Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž Ovr-100/2021-2

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Tihani Pivac, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice D. J. iz R., OIB:…, zastupana po punomoćnici M. T., odvjetnici iz R., protiv ovršenika S. M. iz R., J., OIB:…, zastupan po punomoćniku S. I., odvjetniku u R., radi ovrhe na nekretninama, pokretninama i novčanim sredstvima ovršenika, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Ovr- 505/19-2 od 16. srpnja 2019., 29. ožujka 2021.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba ovršenika te se pobijano rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Ovr-505/19-2 od 16. srpnja 2019. ukida u dijelu u kojem je određena ovrha protiv ovršenika radi naplate pripadajuće zakonske zatezne kamate u razdoblju od 19. rujna 2018. pa do isplate na iznos kunske protuvrijednosti iznosa od 41.000,00 EUR-a, i radi isplate zakonskih zateznih kamata u razdoblju od 19. rujna 2018. pa do isplate na iznos od 250,00 kuna, te se u tom dijelu prijedlog za ovrhu odbija.

II. Djelomično se odbija žalba ovršenika kao neosnovana, i pobijano rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Ovr-505/19-2 od 16. srpnja 2019., u preostalom dijelu kojim je određena ovrha protiv ovršenika potvrđuje.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na temelju ovršne isprave- pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Pob-722/08 od 19. rujna 2018., radi prisilne naplate novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu od 41.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 19. rujna 2018. do isplate, iznosa od 250,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 19. rujna 2018. do isplate, iznosa od 77.956,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 19. rujna 2018. do isplate, te radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 10.448,00 kuna zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, i to na nekretnini k.č.br. 1509/26-kuća, terasa, dvorište i vinograd, površine 778 m[2] , upisana u z.k.ul. 1257 k.o. S., a koja nekretnina je u vlasništvu ovršenika za 1/2 pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava po svim kunskim i deviznim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama kod kojih ovršenik ima otvorene račune i oročena novčana sredstva, a prema njegovom osobom identifikacijskom broju, pljenidbom i oduzimanjem gotovog novca ovršenika koji se nalazi u stanu u posjedu ovršenika na adresi u R., J. ili bilo kojoj drugoj adresi ovršenika, te predajom istoga u sudski odnosno javnobilježnički polog te namirenjem ovrhovoditeljice iz zaplijenjenog iznosa gotovog novca, pljenidbom i procjenom pokretnina ovršenika koje se nalaze u stanu u posjedu ovršenika na adresi u R., J. ili bilo kojoj drugoj adresi ovršenika, predajom tih stvari u posjed ovrhovoditeljice te prodajom i namirenjem ovrhovoditeljice iz novčanog iznosa dobivenog prodajom.

Protiv citiranog rješenja o ovrsi žali se ovršenik pobijajući isto zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 I 70/19; dalje: ZPP-a) u vezi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje u tekstu: OZ-a) uz prijedlog se prvostupanjsko rješenje poništi te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Ovrhovoditeljica je odgovorila na žalbu ovršenika osporavajući žalbene navode s prijedlogom da se ista odbije i potvrdi pobijano rješenje o ovrsi.

Žalba ovršenika je djelomično osnovana.

Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odredio provedbu ovrhe na temelju ovršne isprave- pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Pob- 722/08 od 19 rujna 2018., radi prisilne naplate novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu od 41.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 19. rujna 2018. do isplate, iznosa od 250,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 19. rujna 2018. do isplate, iznosa od 77.956,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 19. rujna 2018. do isplate, te radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 10.448,00 kuna zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, očito ocjenjujući da je prijedlog ovrhovoditelja u potpunosti utemeljen na ovršnoj ispravi koja predstavlja osnovu ovrhe.

Ovrha je određena na nekretnini k.č.br. 1509/26-kuća, terasa, dvorište i vinograd, površine 778 m[2] , upisana u z.k.ul. 1257 k.o. S., a koja nekretnina je u vlasništvu ovršenika za 1/2 te na novčanim sredstvima i pokretninama ovršenika.

