- 1 -              Poslovni broj: Usž-1505/2023-2

Poslovni broj: Usž-1505/2023-2

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Mirjane Čačić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja R. z. Ž. d.o.o., Z., kojeg zastupa opunomoćenik D. Z., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Z. & Partneri, Pisarnica O., O., protiv tuženika Vukovarsko-srijemske županije, Upravnog odjela za pravne i opće poslove, V., radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 7 Us I-751/2022-9 od 30. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2024.

p r e s u d i o   j e

1. Žalba tužitelja se usvaja.

Poništava se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-751/2022-9 od 30. siječnja 2023.

2. Tužbeni zahtjev se usvaja.

Poništava se rješenje Vukovarsko-srijemske županije, Upravnog odjela za pravne i opće poslove, KLASA: UP/II-363-01/22-01/04, URBROJ: 2196-09-22-2 od 28. ožujka 2022.

Poništava se rješenje Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, prostorno uređenje i geodetske poslove Grada Ž., KLASA: UP/I-363-03/21-01/171, URBROJ: 2212/01-04-03/21-1 od 25. studenoga 2021.

3. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 414,75 EUR[1] (slovima: četiristo četrnaest eura i sedamdeset pet centi)/3.125 kuna (slovima: tri tisuće sto dvadeset pet kuna).

Obrazloženje

1.              Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-01/22-01/04, URBROJ: 2196-09-22-2 od 28. ožujka 2022., a ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

2.              Osporenim rješenjem tuženika odbijen je prijedlog za povrat u prijašnje stanje i žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, prostorno uređenje i geodetske poslove Grada Ž., KLASA: UP/I-363-03/21-01/171, URBROJ: 2212/01-04-03/21-1 od 25. studenoga 2021., kojim se tužitelju, kao obvezniku plaćanja komunalne naknade, određuje visina komunalne naknade u 2021. i nadalje, za nekretninu u naselju Ž., …, u naravi neizgrađeno građevinsko zemljište sa 75.350,00 m², obračunske površine u iznosu od 0,22 kn/m², u mjesečnom iznosu od 1.360,82 kn, odnosno 16.329,85 kn godišnje (točka 1. izreke), uz ostala popratna utvrđenja pod točkama 2. do 7. izreke tog prvostupanjskog rješenja.

3.              Protiv presude prvostupanjskog upravnog suda tužitelj je podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba upravnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je, na temelju članka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, nesporno utvrđeno da predmetna nekretnina ne pripada režimu neizgrađenog zemljišta, već da u naravi predstavlja oranicu te da sud s tim u vezi nije cijenio sve dokaze niti je izveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja, T. K., a nije niti obrazlagao zemljišnoknjižne izvatke koji su, prema mišljenju tužitelja, na nedvojben način ukazivali da se radi o poljoprivrednom zemljištu. Navodi da predmetno zemljište nema potrebnu infrastrukturu da bi moglo biti u režimu građevinskog zemljišta te da su napadana rješenja manjkava, nejasna, jer se u njima ne navodi o kojoj se zemljišnoknjižnoj čestici, zemljišnoknjižnom ulošku, katastarskoj općini u konkretnom slučaju radi, a ni narav – klasifikacija predmetnog zemljišta. Mišljenja je da je pogrešno utvrđena namjena čestica na predmetnoj adresi, budući da su za pravni promet mjerodavne zemljišne knjige, a u zemljišnim knjigama predmetna nekretnina u naravi predstavlja oranicu pa da se na istu ne može primjenjivati Zakon o komunalnom gospodarstvu. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se usvaja tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a supsidijarno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu te vratiti predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

4.              Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da se protivi svim žalbenim navodima koji su u suprotnosti s osporenim rješenjem tuženika, kod čijeg obrazloženja ostaje u cijelosti. Ističe da se komunalna naknada plaća i za neizgrađeno zemljište pod uvjetom da je dio građevinskog područja na kojem je izgrađena osnovna komunalna infrastruktura, a što je ovdje slučaj, pa da nije od utjecaja na konkretan slučaj što se radi o nekretnini koja se u zemljišnim knjigama vodi kao oranica. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5.              Žalba je osnovana.

6.               Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pogrešno ocijenio da se u konkretnom slučaju radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu u smislu članka 92. stavka 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 68/18., 110/18., 32/20., dalje: ZKG), za koje bi, sukladno članku 92. stavku 1. točki 5. ZKG-a, postojala obveza plaćanja komunalne naknade u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja.

7.              Među strankama je sporno radi li se u konkretnom slučaju o poljoprivrednom zemljištu u smislu, ovdje mjerodavnog, članka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 20/18., 115/18., 98/19., dalje: ZPZ) ili o neizgrađenom građevinskom zemljištu u smislu članka 92. stavka 4. ZKG-a.

