REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1101/2020-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S., iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik J. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika H.-H. p. d.d., Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik N. S.-R., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 1100/2018-2 od 26. svibnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2259/17-12 od 22. svibnja 2018., u sjednici održanoj 30. ožujka 2021.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1100/2018-2 od 26. svibnja 2020. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 2259/17-12 od 22. svibnja 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 3. listopada 2017. utvrđena je nedopuštenom; tuženiku je naloženo tužitelja vratiti na rad na poslove iz važećeg ugovora o radu, odnosno na odgovarajuće poslove te je naloženo tuženiku tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev, prihvaćen prvostupanjskom presudom, je odbijen. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza i vraćanje tužitelja na rad. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

- da je tužitelj zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj HP-2/4-19/13 od 11. lipnja 2013. god. na radnom mjestu stručni suradnik, Ured ...;

- da je tužitelj 29. siječnja 2015. god. prekinuo rad kod tuženika uz obavijest da je pokrenuo parnicu radi zaštite dostojanstva (posl.br. Pr-401/15);

- da je tužitelju ugovor o radu otkazan odlukom o redovitom otkazu broj HP-07- 4533/15 od 17. ožujka 2015. god.;

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1421/15-34 od 11. studenoga 2016. utvrđeno da je nedopuštena odluka tuženika od 17. ožujka 2015. god. HP-07-4533/15 o redovitom otkazu ugovora o radu, određeno je da je tuženik u roku od 8 dana obvezan vratiti tužitelja na rad na poslove iz važećeg ugovora o radu, odnosno na odgovarajuće poslove;

- da je tuženik temeljem navedene pravomoćne i ovršne presude pozvao tužitelja, dopisom od 10. srpnja 2017. god., da se u roku od osam dana od dana zaprimanja poziva vrati na rad, koji poziv tužitelj nije zaprimio;

- da je tužitelj putem punomoćnika, dopisom od 10. srpnja 2017. od tuženika zatražio isplatu dospjelih naknada plaće od 21. travnja 2015. nadalje, ponudu novog ugovora o radu temeljem promjena u sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika i omogućavanja ostvarivanja prava, te da ga se pozove na dogovor za povratak na posao;

- da je tuženik u dopisu od 31. srpnja 2017. odgovorio na dopis tužitelja od 10. srpnja 2017. i naveo da se tužitelj nije vratio na posao iako mu je bila dužnost poduzeti sve aktivnosti radi vraćanja na posao nakon zaprimanja pravomoćne i ovršne presude, i pozvao je tužitelja radi mirnog rješenja spora da se u roku od tri dana od zaprimanja dopisa vrati na posao;

- da je tužitelj putem punomoćnika, dopisom od 4. rujna 2017. obavijestio tuženika da obzirom da mu nije osigurano dostojanstvo i poduzete mjere za zaštitu dostojanstva i nadalje konzumira pravo na prekid rada oko kojeg se i dalje vodi postupak pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu, kao i da nije u mogućnosti vratiti se na posao u roku od tri dana budući u tako kratkom roku ne može riješiti radni odnos kod novog poslodavca;

- da je tuženik tužitelju ugovor o radu broj HP-2/4-19/13 od 11. lipnja 2013. god. otkazao odlukom o izvanrednom otkazu broj HP-02/4-019320/17 od 3. listopada 2017. god.;

- da je tužitelj protiv navedene odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu podnio zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio.

Na temelju takvog utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje s jedne strane da tužiteljev izostanak s posla, s obzirom na činjenicu da je obavijestio tuženika da se ne može vratiti na rad u roku od tri dana zbog obveza prema tadašnjem poslodavcu, nije neopravdan. S druge strane zaključuje da izostanak nije neopravdan i zbog činjenice da je tužitelj i dalje konzumirao pravo na prekid rada dok mu se ne osigura zaštita dostojanstva, odnosno zaštita od uznemiravanja.

Drugostupanjski sud ocijenio je da se je u konkretnoj situaciji tužitelj bio dužan odazvati pozivu poslodavca i u roku od tri dana doći na rad. S druge strane smatra da bi nakon uspostave radnog odnosa radnik ponovno imao mogućnost prekida rada i ostvarivanje zaštite svojih prava iz radnog odnosa vezano na zaštitu dostojanstva.

Konačno drugostupanjski sud navodi da je tužitelj propustio zahtijevati vraćanje na rad u okviru prekluzivnog roka od 30 (pravilno 60) dana propisanog odredbom čl. 238. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ).

Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da su razlozi nejasni, odnosno u suprotnosti sa stanjem spisa. Tužitelj međutim ničim ne obrazlaže u čemu se te nejasnoće, odnosno proturječnosti sastoje.

Stoga ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP nije našao postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Djelomično je osnovana tvrdnja tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Suprotno tvrdnji revidenta, pravilno je zaključivanje drugostupanjskog suda da u konkretnoj situaciji, tužitelj koji je drugostupanjsku presudu od 8. lipnja 2017., primio najkasnije 10. srpnja 2017., kada od tuženika zahtijeva vraćanje na rad, rok od tri dana koji je dopisom od 31. srpnja 2017. tuženik tužitelju ostavio za dolazak na rad nije prekratak, stoga da bi vezano na razlog kratkoće roka, izostanak s posla bio neopravdan.

Međutim, osnovana je tvrdnja tužitelja da je pogrešno zaključivanje drugostupanjskog suda da je u konkretnoj situaciji došlo do prekida prava tužitelja na prekid rada temeljenog na odredbi čl. 134. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 39/14 i 127/17- dalje: ZR), a koja glasi:

„Ako poslodavac u roku iz stavka 3. ovoga članka ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom.“.

Utvrđenjem nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu radnik se vraća u radnopravni odnos kakav je bio da nedopuštenog otkaza nije bilo. Konkretno to znači da bi tužitelj nakon pravomoćnosti i ovršnosti presude o utvrđenju nedopuštenosti otkaza, sve dok mu se ne osigura zaštita, imao pravo na prekid rada.

Tuženik tijekom postupka istaknuo je da osobe za koje je tužitelj tvrdio da ga uznemiravaju, s obzirom na izmijenjenu sistematizaciju radnih mjesta više u odnosu na tužitelja nemaju svojstvo njemu nadređenih osoba i ne bi trebale po redovnom tijeku stvari dolaziti u kontakt s tužiteljem niti ga uznemiravati. Dakle, istaknuo je da su prestali razlozi na kojima tužitelj temelji tvrdnju o uznemiravanju, slijedom čega da tužitelj više nema pravo na prekid rada.

Prvostupanjski sud na tu okolnost izveo je dokaze, ali o toj odlučnoj činjenici nije dao nikakve razloge.

Kako zbog pogrešnih shvaćanja nižestupanjskih sudova nije raspravljena odlučna činjenica opravdanosti izostanka s rada tužitelja pozivom na odredbu čl. 134. st. 4. ZR, to nema mjesta preinaci pobijane presude već je valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pozivom na odredbu čl. 395. st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 30. ožujka 2021.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.