Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-eun-5/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe J. Š., zbog kaznenih djela iz članka 373. odjeljak 4. a. i članka 342. odjeljak 1. c. Mađarskog kaznenog zakona, odlučujući o žalbi tražene osobe podnesenoj protiv rješenja kojim se odobrava predaja Županijskog suda u Vukovaru, broj Kv-eun-8/2021 od 9. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tražene osobe J. Š. kao neosnovana.
Obrazloženje
Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, pod točkom I izreke na temelju članka 29. stavka 4. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ br. 91/10, 81/13, 124/13, 26/15, 102/17, 76/18 i 70/19. i 141/20. – dalje: ZPSKS-EU odobrena je predaja tražene osobe J. Š. R. M. na temelju europskog uhidbenog naloga izdanog od strane Središnjeg okružnog suda u Budimu, Republika Mađarska broj 17.Bny.2593/2020/2 od 31. srpnja 2020. godine radi vođenja kaznenog postupka, zbog kaznenog djela - prijevare i kaznenog djela krivotvorenja službenih dokumenata iz članka 373. odjeljak 4. a. i članka 342 odjeljak 1. c. Mađarskog kaznenog zakona. Pod točkom II izreke predaja tražene osobe J. Š., koja nije pristala na predaju, odobrena je pod uvjetom da se bez dopuštenja Republike Hrvatske, za djela počinjena prije predaje, tražena osoba ne smije kazneno goniti niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja, ne smije biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora i ne smije se izručiti trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora. Pod točkom III izreke, na temelju članka 35. stavka 1. i 2. ZPSKS-EU određeno je kako će predaju tražene osobe J. Š., nadležnim pravosudnim tijelima Republike Mađarske izvršiti ured S.I.Re.N.E. Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.
Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba po branitelju, odvjetniku B. H. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ,,pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.''
U odnosu na prijedlog branitelja tražene osobe da se pozove na sjednicu vijeća, valja istaknuti da odredbom članka 495. ZKP/08 nije propisana analogna primjena odredbi članka 475. ZKP/08 na postupak o žalbi protiv rješenja, a koje odredbe se odnose na izvještavanje ili osiguravanje prisutnosti stranaka na sjednici vijeća u postupku o žalbi protiv prvostupanjske presude, stoga branitelj tražene osobe nije obaviješten o sjednici vijeća.
Na temelju članka 495. i članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. dalje: ZKP/08), u vezi s člankom 132. ZPSKS-EU, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Protivno navodima žalbe, kojima se osporavaju činjenična utvrđenja pobijanog rješenja, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice na temelju kojih je osnovano zaključio da su ispunjeni uvjeti za predaju tražene osobe J. Š. Republici Mađarskoj na temelju europskog uhidbenog naloga izdanog od strane Središnjeg okružnog suda u Budimu, Republika Mađarska broj 17.Bny.2593/2020/2 od 31. srpnja 2020. godine u svrhu vođenja kaznenog postupka, zbog kaznenog djela - prijevare i kaznenog djela krivotvorenja službenih dokumenata iz članka 373. odjeljak 4. a. i članka 342 odjeljak 1. c. Mađarskog kaznenog zakona kao i da ne postoje razlozi za odbijanje predaje tražene osobe iz članka 20. i 21. ZPSKS-EU.
U odnosu na žalbeni navod kako uz citirani europski uhidbeni nalog nije dostavljena izvršna sudska odluka na temelju koje bi prvostupanjski sud ocijenio osnovanost istog uslijed čega je europski uhidbeni nalog nepotpun, drugostupanjski sud ističe kako takva obveza nije propisana niti Okvirnom odlukom Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom Vijeća 2009/299/PUP od 26. veljače 2009. niti odredbama ZPSKS-EU.
