REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

P 3093/20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja D. S., O.: …, iz Ž., protiv tuženika pod 1)

M. G., O.: …, i pod 2) A. G., O.: …,

oboje iz S., i oboje zastupani po pun. iz odvj. društva B. i B. u

S., radi ispravke uknjižbe, nakon glavne i javne rasprave održane dana 12. veljače 2021. g. u prisutnosti tužitelja osobno i pun. tuženika pod 1) i 2), dana 29. ožujka 2021. g.,

p r e s u d i o j e :

Ovlašten je tužitelj D. S., O.: …, temeljem presude zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva na njegovo ime za 1/36 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 438/3 z.u. 2260 k.o. S. uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika pod 1) M. G., O.: …, i tuženika pod 2) A. G., O.: ….

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 15. prosinca 2016. g., koja je evidentirana pod poslovnim brojem P 6143/16, tužitelj je naveo da je suvlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 438/3 z.u. 2260 k.o. S. i to za 1/3 dijela. Tužitelj da je slučajno, dostavom rješenja ovog suda, ZK odjela, poslovni broj RZ-93/12 od 25. siječnja 2016. g. došao do saznanja kako su tuženici, a na temelju tog rješenja, stekli pravo upisa u zemljišnu knjigu kao vlasnici predmetne nekretnine i to svaki za ¼ dijela, a na temelju provedenog pojedinačnog ispravnog postupka. Tijekom provođenja pojedinačnog ispravnog postupka tužitelj da nije primio obavijest o vođenju tog postupka, slijedom čega da mu je uskraćeno pravo u propisanom roku istaknuti svoj prigovor te su povrijeđena njegova prava na osobnu dostavu. Rješenjem o nasljeđivanju iza smrti pok. I. S., I. njegovim nasljednicima da su proglašeni V. J., M. V. i A. S., koji je temeljem ovog rješenja postao suvlasnikom za 1/3 dijela. A. S. da je naslijedio tužitelj te tako postao jednim od suvlasnika ove nekretnine. Pok. J. S., I. da je s tuženicima zaključio Ugovor o kupoprodaji sporne nekretnine, znajući da dio pripada tužitelju. Stoga je predloženo donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 438/3 z.u. 2260 k.o. S. za 1/3 dijela na kojoj su pogrešno upisani kao vlasnici tuženici te obvezivanje tuženika ispustiti tužitelju ispravu podobnu za upis njegovog prava vlasništva na označenoj nekretnini za 1/6 dijela, a ukoliko tako ne postupe ovlaštenje tužitelja temeljem presude zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva na njegovo ime za cijelo uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.

U odgovoru na tužbu tuženici pod 1) i 2) usprotivili su se tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je točno da su tuženici upisani kao suvlasnici čest. zem. 438/3 i 438/4 z.u. 2260 k.o. S. za po ¼ dijela, koji upis da je postignut kroz pojedinačni ispravni postupak RZ-93/12. Navodi tužitelja da u tom postupku nije sudjelovao da nisu točni jer je tužitelj, uz M. S., D. S., I. S., I. Š. i D. S., uložio prigovor u tom postupku koji

je odbijen. Sporno zemljište da je tuženik pod 2) kupio zajedno s A. L., koji je vlasnik preostale polovine predmetnih nekretnina, od J. S., I. i I. S.,

I. još 1977. g. nakon čega su na zemljištu izgradili kuće, pomoćne objekte i uredili dvorište, što je sve i legalizirano. Tuženici da su kao posjednici u katastru zemljišta upisani još od 1979. g.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom zemljišnoknjižnog izvatka za z.u. 445 i z.u. 2260 k.o. S., posjedovnog lista broj 968 za k.o. S., povijesti promjena za kat. čest. zem. 199/2 k.o. S. i predmeta ovog suda broj R.-93/12 i R.-35/12. S. je saslušao tužitelja i tuženu pod 2) i svjedoke A. L. i M. V..

Nakon ovako provedenog postupka sud je donio presudu pod brojem P 6143/16 od 12. ožujka 2018. g. kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev. Odlučujući o žalbi tuženika drugostupanjski sud je rješenjem broj Gž-487/18 od 7. rujna 2020. g. ukinuo presudu u pobijanom, dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke te je predmet u tom dijelu vratio ovom sudu na ponovno suđenje. Predmet je dobio novi poslovni broj P 3093/20.

