REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2299/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., OIB … iz Č., R. 16, zastupan po punomoćnici K. L., odvjetnici u R., protiv tuženika V. M., OIB … iz R., F. R. 14, zastupanog po punomoćniku M. T., odvjetniku u Z. odvjetničkom uredu Ž. B., J. T. K. i M. T. u K., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-539/2017-3 od 7. travnja 2020., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 3477/2012-68 od 18. svibnja 2017., u sjednici održanoj 30. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-539/2017-3 od 7. travnja 2020., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3477/2012-68 od 18. svibnja 2017.
Postupajući sukladno odredbama 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja koje je postavio tuženik nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, prvo postavljeno pitanje polazi od toga da se u predmetnom slučaju radi o nedostacima djela koji su se mogli uočiti uobičajenim pregledom, a koje pitanje je u suprotnosti s utvrđenjima nižestupanjskih sudova (sudovi su utvrdili da se radi o skrivenim nedostacima). Za drugo postavljeno pitanje nisu navedeni odgovarajući razlozi važnosti jer u odluci na koju se tuženik poziva (odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-5006/05 od 21. svibnja 2008.) nije riječ o činjenično i pravno usporedivim situacijama. U odnosu na treće postavljeno pravno pitanje valja reći da u okolnostima konkretnog slučaja pitanje također nije važno, obzirom je odluka o trošku donijeta na temelju članka 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH), kojim člankom je propisano da ako stranka djelomično uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.
Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. st. 1. u vezi članka 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 30. ožujka 2021.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
