Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-Us-4/2021-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog K. H., zbog kaznenog djela iz članka 293. stavak 1. i članka 291. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i okrivljenog M. C. zbog kaznenog djela iz članka 294. stavak 1. KZ/11. odlučujući o žalbi okrivljenog M. C. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 28. siječnja 2021. broj Kov-Us-70/2020-15 u sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2021.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog M. C. kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu rješenjem od 28. siječnja 2021. broj Kov-Us-70/2020-15 odbio je kao neosnovan prijedlog okrivljenog M. C. da se iz spisa predmeta kao nezakoniti dokaz izdvoji CD medij sa snimkama telefonskih razgovora s nadziranog telefonskog broja … i to telefonskog razgovora oznake G1_....wma (s početkom 24. siječnja 2020 u 18:38:47 sati); telefonskog razgovora oznake G1_...wma (s početkom 24 siječnja 2020. u 21:11:00 sati) i telefonskog razgovora oznake G1_...wma ( s početkom 30. siječnja 2020. u 16:45:21 sati).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. C. po branitelju I. F., odvjetniku u Z., s prijedlogom da se prihvaćanjem žalbe preinači pobijano rješenje, a podredno da se isto ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

Na temelju članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Okrivljenik u žalbi ukazuje da je nalog suca istrage broj Kir-t-8/2020. od 12. siječnja 2020. izdan zbog sumnje na kazneno djelo iznude iz članka 243. KZ/11., te da je jedna od temeljnih pretpostavki da je u trenutku izdavanja rješenja postojala osnovana sumnja ( ispravno osnova sumnje u smislu članka 332. stavak 1. ZKP/08.) da je prijavljena osoba počinila kazneno djelo za koje se može odrediti primjena posebnih dokaznih radnji. Dalje u žalbi okrivljenik analizira kazneno djelo iz članka 243. KZ/11. i navodi da se radi o kaznenom djelu koje se čini primjenom sile ili ozbiljnom prijetnjom. Smatra da je ozbiljna prijetnja, s obzirom da opće odredbe ne definiraju, propisana u članku 139. stavak 2. KZ/11. te da bi eventualno u konkretnom slučaju dolazila u obzir prijetnja da će osobi kojoj se prijeti „uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak“. Žalitelj ukazuje na zapisnik o zaprimanju kaznene prijave u ODO Zagreb od 12. siječnja 2020. iz kojeg je vidljivo da niti sam N. G. (označen u nalogu kao pouzdanik) ne smatra niti se boji da bi člancima o …u Hrvatskoj ili njegovim statusom … bio na bilo koji način uništen njegov društveni položaj ili materijalni opstanak. Nadalje žalitelj analizira društveni status N. G. kao liječnika s privatnom poliklinikom te stav istoga da njegovo svojstvo nije sramotno, te da se radi o legalno registriranoj udruzi u Republici Hrvatskoj. Žalitelj ukazuje da N. G. ni na koji način ne izražava nikakvu bojazan za svoj društveni položaj ili materijalni opstanak, pa niti zbog toga što su ga počeli nazivati brojni utjecajni i moćni ljudi, članovi …, zgroženi objavljivanjem slika i teksta koji su ga tražili da se to nekako zaustavi, pri čemu žalitelj ukazuje da osumnjičenici tim osobama nisu uputili nikakvu prijetnju, komunicirali niti pokušali komunicirati. Zaključno okrivljenik smatra da u odnosu na N. G. nije bilo prijetnje u smislu odredbe članka 139. KZ/11. pa tako niti osnove sumnje na počinjenje kaznenog djela za koje se može odrediti primjena naloga. S obzirom na činjenicu da je nalog za primjenu posebnih dokaznih radnji izdan protivno odredbama ZKP/08. isti je nezakonit.

Međutim, navodi okrivljenog M. C. nisu osnovani. Prvostupanjski sud je uvidom u nalog suca istrage Županijskog suda u Zagrebu od 12. siječnja 2020. broj Kir-t-8/2020 izdan protiv osumnjičenog M. C., osumnjičene M. D. i pouzdanika N. G., zbog osnova sumnje na počinjenje kaznenog djela iznude iz članka 243. KZ/11. pravilno utvrdio da je taj nalog, temeljem kojeg su predmetne mjere određene, valjano obrazložen na način da je sudac istrage na temelju konkretiziranih navoda iz prijedloga USKOK-a ocijenio postojanje osnove sumnje da su osumnjičenici M. C. i M. D. zahtijevali novčani iznos od N. G. kako bi zaustavili objavljivanje tekstova u listu „…“ u kojem listu je M. C. glavni urednik, a M. D. vlasnica trgovačkog društva koje izdaje navedeni list, pa tako da postoje osnove sumnje u počinjenje kaznenog djela iznude iz članka 243. KZ/11. Prvostupanjski sud također ukazuje na postojanje osnove sumnje na počinjenje kataloškog kaznenog djela i to na način da se najprije iznose modaliteti mogućeg počinjenja kaznenog djela, a zatim i okolnosti sudjelovanja konkretnih osoba, pa tako i M. C..

Iz svega prethodno navedenog proizlazi zaključak da je prvostupanjski sud u smislu postojanja osnove sumnje analizirao i subjektivno i objektivno obilježje kaznenog djela iznude iz članka 243. KZ/11. i za to iznio valjane razloge, kao što je i ukazao da se relevantne činjenice ne mogu prikupiti redovitim izvidima, već samo kroz predložene mjere posebnih dokaznih radnji te da nalog sadrži sve zakonom propisane podatke iz članka 335. stavak 1. ZKP/08.

Ipak u odnosu na žalbene navode u pogledu zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 139. KZ/11. valja ukazati da je kazneno djelo prijetnje djelo apstraktnog ugrožavanja te je ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da oštećenik bude ustrašen ili uznemiren. Pri time je odlučna namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje ili uznemiravanje, ali je nebitno je li ta namjera doista dovela do te posljedice. Subjektivni doživljaj oštećenika nije odlučan, jer bi tada ostvarenje obilježja djela ovisilo o osobnom stanovištu ili interesu neke osobe, a to kriminalnopolitički nije opravdano. Uz sve navedeno, žalitelj zanemaruje da zakonski opis kaznenog djela prijetnje iz članka 139. KZ/11. u stavku 2. precizira da se prijetnja može odnositi i na ''uništenje društvenog položaja'', zbog čega je polemiziranje žalitelja s tim na što se sve prijetnja može odnositi neutemeljeno.

Zbog navedenog, kako žalbenim navodima nisu s uspjehom dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, a ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. ožujka 2021.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Tanja Pavelin, v.r.