U nastavku postupka sud je pregledao već izvedene dokaze.

Tuženici su popisali parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

U ovom postupku tužitelj je u tužbi zatražio uknjižbu svog prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. 438/3 z.u. 2260 k.o. S. za 1/3 dijela na kojoj su pogrešno kao vlasnici upisani tuženici pod 1) i 2), odnosno za 1/6 dijela (jer su tuženici upisani kao suvlasnici za ukupni idealni dio od ½ ove nekretnine), izdavanje tabularne isprave podobne za upis prava suvlasništva na ime tužitelja, a u protivnom ovlaštenje temeljem presude zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.

Tužitelj je u tužbi naveo da su se tuženici upisali kao suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem. 438/3 z.u. 2260 k.o. S. na temelju provedenog pojedinačnog ispravnog postupka u kojem je doneseno rješenje RZ-93/12 od 25. siječnja 2016. g., a tužitelj da je za taj postupak saznao tek dostavom ovog rješenja jer tijekom tog postupka nije primio obavijest o provođenju postupka pa da mu je bilo uskraćeno pravo u propisanom roku istaknuti prigovor. Sud je u ukinutoj presudi broj P 6143/16 od 16. ožujka 2018. g. izrazio mišljenje da se radi o tužbi za ispravak iz odredbe čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13, dalje ZZK), a prema tekstu Zakona koji je bio na snazi u trenutku podnošenja tužbe.

Prema odredbi čl. 197. st. 1. ZZK-a zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak), imaju pravo:

-osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku te

-osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.

Prema st. 2. ove odredbe pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje protekom rokova određenih Zakonom za podizanje brisovne tužbe s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornog upisa odnosno od kada je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora.

Na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga te se na odgovarajući način primjenjuju i pravila o zabilježbi spora (st. 3. i 4.).

Sud je, nadalje, ocijenio da tužitelj udovoljava uvjetima iz odredbe čl. 197. st. 1. ZZK-a jer je on nasljednik osobe čiji je upis odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti.

Navedeno je da je zemljišnoknjižni odjel ovog suda je pod poslovnim brojem RZ-93/12 vodio ispravni postupak po prijedlogu predlagatelja pod 1) M. G. i pod 2) A. G.

u kojem su kao predloženici označeni pod 1) J. S., pod 2) N. E., pod 3)

N. S.-S., pod 4) T. S., pod 5) N. S., pod 6) F. S., pod 7) B. S., pod 8) L. S., pod 9) I. M., pod 10) P. J., pod 11)

N. J., pod 12) I. Š., pod 13) M. S., pod 14) D. S., pod 15)

D. S., pod 16) D. S., pod 17) I. S. i pod 18) M. V., kao

nasljednici upisanih suvlasnika J. S., I. i to za 2/3 dijela i I. S.,

I. i to za 1/3 dijela nekretnina koje su u prijedlogu označene kao čest. zem. 438/3 (kat. oznaka 199/2) i čest. zem. 438/4 (kat. oznaka 198/1) z.u. 445 k.o. S..

Sud se u ukinutoj presudi osvrnuo na dokumentaciju dostavljenu uz prijedlog u predmetu RZ-93/12, a vezano za upisani suvlasnički dio pravnog prednika tužitelja I. S.,

I. od 1/3 iz koje proizlazi:

-da su upisanog suvlasnika I. S., I. temeljem rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-444/79 od 22. studenog 1979. g. i ispravka rješenja broj O-444/79 od 25. ožujka 1980. g. naslijedile pod 1) kćer V. J. i to za bivšu štalu na zemlji zvanoj

G. ispred pojate do stabla zv. K. i za zemlju zvanu S. površine 142 m2, pod 2)

kćer M. V. za zemlju zvanu P. čija granica ide od podanka R. M. do početka zemljišta R. B. oko 1300 m2 (sa zapadne strane zemlja graniči sa zemljom B. P., a s istočne strane sa zemljom B. L. i D.) s pravom prolaza do ove čestice preko zemljišta A. S. u širini od jednog metra i pod 3) sin A. S. za cjelokupnu imovinu koja nije pripala nasljednicama pod 1) i 2),

-da su V. J.-kćer upisanog suvlasnika I. S., I., temeljem podataka iz smrtovnice, naslijedili suprug D. i sinovi I. M., P. J. i

N. J.,

-da su nasljednika A. S., pok. I. temeljem rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-957/98 od 26. listopada 1998. g. naslijedili: kćer I. Š., sin M. S., kćer

D. S., sin D. S.-tužitelj, kćer D. S. i sin I. S., svaki za po 1/6

dijela.