8.              Prvostupanjski sud je, na temelju uvida u prostorno plansku dokumentaciju, i to u kartografski prikaz "4.a Građevinska područja naselja Županja" koja je sastavni dio V. Izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja grada Županje ("Službeni vjesnik“ Grada Županja, broj 1/21.), te kartografski prikaz: "Korištenje i namjena površina-sjeverni dio" koja je sastavni dio II. Izmjena i dopuna Urbanističkog plana uređenja Gospodarskog područja (istočno od D55) Županja ("Službeni vjesnik“ Grada Županja, broj 1/21.), te imajući u vidu i članak 7. Odluke o komunalnoj naknadi grada Županje ("Službeni vjesnik" Grada Županje, broj 9/21.), utvrdio da se radi o nekretninama iz članka 92. stavka 4. ZKG-a, te da, neovisno o tome što su sukladno zemljišnoknjižnim izvacima iste upisane kao oranice, predstavljaju neizgrađeno građevinsko zemljište unutar građevinskog područja gdje postoji osnovna komunalna infrastruktura, pa da na kategorizaciju istih valja primijeniti odredbe ZKG-a.

9.              Ovaj Sud nije suglasan s takvim pravnim shvaćanjem prvostupanjskog suda.

10.              Prije svega, valja istaknuti da pravni režim poljoprivrednog zemljišta uređuje ZPZ, koji propisuje da je poljoprivredno zemljište dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (članak 2. stavak 1. ZPZ-a), pa se isto koristi, zaštićuje i njime raspolaže na način određen ZPZ-om. Poljoprivrednim zemljištem se, u smislu tog Zakona, smatraju  poljoprivredne površine koje su po načinu uporabe u katastru opisane kao: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare, kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji (članak 3. stavak 1. ZPZ-a). Sukladno članku 4. ZPZ-a, poljoprivredno zemljište mora se održavati pogodnim za poljoprivrednu proizvodnju (stavak 1.), a pod održavanjem poljoprivrednog zemljišta pogodnim za poljoprivrednu proizvodnju smatra se sprječavanje njegove zakorovljenosti i obrastanja višegodišnjim raslinjem, kao i smanjenje njegove plodnosti (stavak 2.).

11.              Nadalje, sukladno članku 4. stavku 5. ZPZ-a, katastarske čestice zemljišta unutar granice građevinskog područja površine veće od 500 m2 i katastarske čestice zemljišta izvan granice građevinskog područja planirane dokumentima prostornog uređenja za izgradnju, koje su u evidencijama Državne geodetske uprave evidentirane kao poljoprivredno zemljište, a koje nisu privedene namjeni, moraju se održavati pogodnim za poljoprivrednu proizvodnju i u tu se svrhu koristiti do izvršnosti akta kojim se odobrava građenje, odnosno do primitka potvrde glavnog projekta. Dakle, za zemljišta u građevinskom području, zemljišta izvan tog područja, predviđena dokumentima prostornog uređenja za izgradnju, koja još nisu izgrađena (o kakvima je riječ u konkretnom slučaju imajući u vidu činjenično stanje u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja i tijekom cijele 2021. godine), također vrijedi poseban režim dok se ne izgrade. Sve dok se ta zemljišta ne privedu nepoljoprivrednoj namjeni, ona se koriste kao poljoprivredno zemljište.

12.              Iz spisu priležećih isprava, i to prijepisa katastarskog operata te izvadaka iz zemljišnih knjiga za nekretninu, razvidno je da se radi o oranici, odnosno o poljoprivrednom zemljištu u smislu članka 3. ZPZ-a. Budući da iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta ne proizlazi da je u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja (a ni tijekom čitave 2021., za koji period i nadalje je tužitelju određeno plaćanje komunalne naknade u konkretnom slučaju) ishođen izvršni akt kojim se mijenja namjena tog zemljišta u građevinsko, predmetna nekretnina u tom periodu nije bila u režimu neizgrađenog građevinskog zemljišta, već je u naravi poljoprivredno zemljište, na koje nije primjenjiv ZKG. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio da se radi o nekretninama iz članka 92. stavka 4. ZKG-a.             

13.              Tužitelj, koji je zatražio naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 4.125,00 kuna, ima, sukladno članku 79. stavku 1. u vezi članka 79. stavka 4. ZUS-a, od tuženika pravo na naknadu opravdanog troška upravnog spora s obzirom na to da je u cijelosti uspio u upravnom sporu. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđen zatraženi trošak za sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kuna/331,80 EUR uvećano za 625,00 kuna/82,95 EUR na ime poreza na dodanu vrijednost, što sveukupno čini iznos od 3.125,00 kuna/414,75 EUR.

14.              Slijedom svega navedenog, evidentno je da je tužitelju prvostupanjskim rješenjem bez pravne osnove utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade, pa je valjalo, pozivom na odredbu članka 74. stavka 2. ZUS-a i članka 58. stavka 1. ZUS-a, te članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 27. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić, v.r.