Prema članku 80. OZ-a ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, dok je odredbom članka 82. stavak 1. istog Zakona propisano da- uz prijedlog za ovrhu na nekretnini ovrhovoditelj je dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika.

Prvostupanjski sud je pravilno primjenjujući citirane i ostale mjerodavne zakonske odredbe odredio ovrhu na nekretnini koja je u vlasništvu ovršenika za 1/2, a što proizlazi iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka za navedenu nekretninu, temeljem i sukladno ovršnoj ispravi, u kojoj su nedvojbeno naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, odnosno iz koje proizlazi postojanje novčane tražbine, čije se prisilno ostvarenje traži.

Također, citirana presuda je ovršna isprava koja je podobna za ovrhu (članak 23. točka 5. i 29. stavak 1. OZ-a), te sadržajno ima sve opće podatke potrebne za provedbu ovrhe, propisane člankom 41. stavak 1. OZ-a, te sve one posebne propisane člankom 80. OZ-a. Međutim, kako se ovrha određuje samo na temelju i u okvirima obveze ovršenika iz ovršne isprave, u konkretnom slučaju, pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Pob-722/08 od 19 rujna 2018., pobijano rješenje o ovrsi nije zakonito u dijelu kojim je određena ovrha protiv ovršenika radi isplate zakonskih zateznih kamata u razdoblju od 19. rujna 2018. pa do isplate na iznos kunske protuvrijednosti iznosa od 41.000,00 EUR-a, te radi isplate zakonskih zateznih kamata u razdoblju od 19. rujna 2018. pa do isplate na iznos od 250,00 kuna.

Naime, pravomoćnom i ovršnom presudom koja predstavljao ovršnu ispravu ovršenik su obvezani ovrhovoditeljici isplatiti iznos od 41.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, te iznos od 250,00 kuna, ali ne i zakonske zatezne kamate koje je ovrhovoditelj zatražio u prijedlogu za ovrhu.

Kako je prvostupanjski sud dozvolio ovrhu radi naplate zakonskih zateznim kamata na iznos kunske protuvrijednosti na iznos od 41.000,00 EUR-a počevši od 19. rujna 2018. do isplate te isplate zakonskih zateznih kamata u razdoblju od 19. rujna 2018. pa do isplate na iznos od 250,00 kuna, što nije u skladu s ovršnom ispravom iz ovršne isprave, žalbu ovršenika valjalo je djelomično uvažiti i u navedenom dijelu zakonskih zateznih kamata pobijano rješenje o ovrsi ukinuti te u tom dijelu prijedlog za ovrhu odbiti kao neosnovan, temeljem odredaba članka 380, točka 3. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a.

Na žalbene razloge ovršenika kojima se ukazuje da nekretnina koja je predmet ovrhe predstavlja njegov jedini dom, ovršeniku valja odgovoriti da je potraživanje ovrhovoditeljice zasnovano na pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj odluci te da je predmetni ovršni postupak nužno provesti kako bi se realiziralo pravo ovrhovoditeljice te time postigao cilj zbog kojeg je ovršni postupak pokrenut. U ovom slučaju, radio se o suprotstavljenim privatnim interesima dvije fizičke osobe, a mehanizmi vaganja suprotstavljenih privatnih interesa stranaka utjelovljeni su kroz pravne propise koji omogućavaju strankama zaštititi njihova prava, pa i pravo na dom, pokretanjem odgovarajućih postupaka i izjavljivanjem dopuštenih pravnih lijekova.

Stoga nije nužno u predmetnom ovršnom postupku ispitivati razmjernost i nužnost miješanja (pravno stajalište izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III- 1479/2018 od 29. siječnja 2020.).

Kako u preostalom dijelu nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje ovršenik, a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu ovršenika u preostalom dijelu valjalo je- odbiti kao neosnovanu, te u tom dijelu rješenje o ovrsi potvrditi temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu, 29. ožujka 2021.

Sutkinja:

Tihana Pivac, v. r.