Nakon toga sud je iznio ocjenu, koja za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja u ovoj parnici nije od odlučnog značaja, o tome da su predloženici označeni pod brojevima 9), 10), 11), 12), 13), 14), 15), 16), 17) i 18) pogrešno označeni kao nasljednici upisanog suvlasnika I. S., I., jer iz pregledanih rješenja o nasljeđivanju, po ocjeni suda, proizlazi da njegove nasljednice u pogledu sporne čest. zem. 438/3 z.u. 2260 k.o. S. nisu njegove kćeri V. J., odnosno njeni nasljednici i M. V..

Nadalje, navedeno je da ZK sud proveo pojedinačni ispravni postupak temeljem odredbe čl. 200. ZZK i odredbi čl. 191. do 196. ZZK-a koje reguliraju postupak rasprave za ispravak jer je tek novelom iz NN broj 55/13 postupak provođenja tog postupak reguliran na način pobliže opisan u dodanim odredbama čl. 200. a do 200. g ZZK-a, očito smatrajući da je potrebno primijeniti ZZK u tekstu koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga (10. kolovoza 2012. g.), što je ocijenjeno pravilnim.

Ponovljeno je da je tužitelj sasvim nesporno nasljednik I. S., I. čiji je upis odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti. S obzirom da je tužitelju rješenje broj RZ-93/12 od 25. siječnja 2016. g., kojim je došlo do izmjene zemljišnoknjižnog upisa njegovog pravnog prednika, otpremljeno 2. studenog 2016. g. proizlazi da je tužba (od 15. prosinca 2016. g.) u svakom slučaju podnesena unutar trogodišnji roka iz odredbe čl. 197. st. 2. ZZK-a, koji počinje teći od časa provedbe spornog upisa odnosno od kada je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora. Naime, provedba spornog upisa nije mogla uslijediti prije dostave rješenja kojim se mijenja upis svim predloženicima.

Stoga je u nastavku obrazloženja ukinute presude sud prešao na ocjenu osnovanosti navoda tužitelja o tome da je s tuženicima pod 1) i 2) Ugovor o kupoprodaji za spornu čest. zem. zaključio samo raniji upisani suvlasnik J. S., I. iako je znao da dio te nekretnine pripada i njegovom bratu I. S., I., pravnom predniku tužitelja.

Vezano za zaključenje pravnog posla temeljem kojeg su stekli vlasništvo ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem. 438/3 z.u. 2260 k.o. S. tuženici pod 1) i 2) su u postupku ovog suda RZ-93/12, odnosno u prijedlogu naveli da su stvarni vlasnici ½ ove nekretnine, da je stvarni vlasnik druge polovine A. L. te da su A. G. i A.

L. još 1977. g. nekretninu kupili od tadašnjih vlasnika J. S., I. i I. S., I., između sebe je podijelili i izgradili kuće u kojima stanuju. Odmah nakon prodaje da su prodavatelji dali u katastru upisati kupce, a sebe izbrisati. Predlagatelji M. i A. G. pokrenuli su pojedinačni ispravni postupak pod brojem RZ-93/12, a predlagatelj A. L. pod brojem RZ-35/12 za iste nekretnine i u odnosu na iste predloženike, svatko za po ½ spornih nekretnina te su postupci provedeni odvojeno.

Na ročištu održanom radi uviđaja na licu mjesta u predmetu RZ-93/12 od 26. ožujka 2015. g. saslušani su svjedoci A. L. koji je naveo da je susjed međaš još od 1978. g., da su predlagatelji i on zajedno kupili od I. S., I., a da mu J. nije poznat te odmah istovremeno počeli graditi kuću te ih od tada nitko nije smetao u posjedu. Svjedokinja M. P. navela je da je u odnosu kumstva s predlagateljima koji da tu mirno žive zadnjih 30-40 godina bez ometanja i pojavljivanja bilo kakvih S..

