REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-477/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Daniele Ukić kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Diane Preglej i Vlaste Feuš, kao članova vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja M. M. iz R., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. K., odvjetnica u R. i 2. tužiteljice S. K. iz R., …, OIB: …, protiv tuženika Općine F., F., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik F. M., odvjetnik iz O. društva V. & M. u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 1. tužitelja M. M. i 2. tužiteljice S. K. protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3794/2019-5 od 3. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 30. ožujka 2021,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3794/2019-5 od 3. prosinca 2019. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom suda prvog stupnja je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelji M. M. i S. K. svatko od njih dvoje u ½ dijela, vlasnici nekretnina pod oznakom k.č.br. 34 – pašnjak u va nugal površine 30 hvati,k.č.br. 35/1 – oranica u va nugal površine 1016 hvati,k.č.br. 35/2 – oranica u va nugal površine 74 hvati, kč. br.1194 – sjenokoša u sušari površine 391 hvati, kč. br.1205/2 – oranica u sušari površine 65 hvati, kč. br. 1206/2 – sjenokoša u sušari površine 30 hvati, kč. broja 5338 – kuća broj 94 i dvorište u L. površine 74 hvati i k.č.br. 5341 – dvorište i vrt u gornjem polju površine 24 hvati, sve upisane u z.k. ul.br. 91, K.O. L. te se ovlašćuju tužitelji temeljem ove presude provesti uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama sa imena tuženika na ime i u korist tužitelja u cijelosti."

Protiv navedene presude žale se 1. tužitelj M. M. i 2. tužiteljica S. K. zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), te predlažu pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili istu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba 1. tužitelja M. M. i 2. tužiteljice S. K. je osnovana.

Predmet postupka je zahtjev 1. tužitelja M. M. i 2. tužiteljice S. K. za utvrđenjem prava suvlasništva, svakog u ½ dijela, nekretnina k.č.br. 34 od 30 čhv, k.č.br. 35/1 od 1016 čhv, k.č.br. 35/2 od 74 čhv, kč. br.1194 od 391 čhv, kč. br.1205/2 od 65 čhv, kč. br. 1206/2 od 30 čhv, kč.br. 5338 – kuća broj 94 i dvorište u L. od 74 čhv i k.č.br. 5341 – dvorište i vrt od 24 čhv, sve upisane u z.k. ul.br. 91, k.o. L..

U obrazloženju prvostupanjske presude je navedeno:

- da je u zk.ul 91 K.O. L. kao vlasnik u ovom postupku prijepornih nekretnina i to: k.č.br. 34 – pašnjak, k.č. 35/1 oranica, k.č. 35/2 – oranica, k.č.br.1194 – sjenokoša, k.č. 1205/2 – oranica, k.č. 1206/2 – sjenokoša, k.č. 5338 – kuća i dvorište, te k.č. 5341 – dvorište i vrt, u zemljišnoj knjizi upisan je P. S.,

- da je kao posjednik naprijed navedenih nekretnina u Odjelu za katastar nekretnina evidentiran Marijan Milošević,

- da je M. M. preminuo 21. ožujka 1978. te su rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Delnicama posl.br. IO-200/78 od 22. veljače 1979.g. njegovim nasljednicima proglašeni M. J., sin istoga, K. M., kćerka istoga, K. I., kćerka istoga, M. S., unuka istog, te M. R., supruga ostavitelja,

- da su 1. tužitelj M. M. i 2. tužiteljica S. K. djeca M. J., preminulog 25. listopada 2002., pa samim time unuci u Odjelu za katastar nekretnina evidentiranog posjednika spornih nekretnina M. M.,

- da prema tvrdnjama tužitelja iznesenih u tužbi, u zemljišnoj knjizi upisani vlasnik prijepornih nekretnina P. S. je pokojna osoba preminula 1936. u L., a 2. tužiteljica S. K. je u svom iskazu navela kako je to saznala istraživanjem crkvenih knjiga,

- da nakon smrti pok. P. S. nije vođen ostavinski postupak niti je doneseno rješenje o nasljeđivanju kojim bi njegova imovina bila utvrđena ošasnom imovinom,

- da saslušani svjedoci J. K. i S. M. nemaju saznanja tko je P. S., osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik prijepornih nekretnina, niti imaju saznanja da li navedena osoba ima nasljednika, s time da iz iskaza ovih svjedoka proizlazi da se u posjedu predmetnih nekretnina otkada seže sjećanje istih nalazio isključivo M. M., djed 1. i 2. tužitelja, a nakon njegove smrti M. J., otac 1. i 2. tužitelja, te da je posjed istih na predmetnim nekretninama bio neometan.

No, iako na temelju sadržaja iskaza u postupku saslušanih svjedoka te iskaza 2. tužiteljice S. K. proizlazi da se u posjedu prijepornih nekretnina nalazio još pok. djed tužitelja M. M. koji je preminuo 1978., a koji je u Odjelu za katastar nekretnina evidentiran kao posjednik predmetnih nekretnina još od 1953., nakon čega je u posjed predmetnih nekretnina stupio njegov sin J. M., otac 1. i 2. tužitelja, a što sve ukazuje na činjenicu dugogodišnjeg posjedovanja predmetnih nekretnina od strane pravnih prednika tužitelja, ta činjenica trajanja posjeda istih u pogledu prijepornih nekretnina u razdoblju dužem od 20 godina kojeg zakon propisuje za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, sama po sebi, po mišljenju suda prvog stupnja, u konkretnom slučaju nije dostatna za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja. To iz razloga što iako tuženik Općina F. nije osporila pasivnu legitimaciju, koju je pozivajući se na odredbe o ošasnoj imovini odredio tužitelj, ocjena je prvostupanjskog suda da u situaciji kada nije donijeto rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. S. P., Općina F. nije ovlaštena određivati je li pravni slijednik te nasljednik S. P. te samim time davati relevantne izjave u pogledu istog. Pritom prvostupanjski sud navodi kako se okolnost je li nešto ošasna imovina ili ne, utvrđuje u za to propisanom ostavinskom postupku po točno određenoj proceduri, te samo u situaciji kada je donijeto rješenje o nasljeđivanju kojim je neka imovina utvrđena ošasnom, tužitelj može odrediti općinu kao pravnog slijednika u zemljišnoj knjizi upisanog vlasnika.

Osnovano žalitelji ističu da je pravno sljedništvo moguće dokazivati i drugim dokaznim sredstvima, a ne isključivo rješenjem o nasljeđivanju.

Naime, pravno sljedništvo se u pravilu dokazuje rješenjem o nasljeđivanju ili drugim odgovarajućim ispravama. Međutim, tu je činjenicu moguće dokazivati i drugim dokaznim sredstvima.

Kako u konkretnom slučaju pravno sljedništvo nije utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom, radi se o prethodnom pitanju iz čl. 12. st. 1. ZPP-a o kojem su prvog stupnja može sam odlučiti.

Kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom suđenju će sud prvog stupnja utvrditi postoje li osobe koje bi bile pozvane na nasljedstvo iza pok. P. S. ili se radi o ošasnoj imovini, kao i da li postoje zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pri čemu se napominje da okolnost postojanja pravnog sljedništva Općine F. iza P. S. mora biti naznačena u uvodu i izreci presude jer nije moguće provesti uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama s imena tuženika (koji nije upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama) na ime tužitelja, a nakon toga će sud donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

U Zagrebu, 30. ožujka 2021.

Predsjednik vijeća:

Daniela Ukić