REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1036/2016-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. u. d.o.o. u likvidaciji, Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. H., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. Z. iz V. L., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva B. & p. j.t.d. u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-335/2014-2 od 14. siječnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj Povrv-783/13-7 od 5. prosinca 2013., u sjednici održanoj 30. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Gž- 335/2014-2 od 14. siječnja 2016. kao i presuda Općinskog suda u Varaždinu broj Povrv- 783/13-7 od 5. prosinca 2013., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja R. u. d.o.o. u likvidaciji iz Z., protiv tuženika Z. D. iz V. L., kojim zahtjeva da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. V. S. iz V., pod brojem Ovrv-1930/13 od 04. ožujka 2013. godine kojim je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 365.850,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2013. godine, te ovršni trošak u iznosu od 11.685,63 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04. ožujka 2013. godine, kao neosnovan.
II/ Nalaže se tužitelju R. u. d.o.o. u likvidaciji iz Z., da naknadi tuženiku Z. D. iz V. L., parnični trošak u iznosu od 23.375,00 kn, u roku od 8 dana.“
Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
„Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu broj Povrv-783/13-7 od 5. prosinca 2013.g., s time da izreka pravilno glasi:
I. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika J. V. S. broj Ovrv-1930/13 od 4. ožujka 2013.g., kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati 365.850,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2013. g., te ovršni trošak u iznosu od 11.685,63 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. ožujka 2013.g.
II. Nalaže se tužitelju „R. u.“ d.o.o. u likvidaciji da tuženiku D. Z. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 23.375,00 kn u roku od 15 dana.“
Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj na temelju čl. 382. st. 1. toč.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija je osnovana.
Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tuženik izdao tužitelju mjenicu serije A 00498492 i dao Mjeničnu izjavu 13. listopada 2006. za osiguranje tužiteljevih potraživanja koja se temelje na sklopljenim Ugovorima o leasingu broj 1997/06 i 1998/06 od 13. listopada 2006. i to na način da je tužitelj može koristiti bez prigovora za naplatu temeljem svih svojih potraživanja koje ima prema E. d.o.o., te kojom je tužitelj ovlašten ispuniti sve sastavne dijelove mjenice koji nisu ispunjeni i koristi je kao imatelj mjenice za naplatu,
- da je 9. listopada 2013. održano ročište pred Trgovačkim sudom u Varaždinu u predmetu Stpn-53/13 na kojem je rješenjem suda odobreno sklapanje predstečajne nagodbe između dužnika E. d.o.o. iz L. i tužitelja kao vjerovnika, između kojih je suglasno utvrđena tražbina tužitelja prema tom dužniku u iznosu od 365.850,00 kuna, pri čemu je tužitelj pristao na namirenje te tražbine (a koja proizlazi iz Ugovora o financijskom leasingu s financiranjem PDV broj 1997/06 i 1998/06 od 13. listopada 2006.) na način da se dužnik obvezao navedeno dugovanje isplatiti tužitelju kao vjerovniku u postupku predstečajne nagodbe u roku od 10 godina, uz poček od jedne godine, s rokom otplate od devet godina, uz kamatnu stopu od 6% godišnje, računajući početak otplate s danom 15. srpnjem 2014. te konačnu otplatu dugovanja najkasnije do 15. lipnja 2023., uz istovremenu predaju tužitelju financijskih instrumenata osiguranja uz zadržavanje postojećih prava osiguranja, te kojom se dužnik obvezao prema vjerovniku ispuniti obveze pod navedenim uvjetima i u utvrđenim rokovima,
- da je prednik tužitelja pokrenuo ovršni postupak podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 28. veljače 2013. i to na temelju mjenice ispunjene 28. veljače 2013. i Mjenične izjave tuženika od 13. listopada 2006.,
- da je postupak predstečajne nagodbe pokrenut podnošenjem prijedloga od strane glavnog dužnika E. d.o.o. L. 5. siječnja 2013.,
- da je tužitelj pravni slijednik C. l. d.o.o. Z., u čiju korist je izdana mjenica, te dana Mjenična izjava od 13. listopada 2006..
Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev zaključujući da se predstečajna nagodba reflektira na pravni odnos tužitelja i tuženika, te da su pravni učinci postupka predstečajne nagodbe prema solidarnim dužnicima, kao što je tuženik, propisani tek Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj 81/13).