Uviđaj je održan i u predmetu RZ-35/12 te su na tom ročištu saslušana također dva svjedoka: M. G., tužena pod 1) u ovom postupku, koja je navela da je predlagatelj A. L. nekretnine kupio od izvjesnog S. te odmah počeo s gradnjom kuće, te da je kuća njene obitelji građena u bloku s tom kućom, što da joj je sve poznato jer su zajedno kupili zemljište od istih ranijih vlasnika i R. L., koja je potvrdila da joj je poznato da je predlagatelj kupio zemljište 1978. g., u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu te odmah započeo gradnju kuće.

Svjedok A. L. saslušan je i u ovom postupku te je u svom iskazu naveo da je zajedno s tuženicima nekretninu označenu kao čest. zem. 438/3 k.o. S. kupio od I. ili A. S. još 1977. g. bez da je bio zaključen pisani ugovor ali da se sjeća da su zajedno na ime kupoprodajne cijene prodavatelju isplatili oko 28.000 DEM u jednom obroku. Nakon kupoprodaje odmah da su stupili u posjed zemljišta te 1979. g. zajednički započeli izgradnju kuće. Iako je u daljnjem tijeku iskaza naveo da je spornu nekretninu kupio od I. S. odmah iza toga je dodao da su na strani prodavatelja bile dvije osobe.

U ovom je postupku prije donošenja ukinute presude saslušana i svjedokinja M.

V., tetka tužitelja, odnosno od pok. oca A. sestra, koja nije znala identificirati spornu nekretninu prema zemljišnoknjižnoj oznaci, a niti je bila upoznata sa zemljišnoknjižnim stanjem kakvo je bilo prije nego što je pokrenut pojedinačni ispravni postupak, ali je svejedno nakon razgovora s tužiteljem, dobro znala o kojoj je nekretnini riječ i gdje se ta nekretnina nalazi. Ispričala je sudu da je to zemljište na kojem se u prošlosti od strane njene obitelji sijalo žito, da je zemlja bila u vlasništvu njenog oca I., a da je očev brat J. imao svoje zemljište ispod tog spornog na kojem je bio vinograd. Tuženike i osobu imena A. L. nije nikada upoznala niti za njih čula te joj nije bilo poznato da li je njen otac ikome prodao sporno zemljište. Objasnila je sudu da je njen otac ispod vinograda brata J. imao i sam jedan veliki vinograd, koji je prema njenim saznanjima prodao ali nije znala navesti kome. Nakon što se na spornoj čest. zem. prestalo sijati da je nastavila dolaziti na sporni predio zato što se i dalje nastavio obrađivati očev vinograd te bi spornom česticom, koja je bila ledina, samo prošla.

Na ročištu od 11. travnja 2017. g. saslušani su i tužitelj i tužena pod 1). Tužitelj je sudu ispričao da je sporna čest. zem. bila u vlasništvu njegovog djeda I. S. koji je tu česticu naslijedio od J. S., da je njegov otac A. naslijedio u cijelosti djeda I., a on da je jedini nasljednik oca A., što, međutim, da nije riješeno i upisano u zemljišne knjige radi problema u obitelji vezanim upravo za navedeno zemljište. U daljnjem tijeku iskaza tužitelj je ispravio svoje navode jer je objasnio sudu da je njegov djed I. S. upisani suvlasnik, a ne isključivi vlasnik sporne čest. zem. i to za 1/3 dijela, a da je drugi upisani suvlasnik za 2/3 J. S.. Vezano za kupoprodaju nekretnine da je 2005. g. razgovarao s tuženikom pod 2) A. G. koji ga je obavijestio o činjenici kupnje na što da mu je rekao da bi trebao biti obeštećen za dio nekretnine koja je predana tuženicima.

Tužena pod 1) M. G. potvrdila je navode svjedoka A. L. da je

nekretnina zajednički kupljena od I. S. 1977. g. te da je odmah izgrađena kuća koja je useljenja 1979. g. I. S. da prilikom prodaje zemljišta nije spominjao da bi itko drugi bio suvlasnik, a kupoprodajna cijena da je iznosila oko 33.000 DEM.

