Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: 14 Povrv-132/2020-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici po sutkinji Željki Jurić, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Ljubice Kovač Katalinić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz O. društva H. & p., odvjetnicima u Z., protiv tuženog R.S., V., OIB: …, radi isplate iznosa od 480,00 kuna, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 9. ožujka 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, 30.ožujka 2021. objavio je i

p r e s u d i o  je

I. Održava se na snazi platni nalog iz Rješenja o ovrsi javne bilježnice D.F.-K. iz V., posl. broj Ovrv-… od 27. studenog 2020. u dijelu u kojem se nalaže tuženom R.S., V., OIB: …, da u roku od osam dana tužitelju Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Z., OIB: …, namiri novčanu tražbinu u iznosu od 480,00 kn (četiri stotine osamdeset kuna) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 80,00 kn počevši od 22. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 80,00 kn počevši od 22. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 80,00 kn počevši od 22. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 80,00 kn počevši od 22. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 80,00 kn počevši od 22. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 80,00 kn počevši od 22. lipnja 2020. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u naznačenom Rješenju o ovrsi u odnosu na trošak ovršnog postupka u iznosu od 300,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima, i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 506,25 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima s tim da kamate na trošak ovršnog postupka teku od dana donošenja javnobilježničkog Rješenja o ovrsi, a na predvidivi trošak od pravomoćnosti Rješenja o ovrsi.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 800,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku od dana donošenja ove presude do ispate u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Rješenjem o ovrsi javne bilježnice D.F.-K. iz V. poslovni broj Ovrv-… od 27. studenog 2020. radi naplate novčanog potraživanja tužitelja određena je ovrha općenito na imovini tuženika.

Protiv predmetnog rješenja u zakonskom roku prigovor je izjavio tuženik. U prigovoru navodi da je 14. siječnja 2019. podnio i poslao Zahtjev za odjavu plaćanja mjesečne pristojbe, a koju je plaćao samo zbog vlasništva motornog vozila koje je posjedovao radijski prijamnik. U prigovoru navodi i da u obiteljskoj kuću na adresi …, ne posjeduje prijamnike jer je prije dvije godine uklonio sve televizijske instalacije zajedno sa antenom.

Pravomoćnim rješenjem ovog suda, poslovni br. 14 Povrv-132/2020-4 od 18. siječnja 2021. stavljeno je pobijano Rješenje o ovrsi javne bilježnice izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute sve radnje provedene u postupku, a postupak je dalje nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Nesporno je među strankama da se tuženik u evidenciji tužitelja vodio u utuženom periodu kao obveznik plaćanja rtv pristojbe te da za utužene mjesece nije platio pristojbu.

Sporno je da li je tuženik u obvezi podmiriti utuženo potraživanje obzirom na navode iz prigovora protiv Rješenja o ovrsi da tuženik ne posjeduje televizijske prijamnike u kući, odnosno da je podnio Zahtjev za odjavu prijamnika u motornom vozilu registriranom na njegovo ime.

Radi utvrđenja spornih činjenica sud je tijekom postupka izvršio uvid u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga s stanjem na dan 20. studenoga 2020. (str. 4) u podatke ministarstva o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu za tuženika (str. 7), pročitan je prigovor tuženika (str. 9), izvršen je uvid u zahtjev za odjavu obveze plaćanja mjesečne pristojbe (str.10), evidenciju obveznika plaćanja RTV pristojbe (str. 17), te i u ostalu dokumentaciju koja je priložena spisu.

Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

Tijekom postupka utvrđene su slijedeće činjenice:

- da se tuženik u evidenciji tužitelja od 15. veljače 2012. vodi kao aktivni pretplatnik pod brojem 7552451-5 temeljem vlasništva televizijskog prijamnika na adresi u V.,

- da je tuženik priložio fotokopiju Zahtjeva za odjavu obveze plaćanja mjesečne pristojbe zbog neposjedovanja prijamnika (dalje u tekstu: Zahtjev za odjavu, str. 10), koja je potpisana od strane tuženika i na kojoj je naznačen datum 14. siječnja 2019.,

- da se potraživanje tužitelja po osnovi pristojbe odnosi na vremenski period od siječnja do lipnja 2020. godine,

- da je tuženik nije dokazao da je popunjeni obrazac Zahtjeva za odjavu dostavio tužitelju poštom na adresu,

- da je tuženik tvrdio da je pristojbeni obveznik bio samo zbog vlasništva motornog vozila koje je posjedovalo radio prijamnik,

- da je na ročištu održanom 9. ožujka 2021. tuženik izjavio da televiziju gleda putem monitora,

Obveza tuženika na plaćanje zatražene pristojbe temelji se na odredbi članka 34. stavka 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ broj 137/10., 76/12., 78/16., 73/17. i 94/18., dalje u tekstu: Zakon o HRT) kojim je propisano da su vlasnici radijskih i televizijskih prijamnika, odnosno drugih uređaja za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske dužni HRT-u plaćati pristojbu. Visina pristojbe iznosi 1,5 % prosječne neto mjesečne plaće zaposlenih u Republici Hrvatskoj, na temelju statističkih podataka za prethodnu godinu. Također je propisano da vlasnik prijamnika nije dužan plaćati pristojbu ako prijamnik odjavi (odredba članka 36. Zakona o HRT-u).

