 6.11.2019.g 2500,00 kn,podnesak od 14.11.2019.g. 2500,00kn,zastupanje na ročištu 15.11.2019g.1250,00 kn,zastupanje na ročištu 30.1.2020g.2500,00 kn ,zastupanje na ročištu 9.7.2020.g 1250,00 kn, podnesak od 21.8.2019.g 2500,00 kn,zastupanje na ročištu 7.9.2020.g 2500,00 kn, podnesak 11.12.2020g. 2500,00 kn, zastupanje na ročištu 12.2.2021g. 2500,00kn , ukupno 22.500,00 kn uvećano za PDV iznosi 28.125,00 kn, pristojba tužbe 1.542,00 kn, pristojba presude 1.476,00 kn trošak vještačenja 3.000,00 kn ukupno 6.018,00 kn što sveukupno iznosi 34.143,00 kn. koliko je tužitelju dosuđeno.
U Splitu, 30.ožujak 2021.godine
Sudac
Ljiljana Mustapić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove odluke nezadovoljan stranka ima pravo izjaviti žalbu na Županijski sud putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste u tri primjerka.Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:punomoćniku tužitelja, punomoćniku tuženika, u spis,
Broj zapisa: eb2f9-3c35b
Kontrolni broj: 085cf-d7b47-4bc49
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=LJILJANA MUSTAPIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj
web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-
vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati
izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje
vjerodostojnost dokumenta.