Sud se u ranijoj ukinutoj odluci osvrnuo na proturječnosti u iskazima tuženika pod 1) i 2) i svjedoka A. L. u pojedinačnim ispravnim postupcima RZ-93/12 i RZ-35/12 i u iskazima tužene pod 2) i svjedoka L. u ovom postupku: u pojedinačnim ispravnim postupcima tuženici i predlagatelj L. su u prijedlogu tvrdili da su zemljište kupili od J. i I. S., a u iskazu pred ovim sudom tužena pod 2) i svjedok L. izjavili su

da su zemljište kupili od I. S., I., pravnog prednika tužitelja. Dakle, navodi iz prijedloga iz oba RZ predmeta i iskaza tužene pod 2) i svjedoka L. su ocijenjeni kontradiktornim.

Nadalje sud je ukazao na to da tvrdnje, pa i kontradiktorne, o osobi odnosno osobama prodavatelja zemljišta nije potvrdio niti jedan saslušani svjedok u pojedinačnom ispravnom postupku jer su svjedokinje M. P. u predmetu RZ-93/12 i R. L. u predmetu

RZ-35/12 o navodnoj kupoprodaji imale samo paušalnih saznanja. Naime, u predmetu RZ-93/12 saslušan je A. L. u svojstvu svjedoka, a u predmetu RZ-35/12 saslušana je M.

G. u svojstvu svjedoka, a radi se o osobama koje su navodni kupci zemljišta pa je bilo za očekivati da u predmetu predlagatelja A. L. svjedokinja G. potvrdi sve njegove navode i da u predmetu predlagatelja G. svjedok L. učini to isto, pa je sud vjerodostojnost ovih iskaza izvrgnuo kritici te uzeo s rezervom jer se radi o sudionicima navodne kupoprodaje, a ne o svjedocima tog pravnog posla, odnosno svjedocima u pravom smislu riječi.

Sud se kritički osvrnuo na dozvolu ispravka postojećeg zemljišnoknjižnog upisa brisanjem prava vlasništva s imena pravnog prednika tužitelja u predmetu RZ-93/12 jer je takva odluka donesena samo temeljem iskaza svjedokinje P., te je izraženo stajalište da su tuženici pod 1) i 2) u ovoj parnici, pokrenutoj temeljem citirane odredbe čl. 197. st. 1. ZZK-a, imali mogućnost dokazati da je zaista došlo do zaključenja usmenog Ugovora o kupoprodaji, jer je to tužitelj pokretanjem ovog postupka i svojim navodima u tužbi i iskazu u cijelosti opovrgnuo. Izraženo je mišljenje da je u ovoj parnici na tuženicima teret dokazivanja jer se radi o specifičnom položaju koji tuženici kao stranke imaju nakon okončanja pojedinačnog ispravnog postupka i nakon što je radnja (podnošenja tužbe) tužitelja dovela u sumnju rezultate tog postupka koji je proveden i okončan na opisani način te je rješenje od 25. siječnja 2016. g. doneseno temeljem tvrdnji sudionika navodnog pravnog posla i jedne svjedokinje odnosno bez uvida u bilo kakvu ispravu.

Tuženici pod 1) i 2), pak, u postupku koji je prethodio donošenju ukinute presude, nisu predložili provođenje niti jednog drugog dokaza osim saslušanja sudionika kupoprodaje: svjedoka L. i tužene pod 2), pa po ocjeni ovog suda iz ukinute odluke nisu iskoristili mogućnost u parničnom kontradiktornom postupku dokazati da je do kupoprodaje između pravnog prednika tužitelja, kao prodavatelja, i tuženika pod 1) i 2) i svjedoka L., kao kupaca zaista došlo.

Dodatno, sud se osvrnuo na iskaz svjedokinje čije je saslušanje predložio tužitelj: njegove tetke M. V. koja o kupoprodaji nije imala saznanja te je u njeno postojanje u iskazu izrazila sumnju navodeći da je pok. otac I. po njenom saznanju prodao niže položeni vinograd.

Ocijenjen je i značaj dostavljenog izvatka iz katastra zemljišta jer je sud ocijenio da iz tog izvatka ne proizlazi da je točna tvrdnja tuženika pod 1) i 2) da je upis u katastar i brisanje dotadašnjih posjednika provedeno na prijedlog prodavatelja zemljišta.

Pregledan je i prigovor koji su izjavili predloženici M. S., D. S., D.

S., I. S., I. Š. i D. S. u predmetu RZ-35/12 (tuženici su u odgovoru

na tužbu pogrešno naveli da je prigovor izjavljen u predmetu RZ-93/12) u kojem su predloženici naveli da je njihova majka došla u kontakt s A. G. koji joj je tvrdio da je sporna čest. zem. kupljena od J. S., I., a ne od I. S., I., što je potpuno

oprečno iskazu tužene pod 1) i svjedoka L. iz ovog predmeta.