Iz određenja prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da obveza plaćanja mjesečne pristojbe nastaje isključivo na osnovi činjenice vlasništva ili posjeda rtv prijamnika, odnosno drugog uređaja za prijam radijskog ili audiovizualnog programa, i da jednom ustanovljena obveza po toj osnovi postoji sve dok se prijamnik ne odjavi na način utvrđen zakonskim propisima, odnosno odlukom tužitelja. To znači da se evidentiranog obveznika plaćanja mjesečne rtv pristojbe koji je eventualno naknadno prestao biti vlasnikom ili posjednikom prijamnika i nadalje smatra obveznikom u smislu odredbe članka 34. stavka 1. Zakona o HRT-u, dok god prijamnik ne odjavi. Ovo iz razloga jer izvršena prijava prijamnika stvara i održava presumpciju postojanja činjenice vlasništva ili posjeda prijamnika uz koju zakon veže obvezu plaćanja rtv pristojbe sve do odjave prijamnika.

Prema odredbi članka 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava (odredba članka 221.a ZPP-a).

Tuženikove tvrdnje svode se na to da je bio pristojbeni obveznik samo zbog vlasništva motornog vozila koje je posjedovalo radio prijamnik; da je uklonio unazad dvije godine sve televizijske prijamnike iz kuće na adresi V.; da je podnio Zahtjev za odjavu radio prijamnika u automobilu registriranom na njegovo ime.

Tuženikova tvrdnja, da je pristojbu plaćao samo zbog vlasništva motornog vozila koje je posjedovalo radio prijamnik, nije u skladu s izvatkom iz evidencije pretplatnika iz koje slijedi da je tuženik evidentiran kao aktivni pretplatnik temeljem vlasništva televizijskog prijamnika (str. 17 spisa). Iz sadržaja predmetnog izvatka (čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio) proizlazi da je tuženik u utuženom razdoblju (siječanj – lipanj 2020.) bio prijavljen kao obveznik plaćanja rtv pristojbe na adresi V., pod brojem … temeljem vlasništva televizijskog prijamnika.

Obzirom da tuženik nije dokazao činjenicu da je nesporno prijavljeni televizijski prijamnik na predmetnoj adresi, u utuženom razdoblju odjavio (odredba članka 219. ZPP-a), odnosno da je dostavio –poštom na tužiteljevu adresu Zahtjev za odjavu, to je primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a u odnosu na tu spornu činjenicu, a sukladno odredbi članka 34. stavka 1. Zakona o HRT-u, tuženik obveznik plaćanja pristojbe, neovisno o tome ima li u svom vlasništvu i posjedu prijamnik ili ne.

U odnosu na izjavu tuženika danu na ročištu 9. ožujka 2021., da televiziju gleda putem monitora, tuženiku se ukazuje i da posjedovanje drugih uređaja, što uključuje laptop/računalo, tablet, smarthphone i slično, također podliježe obvezi plaćanja pristojbe temeljem citirane odredbe članka 34. stavka 1. Zakona o HRT-u jer se isti mogu koristiti za reproduciranje radijskih i televizijskih sadržaja.

Slijedom navedenog, valjalo je u odnosu na glavnicu u iznosu od 480,00 kn održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u smislu članka 451. stavka 3.

ZPP-a, kao pod točkom I. izreke.

Na usvojene pojedinačne iznose glavnice tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu sukladno članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje u tekstu: ZOO), i to od dana tuženikovog zakašnjenja pa do isplate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. istog Zakona.

Sukladno Zaključku Vrhovnog suda Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017. trošak javnobilježničkog ovršnog postupka ulazi u parnični trošak te u odnosu na isti sud ne održava na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

U odnosu na troškove postupka, sud utvrđuje da u ovršnom postupku ovrhovoditelju, ovdje tužitelju, temeljem odredbe članka 14. stavka 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 73/17.) pripadaju troškovi koji su bili potrebni za ovrhu –tj. troškovi javnobilježničke nagrade za izdavanje rješenja o ovrsi s PDV-om u ukupnom iznosu od 75,00 kuna (odredba članka 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku – Narodne novine broj 8/11., 114/12.).

Tužitelj, međutim, nema pravo na trošak dostave javnog bilježnika s PDV-om u iznosu od 37,50 kuna obzirom da isti u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a nije dokazao da mu je navedeni trošak zaista i nastao.

Budući da je tuženik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, tužitelju nije nastao niti predvidivi trošak postupka u iznosu od 506,25 kuna.

Temeljem odredbe Tbr. 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kuna, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova (dakle i za postupak pred javnim bilježnikom i postupak pred općinskim sudom obzirom da je to jedinstveni postupak u kojem se presudom odlučuje o opstojnosti platnog naloga sadržanog u izdanom Rješenju o ovrsi javnog bilježnika).

Stoga, tužitelju u ovom predmetu za sve radnje poduzete u postupku, dakle za radnje poduzete pred javnim bilježnikom (sastav prijedloga za ovrhu), ali i za radnje poduzete pred ovim sudom, pripada, nagrada u ukupnom iznosu od 500,00 kuna. Na taj iznos obračunat je PDV po stopi od 25 % što iznosi 125,00 kuna. Tužitelju je također priznat i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn.

Stoga, ukupni trošak jedinstvenog postupka (tj. postupka vođenog pred javnim bilježnikom i parničnog postupka pred sudom) tužitelja iznosi 800,00 kuna, a zatezne kamate na isti teku od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno zaključku Vrhovnog suda broj: Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017..

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Virovitica, 30. ožujka 2021.

Sutkinja:

Željka Jurić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

U sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu. (467. a ZPP-a)

Dostaviti;

1. O.d. H & P. d.o.o.

2. R.S., V.