Nadalje, ovaj sud podsjeća kako je instrument europskog uhidbenog naloga prvi instrument uzajamnog priznavanja koje se temelji na načelu uzajamnog povjerenja u području kaznenopravne suradnje na teritoriju Europske unije te se stoga smatra ''kamenom temeljcem'' uzajamnog priznavanja u EU. Načelo uzajamnog priznavanja priznato je i u članku 3. ZPSKS-EU kao stožerno načelo u pravosudnoj suradnji u kaznenopravnim stvarima unutar Europske unije.
Stoga, prilikom odlučivanja o predaji tražene osobe povodom izdanog europskog uhidbenog naloga država izvršiteljica nije obvezna niti ovlaštena prosuđivati osnovanu sumnju kao i određenu kvalitetu dokaza u postupku koji se protiv tražene osobe vodi u državi izdavateljici te na kojima se europski uhidbeni nalog temelji.
Takva obveza ne proizlazi niti iz prava Unije niti iz nacionalnog prava, pa stoga stupanj osnovane sumnje i/ili stupanj kvalitete dokaza u državi izdavateljici nije niti obligatorni niti fakultativni razlog za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga u Republici Hrvatskoj.
Osim toga, u Nacrtu izvješća o provedbi Europskog uhidbenog naloga i postupaka predaje između država članica (2019/2207(INI)) od 4. rujna 2020. koje je sačinio Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove Europskog parlamenta istaknuto je kako je stav Suda EU da je odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga iznimka od načela uzajamnog priznavanja te se mora strogo tumačiti.
Također, drugostupanjski sud ocjenjuje kako je u predmetnom europskom uhidbenom nalogu detaljno naveden činjenični i zakonski opis kaznenih djela inkriminiranih traženoj osobi s relevantnim odredbama iz Mađarskog kaznenog zakona. Stoga neovisno o činjenici da se radi o kaznenim djelima prijevare i krivotvorenja službenih dokumenata za koje je, prema članku 10. ZPSKS-EU, isključena provjera dvostruke kažnjivosti, treba zaključiti da ovakav činjenični opis djela ispunjava formalne uvjete propisane člankom 18. točkom 5. ZKPSK-EU, a da i rješenje kojim je odobrena predaja sadrži odgovarajuće podatke propisane odredbom članka 29. stavka 5. točke 3. ZPSKS-EU.
U svezi izloženog, valja istaknuti i kako je u ranijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (broj Kž-eun 27/2017 od 8.studenog 2017. te broj Kž-22/17 od 31. kolovoza 2017.) zauzet stav kako da se u postupku predaje tražene osobe ne utvrđuje osnovanost sumnje.
S tim u vezi, valja istaknuti kako postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga radi predaje tražene osobe u svrhu kaznenog progona u drugoj državi članici Europske unije nije kazneni postupak nego predstavlja postupak sui generis (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, I Kž-eun-8/14 od 7. veljače 2014.).
Stoga, kao što je već apostrofirano, država izvršiteljica naloga ne preispituje osnovanost optužbe, niti odlučuje o kaznenoj odgovornosti niti o dopuštenosti ili nedopuštenosti (zakonitosti) dokaza koje će eventualno provesti nadležni sud države izdavateljice naloga s obzirom da je to u nadležnosti države izdavateljice naloga sukladno odredbama domaćeg kaznenog prava te države.
Slijedom svega navedenog, nije u pravu žalitelj kada ističe da je prvostupanjski sud bio u obvezi zatražiti dodatne podatke i dokumentaciju od nadležnog tijela države izdavanja koja bi opravdala predaju tražene osobe J. Š. Republici Mađarskoj.
Stoga, prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je u cijelosti pravilno i zakonito proveo postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga te je osnovano odlučio da se tražena osoba preda u svrhu vođenja kaznenog postupka nadležnim pravosudnim tijelima Republike Mađarske, a za svoje zaključke o svim odlučnim činjenicama dao je jasne, određene i valjane razloge, koje u svemu prihvaća i ovaj sud. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene ni povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 30. ožujka 2021.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Tanja Pavelin, v. r.