Stoga je sud u ukinutoj presudi ocijenio da tuženici pod 1) i 2) nisu dokazali svoju tvrdnju da su zemljište kupili od pravnog prednika tužitelja I. S., I..

Nakon toga sud je prešao na ocjenu (u daljnjem dijelu ukinute presude) da li je zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti ili samo djelomično.

Ocijenjeno je da su tuženici pravilno prigovorili kako tužitelj nije sudu pružio bilo kakav dokaz da je samo on naslijedio svog oca A. S., a i sam je tužitelj u tužbi naveo da je samo jedan od suvlasnika predmetne nekretnine nakon očeve smrti, što i proizlazi iz interpretiranog rješenja o nasljeđivanju donesenog iza smrti A. S.. Iz ovog rješenja proizlazi da je tužitelj njegov nasljednik za 1/6 dijela, uz svojih petero braće i sestara.

Stoga je sud zaključio da je tužitelj uspio u postupku dokazati da je nasljednik upisanog suvlasnika I. S., I. za dio od 1/6 od 1/3 odnosno za 1/18 dijela, a ne za cijeli upisani suvlasnički dio upisan na ime pravnog prednika-njegovog oca od 1/3. To, nadalje, znači da je tužitelj mogao tužbom za ispravak iz odredbe čl. 197. st. 1. ZZK-a uspjeti samo za idealni dio od 1/18 od ½ dijela (za koliko su nakon provođenja pojedinačnog ispravnog postupka upisani tuženici pod 1) i 2), odnosno za 1/36 dijela.

Nakon toga sud je zaključio da je osnovan dio zahtjeva tužitelja kojim je tužitelj zatražio ovlaštenje temeljem presude zatražiti i postići brisanje upisa provedenih temeljem rješenja RZ- 93/12 na ime tuženika pod 1) i 2) i upis prava suvlasništva na ime tužitelja za 1/36 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 438/3 z.u. 2260 k.o. S., jer je time postignuta uspostava ranijeg z.k. stanja kakvo je bilo prije provedbe ovog rješenja u zemljišnoj knjizi u odnosu na suvlasnički dio koji je sud utvrdio da pripada tužitelju.

Zahtjev tužitelja je u preostalom dijelu, kojim je tužitelj zatražio brisanje upisa provedenih temeljem rješenja RZ-93/12 na ime tuženika pod 1) i 2) i upis prava suvlasništva na ime tužitelja za 5/36 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 438/3 z.u. 2260 k.o. S., ocijenjen neosnovanim te ga je sud u prijašnjoj odluci odbio. Neosnovanim je ocijenjen i zahtjev tužitelja u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje vlasništva te izdavanje tabularne isprave u odnosu na tuženike pod 1) i 2), a sud je objasnio da je to iz razloga što se vlasništvo kod derivativnog stjecanja stječe upisom u zemljišne knjige, jer se ne radi o zaštiti koja tužitelju pripada temeljem citirane odredbe čl. 197. st. 2. ZZK-a te radi toga što stranke nisu bile ni u kakvom obveznom odnosu koji bi imao za posljedicu obvezu tuženika na izdavanje tabularne isprave.

U drugostupanjskom ukidnom rješenju izvrgnut je kritici ovakav stav suda jer je navedeno da je prilikom donošenja presude došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99,

88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) jer je ovaj sud pobijanom presudom prekoračio tužbeni zahtjev. Citirano je što je tužitelj zatražio u tužbi (koji se zahtjev nije mijenjao) i kako glasi izreka pobijane presude te je zaključeno da je prihvaćen zahtjev koji tužitelj nije postavio. Sud je upućen donijeti novu presudu, a s obzirom da je tužba podnesena u smislu odredbi čl. 200. i čl. 191. do 197. Zakona o zemljišnim knjigama (NN broj 91/96, 69/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17).

Odmah treba navesti da je pojedinačni ispravni postupak RZ-93/12 proveden temeljem odredbi ZZK-a prije donošenja novele iz NN broj 55/13, što je sud u ukinutoj presudi naglasio kao pravilno, te da su novelom iz 2013. g. uvedene nove odredbe koje reguliraju pojedinačni ispravni postupak (čl. 200. a do 200. g. ZZK-a) pa da u uputi iz ukidnog rješenja članci i citirani Zakon nisu usklađeni.