Naime, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da su sklapanjem predstečajne nagodbe tužitelj i glavni dužnik sklopili nagodbu u smislu članka 150. i 151. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 - dalje ZOO), dok je čl. 156. st. 2. ZOO propisan učinak nagodbe prema jamcima i zalogodavcima.
Nadalje nižestupanjski sudovi zaključuju da je tuženik osnovano naveo prigovor prema tužitelju koji se odnosi na dospjelost obveze glavnog dužnika, koja je modificirana predstečajnom nagodbom i koja obzirom na sadržaj zapisnika predstečajne nagodbe nije dospjela, što znači da bianco mjenica nije ispunjena u skladu sa sklopljenom predstečajnom nagodbom, kojom je modificirana obveza glavnog dužnika iz osnovnog pravnog posla.
Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.
Činjenica što je nad glavnim dužnikom otvoren postupak predstečajne nagodbe ne utječe na pravo vjerovnika da svoje potraživanje koje ima prema glavnom dužniku namiri od jamca platca, koji se obvezao solidarno podmiriti glavni dug dužnika, a u kakvoj je poziciji i tuženik u ovom predmetu.
Navedeno tumačenje proizlazi iz zakonskih odredbi Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi i prije izmjena i dopuna navedenog zakona („Narodne novine“ broj 81/13) nakon kojih je izričito propisano da predstečajna nagodba nema učinak na tražbine vjerovnika prema solidarnim dužnicima i jamcima platcima koji pored dužnika iz predstečajne nagodbe stoje u obvezi prema tom vjerovniku, ali i iz odredbi ZOO. Sukladno odredbi čl. 66. st. 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj 108/12, 144/12 - dalje: ZFPPN) u slučajevima kad je dužnik predstečajne nagodbe u odnosu prema vjerovniku solidarni dužnik ili jamac, predstečajna nagodba ne utječe na obveze glavnog dužnika prema vjerovniku (posebice ne utječe na visinu i rokove vraćanja tražbina vjerovnika prema glavnom dužniku).
Iako navedena odredba konkretno propisuje situaciju kad je dužnik predstečajne nagodbe solidarni dužnik ili jamac iz iste jasno proizlazi odstupanje od načela akcesornosti (jednakost duga glavnog dužnika i jamca).
Navedeno odstupanje proizlazi iz odredbe čl. 71. st. 1. ZFPPN sukladno kojoj pravne posljedice otvaranja postupka predstečajne nagodbe nastaju za sve tražbine vjerovnika prema dužniku koje su nastale do otvaranja postupka, ako navedenim zakonom nije drukčije propisano. Ograničavanje posljedica otvaranja postupka predstečajne nagodbe za sve tražbine vjerovnika prema dužniku, ali ne i prema solidarnom dužniku ili jamcu opravdano je dobrovoljnim preuzimanjem rizika od strane jamca, odnosno činjenicom da jamstvo štiti vjerovnika od rizika nesposobnosti i insolventnosti glavnog dužnika.
Postupak predstečajne nagodbe provodi se s ciljem da se dužniku koji je nelikvidan ili insolventan omogući financijsko restrukturiranje na temelju kojeg će postati likvidan i solventan i da se vjerovnicima omoguće povoljniji uvjeti namirenja njihovih tražbina od uvjeta koje bi vjerovnik ostvario da je protiv dužnika pokrenut stečajni postupak. Sklopljena predstečajna nagodba ne utječe na provedbu ovrhe prema trećoj osobi, u konkretnom slučaju jamcu, a neakcesornost obveze jamca jasno je propisana i u slučaju stečaja. Sukladno odredbi članka 114. st. 2. ZOO propisano je da smanjenje obveze glavnog dužnika u stečajnom postupku ne povlači za sobom i odgovarajuće smanjenje jamčeve obveze, te jamac odgovara vjerovniku za cijeli iznos svoje obveze.
Stoga, u konkretnom slučaju, jamac odgovara vjerovniku u skladu s potpisanom vjerodostojnom ispravom, a ne prema sklopljenoj predstečajnoj nagodbi.
Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nisu raspravljena sva pitanja nužna za donošenje meritorne odluke, to je valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti odluke nižestupanjskih sudova, te predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a.
U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će donijeti novu i zakonitu presudu o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodeći računa o razlozima iznesenim u obrazloženju ove odluke. Pri tome će provesti dokaze koje će predložiti parnične stranke, te iste ocijeniti u skladu s odredbama ZPP.
Novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti će se o troškovima cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 30. ožujka 2021.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