S obzirom da je u odbijajućem dijelu pobijana presuda postala pravomoćna, a ovaj sud odbio je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio brisanje upisa provedenih temeljem rješenja RZ-93/12 na ime tuženika pod 1) i 2) i upis prava suvlasništva na svoje ime za 5/36 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 438/3 z.u. 2260 k.o. S., utvrđenje prava vlasništva te izdavanje tabularne isprave (u cijelosti), predmet postupka nakon ukidnog rješenja višeg suda ostao je zahtjev tužitelja kojim je zatražio ovlaštenje temeljem presude zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva na svoje ime za 1/36 dijela nekretnine koja je predmet postupka uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika pod 1) i 2) za taj idealni dio, koji je zahtjev iz svih iznesenih razloga u cijelosti osnovan radi čega je odlučeno kao u izreci presude.

U odnosu na razloge iz žalbe tuženika pod 1) i 2) koji se tiču ocjene provedenih dokaza od strane ovog suda, potrebno se osvrnuti na slijedeće:

-tumačeći rješenje o nasljeđivanju iza smrti I. S., pok. I.-djede tužitelja broj O-449/79 sud nije provjeravao što predstavlja imovina koja nije pripala sestrama pok. A. S. nego pravnom predniku tužitelja (sinu ostavitelja A.), jer je u tom rješenju naveden sastav ostavinske imovine (pa između ostalog i nekretnine u z.u. 445 k.o. S.),

-okolost što rješenje o nasljeđivanju iza smrti A. S., pok. I. broj O-957/98 kao imovinu ostavitelja sadrži samo nekretninu označenu kao kat. čest. zem. 368 k.o. D. P. ne predstavlja dovoljan dokaz da prednik tužitelja nije naslijedio čest. zem. koja je predmet ovog postupka od svog pravnog prednika, a uvažavajući da se moglo raditi o propustu nasljednika prijaviti imovinu. Tuženici, pak, nisu predložili pregled cijelog ostavinskog predmeta koji se vodio nakon smrti prednika tužitelja u dokazne svrhe iz kojeg bi se, primjerice, moglo utvrditi tko je prijavio smrt ostavitelja i sastav ostavinske imovine, jesu li svi nasljednici sudjelovali u ostavinskom postupku i na koji način,

-u odnosu na ukazivanje tuženika pod 1) i 2) na dio iskaza svjedoka L. o tome da su oba prodavatelja bila prisutna kod prepisivanja zemljišta u katastru i da su se potpisali, prije svega treba reći da je svjedok L. po ocjeni ovog suda vrlo nepouzdan i nevjerodostojan svjedok jer je u jednom iskazu pred ovim sudom tri puta o prodavatelju/ima zemljišta govorio na drugačiji način: prvo da je prodavatelj jedan po imenu I. ili A., zatim da je prodavatelj jedan i to I. S. i konačno da su kod prepisivanja zemljišta bila prisutna oba prodavatelja koji su se potpisali, pa ovaj sud samo može ponoviti da se na ovakvom iskazu ne može graditi konstrukcija i dokazivati usmena prodaja zemljišta od strane pravnog prednika tužitelja jer je iskaz svjedoka L. konfuzan i nedovoljan za potvrdu ove tvrdnje tuženika. Što se tiče povijesti promjena iz katastra zemljišta i pripadajućih isprava i dokumentacije niti jedan dio dostavljene dokumentacije ne potvrđuje navod svjedoka o potpisima dva prodavatelja,

-ni okolnost što su tuženici pod 1) i 2) na svom dijelu kupljenih nekretnina izgradili kuću u kojoj stanuju te što su ishodili upis u katastar zemljišta kao posjednici za cijelo ne dokazuje da je do kupoprodaje između pravnog prednika tužitelja i tuženika pod 1) i 2) zaista došlo. Odluka o troškovima postupka nije donesena jer tužitelj, koji u sporu nije uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom svog zahtjeva, a radi tog dijela nisu nastali posebni troškovi, nije popisao parnični trošak.

U Splitu, 29. ožujka 2021. g.

S U D A C:

SANDI PETRIČIĆ v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).